Umirovljeni saborski zastupnici Željko Glasnović i Stevo Culej izvrijeđali su studente zagrebačkog Pravnog fakulteta zbog posjeta beogradskim kolegama. Pritom su uspjeli proizvesti budalaštinu poput poistovjećivanja beogradskog Pravnog fakulteta s jednim od silnih tisuća njegovih studenata, Vojislavom Šešeljom. A i zaželjeti zagrebačkim studentima da u Beogradu budu poklani. Još žalosnije je što je Studentski zbor osjetio potrebu opravdavati se Željkecu & Stevici podsjećanjem da su studenti organizirali i sudjelovanje u vukovarskoj Koloni sjećanja.
Nije ništa novo.
Niti osobito pametno.
Ali valja spomenuti.
Makar kao podsjećanje tko je sve sjedio u saborskim klupama.
Ako je možda netko zaboravio.
Možemo to nazvati bizarnom vrstom rubrike ‘Kucamo na vrata zaboravljenih asova’.
Samo što je izraz asovi ovdje ciničan.
A i ne moramo ih posjetiti da bismo se na njih podsjetili.
‘Posjetili’ su oni nas.
Gdje drugdje nego na Facebooku.
Bivši saborski zastupnik i odnedavni član Hrvatske stranke prava Željko Glasnović na toj se društvenoj mreži baš naljutio.
Zbog toga što Studentski zbor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu organizira studijsko putovanje u Beograd.
U sklopu tradicionalne suradnje sa studentima tamošnjeg Pravnog fakulteta.
Jer, užasa li, zagrebački će studenti posjetiti Kuću cvijeća.
Između ostaloga.
Dičnog generala Glasnovića, čini se, nije uznemirilo to što će zagrebački studenti posjetiti i Skadarliju, Novi Beograd, Trg Slavija i Kalemegdan.
Pa čak ni to što će posjetiti Hram Svetoga Save.
Barem taj nemir nije podijelio sa svekolikim pukom razasutim bespućima zbiljnosti društvene mreže.
Ali, gle vraga, pošteno se uzrujao što će zagrebački studenti prava u Beogradu posjetiti ‘dom’ svojih domaćina.
Pravni fakultet.
Ako je Pravni fakultet u Beogradu = Vojsilav Šešelj znači li to je Hrvatski sabor = Željko Glasnović?
Štoviše, to je Željka Glasnovića uzrujalo čak i više od posjete Titovom grobu.
Kako to, kako to… vjerojatno se sad pitate vi.
E, pa zbog toga što je tamo…ovo vrijedi citirati… „studirao ratni zločinac i suradnik UDBE Vojislav Šešelj“.
Au!
Neizmjerno sam znatiželjan kakav se to misaoni proces odvija u glavi vrlog generala u mirovini.
I saborskog zastupnika.
U mirovini.
Kad se domislio ovako genijalnog argumenta.
Za kritiziranje susreta studenata.
Vidi ti našeg Željca.
Taj ni u mirovini ne miruje.
Analogijom bi se moglo svašta ‘sklopiti’.
Naprimjer da je nacionalna sramota ući u Hrvatski sabor.
Jer je tamo mandat proveo Željko Glasnović.
Koji nije ni ratni zločinac niti suradnik UDBE.
Barem koliko se zna.
Ali da je nacionalna sramota – fakat jest.
I nije to sve.
Komentarom na Glasnovićev komentar pridružio mu se još jedan neopjevani nacionalni junak.
Stevo Culej.
Bivši sudrug Željka Glasnovića iz saborskih klupa.
Poznat po krajnje reduciranom izričaju.
Ali izuzetno suptilnom.
Govor mržnje ili govor iz mržnje, ali samo je mržnja nedvojbena
Nije naš Stevo ni ovaj put omašio.
Napisao je: “Nadam se da ih pokolju ko svinje”.
Studenti prava znat će može li se ovaj ‘biser’ hm… gospodina Culeja podvesti pod govor mržnje.
Ili ‘samo’ pod govor iz mržnje.
Jedino je sigurno da je sretan onaj kojemu nikad nije upućena niti jedan verbalni ‘hračak’ iz usta Steve Culeja.
Pogotovo ‘uživo’.
Ja nisam te sreće.
Jedan sam od onih koje je dotični ‘opljunuo’.
Gotovo i doslovno.
U zgradi Sabora.
Na sjednici Odbora za informiranje informatizaciju i medije.
Govorio sam o napadima na novinare.
A Stevi Culeju nije bilo teško doći na tu sjednicu.
Iako nije bio član navedenog Odbora.
A još lakše mu je bilo upadati mi u riječ.
Tvrdeći da sam gori od Miloševića i Goebbelsa.
Zajedno.
Prošlo je otad osam godina.
Ali još pamtim samodopadan stav i zloću u njegovim očima dok je naš Stevica to izgovarao.
Više puta.
Jedva se suzdržavajući na ne skoči sa stolca i ne pojuri prema meni.
Stevo Culej – najveći saborski mirotvorac, po vlastitom izboru
„Ja sam jedan od najvećih mirotvoraca koji su hodali Saborom”, to je izjavio Stevo Culej kad ga je novinar nazvao da objasni svoju nadu.
Da će hrvatski studenti prava u Beogradu biti poklani ‘ko svinje’.
Kao što priliči svim velikim mirotvorcima.
Ali priča ne bi bila potpuna da se ne spomene ono najžalosnije.
Sad se vjerojatno pitate može li išta biti žalosnije od Glasnovićevog poistovjećivanja Vojislava Šešelja i beogradskog Pravnog fakulteta.
A pogotovo, što može biti žalosnije od Culejevog krvožednog prizivanja klanja.
E, pa može.
Još je žalosnije, barem ako mene pitate, što je Studentski zbor zagrebačkog Pravnog fakulteta našao za potrebno braniti se od napada ‘dinamičnog para’ Željkec & Stevica.
Objašnjavajući razloge i sadržaj tradicionalne studijske posjete beogradskim kolegama.
I završavajući svoju ispriku što idu kolegama u Srbiju podsjećanjem da su ipak dobri Hrvati.
Ne tim riječima, naravno.
No, kako drugačije, u kontekstu ove priče, razumjeti rečenicu da je „Studentski zbor u studenom 2023. organizirano sudjelovao u Koloni sjećanja u Vukovaru.“
Stara narodna kaže da glasnovići i culeji mogu izaći iz Hrvatskog sabora, ali mržnja i glupost iz njih ne mogu izaći nikad i nikako.
Nažalost, ni iz Hrvatske.
Stoga, najvažnija rečenica iz obraćanja javnosti Studentskog zbora zagrebačkog Pravnog fakulteta je ona da bi se mrzilačkim izjavama trebali pozabaviti nadležnu organi.
No, s obzirom na to koliko se i kako nadležni organi inače bave sličnim ispadima imam prijedlog za Studentski zbor zagrebačkog Pravnog fakulteta.
Neka nadležnim organima sami podnesu kaznenu prijavu protiv Željca & Stevice.
To bi bar studentima prava trebalo biti jednostavno.
Samo malo vježbanje prava.
A velika vježba ljudskosti.
Komentari