Nakon što, u sljedećih nešto više od godinu dana, budu održani izbori na svim razinama hrvatsko društvo moglo bi, po svemu sudeći, biti žrtva još jedne višegodišnje runde neodgovornih ‘prepucavanja’ Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića. Političara koji bi da ih se smatra ozbiljnim državnicima. Jer tako oni o sebi očito misle. Ali su već bezbroj puta pokazali da im je svađanje u maniri nezrelih tinejdžera neuporedivo važnije od poslova za koje su izabrani. No, samo je ‘na prvu’ nelogična pomisao da bi hrvatski birači to mogli i dalje trpjeti. U ‘vodi do grla’ navija se za jednog od dva ‘ovna na brvnu’. To je već postao nacionalni sport. Kao da se njih dvojica bore ‘na život i smrt’ zbog nečeg neizmjerno važnog. A kad tamo, što bi rekli Bosanci (i Hercegovci) – niđe veze.
Već i ‘ptice na grani’ znaju da je iduća, 2024. godina, u Hrvatskoj tzv. superizborna.
Bit će održani izbori za Europski parlament, lokalni izbori i parlamentarni izbori.
Pred kraj godine krenut će i kampanja za predsjedničke izbore.
S obzirom na sve okolnosti Andrej Plenković je vrlo blizu trećem premijerskom mandatu.
Prije svega, HDZ je, prema anketama, najjača stranka.
Bez obzira na serijsku proizvodnju afera na svom razinama.
Od onih u kojima ključne uloge imaju ministri(ce).
Do ‘brljotina’ seoskih HDZ-ovih načelnika.
Očekivanje da će HDZ i nakon izbora ostati na vlasti velikim dijelom temelji se na činjenici da su baš u tu svrhu ‘prekrojene’ izborne jedinice.
Te na gotovo pola milijuna ‘fantomskih’ glasača.
Teoretski, Ustavni sud bi mogao prije parlamentarnih zbora ‘srušiti’ novi Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor.
U praksi se međutim to neće desiti.
Ali zamislimo na trenutak da hoće.
Pa još zamislimo i ‘čudo nad čudima’.
Da nepostojeći glasači nestanu s biračkih popisa.
Opet nam ostaje tradicionalno niska izlaznost na izbore onih koji su protiv vladavine HDZ-a.
Više ih je koji nezadovoljstvo HDZ-ovim ponašanjem iskazuju na društvenim mrežama, pa čak i u anketama, nego onih koji će to potvrditi tamo gdje se jedino računa.
Na biračkom mjestu.
Pa se čini da je nastavak HDZ-ovog upravljanja Hrvatskom samo stvar tehničke naravi.
Jer izbori se moraju održati.
Nezadovoljni smo Plenkovićevom vladom, ali ćemo ostaviti HDZ na vlasti
A to što se, prema zadnjim anketama, više od 70% upitanih negativno izjasnilo o rezultatima aktualne vlade baš ništa ne govori o šansama da Plenković dobije još jedan premijerski mandat.
Jer, istovremeno, nepokolebljiva je ‘plemenska’ svijest hadezeovaca i njihovih ‘priljepaka’ koji se ne kane odreći privilegija stečenih, između ostaloga, kriminalnim aktivnostima i izrugivanjem demokraciji.
Pomno je izgrađen čitav sustav izravnih i neizravnih privilegija, ‘zaobilaženja’ zakona, nepotizma, korupcije…
Plenković je to tako dobro posložio da izborna pobjeda HDZ-a gotovo sigurno donosi i njegov treći mandat na čelu vlade.
Jer svakog mogućeg unutarstranačkog protukandidata može na razne načine ‘pritisnuti’ ili čak izravno ucijeniti.
Plenković može ostati bez trećeg premijerskog mandata nakon izborne pobjede HDZ-a jedino svojom voljom.
Ako dobije priliku otići na neku poziciju u EU birokraciji koja mu se učini dostojnom njegove umišljen kvalitete.
Stoga je, približavanjem parlamentarnih izbora, Plenkovićevo uobičajeno bahaćenje neutemeljenom samohvalom doseglo krajnje iritantne razmjere.
U situaciji kad Hrvatska dugoročno ima takvog premijera pitanje je elementarne političke kulture potreba za odlučnim, ali dostojanstvenim i mudrim predsjednikom države.
Ili predsjednicom.
Svejedno je.
U svakom slučaju to bi trebala biti osoba s naglašenim diplomatskim darom, ali spremna korigirati neadekvatne poteze premijera.
U okviru zakonskih ovlasti, naravno.
I jasnim izjavama onda kad nema drugih mogućnosti utjecaja.
A što mi imamo?
Predsjednika koji s premijerom ne polemizira niti o čemu zaista važnom.
I dostojnom njihovih političkih funkcija.
Oni se prepiru poput zajapurenih klinaca.
Mali ljudi.
S ogromnim egom.
Milanovićeve kritike Plenkovića nisu samo vulgarne nego su i nedosljedne
Mnogo je toga što može, i treba, predsjednik Milanović zamjeriti premijeru Plenkoviću.
Ozbiljno, argumentirano, dosljedno.
Umjesto toga, Milanović, između vanjskopolitičkih verbalnih ispada, (Švedska, Ukrajina, BiH, Izrael…) još jedan predsjednički mandat ‘napada’ prizemnim populističkim ispadima na račun Plenkovića.
Koji su uz to nedosljedni, a ponekad i krajnje vulgarni.
U pravilu – ispod razine Milanovićevog političkog položaja.
Pritom je još i krajnje nedosljedan.
Jedan od primjera je njegovo ‘grintanje’ Plenkoviću zbog odnosa prema novinarima i medijima.
Premijerovo ponašanje jest demonstracija sile.
I pokušaj ‘ušutkavanja’ njemu nepodobnih.
Ali dok je Milanović bio premijer i predsjednik tada vladajućeg SDP-a, praktično je razvlašteno Programsko vijeće HRT-a.
A Sabor je dobio ovlast postavljanja glavnog ravnatelja HRT-a.
I to običnom većinom.
Time je javni medijski servis stavljen pod potpuni politički ‘protektorat’.
Povratkom na vlast HDZ je samo nastavio takvu situaciju koristiti.
U vrijeme vladavine SDP-a i Milanovićevog premijerskog mandata također je usvojena i nelogična, selektivna odluka o visini PDV-a za dnevne novine, tjednike i časopise.
Koja je dio pisanih medija dovela u lošiji financijski položaj u odnosu na ostale.
To su možda mnogi zaboravili, ali vjerovatno se svi sjećaju ne tako davnog odbijanja akreditacije novinaru Jutarnjeg lista za Milanovićevu predsjedničku ‘pressicu’.
Nakon što je ‘kočijaški’ izvrijeđao novinare i urednike tih novina te predsjednicu uprave tvrtke koja je izdavač ‘Jutarnjeg’.
Zbog kritičkoga pisanja tih dnevnih novina o intervenciji Milanovićeve supruge nakon koje je njihovom sinu povećanja već zaključena školska ocjena.
Pa i kad je Milanović ljuto najavio da će pomilovati svakog novinara i sve ostale koji budu osuđeni temeljen izmjene Kaznenog zakona bio je to – pucanj u prazno.
Mnogo vike ni za što.
Ćorak.
U ‘vodi do grla’ hrvatska ‘publika’ navija za Plenkija ili za Zokija, dva ‘ovna na brvnu’
Točno je da je premijer Plenković najavio da će u Kazneni zakon biti uvedeno novo kazneno djelo kojim bi se kažnjavalo ‘curenje’ informacija iz istraga.
I evidentno je da je ta najava rezultat premijerove frustracije zbog ‘curenja’ informacija o ‘nepodopštinama’ njegovih političkih pulena.
Što bi moglo na neki način neočekivano ugroziti i njega.
Pa je takvom najavom premijer još jednom pokazao da mu je najvažniji – on sam.
Ali je činjenica i to da se predsjednik ‘obračunao’ sa zakonskom dopunom koja za sada ne postoji.
I učinio je to na način iz kojeg je nedvojbeno jasno da je reakcija bila prvenstveno usmjerena na osobu premijera.
Predsjednikov opsesivni cilj.
A ne na kritiku mogućeg sprječavanja objavljivanja po vlast ‘nezgodnih’ informacija.
Time je Milanović samo još jednom potvrdio svoje dvostruke kriterije.
Jedni vrijede za njega a drugi za Plenkovića.
A svi mi između, koje obojica politički zastupaju, posve smo nevažni.
Da stvar bude još gora, Zoran Milanović, pravnik je po struci.
A ne jednom pokazao je da prezire zakone države čiji je predsjednik.
Kao, naprimjer, kad je javno, s pozicije predsjednika države, branio svog prijatelja, poduzetnika Stipu Latkovića.
Nakon što je država kojoj je Milanović predsjednik konačno odlučila srušiti objekte koje je Latkovićeva tvrtka odavno bespravno sagradila u uvali Vruja, između Omiša i Makarske.
Posljednji slučaj iskazivanja prijezira predsjednika Republike Hrvatske spram hrvatskih zakona desio se prije nekoliko dana.
Kad se na odsluženje zatvorske kazne morao javiti Tomislav Saucha.
Nekadašnji Predstojnik Ureda tadašnjeg premijera.
Zorana Milanovića.
Iako je Saucha pravomoćno osuđen za ‘izvlačenje’ novca temeljem lažnih putnih naloga Milanović je ustvrdio kako Sauchina krivnja – nije dokazana.
Ali sve je to, čini se nebitno.
Jedni će i i ovaj put nepokolebljivo glasati za HDZ, a time praktično omogućiti i novi Plenkovićev premijerski mandat.
Drugi će na predsjedničkim izborima jednako tako, bez trunke sumnje, glasati za Milanovića.
Uvjereni da je on neviđeni frajer.
Jer je navodno “Plenkiju rek’o sve što ga ide”.
Sve dok većina birača glasa vođena tim ‘kriterijima’ ili ‘u inat’ njima ne izlazi na izbore – jao si ga nama.
U ‘vodi do grla’ navija se za jednog od dva ‘ovna na brvnu’.
To je već postao nacionalni sport.
Kao da se njih dvojica bore ‘na život i smrt’ zbog nečeg neizmjerno važnog.
A kad tamo, što bi rekli Bosanci (i Hercegovci) – niđe veze.
Komentari