Novinarski prigovor zbog pristranosti u predizbornoj kampanji bio je okidač za histeričnu reakciju glavnog urednika koji je “potaracao” pobunjene koleg(ic)e tekstom u novinama koje uređuje nazvavši ih politikantskim plaćenicima koji remete navodnu redakcijsku idilu – koja ne postoji. Prosvjedni skup u znak potpore otpuštenim novinarima neće ništa riješiti.

Pravo je prokletstvo kad izbliza prisustvuješ nekom događaju kao informirani promatrač kojem je stalo a uz to imaš iskustvo o čitavom procesu kojega je taj događaj dio kao i ljudima koji se pojavljuju kao akteri ili navijači.

Tako sam se osjećao i danas odlučivši u posljednjem trenutku svjedočiti pulskom prosvjedu zbog izvanrednog otkaza koleg(ic)ama iz Glasa Istre.

Čisti déjà vu.

Okupilo se možda i tristotinjak ljudi koji su pljeskom pozdravljali govore čelnika Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara Hrvatske te otpuštenih novinara.

Izgovorene su optužbe protiv uprave i glavnog urednika Glasa Istre u kojem su se spominjali i izrazi poput sramotno i staljinizam.

Pozivalo se na solidarnost s otpuštenima uz napomenu da otkaz njima nije samo pulski niti samo istarski već nacionalni problem.

Bilo je i neprimjerene patetike poput dovođenja dviju djevojčica, kćeri jedne od otpuštenih kolegica, u koje su usmjerene kamere dok su držale transparent na kojem je pisalo “Mama izdrži”.

U subotnjoj pulskoj vrevi potenciranoj popuštanjem epidemiloških mjera, čak i na bespoštednoj vrućini samo pred kafićima u promjeru nekoliko stotina metara sjedilo je desetak puta više Puljana nezainteresiranih za prosvjed nego što ih je prosvjedu prisustvovalo.

Istovremeno na prosvjedu je spominjano višegodišnje devastiranje profesionalnih standarda u jedinom istarskom dnevnom listu uz tvrdnju da je ono kulminiralo u razdoblju pred upravo završene lokalne izbore.

To čak i nije točno.

Neprofesionalno, politički pristrano, senzacionalističko i “reketaško” ponašanje (ne mogu to nazvati novinarstvom jer i nije) u Glasu Istre nije od jučer niti od početka posljednje predizborne kampanje.

Ali nekolicina novinara odlučila se javno pobuniti (nakon što interne reakcije očekivano nisu urodele plodom) upravo na vrhuncu predizborne kampanje.

I tim “tajmingom” je obilježen cijeli slučaj.

Glavni urednik se sam diskvalificirao

Novinarski prigovor zbog pristranosti u predizbornoj kampanji bio je okidač za histeričnu reakciju glavnog urednika koji je “potaracao” pobunjene koleg(ic)e tekstom u novinama koje uređuje nazvavši ih politikantskim plaćenicima koji remete navodnu redakcijsku idilu – koja ne postoji.

Sljedećeg dana svoj je prilog na stranicama Glasa Istre dao i njegov zamjenik dodvornički ponovivši osnovne glodurove teze.

A kad je pobunjenicima uručen izvanredni otkaz glavni ih je urednik još jednom “opleo” u Glasu Istre ponovivši između ostaloga da bi svaka neutralna analiza pokazala da nije istinita njihova tvrdnja kako je uređivačka politika Glasa Istre u predizbornoj kampanji bila pristrana u korist IDS-a.

Također ih je izvrijeđao komentirajući njihove navodne karakterne “felere” završivši tvrdnjom kako su već neko vrijeme pisali pristrano i profesionalno loše tekstove.

Tvrdnja glavnog urednika kako bi nepristrana analiza pokazala da je on u pravu a novinari lažu jednako je vrijedan argument kako kad bih ja sad naprimjer ustrvdio da bi svaka nepristrana analiza pokazala da sam najljepši i najpametniji na svijetu.

Analiza se tako zove upravo zbog toga što se razlikuje od gledanja u staklenu kuglu jer se temelji na raščlanjenju egzaktnih podataka primjerenom metodologijom a ne vračanjem tipa “što je babi milo…”.

A što se tiče optužbi za pristrane i profesionalno loše tekstove – novinari tekstove pišu, ali urednik odlučuje hoće li biti objavljeni.

Kad netko s pozicije moći prebacuje svoju odgovornost na podređene samo po sebi je gadljivo a pogotovo kad se tako pokušava opravdati odmazda koja ugrožava egzistencije onih za koje bi se njima nadređeni trebao boriti.

Što se tiče glavnog urednika Glasa Istre stvar je jasna.

On je sramota za novinarsku profesiju.

I definitvno se diskvalificirao zamjesto na kojem se nalazi.

Međutim, nažalost, on je samo jedan od urednika u hrvatskim medijima koji nisu prvi među jednakima u redakciji nego produžena ruka uprave/vlasnika čiji je zadatak ne da proizvode kvalitetan sadržaj nego da udovoljavaju političkim i drugim hirovima pritom “disciplinirajući” svim sredstvima kolegice i kolege koje procijene kao “remetilački faktor”.

Slovački fond kupio je Glas Istre “pod moraš”

Zbog toga je ova pulska epizoda, koliko god bila ružna, tek podsjetnik na preovladavajuće stanje u hrvatskim medijima.

Mogao bih se kladiti da će za nekoliko dana sve biti samo stara vijest i da se ništa neće promijeniti.

Današnji prosvjednici svoje će opravdane frustracije ponovo iskazati nekim sličnim povodom.

Novinari koji sada “vrište” da su pobunjeničke koleg(ic)e iz Glasa Istre herojska posljednje brana novinarskoj časti i profesionalizmu u Hrvatskoj to će sljedeći puta tvrditi za nekog drugog iz ceha koga će vlasničko-politička bratija
“iscipelariti”.

Ali u međuvremenu će prešućivati “discipliniranje” kolegica i kolega s pozicija političko-financijske moći čak i u vlastitim redakcijama.

Sve su to kampanjske reakcije.

Poprilično dvolične.

I s identičnim rezultatom.

U slučaju Glasa Istre koji je tonuo već mnogo prije dodatni strmoglav pad počeo je još kad ga je formalno kupio slovački fond (u paketu s Novim listom a tu je i Zadarski list).

Ta je transakcija obavljena “pod moraš”.

Šefovima fonda je tadašnja politička vrhuška uvjetovala unosne poslove kupnjom neprofitabilnih medija.

Tako je (i) Glas Istre postao za nove vlasnike nužno zlo a vlast ga je “uzela pod svoje”.

U to vrijeme bio sam predsjednik Hrvatskog novinarskog društva i javno upozoravao o čemu se radi te tražio istragu o toj preprodaji.

Ništa se nije dogodilo.

No, niti izdašna pomoć vlasti u vidu nepotrebnog enormno plaćenog oglasnog prostora iz pulskog i županijskog proračuna (posljednji ugovor potpisan je nekoliko mjeseci prije ovih izbora) nije na kraju spasila IDS izbornog sunovrata.

Što se pak novina tiče da je svaki od sudionika prosvjeda dao po 100 kuna mogli su otkupiti čitavu današnju nakladu Glasa Istre.

Stoga je ostala jedino odmazda prema “domaćim izdajnicinima”, novinarima koji su se usudili javno izreći ono što zna svatko tko to želi znati.

Privid činjenja. I to zakašnjelog

Otpuštenim časnim koleg(ic)ama ostaje dugotrajna pravna borba koja neće završiti niti ako dobiju pravomoćnu sudsku satisfakciju.

To pokazuje primjer njihovog (bivšeg) kolege iz (bivše) zajedničke redakcije koji je ekspresno otpušten i drugi put iako je kao sindikalni povjerenik i prvi put dobio nezakonit otkaz.

To uostalom pokazuje i čitav niz slučajeva na HRT-u.

I u malim lokalnim redakcijama, ali ti su slučajevi redovito “daleko od očiju, daleko od srca”.

Jer, koliko god se u prigodama poput aktualne pulske čini kako smo mi “dobrima” pokazali da smo uz njih a “zločestima” da se ne predajemo to ostaju “prazne riječi”.

Privid činjenja.

I to zakašnjelog.

Često potaknutog više zadovoljenju vlastitog ega nego stvarnom posvećenošću neprekidnoj i nepristranoj solidarnoj borbi za kolege i profesiju.

Podsjeća me to na “vic s bradom” koji kaže kako su dvojica generala zaraćenih vojski, nakon što je s obje strane zbog njihovih pogrešnih odluka poginulo na stotine vojnika, odlučili dogovoriti primirje.

Već na početku razgovora su se posvađali i jedan je drugome “odvalio” šamarčinu.

Na to će onaj ošamareni uvrijeđeno: Ohoho… Sad smo se već počeli i šamarati.