Četrdeset Roma u Novom Vinodolskom, među kojima je dvadesetero djece, deložirano je i bez najave srušen je objekt u kojem su živjeli. Ostali su bez svega što su imali pa čak i bez osobnih dokumenata. Možete reći da su sami odabrali takav život. Možete čak u to i povjerovati. Ali time nećete biti više ljudi. A oni neće biti manje ljudi

Ako je suditi prema posljednjih nekoliko dana ovo ljeto za medije neće biti ‘sezona kiselih krastavaca’.

Ostavku je dao najdugovječniji ministar u vladi Andreja Plenkovića i, bez obzira na sve “repove” koje vuče za sobom, nedvojbeno natprosječno sposoban za posao koji je obavljao u usporedbi s ostatkom te većinom šarlatanske ekipe.

I bez obzira kako će tko komentirati ostavku dojučerašnjeg ministra financija Zdravka Marića i službeno obrazloženje da je riječ o osobnim razlozima tema je dovoljno “škakljiva” da će se tjednima moći razvlačiti na sve moguće načine.

Manje značajna za naš život, ali svakako također vrlo zahvalna tema za medijsko “trančiranje” i pripadajuća naklapanja pismo je supruge predsjednika države Sanje Musić Milanović koji se žalila na nastavnicu matematike svojeg sina srednjoškolca.

Nakon čega je Milanoviću junioru retroaktivno upisana zaključna petica iz matematike umjesto već zaključene četvorke.

Usput mu je četvorka pretvorena u peticu i iz latinskog a “pojačane” su i već zaključene ocjene iz matematike još nekolicini učenika.

Valjda za svaki slučaj.

Da se nitko ne dosjeti o čemu se tu zapravo radi.

Iako je pismo mame Sanje objavljeno u medijima.

Kamo je proslijeđeno iz ureda njenog supruga, predsjednika države.

Uz obrazloženje da pismo jedne majke ne treba vezati uz funkciju njenog supruga.

Uh, tu već ima medijskog materijala i za više od nekoliko tjedana.

Možda je netko ipak raspoloženiji za teme koje mogu imati ozbiljne posljedice na naš život i to dugoročnije od ostavke ministra financija u trenutku kad njegov šef zaneseno nabraja velebne uspjehe svoje vlade, uključujući i skoru zamjenu kune eurom.

Za takve “kao naručena” je priča o globalnom zatopljenju čija je jedna od aktualnih najava i šokantnih primjera rekordno toplo more u kojem već i ribe umiru.

Netko je možda ipak raspoloženiji za lakše teme, ali priča o naknadnom povećanju već zaključenih ocjena sina predsjednika države ipak mu nije dovoljno “light”.

I za to postoji rješenje.

U nastavcima može pratiti “prepucavanje” dviju bivših “dobro udanih” žena, Vlatke Pokos i Borne Kotromanić oko toga što (ni)je zaslužila treća “dobro udana”, Nikolina Pišek, nakon što je nedavno postala udovica.

Publika se može opredijeliti za bilo koju od ovih “sapunica” pa i “šarati” ako se kome hoće te dopunjavati opći javni dojam o tim temama javljanjem na društvenim mrežama.

No, kao i obično, uvijek ima tema koje nikom nije osobito zanimljive pa se i mediji baš ne “pretrgaju” baviti njima, čak i kad nedostaje sočnih senzacija

Među deložiranima su i teško bolesni koji su na kemoterapiji

Zbog toga nigdje nećete pronaći priču o naprimjer životnim mukama 40 pripadnika romske nacionalne manjine iz Novog Vinodolskog.

Ako ne računamo izvještaje na dan njihove deložacije.

Kao da nije dovoljno što su Romi i inače žrtve stereotipa koji im onemogućavaju ravnopravan život s ostalim ljudima priča koju nećete nigdje pročitati u nastavcima, pod velikim senzacionalističkim naslovima jedan je od mnogih primjera konkretnog “množenja s nulom” romskih obitelji.

Četrdeset Roma je 24. lipnja deložirano iz derutnog objekta u kojem je posljednjih 50 godina živjelo više generacija.

Ne samo što su deložirani nego je objekt odmah i srušen a kako ih nitko nije obavijestio da će se to desiti nisu uspjeli uzeti ni osobne stvari, a mnogi niti dokumente.

Lokalne vlasti tvrde da je riječ o nelegalnom useljenje te da Novi Vinodolski to ne može sam riješiti već treba pomoć državnih institucija.

Također tvrde da su nudili rješenja, ali ih članovite romske obitelji nisu prihvaćale.

Toj klasičnoj priči naravno ne nedostaje ni ljutnja susjeda koji tvrde kako Romi prave nered i ne žele ih u susjedstvu.

U svakom slučaju već dvanaest dana tih 40 pripadnika romske nacionalne manjine (od čega je dvadesetero djece) preživljava na nogometnom igralištu.

Bez vode i hrane.

Bez odjeće,

Neki od njih su teško bolesni i trenutno primaju kemoterapiju.

Prema članku 291. St. 3 Zakona o socijalnoj skrbi  “U kriznim situacijama, kada obitelj s maloljetnom djecom ostane bez svog doma i nije u mogućnosti sama osigurati smještaj, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužni su osigurati im smještaj u socijalnom stanu ili na drugi način, kako bi se spriječilo odvajanje djece od odraslih članova obitelji.”

Romima koji su ostali na cesti…pardon – na nogometnom igralištu, građevina koja je srušena, koliko god bila derutna, i koliko god u njoj bili bespravno (kao i mnogi drugi neromi u mnogo boljim kućama i stanovima) godinama je bila dom.

Romska djeca su jednako djeca kao i sva druga.

Bar bi prema međunarodnim standardima, Ustavu i zakonima trebala biti.

A na grad Novi Vinodolski i Županiju primorsko-goransku Zakon o socijalnoj skrbi odnosi se jednako kao i na sve druge lokalne i područne samouprave u Hrvatskoj.

Odrasli u ovoj nesretnoj skupini deložiranih sigurno se ne zamaraju globalnim zatopljenjem, ostavkom ministra financija niti “prepucavanjima” dokonih kobajagi ‘celebrity’ persona.

A kladim se i da ne bi pisali pisma ravnateljima škola nezadovoljni ocjenom svoje djece.

Čak i kad bi i svako njihovo dijete doraslo za školu zaista i postalo učenikom.

Pa čak i kad bi svi ti roditelji uopće znali pisati.

Možete reći da su sami odabrali takav život.

Možete čak u to i povjerovati.

Ali time nećete biti više ljudi.

A oni neće biti manje ljudi.