Prvi hrvatski predsjednik u ekstremnoj desnici vidio je glavnu prijetnju samostalnoj Hrvatskoj, a današnji HDZ blagonaklono gleda na desničarske skupove koji samo naoko na mala vrata uvode fašizaciju u hrvatsko društvo

Od parlamentarnih izbora i dogovora Domoljubne koalicije predvođene HDZ-om i Mosta o novoj vladi, u Hrvatskoj se ponovno na scenu vraća radikalna desnica koja samo naoko na mala vrata uvodi fašizaciju u društvo. Iako tvrde da se nominalno zalažu za povratak korijenima politike prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, lideri Domoljubne koalicije zapravo taj opasni politički trend potiču, čime negiraju nezaobilazni dio Tuđmanove politike koji je bio usmjeren protiv jačanja radikalne desnice i njihova zagovaranja fašizacije.

Osim nekih odnedavna prominentnih političara, podršku takvoj politici posljednjih dana dali su i neki visoki pravosudni dužnosnici koji su počeli relativizirati fašistička obilježja i pozdrave iz Drugog svjetskog rata. Tako je u ponedjeljak, gostujući na televiziji N1, sudac Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić na pitanje o tome treba li pozdrav “za dom spremni” biti tretiran kao kazneno djelo, izjavio da je to “bio pozdrav koji je korišten u NDH, to nije dio kojim bi se Hrvatska trebala ponositi, ali mislim da bi to trebalo biti u sferi prekršaja, ne kaznenog djela”. Turudić tu nije stao, nego je krenuo relativizirati sve češću pojavu postrojavanja postrojbi radikalno desnih stranaka na hrvatskim ulicama i trgovima.

“POSTROJAVANJU POSTROJBI daje se previše pozornosti. To je dio folklora koji treba pustiti da ide svojim smjerom. Ako mu se daje puno javnoga prostora, onda može otići daleko. U Hrvatskoj nema toliko političkog ekstremizma kao u nekim drugim državama”, izjavio je Turudić za N1.

Nakon takvih Turudićevih izjava ne treba čuditi što se Hrvatska sve češće nalazi na stranicama europskih novinskih izdanja u kojima se naglašava da po dolasku nove vlade, država sve otvorenije koketira s fašizmom.

U HRVATSKOJ SU SE proteklih nekoliko tjedana zaredali skupovi na kojima se otvoreno veliča fašizam i žali za Nezavisnom Državom Hrvatskom. Sve to aktualni politički lideri prešućuju, izbjegavaju da se o tim procesima konkretno odrede, nego se o tome visoki politički dužnosnici izjašnjavaju povremeno, uopćeno i u pravilu nakon žestokih pritisaka medija i javnosti. Jedan od njih je i ministar kulture Zlatko Hasanbegović, povjesničar koji je u svojim javnim istupima tvrdio da je poraz ustaša u Drugom svjetskom ratu najveći poraz hrvatskog naroda u njegovoj povijesti. On je nedavno pod pritiskom medija, nakon što se otkrilo da je surađivao s časopisom NDH, izjavio da su ustaški zločini najveće moralno posrnuće hrvatskog naroda, ali i dalje izbjegava reći kada je on shvatio da je njegovo koketiranje s ustaštvom bilo promašeno.

• BUDUĆI DA AKTUALNA VLADA ne čini ništa kako bi se obračunala s radikalnim desničarima koji potiču govor mržnje i veličaju fašizam, Hrvatska polako postaje ‘zemlja slučaj’ unutar Europske unije

VRLO VJEROJATNO OHRABRENO upravo takvim kadrovskim rješenjima, pa i njihovom često dvosmislenom i suzdržanom retorikom, prošlog tjedna u jednoj od središnjih zagrebačkih kulturnih ustanova, u KD-u Vatroslava Lisinskog, petu sjednicu održalo je Hrvatsko nacionalno etičko sudište. Riječ je o organizaciji na čijem je čelu bivši ministar vanjskih poslova Zvonimir Šeparović, a koja je sebi uzela za pravo da provodi tzv. etička suđenja na kojima sudi izdajicama hrvatske države. Naravno, izdajicama su ranije proglašeni Vesna Pusić, Stjepan Mesić, Ivo Josipović i drugi političari koji redom pripadaju lijevoj opciji. Na posljednoj sjednici HNES se priključio drugim radikalno desnim organizacijama koje traže da se donese zakon o lustraciji i podržali su prijedlog predsjednika Sabora Željka Reinera da se hrvatskom parlamentu vrati ime koje je nosio u NDH te da ponovno postane Hrvatski državni sabor.

Samo nekoliko dana kasnije na glavnom zagrebačkom trgu okupila se crnokošuljaška postrojba fašističke stranke Autohtone – Hrvatske stranke prava. Ta stranka već je ranije pokušala na Trg bana Josipa Jelačića izvesti svoje paravojne postrojbe, ali im bivša vlast to nije dozvolila. Ali promjenom vlasti ta marginalna stranka dobila je odobrenje MUP-a da izvede profašistički performans pod nazivom “Prisega domovini”. “Mi smo hrvatski domoljubi koji su to dokazali u Domovinskome ratu braneći Hrvatsku od jugo-srpskog fašizma, četništva, UDBA-e iKOS-a. Mi nismo ustaše, mi nismo fašisti’’, rekao je na postrojavanju šef ove stranke Dražen Keleminec i napomenuo da ih se naziva fašistima jer za to dobivaju novac iz inozemstva, među ostalima i “od Save Štrbca iz Srbije”. O pozdravu “za dom spremni” koji koristi njegova stranka, kaže da je to “stari hrvatski pozdrav koji nikome nije smetao kad su ga koristili branitelji u Domovinskome ratu te ginuli za slobodnu Hrvatsku”.

Budući da je takvih ispada sve više i da aktualna vlada ne čini ništa kako bi se obračunala s radikalnim desničarima koji na javnim mjestima potiču govor mržnje i veličaju fašizam, Hrvatska je sve češća tema novinskih članaka širom Europe te polako postaje “zemlja slučaj” unutar Europske unije, s Mađarskom i Poljskom. Prošlog tjedna objavljeni su tekstovi u njemačkom Die Zeitu i na američkom portalu Huffington Post, u kojima se proziva aktualnu hrvatsku vladu za promoviranje fašizma. U razgovoru za Die Zeit publicist Nenad Popović prozvao je ministra kulture Zlatka Hasanbegovića da rehabilitira zločinačku nacističku prošlost te da je Hrvatska na najboljem putu da krene za politikom Viktora Orbána.

Sličnog je stava i novinarka Huffington Posta Caroline Fourest koja je objavila tekst u kojem upozorava da je situacija u Hrvatskoj vrlo zabrinjavajuća i da je još jedna članica EU-a zabrazdila u radikalnu desnicu. “Nova hrvatska vlada bliska je Opusu Dei, u njoj ima ministara sklonih revizionizmu i fundamentalizmu. Nakon izbora koji su donijeli izjednačeni rezultat lijeve i desne opcije i dužih postizbornih pregovora, desnica je koalirala s Mostom. Zgodno ime, ali ta mlada stranačka formacija pokušala se predstaviti kao opcija bliža centru, ali bliska je radikalno vjerskom miljeu”, napisala je za Huffington Post francuska novinarka i dodala da je stvarni šef čudne koalicije zapravo Tomislav Karamarko. “Nepopularan i radikalan, podržava ministra kulture, svog štićenika. Slavi što je vlada napokon sastavljena od onih ‘koji se znaju prekrižiti’. To je terminologija koja se u doba ustaštva koristila za stigmatiziranje konvertita, pravoslavaca ili židova koji su emigrirali da bi izbjegli zlu kob”, stoji u tekstu objavljenom na Huffington Postu.

O SITUACIJI U HRVATSKOJ progovorili su i ugledni francuski intelektualci Pascal Bruckner i Alain Finkielkraut koji upozoravaju da takva politika ugrožava napore koje je Hrvatska uložila početkom devedesetih da se odmakne od ustaškog režima. Bruckner je prije nekoliko tjedana u razgovoru za Nacional rekao da “Hasanbegović šalje ružnu sliku o Hrvatskoj i zbog njega se zemlju opet povezuje s ustaštvom”.

“Upravo to je devedesetih spriječilo Europu da shvati realnost srpske agresije jer se smatralo da su Hrvati fašisti, a Srbi nasljednici pokreta otpora. Koliko sam upućen, rehabilitirao je i nacističkog imama Huseina ef. Đozu pri čemu je, zapravo, izvršena nova sinteza fašizma i islamofašizma. Dvostruko je opasan i trebao bi se vratiti izučavanju povijesti jer takav ministar ne bi trebao imati mjesto u vladi europske Hrvatske”, izjavio je za Nacional Bruckner, a sličnog je stava i Alain Finkielkraut koji je u razgovoru za Večernji list rekao da aktualna politika daje za pravo onima koji su bili protivnici samostalnosti Hrvatske. “Ti ljudi sada mogu reći: ‘Bili smo u pravu. Hrvatska je zemlja ustaša’”, izjavio je za Večernji list Finkielkraut.

I dok se aktualna vrhuška HDZ-a predvođena Karamarkom poziva na Tuđmana i tvrdi da se vraća korijenima njegove politike, situacija je zapravo potpuno suprotna jer je upravo Tuđman bio jedan od predvodnika borbe protiv radikalne desnice i ponovne fašizacije Hrvatske. Tuđman je početkom devedesetih shvatio da su desničari najveća prijetnja za hrvatsku samostalnost i bojao se da bi povratak na vrijednosti koje je promovirala NDH-a bio poguban za modernu hrvatsku državu.

“TUĐMAN SE NAJVIŠE BOJAO desničara i radikala iz njihovih redova jer je iza njihova djelovanja vidio KOS. Smatrao je da su oni produžena ruka jugoslavenskih tajnih službi kojima je bio cilj mladu hrvatsku državu kompromitirati u samom početku i prikazati je kao nasljednicu Pavelićeve NDH“, rekao je za Nacional jedan od ljudi koji su stvarali HDZ uoči izlaska prvog dijela knjige-memoara Josipa Manolića. Tuđman je na početku stvaranja HDZ-a i hrvatske države toliko bio u ratu s ekstremnim desničarima da su oni protiv njega spremali puč, a neki od njih bili su spremni izvršiti čak i atentat na njega. Tuđman je bio svjestan da među čelnim ljudima HDZ-a ima i onih koji su surađivali s jugoslavenskim obavještajnim službama. Neki od njih intenzivno su radili na tome da se promijeni Tuđmanova politika. Kao što Josip Manolić citira u svojoj knjizi “Politika i domovina”, Tuđman je o tome na sjednici Predsjedništva HDZ-a 12. i 13. kolovoza 1991., održanoj u vili Weiss, rekao:

• FRANJO TUĐMAN BIO JE JEDAN od predvodnika borbe protiv radikalne desnice i ponovne fašizacije Hrvatske. Tuđman je početkom 90-ih shvatio da su desničari najveća prijetnja hrvatskoj samostalnosti

“Moje osobno gledanje na pojedince u Hrvatskom saboru, Skupštini grada, među zastupnicima Hrvatskog sabora, u odborima Hrvatskog sabora, te grupe u Hrvatskom saboru koja želi promijeniti politiku Hrvatske demokratske zajednice i stvoriti ustašku državu: Ante Kutle, Vera Stanić, Ivan Bobetko, Žarko Domljan, Milan Kovač, Vice Vukojević, Vladimir Šeks koji je organizator i inspirator ovih režija koje djeluju u Hrvatskom saboru. U tu grupu može se staviti i Đuro Perica i Zvonko Maković. Ja sam rekao imajte strpljenja, gospodo, moramo se porazgovarati o svemu što je bilo i kako je bilo. Ta grupa se povezuje s pojedincima s terena. Intenzivno radi na terenu na formiranju posebnih svojih odreda mimo policije i garde. Grupa i odreda koje su osnovali i rukovode njima i javno propagiraju ustašku Pavelićevu politiku i stvaranje NDH. Skupština grada, ured predsjednika Buzančića i tajnika, postaje štab u kome neprekidno djeluje Zvonimir Maković. Okuplja oko sebe ekstremne elemente, Sulića, Spaića, Juroša. Grupa otvoreno govori protiv politike predsjednika Tuđmana i da se neće dugo održati na vlasti. Ova ista grupa ima spiskove koga treba u datom momentu likvidirati, a to su svi oni koji su nekada bili u Savezu komunista ili u partizanima. Govore da Tuđmana treba zamijeniti Žarko Domljan ili Šeks. Na terenu se uklanjaju ljudi koji su za opću politiku HDZ-a, formiraju se neke ustaške bojne, mimo narodne garde i policije koji otvoreno idu po selima i govore da ne priznaju nikoga, nego Pavelića i hrvatsku državu Pavelića.”

Tuđman je bio itekako svjestan da je takvim agitatorima cilj da kompromitiraju borbu Hrvatske za neovisnost i međunarodno priznanje. Takvih agitatora bilo je i unutar HDZ-a, ali i u krajnje desnim strankama poput HSP-a, odakle su se protiv Tuđmana pisali javni proglasi. U to vrijeme Hrvatska još uvijek nije bila međunarodno priznata, a da je Tuđman dopustio rasplamsavanje ustaških ideja i paradiranje ustaških bojni po ulicama, do međunarodnog priznanja 15. siječnja 1992. zasigurno ne bi ni došlo.

“Vlada nacionalnog jedinstva nije formirana zbog jačanja hrvatskog jedinstva pred predstojeću agresiju, kako smo tada govorili i u javnosti pokušali prikazati, već izričito da se primire naši desni radikali ‘urotnici’ i da ih se makne od ministarskih položaja i važnijih funkcija”, otkrio je u svojoj knjizi Josip Manolić.

“Predsjednik Tuđman je htio svojevrsnu moralnu satisfakciju, u polemikama ih je želio javno poniziti, ‘što misle tko su oni’, rekao mi je za Domljana, Markovića, Šeksa i ostale prozvane”, tvrdi Manolić. On i Tuđman vjerovali su da je autoritet urotnika nakon toga poljuljan, ali izgleda da Tuđman nikada više u njih nije imao povjerenja.

Tuđmanovu politiku u tom razdoblju potvrdio je i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić koji je prošle godine u razgovoru za Nacional rekao da mnogi krivo tumače Tuđmana, jer on nije bio ni za kakvu lustraciju.

“On je bio za pomirenje, s obzirom na to da su Hrvatsku branila i djeca kvislinga i djeca partizana. Dakle, pripadnici te generacije se između sebe nisu svađali i prema tome nije trebalo njih izmirivati. Ali ideologije se nisu mogle izmiriti, posebno se nije moglo mijenjati motive zbog kojih je netko u ratu išao na ovu ili onu stranu. Nama je onda bilo bitno da se izborimo za miran život, a kako nije bilo mogućnosti da se traži neko drugo političko rješenje, morali smo se izboriti za samostalnu Hrvatsku. Uostalom, 94 posto građana Hrvatske bilo je za samostalnu Hrvatsku. Dakle, nama je bilo važno da svijet shvati da želimo samo ono što građani žele”, rekao je Mesić.

TUĐMAN SE, MEĐUTIM, nikada nije uspio do kraja suprotstaviti najradikalnijim elementima ni u državi ni u HDZ-u. Da se takvi ekstremisti nikada nisu smirili, nego su se samo na neko vrijeme pritajili, svjedoči i to da se oni svaki put pojave kad dobiju s ignale da će takvu radikalnu politiku vlast tolerirati; ili kad oni koji imaju pretenzije da osvoje vlast koriste upravo metode i resurse ekstremista kako bi došli na čelo države. Takva situacija sada se ponavlja i radikalna desnica ne bira sredstva kako bi ostvarila svoju političku agendu. Zbog toga se sve izraženije otvara pitanje je li to zapravo ujedno i politička agenda aktualne vlasti.