Na ovom mjestu već gotovo čitavu godinu oštro kritiziram ponašanje Nacionalnog stožera civilne zaštite zbog selektivnih, nelogičnih, kontradiktornih pa i nezakonitih odluka vezanih za postupanje u vezi koronavirusa i nerijetko grubo ismijavam ponašanje vladajućih na čelu s HDZ-om.

No, za razliku od mnogih koji su također iritirani ponašanjem vlasti i politički “navođenog” Stožera ne mislim da je javna poruka vlasnika riječkog kafića “Three Monkeys” Tomislava Kovačevića da u tom kafiću HDZ-ovci nisu dobrodošli čak niti duhovita – ako je mišljena kao šala, pa makar i gorka. A ako je čovjek to što je rekao mislio ozbiljno – ima bar dva problema.

Prije svega, na praktičnoj razini jasno je takvu odluku zapravo nemoguće dosljedno primijeniti jer kako dokazati da je netko član neke stranke ako se on sam javno tako ne deklarira. Ali, zamislimo na trenutak situaciju u kojoj bi bilo moguće imati neki “stranački detektor” koji bi na ulasku u kafić, umjesto detektora metala koji reagira na oružje, reagirao na stranačku (ne)pripadnost posjetitelja.

I koji bi omogućavao selektivno (ne) puštanje ljudi po političkoj orijentaciji u javni ugostiteljski objekt. To baš ne bi išlo. Barem ne bi ako je društvo iole normalno, bez obzira koliko je nenormalnog napravljeno pod okriljem neke stranke.

Ima istina vlasnik “Tri majmuna” i treći problem koji je zapravo trenutno jedini realni. To su napadi koje doživljava nakon onoga što je poručio o HDZ-ovcima kao neželjenim gostima. Taj problem je dijelom izazvan sadržajem onoga što je izrekao a dijelom činjenicom da je u javnoj komunikaciji uvreda, psovka i prijetnja nažalost odavno “red, način i običaj”. A poticaj može biti bilo što.

Pedagog amater za popravljanje “površnih i paušalnih”

“Kanonada” na društvenim mrežama je neugodna, ali realno manje društveno opasna od ponašanja vrhovnog HDZ-ovca i šefa hrvatske vlade. Andrej Plenković ne bi bio on da i u ovoj situaciji u kojoj je mogao pristojno poentirati nije izgubio živce i svašta nalupetao, usput opet bahato docirajući novinarima i poručujući im da su “površni i paušalni”. Kad su se na tu izjavu prisutni novinari nasmijali rekao je: “Moramo malo pedagogije, nemojte se smijati”. Neš’ ti pedagoga.

Ali to je tek mali dio njegove nove predstave pred kamerama i mikrofonima. Kaže tako premijer: “Ovaj iz ‘Tri majmuna’ u Rijeci je eklatantan primjer rasizma, na korak do fašizma. Samo da na odijelo stavi zvijezdu.”

Prvi čovjek HDZ-a i, što je još veća nesreća, šef vlade opet je pokazao da nema elementarni kućni odgoj nazivajući čovjeka o kojem govori OVAJ. Još je gore što je pokazao i da nema pojma što je rasizam ili ga nije briga nego je važno samo da lupi nešto što u njegovim ušima zvuči moćno i pametno.

A ovo sa zvijezdom? Junački je krenuo uspoređivati ionako nemoguću zabranu ulaska članovima svoje stranke u jedan kafić sa stvarnom i tragičnom povijesnom zabranom ulaska Židovima i Srbima u javne prostore (pa ga nejaka “povuklo” na rasizam). No, trebao je bar naučiti da su oni koji su provodili stvarni rasizam nad Židovima i Srbima na sebi imali neke druge oznake a ne zvijezdu.

Bit će da je i pred njegovom crkvom u komunizmu stajao pijani nastavnik marksizma i zapisivao tko ulazi. Kao pred crkvom male Alemke. Pa je malom Andreju ostala trauma koju mu velikom ne može izliječiti niti velika dr. Alemka “Prekoredna” Markotić sve da je proglase i Zagrepčankom stoljeća a ne samo Zagrepčankom godine.

HDZ-ovci žrtve diskriminacije? Nestvarno čak i u vicu

“Da u kafić ne mogu doći pripadnici Armade i SDP-ovci, digla bi se tolika halabuka. Ali kad HDZ-ovci ne mogu ući, nikome ništa. To je diskriminacija, sljedeći korak je fašizam. Jeste li vi čitali što je taj čovjek govorio? Mi se ovdje bavimo dotepencima i čitanjem ćirilice. Ali kad je HDZ u pitanju, ništa.”, navalio je dalje vidno iznervirani Andrej Plenković.

Tu je malkice reterirao pa je optužbu za rasizam zamijenio onom za diskriminaciju, ali ostavši pritom pri tvrdnji da je sljedeći korak – fašizam. Zaletio se u prazno šef HDZ-a Andrej Plenković u prolazu “pregazivši” Andreja Plenkovića predsjednika vlade – sve ne bi li ušićario još koji predizborni bod.

No pritom je izgleda zaboravio da je u Hrvatskoj, pa i za njegova mandata, bilo slučajeva da se nekim ljudima zabranjivani ulasci u… recimo kafiće, da ne idemo dalje… a neki koji si ipak ušli dobili su batine. Nisu bili HDZ-ovci. Šef HDZ-a i premijer nije se tada oglasio. No, u pravu je za ono: kad je HDZ u pitanju, ništa. Samo je malo “polupao lončiće”. Kad HDZ pravi sranja – onda ništa. Zaboravio je i da mnogi nisu i još ne mogu dobiti važnu političku funkciju, posao u državnoj upravi ili državnim firmama zbog toga što nisu članovi HDZ-a.

Spomenuvši “bavljenje dotepencima” i “čitanje ćirilice” kao po njemu efemerne teme u odnosu na priču o nepametnoj, ali u praksi neprovedivoj zabrani ulaska HDZ-ovcima u jedan kafić šef HDZ-a na privremenom premijerskom pričuvnom položaju javno je pokušao profitirati na brljotini. Brljotini koju je napravio stranački kandidat za gradonačelnika Zagreba hvaleći se da ne zna ćirilicu i glupo, bez veze s ikakvim smislom, spominjući da je u Hrvatskoj službeni jezik hrvatski ne bi li se dodvorio političkim mentorima. Brljotini koja je pokazala kolika je HDZ-ova zagrebačka uzdanica politički diletant.

Ali glavni HDZ-ovac koji se u slobodno vrijeme pravi da radi nešto i za ostale a ne samo za sebe i stranačke kolege (dobro… ponekad i za kolegice) uspio je i sam zabrljati. Što bi se reklo na srpskom – promašio je ceo fudbal. Mogao sam to napisati i na ćirilici, ali ne želim mu dati priliku da se izvlači na neznanje. Pa da se time možda još i on ne počne javno hvaliti. Kao što se javno pohvalio da ne zna što je rasizam.

U međuvremenu, nakon što je ispalio sve što mu je palo na pamet na račun vlasnika kafića “Tri majmuna” izjavio je kako s njim ne želi polemizirati. Ipak je on gazda mnogo više “majmuna”.