Imamo podršku ruske vojske za izazove na Kosovu”. Tim uznemirujućim naslovom beogradske Večernje novosti najavile su na prvoj stranici intervju s načelnikom Generalštaba Vojske Srbije Milanom Mojsilovićem, nakon posjeta Moskvi gdje je, prema vlastitim riječima, duže od jednog sata razgovarao s načelnikom ruskog Generalštaba Valerijem Gerasimovom.

Naslov intervjua pokrenuo je pitanje kakvi su to izazovi Vojske Srbije na Kosovu, gdje se u sastavu međunarodnih snaga KFOR-a nalaze pripadnici armija NATO-a? Kakve bi političke izazove Beograd mogao oružjem rješavati na teritoriju koji više od 100 zemalja svijeta tretira kao neovisnu i suverenu državu? I kako bi ruska vojska mogla pomoći Beogradu kada je Srbija, s izuzetkom Bosne i Hercegovine, okružena članicama NATO-a?

Činjenica je, međutim, da Mojsilović u intervjuu nije spomenuo “izazove”. Jest rekao da je s Gerasimovom analizirao situaciju na Kosovu, da Beograd smatra da je to teritorij Srbije i da “jednostrani potezi Prištine pogoršavaju sigurnosnu situaciju”. “Dobili smo podršku ruskog vojnog rukovodstva oko toga kako radimo u vezi s Kosovom”, izjavio je Mojsilović, naglasivši posebnu zainteresiranost za sigurnost Srba na Kosovu, ali nije upotrebio riječ “izazovi”.

Unatoč tome, dnevni list u čijem vlasništvu značajno sudjeluje država Srbija, dodatno je “izazovima” naglasio podršku Moskve, što gotovo svakodnevno ne čine samo svi mediji bliski srpskoj vladi, već i ljudi iz vrha vlasti, kao i državne institucije, bez obzira na prijem u Europsku uniju kao službeni strateški prioritet, inzistiranje na vojnoj neutralnosti Beograda ili značaj poboljšanja odnosa s Washingtonom.

Tako je i Ministarstvo obrane Srbije, na čijem je čelu Aleksandar Vulin, izuzetnom brzinom negiralo podatke iz vlastitog Informatora o radu, dokumenta na gotovo 150 stranica u kojem se navodi da su od 2007. godine Sjedinjene Američke Države najveći donator srpske vojske.

Prema podacima iz Informatora, Washington je od 2007. najveći donator srpske armije, s obzirom na to da je SAD uputio pomoć čija je vrijednost veća od 20 milijuna dolara. Istovremeno su donacije iz Rusije dosegnule nešto više od 54.000 eura – pomoć za uklanjanje posljedica elementarnih nepogoda i 10 kompleta padobrana – što je drastično manje u odnosu na Kinu, čak i Norvešku, Dansku i Veliku Britaniju.

Ako se gleda i samo prošla godina, članice NATO-a daju najveće donacije srpskom Ministarstvu obrane. Ukupan iznos lani je bio veći od 2,5 milijuna eura, a SAD je u tome sudjelovao s gotovo 95 posto. Pored toga, od 2012. do 2018. godine Vojska Srbije sudjelovala je u 11 međunarodnih vojnih vježbi s NATO-om, 98 vježbi s članicama Saveza, sedam mirovnih misija Ujedinjenih naroda i šest misija Europske unije. Ali ti podaci nisu interesantni medijima koje kontrolira Vlada Srbije jer imaju zadatak potencirati suradnju s Moskvom.

Samo u prošloj godini članice NATO-a dale su najviše donacija srpskom Ministarstvu obrane. Ukupan iznos lani je bio veći od 2,5 milijuna eura, a SAD je u tome sudjelovao s gotovo 95 posto

Baš kao i Ministarstvo obrane u Beogradu, koje je osjetilo potrebu demantirati vlastiti Informator pa je saopćilo da je Moskva najveći dobročinitelj Vojske Srbije, jer je “donirala šest aviona MiG-29, a u tijeku je realizacija donacije 30 oklopnih izviđačkih vozila BRDM-2MS i 30 tenkova T-72MS s pratećim elementima logističke podrške”, uz dobivanje “značajnih popusta i drugih olakšica”.

Konstatirano je da je do greške u Informatoru došlo jer “nisu prikazane donacije koje su u tijeku ili još ne postoji suglasnost obiju strana za objavljivanje podataka o iznosima”. Ministarstvo nije iznijelo ijednu brojku vezanu uz vrijednost ruskih poklona i “značajnih olakšica i popusta”.

Kada je dogovarana donacija šest aviona MiG-29, tadašnji ministar obrane Srbije Bratislav Gašić govorio je da će modernizacija tih aviona, starih tri desetljeća, stajati 185 milijuna eura, odnosno više od 30 milijuna po letjelici. Prije nekoliko godina, “u vrijeme bivše vlasti”, Ministarstvo obrane Srbije u Rusiji je obavilo remont pet aviona MiG-29 za ukupno 25 milijuna eura.

Što se tiče 30 ruskih izviđačkih vozila i 30 tenkova, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je prije nekoliko dana u Nišu dočekao 10 BRDM-2. Kad će stići ostatak, nije izvjesno, unatoč najavama da bi to moglo biti obavljeno do kraja godine. Razlog je što su izviđačka vozila dopremljena avionom, jer je Rumunjska zabranila da u Srbiju stignu Dunavom nakon što je Bukurešt uveo sankcije protiv Moskve, zbog aneksije Krima. Avionski prijevoz dozvolila je Mađarska, s obrazloženjem da je izvršen avionom koji nije bio vojni, već civilni.

Problem je što su troškovi takvog prijevoza oko 200.000 dolara, a ukupna vrijednost 10 izviđačkih vozila do 150.000 eura, što dovodi u pitanje isplativost tog poklona. Jer proizvodnja vozila BRDM-2 u Sovjetskom Savezu je počela 1962. godine, a Jugoslavenska narodna armija (JNA) počela ih je nabavljati pet godina kasnije i do 1985. kupila oko 240 komada. Vojska Srbije ih i dalje ima, kao i vojske BiH i Makedonije.

Što se tiče najavljene tenkovske donacije, T-72M je varijanta za izvoz modernizirane verzije T-72A, uvedene u sovjetsko naoružanje prije četiri desetljeća. Moderniziranu verziju izviđačkog vozila BRDM-2M Rusija ne koristi već sedam godina, ali je nudi na prodaju ili kao poklon zemljama s kojima ima odlične odnose.

Vučić je pred televizijskim kamerama bio oduševljen saznanjem da ta vozila mogu ploviti i, zahvaljujući žiroskopskim stabilizatorima, pucati iz pokreta. “Morat ćemo to ugraditi i u svoje tenkove”, ocijenio je Vučić i ruskom ambasadoru Aleksandru Bocanu Harčenku rekao: “Ovo pliva? Što sve vi Rusi nećete izmisliti.”

Nitko od prisutnih generala i inženjera nije se usudio Vučića obavijestiti da tenkovi Vojske Srbije T-72, kupljeni prije više od 40 godina, mogu pucati iz pokreta, baš kao što su izviđačka vozila BRDM-2 u sastavu JNA imala amfibijska svojstva, s tim da su se kroz vodu mogla kretati dvostruko većom brzinom od ovih koje je Srbija dobila na poklon.

Nekadašnji pomoćnik američkog državnog tajnika za Europu Daniel Fried priznao je da ne zna kako bi ideja da Srbija postane privezak Rusije ili bude pod kontrolom Moskve, bila od pomoći Srbiji ili srpskom narodu

Možda je slučajnost, ali ruska vozila, zastarjela, ali ipak vojna pomoć iz Moskve, stigla su u Srbiju u vrijeme obilježavanja dvaju jubileja koja Beograd nema razloga slaviti – dva desetljeća od zračnih udara NATO-a i 24. godišnjicu Oluje. Pa je Vučić, tko zna kome, poručio: “Nemojte misliti da ne možemo odgovoriti snažnije. Možemo, ali nećemo jer smo postali pametniji, naučili što smo griješili, što smo pogrešno napravili.”

U SAD-u, međutim, ima onih koji se ne slažu s time da je Srbija postala pametnija i naučila gdje je griješila. Kandidat za novog ambasadora SAD-a u Beogradu Anthony Godfrey izjavio je u američkom Senatu da je svjestan “malignog utjecaja Rusije” i da je u strateškom interesu Washingtona da podrži Srbiju na putu k EU-u. Godfrey je radio u ambasadama SAD-a u Hrvatskoj, Armeniji, Turskoj, Iraku, a sada je zamjenik ambasadora u Moskvi. Na temelju tog iskustva Godfrey je “svjestan agresivnog ponašanja Rusije, malignog utjecaja i kampanje dezinformacija koju vodi u Europi”. Prema njegovim riječima, cilj Washingtona na Zapadnom Balkanu je suprotan ciljevima Moskve, ali suglasan s ciljem Srbije da se integrira u Zapad, što uključuje normalizaciju odnosa s Kosovom.

Nekadašnji pomoćnik američkog državnog tajnika za Europu Daniel Fried priznao je da ne zna kako bi ideja da Srbija postane privezak Rusije ili bude pod kontrolom Moskve, bila od pomoći Srbiji ili srpskom narodu.

Osnovna poenta je da Srbija realizira svoju europsku budućnost, a ne budućnost jednog od prijatelja Moskve, koji imaju tendenciju ne biti naročito uspješni. Rusija nastoji potaknuti antizapadne osjećaje u Srbiji, a rezultati toga su predvidivi. Saveznici Moskve obično završe u siromaštvu, korupcija je na višem nivou, imaju slabiju vladavinu prava i manje su integrirani u svjetsku zajednicu od zemalja koje se nastoje približiti EU-u, rekao je Fried. On je ocijenio da bi rusko oružje, ma koliko zastarjelo, moglo poremetiti ravnotežu u regiji koju već karakterizira nestabilnost. Kosovo i BiH nisu stabilne oblasti. Problem nije u vojnoj opremi koja je, zapravo, ruski škart, već u sugestiji da je Srbija i dalje zainteresirana da postane nekakav most između Moskve i Zapada ili neka vrsta neutralne zemlje, a ja ne vidim kako je to u bilo čijem interesu, izjavio je Fried.

Zastarjela ruska vozila iz Moskve stigla su u Srbiju u vrijeme obilježavanja dvaju jubileja koja Beograd nema razloga slaviti, a to su dva desetljeća od zračnih udara NATO-a i 24. godišnjica Oluje

Gotovo istovremeno je izvršni potpredsjednik Atlantskog vijeća Damon Wilson ocijenio da Srbija, kao država na putu prema EU-u, ne treba primati oružje iz Rusije i da je riječ o štetnom i neodgovornom potezu. “Put Srbije k EU-u je kroz normalizaciju odnosa s Kosovom, ne kroz rusko naoružanje. Sve dok je Kosovo otvoreno pitanje, vidjet ćemo ruske pokušaje, srpske igre, kontroverzne odnose”, rekao je Wilson. Bivši komandant američkih snaga u Europi, do kraja 2017. godine, Ben Hodges izjavio je da isporuka ruskih oklopnih vozila Srbiji pokazuje težnju Moskve da stvori nestabilnost na Balkanu. Rusi nemaju interes pomoći Srbiji i njenim susjedima u pronalaženju mirnog rješenja za izazove. Moskva će učiniti sve da spriječi integriranje Beograda i Zapada, unatoč želji milijuna građana Srbije, rekao je Hodges.

Naravno da su reakcije na Mojsilovićev intervju i ruske poklone stigle i iz Prištine.

Kosovski premijer u odlasku Ramush Haradinaj poručio je Mojsiloviću da je i bivši srpski lider Slobodan Milošević mislio da ima podršku ruske vojske za izazove na Kosovu, “ali to se za njega nije pokazalo dobro”. Haradinajev zamjenik u vladi Enver Hoxhaj je upitao: “Što oni žele? Izazivati NATO, KFOR?” Uz konstataciju: “Toliko o ‘europskoj’ Srbiji.”

Zamjenik kosovskog ministra obrane Burim Ramadani ocijenio je da naoružavanje Srbije ruskom opremom predstavlja prijetnju cijelom Balkanu i osvetu Beograda i Moskve članicama NATO-a.

Srbija se pretvorila u mini-Rusiju i to je razlog za zabrinutost u regiji, izjavio je Ramadani, dok je brat kosovskog premijera i jedan od bivših istaknutih pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova Daut Haradinaj pogledao u budućnost i predvidio: Kosovska armija će, kada bude formirana, posjedovati najmodernije američko oružje u regiji, dok Srbija ima zarđalo oružje iz Rusije.