Ovo je vrijeme kada je manje važno hoće li zbog financijske krize netko od novinara ostati bez posla i hoće li se iz istog razloga ugasiti neki medij. Jest bolno, ali je mnogo važnije da mi novinari razumijemo da nam je bliži bilo koji novinar u bilo kojoj zemlji koji ne može slobodno raditi svoj posao za dobrobit društva nego netko tko nam silom političke moći prijeteći “diše za vratom”, ali je “naš”.

Blažu Zgagi, slovenskom slobodnom novinaru koji posljednjih nekoliko godina u Nacionalu objavljuje sjajne istraživačke priče, koliko god izgedalo čudno, ograničenje kretanja uzrokovano širenjem koronavirusa – dobro je došlo. Da ne mora biti u stanu nego da se slobodno kreće ljubljanskim ulicama do sada bi se već sigurno našla neka “junačina” da ga isprebija ili vjerovatnije kamenuje.

Opcija fizičkog napada “bliske vrste” u igri je još od onog vremena kad je razotkrio ulogu Janza Janše u “mutnim” poslovima s oružjem, aktualizirana je Janšinim povratkom na mjesto premijera a opasno je aktivirana kad je prije nekoliko tjedana za Nacional analizirao što sve premijer Janša radi kako bi, pod izlikom borbe protiv najezde koronavirusa, približio stanje u Sloveniji na sićušni koračić ka – diktaturi.

Kamenovanje je postalo izglednijim scenarijem nakon što je na službenoj web stranici Kriznog štaba Republike Slovenije (ne, nije zabuna niti zakašnjela prvoaprilska šala) “retvitan” tweet u kojem Zgagino ime stoji (i to prvo), uz imena filozofa Slavoja Žižeka, pjesnika Borisa A. Novaka i profesora Darka Štrajna u ”informaciji” da “psihijatri traže četiri osobe zaražene virusom laži koje su navodno pobjegle iz karantene a imaju virus Covid-Marx/Lenjin”.

Vremena su takva da približavanje drugima nije preporučljivo, pogotovo ako su ti drugi “zaraženi”. Dakle – kamenuj! Savršeno je nevažno što će svaka normalna osoba kad vidi takvu “potjernicu” znati o čemu je tu riječ. Za normalne to ionako nije pisano. A ovi za koje je pisano ili također znaju o čemu je riječ, ali su baš to i čekali ili ne znaju ništa ni o čemu i jedva sriču slova no već su istrenirani da poput laboratorijskih štakora reagiraju na određene podražaje.

“Ne morate me ubijati. Već sam mrtva”

A spomenuta imena, među kojima je i ono novinara Zgage, dovoljan im je podražaj da zgrabe prvi kamen kad vide nekog s popisa i bace u njegovom smjeru. Kad je već opasno propisno ga izudarati jer uz Marx-Lenjin virus možda ima i onaj drugi, kako se ono zove…jebi ga, nije niti važno.

No nije kolega Zgaga jedini novinar u Sloveniji koji je podmuklo i bezobzirno napadan u ovo doba korone u režiji i(li) uz podršku vlasti. Da jest moglo bi se razumjeti (iako naravno nikako opravdati) jer Janši i njegovima ova kriza zbog koronavirusa došla je “kao naručena” da se osvećuju onome tko ih je višekratno javno raskrinkao kao političke smutljivce, lašce i lopove. Međutim, latentno izvanredno stanje (pa makar i neproglašeno) iskorišteno je da se vlast obračuna s novinarima i medijima općenito. Naravno onima kojima ne mogu upravljati. Ili bar da se pusti ove što sriču slova da se obračunavaju umjesto njih.

Tako se hajka na društvenim mrežama proširila i na druge “neposlušne” novinare, medije u kojima oni rade, vlasnike tih medija… Jedan od najdrastičnijih rezultata je više od 200 odvratnih komentara i prijetnji (uključujući i prijetnje smrću) mladoj novinarki lista Večer Klari Širovnik nakon njenog tweeta poslije potresa koji je pogodio Zagreb i okolicu a osjetio se i u dijelu Slovenije. Ona je napisala da to što se osjetilo “nije bio potres nego je Janšin ego pao iz kreveta”.

Poruka jest bila neprimjerena imajući u vidu sve one koje je potres na razne načine ugrozio i oštetio, ali poanta je u tome da mnogi verbalni napadači u velikoj mjeri mladoj novinarki nisu zamjerali da vrijeđa žrtve potresa nego da vrijeđa – Janšu. Ona se ispričala zbog neprimjerenog tweeta a onima koji su joj prijetili smrću poručila je: “Ne morate me ubijati. Već sam mrtva”.

No ono što je ovdje posebno indikativno jest da su i neki mediji o ovoj temi izvještavali politikantski se obračunavajući s mladom kolegicom i novinama Večer u kojima ona radi. Tako je Nova24TV komentirala da je list “Večer “ (za koji piše kolegica Širovnik) u vlasništvu “crvenog tajkuna Uroša Hakla”.

Medijska ”orbanizacija” na djelu

“Kvaka” je u tome što je Nova24TV jedan od medija u Sloveniji koji kontrolira ekipa bliska mađarskom predsjedniku Viktoru Orbanu, ona koja je dobila “partijski” zadatak kupiti neke medije u Sloveniji i pokrenuti neke nove. Sličan scenarij već je viđen u Sjevernoj Makedoniji. Hrvatska je slijedeća na popisu.

Orban je iskoristio koronavirus da dodatno “nagazi” medije i novinare koji nisu pod njegovom kontrolom prisvojivši gotovo diktatorske ovlasti. Janša to radi u Sloveniji. Vučić je pokušao u Srbiji, ali je nakratko (i samo javno) reterirao nakon međunarodnih reakcija na uhićenje novinarke Ane Lalić zbog teksta o propustima u novosadskoj bolnici.

No on si je, kao i Orban, već osigurao bezmalo diktatorske ovlasti, na kritike unutar Srbije već odavno odgovara represijom prema onim novinarima i medijima koji ga ne žele neupitno, bespogovorno i besramno veličati. I Orban i Vučić nisu se libili prekršiti zakone, pa ni sam Ustav, da bi dodatno učvrstili svoju vlast temeljenu na represiji i ugrožavanju medijskih sloboda kao jednom od najvažnijih potpornih stupova svoje strategije.

Uspoređivati stanje u Hrvatskoj s onim u Mađarskoj, Srbiji ili Sloveniji može izgledati pretjeranim, ali ne moraju nužno svi problemi u ovoj zemlji trenutno biti jednakog intenziteta kao negdje drugdje da bi imalo smisla upozoriti na opasne trendove koji su temelj scenarija kod najbližih susjeda.

Vlast treba upravljati državom i ne smije upravljati medijima

Plenkovićeva vlada pokušala je uzeti ovlasti u donošenju nekih “kriznih” odluka suprotno odredbama Ustava a za neke mjere koje jesu zakonite, ali omogućavaju neprimjereno i nepotrebno zadiranje u prava građana, nije ponudila logično i jasno obrazloženje. Istovremeno niti dva tjedna nakon nenajavljenog i nejavnog sastanka u Vladi s glavnim urednicima dijela medija te još nekim ljudima ne znamo tko je sve bio na tom sastanku, (jedino što smo do sada službeno saznali jest da je tamo bilo “tridesetak ljudi”), o čemu se sve raspravljalo, zbog čega je on, zaboga, uopće sazvan i kakvi su zaključci.

Naravno, bilo kakav nejavan sastanak s novinarima na razini Vlade je sumnjiv a ako se razgovaralo (i) o tome kako izvještavati o “korona krizi” (a navodno jest) tada je to i nedopustivo miješanje u profesionalnu autonomnost medija. U svakom slučaju ovo je vrijeme u kojem je globalna pošast virusa koji ugrožava zdravlje i živote ljudi omogućila, bilo vladama bilo predsjednicima, da suvereno i ako žele (a mnogi žele) “na mišiće” učvršćuju svoju vlast. Da bi to činili moraju imati izdašnu pomoć poslušnih novinara i medija (za što koriste “mrkve” različitih beneficija) te efikasnu “batinu” protiv neposlušnih.

Ovo je dakle vrijeme kada je manje važno hoće li zbog financijske krize netko od novinara ostati bez posla i hoće li se iz istog razloga ugasiti neki medij. Jest bolno, ali je mnogo važnije da mi novinari razumijemo da nam je bliži bilo koji novinar u bilo kojoj zemlji koji ne može slobodno raditi svoj posao za dobrobit društva nego netko tko nam silom političke moći prijeteći “diše za vratom”, ali je “naš”.

Ne znam da li je ovo doista vrijeme propasti kapitalizma, kako tvrde mnogi daleko stručniji od mene za takve procjene, i nije me briga optuži li me netko da propagiram “novinarsku socijalističku internacionalu”. S velikom sigurnošću rekao bih da sam otporan i na onaj “Marx-Lenjin” virus (barem nisam bio zaražen kad sam se posljednji put testirao). Samo pozivam… Ne dajmo da ubiju novinarstvo.