U Radnoj skupini za noveliranje Zakona o pristupu informacijama iz udruga civilnog društva jedino je Davorka Budimir. Ona vodi udrugu izbačenu iz organizacije Transparency International koja se zalaže za transparentan rad institucija i ukazuje na kršenje načela transparentnosti. Udruga gospođe Budimir izbačena je zbog kršenja temeljnih načela TI te nesuradnje s drugim udrugama u Hrvatskoj

Bio sam u skupini predstavnika organizacija civilnog društva koja je pod vodstvom pokojnog profesora Josipa Kregara pripremala prijedlog prvog Zakona o pristupu informacijama od javnog značaja u Hrvatskoj.

Dobro se sjećam rasprava u Novinarskom domu koje su završile zajedničkim prijedlogom Zakona.

Prijedlog je podržalo dvadesetak udruga među kojima i moj Centar za istraživačko novinarstvo a glavni predlagač bila je udruga kojoj je profesor Kregar bio na čelu, hrvatska članica lanca Transparency International. Bilo je to prije gotovo dva desetljeća.

Vlada je prijedlog civilnog društva ignorirala i ponudila svoj prijedlog kojega je Hrvatski sabor i usvojio. Taj vladin prijedlog bio je gotovo navlas isti kao onaj koji su prethodno ponudile udruge.

Bio je to praktično prepisan tekst ignoriranog prijedloga uz jednu “sitnu” iznimku. U vladinom prijedlogu, koji je prerastao u zakon, nije bilo kaznenih odredbi.

Dakle, nije bilo mogućnosti kažnjavanja državnih institucija i službenika koji odbiju tražiteljima dati informaciju od javnog značaja a koju posjeduju.

U međuvremenu nije se ništa bitno promijenilo. Državne institucije i službenici i dalje se trude dati što manje informacija. Koliko im je odiozna ideja da građanima “polažu račune” što i kako rade s novcem onih koji ih plaćaju i koliko se ne stide svakodnevno to pokazivati primjera je bezbroj.

Jedan od najiskrenijih i ujedno najredikuloznijih je nedavna izjava jednog HDZ – ovog saborskog zastupnika u TV nastupu da novinari političare uznemiravaju tražeći odgovore na razna pitanja. E pa, ako je tako, onda ih ne uznemiravaju dovoljno.

Pokazala je to anketa provedena prije nekoliko godina za potrebe Hrvatskog novinarskog društva među novinarima koji prate rad državnih institucija. Po priznanju samih novinara, samo pet posto pitanja koja postavljaju državnim službenicima – od predsjednika vlade i ministara naniže – odnosi se na traženje dokumenata.

Povjerenik za informacije može biti neovisan, ali čemu riskirati?

Sve ostalo je manje-više aktivnost tipa “krušku pod njušku”. Odnosno svodi se na novinarska pitanja na koja državni službenici često izbjegavaju odgovoriti ili odgovaraju nepotpuno i(li) neistinito.

Zbog toga i imamo razne afere u kojima su glavni “loši momci” oni čije bi “muljanje” i lopovluk bili otkriveni davno prije da su novinari (is)tražili dokumente pa tek onda pitali.

I ovako “muljatore” najčešće razotkriju novinari, ali uglavnom tek kad ovi pretjeraju – u laganju, bahatosti, pohlepi ili gluposti. Ili u svemu zajedno.

Kako god bilo važno je imati što bolji Zakon o pristupu informacijama (ZPPI) jer ako nema dobrog zakona nema niti šanse da od njega bude stvarne koristi. A Zakon ne daje mogućnost samo novinarima da traže informacije nego svim građanima.

U međuvremenu, od onih prvih prijedloga pa potom i usvajanja prvog teksta Zakona o pristupu informacijama od javnog značaja nešto se ipak i promijenilo.

Uz to što danas u Zakonu postoje odredbe o kažnjavanju institucija i odgovornih osoba za nedavanje informacija dobar je posao barem neko vrijeme radio i Ured povjerenika za informacije.

To formalno neovisno tijelo ima obavezu kontrole provedbe ZPPI i mogućnost reakcije u slučajevima kad smatra da državna institucija nije tražitelju dala odgovor na kakav je zakonom obavezana. Ili kad nije dala nikakav odgovor.

Ured jest formalno neovisan, ali u stvarnosti Sabor može i ne prihvatiti godišnji izvještaj Ureda i to bez argumentiranog objašnjenja a tko će voditi Ured ovisi od saborske većine.

Anamarija Musa očito je Ured vodila isuviše neovisno po mišljenju vladajućih pa se ova doktorica znanosti vratila na Pravni fakultet. Zamijenio ju je Zoran Pičuljan, također doktor znanosti, ali vladajućima mnogo više po volji.

Predstava sa “smokvinim listom” i “trojanskim konjem”

No izgleda da im nije baš po volji postojeći ZPPI. Stoga je odlučeno da se naprave neke zakonske promjene. Ili kako se to kaže birokratski “nježno” – da se zakon novelira.

Kako smo, je li, napredovali od onih vremena iz početka prošlog desetljeća, sad državne instuticije ne kradu više ideje i inicijative izravno od civilnog društva nego se fino osnuje – radna skupina.

U te radne skupine pozovu se i rijetki predstavnici civilnog društva, ali se njihovi prijedlozi i dalje ignoriraju. Izuzev onih “civilnjaka” koji su imenovani da bi zapravo “igrali” za vlast funkcionirajući kao dizači ruku.

Iako je i to samo predstava jer ionako institucija koja je imenovala neku radnu skupinu može na kraju kako god želi. Funkcija radnih skupina je savjetodavna.

No, da bi forma bila zadovoljena, radne skupine zasjedaju, neki članovi i članice tu su kao “smokvin list” a neki su “trojanski konji”. Na kraju bude onako kako su vladajući zamislili pa to što su htjeli glatko prođe na Vladi i u Saboru.

Osnovana je tako i Radna skupina za noveliranje ZPPI. Najupečatljivi “smokvin list” u članstvu te radne skupine je spomenuta bivša povjerenica sa pristup informacijama Anamarija Musa. Najupečatljivi “trojanski konj” je Davorka Budimir, još jedna doktorica znanosti, predsjednica Transparency International Hrvatske.

Gospođa Budimir je jedina iz civilnog društva u dvadesetočlanoj radnoj skupini. Odbijene su neke kandidirana osobe iz civilnog društva s ozbiljnim ugledom na području pristupa informacijama i javnog interesa a u Radnoj skupini nema niti novinara.

Nitko od njih nije dovoljno dobar za savjetodavnu poziciju u procesu “noveliranja” ZPPI. Davorka Budimir jest. Za one koji ne znaju… Neka vas ne zbuni naziv udruge koju gospođa Budimir vodi – Transparency International Hrvatske (TIH).

Pišem “noveliranje” a mislim “kastriranje”

Naime, ta udruga nije dio svjetski poznate Transparency International organizacije koja se zalaže za transparentan rad institucija i ukazuje na kršenje načela transparentnosti.

Bila je nekada, u vrijeme kad ju je vodio profesor Kregar. Kasnije je zbog svađe unutar udruge usljedio sudski spor zbog dvostrukog vodstva. Ali najvažnije je da je udruga koju vodi gospođa Budimir prije nekoliko godina izbačena iz članstva u Transparency International.

Vodstvo TI takvu je odluku donijelo jer se TIH ponašao protivno temeljinim načelima djelovanja TI. Među razlozima za tako drastičnu odluku bile su i pritužbe hrvatskih udruga da TIH odbija bilo kakav oblik suradnje.

Štoviše, TI je tužio TIH zbog toga što i dalje protuzakonito koristi ime i logo TI. Slučaj je još na hrvatskom sudu.

To međutim nije zapreka da Davorka Budimir formalno predstavlja civilno društvo (i to jedina) u Radnoj skupini za noveliranje ZPPI. Zapravo ga i ne predstavlja jer je za svoju predstavnicu nisu izbarale udruge civilnog društva

Ah,da… da ne zaboravim… Prema prijedlozima Povjerenika za pristup informacijama za “noveliranje” ZPPI ideja je da se ograniči obuhvat tijela javne vlasti obveznika Zakona kao i opsega podataka koji mogu biti traženi.

Ima li itko da je sumnjao u takav scenarij? I ima li itko da sumnja u to da će na kraju i biti tako kako je predloženo? Da će ZPPI biti “noveliran” tako što će biti – kastriran.