Andrej Plenković ‘prema van’ glumi baš onako kako treba da bi si osigurao lagodnu sinekuru u nekoj od EU institucija. U međuvremenu ‘na domaćem terenu’ potpuna je suprotnost uglađenom i tolerantnom političaru za kakvog se ‘prodaje’ u EU. Naročito ‘kratak fitilj’ ima kad se suoči s medijskim razotkrivanjima rezultata svoje političke shizofrenije. Prizivanjem kažnjavanja medija koji objavljuju ‘prljavo rublje’ Vlade & HDZ-a približio se rubu ponora.  

Hrvatski premijer je iritantno samouvjeren.

Uživa u svojoj tvrdoglavosti.

Divi se samome sebi.

Posebno je to uočljivo kad se razbacuje zajedljivim i uvredljivim komentarima umjesto da odgovara na novinarska pitanja.

‘Nedomoljubnih” novinara.

Onih koji nisu impresionirani njegovim ‘država – to sam ja’ stavom.

Pa pitaju ono što novinari trebaju pitati

Zapravo sad već ne moraju ništa ni pitati.

Premijer je gnjevan na takve novinare i prije nego što otvore usta.

A oni baš ‘zapeli’ postavljati pitanja koje bi premijer najradije izbjegao.

Iako…

Pitali, ne pitali – dođe mu na isto.

Bar tako Andrej Plenković misli.

Ali idu našem premijeru na živce i neki “domoljubni” novinari.

To su oni koji uglavnom ništa ne pitaju.

Jer unaprijed znaju što će objaviti o bilo čemu.

Pa tako i o premijeru.

Čije im ponašanje nije dovoljno “domoljubno”.

“Premekan” im je pa to ti je.

To premijera ljuti.

Jer on bi da se svi s njim slažu.

Ali realno, pretjerano mu ne šteti.

Sve dok ima svoj medijski “slobodni teritorij” – HRT.

Mantrom o medijskim ‘netemama’ Plenković se uzaludno tješi

Formalno javni medijski servis zbog svog informativnog programa (naročito televizijskog) u narodu poznat kao “javna kuća”.

A premijer & predsjednik HDZ-a (a može i obrnutim redoslijedom) to obilato koristi.

Ali, kad malo razmislim, zapravo smo još i dobro prošli.

Zasad.

Mogao je Andrej Plenković, kao njegov albanski pandan, osnovati vladinu Agenciju za medije i informacije.

Čiji je posao uključuje proizvodnju tiskanih i audiovizualnih materijala radi promoviranja rada vlade te praćenje medija “kako bi se doznalo što građani misle o vladi.”

A na čelo takve agencije Andrej Plenković je mogao, poput Edija Rame, postaviti svog glasnogovornika.

Pa otvoreno provoditi ono što sada nevješto i prozirno, ali unatoč tomu efikasno, radi ‘ispod stola’.

Uključujući i određivanje što je tema a što ‘netema’.

I smišljanje kako novinarima i medijima koji se bave ‘netemama’ jednom zauvijek ‘stati na rep’.

Ali ima naš premijer još ‘prostora za napredak’.

A ima se i u koga ugledati.

Evo, naprimjer… Milorad Dodik.

Tom ‘majstoru’ nije bilo dovoljno što je prema ‘nedomoljubnim’ novinarima bahat, što ih vrijeđa i prijeti im.

Pa je Vlada ‘države u državi’ Republike Srpske upravo je u hitnu skupštinsku proceduru uputila nove odredbe Kaznenog zakona RS.

Kojima se kleveta kriminalizira i određuju drastične kazne.

I do 60 tisuća eura.

Ništa javna rasprava.

Savjetovanje s predstavnicima medija i novinarskih organizacija – nula bodova.

‘Proizvodnja’ loših vijesti ne može biti zaustavljena ubijanjem glasnika

Andrej Plenković ‘kaska’ za Dodikom.

Ali ne zaostaje mnogo.

Tek je najavio zakonodavne izmjene kojima bi se omogućilo žestoko ‘udaranje po prstima i ustima’ medija koji objavljuju njemu neugodne činjenice o aktualnim događajima.

Ali i ‘vade kosti iz ormara’.

Premijer je to učinio tradicionalno šlampavo.

I kontraproduktivno.

A sve u akciji spašavanja onoga što se teško može spasiti.

I skrivanja onoga što je postalo nemoguće sakriti.

Jer ne može spriječiti ‘curenje’ za njega sve opasnijih informacija iz državnih institucija.

Niti kazniti one koji te informacije ‘puštaju’ medijima.

Unatoč postojanju zakonskih zabrana i zapriječenih kazni.

Pa bi sad vrli premijer kažnjavao medije koji neugodne informacije objavljuju.

Baš me zanima hoće li zaista posegnuti za tim nepametnim potezom.

Ili se već ‘ugrizao za jezik’.

Trebalo bi ga svako malo podsjetiti na tu njegovu prijetnju.

Da testiramo je li se zaista toliko pogubio.

Pa je spreman nepovratno ‘prijeći crtu’.

I baciti se s s litice u ponor.

Kako god bilo, informacije ‘visokog rizika’ koje su rezultat protuprirodnog političkog bluda u proizvodnji Vlade & HDZ-a sad se već u javnost ne kapaju.

Niti cure.

Slijevaju se poput lave.

Neprekidno teku.

Vruće su.

I ne biraju koga će ‘rastaliti’ kao kolateralnu žrtvu.

Nakon erupcije vulkana nema kontrole.

Ne pomažu ni bahatost ni prijetnje.

A skok u ponor nije spas.

Napomena: Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Nacionala.