Niti Dinamo niti hrvatska policija nisu krivi za huligansko divljaštvo u Ateni koje je završilo ubojstvom. Ali ta tragedija u velikoj mjeri rezultat je ‘gledanja kroz prste’ huliganima na hrvatskim stadionima i pri međusobnim obračunima izvan njih. Stoga klubovi i državni represivni aparat nisu lišeni svog djela odgovornosti niti za zločin u Grčkoj. I nema nade da će biti bolje. Sve dok se bez ‘fige u džepu’ i znatno pooštren ne počne primjenjivati već gotovo ‘punoljetan’ Zakon o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima. I prstane se divljacima tepati da su navijači.
Jedan mrtav.
Izboden nožem.
Nekoliko teško ozlijeđenih.
Među njima i 13-godišnja djevojčica.
To je rezultat divljanja huligana u Ateni.
Zasad.
Jer još nije sigurno da neće ozljedama podleći netko od teško ozlijeđenih.
Među kojima je i mladić čiji je mozak teško oštećen udarcima kamenom.
Materijalna šteta od rušilačkog razbijanja u tim je okolnostima tek ‘dodatak’.
Krivci su divljaci koji sebi tepaju da vole ‘svoj’ nogometni klub.
Dinamo.
Zajedno s divljacima koji sebi tepaju da vole drugi nogometni klub.
Panathinaikos.
Niti jedni niti drugi pojma nemaju o ljubavi.
Ujedinila ih je mržnja.
Jedni su putovali 1500 kilometara.
Da bi mlatili i razbijali.
U svojim praznim glavama opravdavajući to utakmicom Dinama s AEK-om.
Na koju su znali da neće biti pušteni.
Pa je time njihova nasilnička mržnja dodatno nahranjena.
Drugi su ih dočekali s neophodnom ‘opremom’.
I dodatnim ljudstvom.
Iako u namjeri ničeg ljudskog nije bilo.
Počeli su s premlaćivanjem onih koje su detektirali kao ‘AEK-ovce’.
A potom nastavili mlati svakoga tko im se našao na putu.
Ubojici prijeti doživotni zatvor
Među stotinjak uhićenih divljaka gotovo je devedeset posto onih koji su na ovaj rušilački pohod došli iz Hrvatske.
Hrvatska policija znala je kamo i zbog čega idu.
Ali nije ih mogla spriječiti.
Jer ne može uskratiti izlazak iz zemlje nikome kome to nije zakon nije zabranio.
Iako je u ‘ekspediciji’ bilo huligana s popriličnom ‘praksom’.
Ali je MUP obavijestio grčke kolege koliko huligana dolazi.
No, grčku policiju koja je divljake očekivala oni su nadmudrili.
Raspršivši se po dolasku u Atenu.
Da bi se opet sakupili neposredno pred početak divljanja.
Koje policija nije uspjela spriječiti.
Grčki ministar unutarnjih poslova smijenio je zbog toga najmanje sedmoricu policijskih dužnosnika.
Bez obzira na to što su policajci uhitili mnoštvo divljaka na djelu.
A ostale, naoružane noževima i palicama, pohvatali su naknadno.
Oni koji budu optuženi ‘samo’ za tuču i materijalnu štetu platit će ogromne kazne.
A prijeti im i do pet godina zatvora.
Jer su Grci drastično povisili kazne ‘nogometnim’ huliganima.
Oni kojima bude dokazano izravno sudjelovanje u teškom ozljeđivanju preminulog mladića, te eventualno još neke žrtve među teško ozljeđenima, prijeti dugogodišnji zatvor.
Lani je su čak sedmorica divljaka u Grčkoj kažnjena doživotnim robijanjem zbog sudjelovanja u ubojstvu mladića koji je žrtva ‘nogometnih’ huligana.
A trojici je ‘odrezano’ po dvadesetak godina.
Zbog onoga što su hrvatski huligani napravili u Grčkoj, uz pomoć svojih ‘domaćina’, hrvatski premijer je zvao grčkog kolegu a Hrvatska vlada je izdala priopćenje.
Priopćenjima su se javili i Dinamo i Hrvatski nogometni savez.
U ovom konkretnom slučaju Dinamo ni HNS nisu krivi.
Huligani su u Grčku išli samoinicijativno jer se znalo da gostujući navijači neće biti pušteni na stadion.
Pa su se ’navijači’ zapravo išli iživljavati.
Ništa nije kriva niti hrvatska policija.
Koja je grčke kolege detaljno informirala čak i gdje će u Ateni ti huligani biti smješteni.
‘Mlaka’ priopćenja umjesto jasne osude divljaštva
Ali atenska tragedija, bez obzira na to hoće li biti dokazano da je žrtva nasmrt izbodena hrvatskom ili grčkom rukom, tek je rezultat činjenice da se u Hrvatskoj huliganima beskrajno dugo ‘gleda kroz prste’.
Iako postoji već 14 godina Zakon o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima se zapravo ne primjenjuje.
A već kad je usvajan bio je ‘kamilica’ u odnosu na prvobitni prijedlog.
Ne samo to nego huliganima se nitko ne usudi čak niti reći da su huligani.
Pa je tako i u priopćenjima Dinama i Hrvatskog nogometnog saveza nakon tragičnog huliganskog nasilja u Ateni izbjegnuto izravno kritiziranje huligana.
A i klub i HNS trebali su ih se javno odreći.
Izrijekom naglasivši da to nisu nikakvi navijači.
Nego huligani.
Rezultat čijeg divljanja je ovoga puta – najmanje jedno ubojstvo.
I vjerojatno još nekoliko uništenih života ljudi koji se nikada neće oporaviti od posljedica huliganskog divljanja.
U obraćanju javnosti Dinama i HNS-a jednostavno se moralo nazvati huligane huliganima.
Ali ne bi niti to bilo dovoljno.
Zakon o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima mora se odmah početi primjenjivati.
I to uz drastično strože preventivne mjere i kazne.
A ako klubovi i HNS nisu u stanju zabraniti huliganima dolazak na stadion a policija i pravosuđe spriječiti ili bar adekvatno kazniti huliganske ispade izbacivanje nekog od hrvatskih klubova iz međunarodnih natjecanja bit će nam najmanja briga.
I zaslužena kazna.
No, je li u Hrvatskoj uopće moguće uspješno se boriti protiv ‘nogometnih’ huligana?
Povjerovao bih da možda ipak jest da je premijer, kad već nisu Dinamo i HNS, nazvao stvari pravim imenom i najavio ozbiljan obračun s huliganima.
S obzirom na to da vodi Vladu i da ima dovoljno ruku u Saboru za što god mu se prohtje to bi obećanje mogao lako ispuniti.
Na korist čitave zajednice.
To bi vjerojatno bilo i prvo glasanje gdje bi i oporbenjaci digli ruku za prijedlog Vlade.
A mogao bi i predsjednik države reći koju ozbiljnu na tu temu.
Kad već komentira ‘sve živo’.
Kad će ako sada neće.
Inače će sve završiti na sramotno ‘mlakim’ priopćenjima.
I s ozbiljnim zabrinutošću samo za to hoće li ‘Dinamo’ biti izbačen iz europskih natjecanja nakon prvog ‘navijačkog’ ispada.
Na koji se možemo kladiti već na utakmici s AEK-om sljedećeg tjedna.
Ili bilo koji hrvatski nogometni klub nekom drugom prigodom.
A i dalje će kukavički podilaziti huliganskoj bagri.
Još im pritom i tepajući da su navijači.
Napomena: Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Nacionala.
Komentari