Nacional je tijekom proteklog vikenda dubinski istražio i rekonstruirao da je pod pritiskom hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, privremena šefica Uskoka Željka Mostečak ona koja je nezakonito spriječila sigurnosnu provjeru Ivana Turudića. Željka Mostečak, vršiteljica dužnosti ravnateljice Uskoka i zamjenica glavne državne odvjetnice, koja obnaša i funkciju predsjednice Državnoodvjetničkog vijeća koje je 29. studenoga 2023. raspisalo javni poziv za podnošenje prijava za imenovanje na dužnost glavnog državnog odvjetnika, propustila je prije donošenja odluke o imenovanju od Sigurnosno obavještajne agencije zatražiti provedbu temeljne sigurnosne provjere za Ivana Turudića.

Izjavio je to za Nacional izvor blizak sigurnosnom sustavu i Vladi, a dodatno su to potvrdile i proturječne izjave premijera Andreja Plenkovića koji je nedavno izjavio da je zatražio dodatnu sigurnosnu provjeru Ivana Turudića, iako on za to nije ovlašten.

Izvor blizak Vladi, sklon izboru Turudića za glavnog državnog odvjetnika, navodi da je on tijekom 2019. prošao sigurnosnu provjeru drugog stupnja, ozbiljniju i obuhvatniju od temeljne, koja mu vrijedi pet godina. FOTO: Sandra Simunovic/PIXSELL

Time je Željka Mostečak prekršila članak 58. stavak 5. Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću u kojem se navodi da će prije donošenja odluke o imenovanju Vijeće nadležnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji podnijeti zahtjev za provedbu temeljne sigurnosne provjere za kandidate za glavnog državnog odvjetnika koji ne obnašaju državnoodvjetničku dužnost. Sukladno stavku 7. istog 58. članka tog zakona, tek na temelju izvješća nadležne sigurnosno-obavještajne agencije o rezultatu sigurnosne provjere koja se provodi sukladno zakonu kojim se uređuju sigurnosne provjere Vijeće je moglo donijeti ocjenu o postojanju ili nepostojanju sigurnosnih zapreka za svakog kandidata, koja prethodi odluci premijera Plenkovića kojeg će od prijavljenih kandidata Saboru predložiti za imenovanje na funkciju glavnog državnog odvjetnika. Ali te provjere na postojećem natječaju nije bilo.

Taj evidentni proceduralni propust ključno je uporište za tvrdnju predsjednika Zorana Milanovića da je saborska većina na prijedlog premijera Andreja Plenkovića Ivana Turudića nelegalno izabrala za novog glavnog državnog odvjetnika.

Izvor blizak Vladi, sklon izboru Turudića za glavnog državnog odvjetnika, navodi da je Ivan Turudić tijekom 2019. prošao sigurnosnu provjeru drugog stupnja, ozbiljniju i obuhvatniju od temeljne te mu ona vrijedi pet godina. Zbog toga taj izvor smatra da Turudić nije niti trebao prolaziti novu sigurnosnu provjeru. Ali se iz više razloga može tvrditi da se radi o upitnom stajalištu.

V. d. šefica USKOK-a Željka Mostečak prekršila je članak 58. stavak 5. Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Prije svega zbog činjenice da je svaki kandidat za glavnog državnog odvjetnika koji u trenutku prijave na poziv ne obnaša državnoodvjetničku dužnost svojoj prijavi trebao priložiti vlastoručno potpisanu suglasnost za provođenje sigurnosne provjere iz članka 58. stavka 5. Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću. Koju je Turudić u svojoj prijavi morao priložiti, jer da nije, prijava mu ne bi mogla biti ocijenjena kao valjana.

U zakonu o Državnoodvjetničkom vijeću nigdje nije propisano da Turudićeva važeća sigurnosna provjera isključuje potrebu da se prilikom postupka imenovanja glavnog državnog odvjetnika za njega ne bi trebala raditi nova, ovaj put temeljna sigurnosna provjera.

Osim toga, iako se nominalno sigurnosna provjera nakon proteka od pet godina obnavlja, sukladno članku 33. Zakona o sigurnosnim provjerama, postojeća sigurnosna provjera i prije proteka petogodišnjeg roka može se nadopunjavati na zahtjev državnog tijela ovlaštenog za podnošenje zahtjeva za provođenje sigurnosne provjere. Više je razloga zašto je Državnoodvjetničko vijeće moglo podnijeti takav zahtjev. Prvi razlog proizlazi iz toga jer je ono ovlašteno provoditi postupak izbora glavnog državnog odvjetnika u dijelu u kojem je obavezno zatražiti i sigurnosnu provjeru onih kandidata koji nisu unutar državnoodvjetničkog sustava. U drugom slučaju može zatražiti dopunu sigurnosne provjere ako je izvješće o sigurnosnoj provjeri nepotpuno ili se dođe do novih podataka, odnosno podataka koji su bili nepoznati tijekom provođenja sigurnosne provjere.

Može se tvrditi da je predsjednica DOV-a Željka Mostečak kao v. d. ravnateljica Uskoka došla do novih podataka oko Turudića, koji nisu bili poznati tijekom provođenja sigurnosne provjere 2019.

U ovom slučaju definitivno se može tvrditi da je predsjednica Državnoodvjetničkog vijeća Željka Mostečak kao vršiteljica dužnosti ravnateljice Uskoka oko Turudića došla do novih podataka, koji su bili nepoznati tijekom provođenja sigurnosne provjere iz 2019.

Nacional je u prošlom broju otkrio da je Vanja Marušić, tadašnja ravnateljica Uskoka, planirala kazneno goniti i službeno optužiti Ivana Turudića za zloupotrebu položaja i ovlasti zbog sumnje da se neprimjereno umiješao u kazneni postupak protiv Ivana Inje Bašića kako bi mu se u ranoj fazi tog postupka ukinuo pritvor. Uskok sumnja da je Turudić za taj svoj navodni angažman trebao biti nagrađen, a važan dokaz za te svoje sumnje Vanja Marušić pokušala je dobiti od Josipe Pleslić, bivše Rimac.

Vanja Marušić ponudila je i uvjetovala Josipi Pleslić nagodbu na način da je od nje tražila da potvrdi tezu Uskoka da je Turudić uz naknadu trebao srediti puštanje Inje Bašića iz pritvora. Vanja Marušić tražila je od Josipe Pleslić da potvrdi da je to bio glavni razlog zašto je posjećivala Ivana Turudića i s njime o tome diskutirala. Vanja Marušić ispričala je Josipi Pleslić kako Uskok smatra da je na te sastanke ona odlazila na poticaj Miljenka Bašića, brata Inje Bašića i protagonista afere Vjetroelektrane. Uskok je bio spreman značajno smanjiti dužinu zatvorske kazne koju za nju traži temeljem postupaka koje su protiv nje pokrenuli. Ali je značajan preduvjet za to bio taj da im Josipa Pleslić ‘’isporuči Turudića’’. Kao njena nasljednica na funkciji ravnateljice Uskoka, Željka Mostečak svakako je morala biti upoznata s time da je Uskok planirao kazneno goniti Ivana Turudića, što su značajne promjene vezane uz njegovo ponašanje na odgovornoj sudačkoj funkciji, svakako dostatne da se zatraži nadopuna postojeće sigurnosne provjere. Utoliko je dodatno nejasno zašto Željka Mostečak nije zatražila niti nadopunu postojeće, niti izvođenje nove, ovaj put temeljne sigurnosne provjere za Ivana Turudića.

Sigurnosno-obavještajna agencija, kojoj je na čelu Daniel Markić, nije mogla provoditi sigurnosnu provjeru suca Ivana Turudića po nalogu premijera Plenkovića, kako je on to najprije bio izjavio. FOTO: Jurica Galoic/PIXSELL

Naročito jer je predsjednik Zoran Milanović u intervjuu za N1 televiziju u nedjelju, među ostalim, izjavio kako misli da su poruke između Ivana Turudića i Josipe Pleslić, koje su otkrile da je Turudić u više navrata lagao o pravoj prirodi njihova odnosa, puštene u javnost upravo iz Uskoka, koji je time htio upozoriti da im za šefa treba doći osoba koju su planirali kazneno goniti.

Štoviše, predstavnici Uskoka s Josipom Pleslić sastajali su se od lipnja do prosinca 2021. više puta oko pregovora da im ona ‘’isporuči’’ Turudića. Osim toga, izvor blizak Josipi Pleslić izjavio je za Nacional da su jednom prilikom na stol ispred njih stavili podeblji spis u žutom fasciklu, a tvrdi i da su se na vrhu tog spisa nalazili transkripti komunikacije koju je Josipa Pleslić vodila s Ivanom Turudićem, čiji je veći dio dospio u javnost.

Po svemu sudeći jer su pojedinci unutar Uskoka procijenili da u ovom slučaju interes javnosti preteže u odnosu na status privatnosti poruka između Turudića i Josipe Pleslić te da one otkrivaju da je Turudić dao lažan iskaz o prirodi svojih odnosa s Josipom Pleslić pred saborskim Odborom za pravosuđe.

Sve to navelo je predsjednika Milanovića na to da u spomenutom intervjuu za N1 televiziju u nedjelju izjavi da bi nova sigurnosna provjera Ivana Turudića svakako u sebi trebala obraditi sadržaj njegovih izjava danih pred saborskim Odborom za pravosuđe u kojima nije govorio istinu o prirodi svojih odnosa s Josipom Pleslić, a vrlo vjerojatno i sadržaj spisa na temelju kojih je Uskok započeo provoditi izvide zbog sumnje da je zloupotrijebio položaj i ovlasti što bi, kako Milanović predviđa, trebalo proizvesti dodatni pritisak na premijera Plenkovića prilikom njegove ocjene koji je od prijavljenih kandidata najbolji za preuzimanje funkcije glavnog državnog odvjetnika. Ili barem Plenkoviću proizvesti dodatnu političku štetu ustraje li i nakon nove sigurnosne provjere na Turudiću kao najboljem kandidatu.

Ključno bi bilo razjasniti je li SOA Turudića i poligrafski testirala ili mu je tijekom razgovora koje su vodili povjerovala na riječ u najvećem dijelu njegovih obrazloženja i odgovora na pitanja

Milanović je koncem prošlog tjedna prvo izuzetno oštrim priopćenjem žestoko napao Plenkovića i ustvrdio da je Turudić izabran nelegalno. Umjesto da je to uradilo Državnoodvjetničko vijeće, Ured predsjednika u priopćenju je izravno Plenkovića prozvao odgovornim zato što nije zatražio sigurnosnu provjeru Turudića, ‘’iako je godinama sinonim za dušobrižnika kriminalnog miljea’’. Evo što piše u najoštrijem dijelu tog priopćenja: “Andrej Plenković mislio je da će svima u Hrvatskoj zatvoriti usta i oči čim preko reda, brže-bolje ugura Turudića u DORH. No zatvorio je usta i oči samo nekolicini klimavaca u Hrvatskom saboru koje ionako redovito kupuje proračunskim novcem kao robu kojoj je istekao rok trajanja. Suprotno tvrdnjama lažljivog Plenkovića, Predsjednik Republike ima ustavnu dužnost brinuti za redovno i usklađeno djelovanje te stabilnost državne vlasti, a ima i građansku dužnost govoriti i ukazivati na politički prljave i ljudski podmukle nasrtaje Andreja Plenkovića na preostale slobodne i neovisne državne institucije. Pogotovo kad je riječ o instituciji koja ima neograničenu moć progona, a koja se sad prepušta samovolji osvjedočenog ljubitelja kriminalaca. Iako je predsjednik Vlade dobrano ovladao Kardeljevom tehnologijom komuniciranja, ovoga puta sam je sebe prokazao kao muljatora. Govorimo o procesu izbora Glavnog državnog odvjetnika i (ne)provođenju sigurnosne provjere za tog i takvog Ivana Turudića. Više puta javno, pa i u utorak nakon sastanka s onim svojim koalicijskim partnerima s donje police za pokvarenu robu, Andrej Plenković rekao je da je ‘zatražena i sigurnosna provjera za Turudića s obzirom na važnost i značaj dužnosti Glavnog državnog odvjetnika’.

Na taj način Plenković je hrvatskoj javnosti ‘prodavao’ tog sumnjivog tipa i na svako propitivanje njegovih suspektnih aktivnosti Plenković i njegovi papagaji braneći ga ponavljali su – ali Turudić je prošao najrigoroznije sigurnosne provjere. Očito je obmanuo i svoje suradnike kad su pristali ponavljati te neistine. Nakon što je Turudić potvrđen u Hrvatskom saboru – i to zahvaljujući spomenutoj laži o sigurnosnoj provjeri – iz Vlade nagli zaokret. Pa sinoć tvrde kako ‘u procesu izbora Glavnog državnog odvjetnika nije propisana zakonska obveza sigurnosne provjere kandidata te ju predsjednik Vlade nije ni mogao zatražiti’. Naravno, ponovo lažljivi Plenković kaže da Vlada nije mogla zatražiti sigurnosnu provjeru, a mogla je itekako sukladno Zakonu o sigurnosnim provjerama, kao i zbog činjenice da su svi kandidati za Glavnog državnog odvjetnika – pa i Turudić – morali dati pisanu suglasnost za provođenje sigurnosne provjere. Zašto je onda Plenković uoči glasanja u Hrvatskom saboru lagao da je zatražio sigurnosnu provjeru Turudića? Jednostavno, i njemu je bilo jasno: da je sada, naglašavamo sada, tražena i provedena sigurnosna provjera otkrile bi se sve činjenice o njegovim vezama s kriminalnim miljeom i posebice s HDZ-om. Zato je Plenković koristio, a zapravo zlorabio institut sigurnosne provjere tako što je javnost uvjeravao da je Turudić sigurnosno provjeren kao kandidat za Glavnog državnog odvjetnika. Predsjednik Republike je prije dva dana pozvao javno i Plenkovića i njegove trbuhozborce da objasne svoje insinuacije, a sad ih ponovo na to poziva. Iako je jasno da su te insinuacije obične laži, ustrajavanje na njima dokazuje da je lažov Plenković zlokobna prijetnja hrvatskoj državi i demokraciji, dokazana sada i instaliranjem ljubitelja kriminalaca Turudića u DORH”.

Slične teze Milanović je u nedjelju iznio i u gostovanju na N1 televiziji. U dijelu spomenutog priopćenja Plenkovića napadaju zbog nasrtaja na Državnoodvjetničko vijeće. Vijeće čini sedam zamjenika državnih odvjetnika, dva zastupnika Hrvatskoga sabora, od kojih je jedan iz redova oporbe i dva sveučilišna profesora pravnih znanosti.

FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Članove Vijeća iz reda zamjenika državnih odvjetnika čine tri zamjenika glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, dva zamjenika županijskih državnih odvjetnika i dva zamjenika općinskih državnih odvjetnika. Uz predsjedavateljicu Željku Mostečak, Vijeće još čine njen zamjenik Ante Novokmet s Pravnog fakulteta u Osijeku, Marin Bonačić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zamjenici glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, Andrea Šurina Marton i Jozo Jurčević, saborski zastupnici Zlatko Hasanbegović i Ermina Lekaj Prljaskaj, Miroslav Dasović, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Živko Slijepčević, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Maja Krahulec, zamjenica općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Puli te Silvia Lončar, zamjenica općinskog državnog odvjetnika u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu. To su osobe koje bi hrvatskoj javnosti trebale ponuditi odgovor na pitanje zašto nije provedena nadopunjena ili nova sigurnosna provjera Ivana Turudića. To je pitanje nužno razjasniti naročito zato što je jasno da je Plenković, pritisnut pritiskom predsjednika Milanovića i medijskih otkrića povezanih sa socijalnim kontaktima i recentnim istupima Ivana Turudića, doista govorio neistinu vezano uz Turudićevu sigurnosnu provjeru.

Milanović je još ranije tijekom postupka izbora glavnog državnog odvjetnika upozorio kako mu nije poznato kako je Turudić uopće prošao sigurnosnu provjeru tijekom 2019., jer je još kao premijer imao na uvid izvješća SOA-e o tajnom praćenju odbjeglog nogometnog moćnika Zdravka Mamića s kojim se Turudić tajno sastajao u vrijeme dok je Mamić bio pod istragom. S druge strane, izvor blizak Vladi navodi kako je SOA dostavila ta izvješća DORH-u te da je DORH potom trebao zatražiti tajni nadzor Turudića nakon što je upao u tajno praćenje Zdravka Mamića, a potom ga i potencijalno kazneno goniti. To je, smatra isti izvor, moglo pridonijeti tomu da Turudić već 2019. ne prođe sigurnosnu provjeru. Drugim riječima, izvor blizak Vladi DORH-u pripisuje taj propust i navodi da SOA tijekom provođenja sigurnosnih provjera, među ostalim, provjerava brojne baze podataka i biva prilično suzdržana u isticanju bilo kakvih zapreka ako osoba koju provjeravaju nije suočena s kaznenim ili stegovnim postupcima. Međutim, SOA je prilikom provođenja ranijih sigurnosnih provjera mogla Turudića i poligrafski testirati. U ovako kontaminiranim odnosima ključno bi bilo razjasniti je li to SOA ranije učinila, ili je Turudiću tijekom razgovora koje su vodili povjerovala na riječ u najveći dio njegovih osobnih obrazloženja i odgovora na postavljena pitanja. To je izuzetno važno razjasniti zato što je Turudić posljednjih dana u više navrata uhvaćen u laži. Štoviše, u intervjuu danom za Večernji list 26. siječnja i osobno je potvrdio da je govorio neistine pred saborskim Odborom za pravosuđe, ali je to nastojao relativizirati. Za Turudića je svakako najvažnije da u svemu tome premijer Plenković nije vidio ozbiljan problem. Ono što dobar dio hrvatske javnosti naziva laganjem, Plenković je opisao kao redukciju u izričaju.

To je kontekst u kojem je premijer Plenković, i sam iznoseći laži, propustio Turudića prema funkciji glavnog državnog odvjetnika uz evidentan proceduralni propust Državnoodvjetničkog vijeća koje iako je moralo, nije aktualiziralo Turudićevu sigurnosnu provjeru.