Osnivač Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) Klaus Schwab rekao je da ga je djetinjstvo tijekom Drugog svjetskog rata nadahnulo da izgradi organizaciju koja će svijet učiniti boljim.

Njegova zaklada, koja je ugostila mnoge od najmoćnijih, najslavnijih i najbogatijih ljudi svijeta na svom godišnjem okupljanju u Davosu, nesumnjivo je ostavila traga.

Ali veliko je pitanje je li organizacija ostvarila Schwabov proklamirani cilj o tome da će svijet pretvoriti u bolje mjesto.

Negodovanje prokorporativnim karakterom Davosa iz godine u godinu sve je veće, a birači se sve češće zato okreću populističkim liderima.

Jedna od stalnih kritika glasi da su skupovi WEF-a samo stvorili prostor gdje će svijet biznisa političarima i vladama lobirati za svoje interese, a da to nitko ne vidi.

Schwab, rođen 1938. u njemačkom Ravensburgu, bio je malo poznati profesor poslovne politike na ženevskom sveučilištu kada je 1971. osnovao prethodnika WEF-a, njegovu europsku inačicu koju će s vremenom proširiti pozivanjem američkih biznismena, svjetskih lidera i selebritija na skupove.

Dvije profesorice sa štokholmskog sveučilišta prošle su godne objavile knjigu “Diskretna moć: Kako WEF oblikuje tržišne agende”, svojevrsnu kroniku razvoja WEF-a, u kojoj pišu da se “Forum uspješno predstavljao kao alternativa nefunkcionalnim globalnim upravljačkim institucijama”.

S vremenom je WEF u tome postao vrlo uspješan pa su paneli i okrugli stolovi vrvili moćnicima iz svijeta politike i biznisa.

“Autoritet WEF-a temeljio se na tome da onaj tko želi biti dio globalnog plemstva mora biti ondje”, kazala je jedna od autorica knjige Adrienne Sorbom.

Dobro ili loše?

Sorbom dodaje kako se čini da organizacija nudi nešto što nedostaje međunarodnim tijelima: mjesto gdje se šefovi vlada i korporacija mogu sastati i “smisliti dobre ideje”.

Ali ima i problematičnih stvari, napominje.

S obzirom na to da deseci šefova država ili vlada svake godine dolaze u Davos, na WEF se može gledati kao na “tijelo bez legalnog mandata za upravljanje svijetom, ali s ambicijom da to čini”, rekla je.

Oliver Classen iz švicarske nevladine organizacije Public Eye, koja predvodi prosvjede i druge kampanje protiv Davosa, tvrdi da je WEF oduvijek potpuno ovisan o 1400 kompanija koje ga financijski podržavaju.

Članstvo u WEF-u godišnje košta između 60 i 600 tisuća dolara, što kompanijama omogućava da sudjeluju u Davosu i drugim događanjima u organizaciji WEF-a diljem godine.

“Schwab izgleda čvrsto vjeruje da je time što je ljudima omogućio da razgovaraju opravdano gotovo sve”, kaže Classen.

“Ali ne shvaća da… ako velika većina tih ljudi ima komercijalne interese, onda se tu radi samo o sklapanju poslova i ničem drugom”, objašnjava.

Jedino Bono 

Godišnji skup u Davosu navodno je bio pod egzistencijalnom prijetnjom početkom stoljeća jer su brojni prosvjedi, katkad i nasilni, strpljenje lokalne zajednice doveli do ruba.

U odgovoru na to Schwab je skup, koji se prije toga uglavnom odvijao iza zatvorenih vrata, otvorio skupinama civilnog društva i medijima.

“Nije to bilo dragovoljno”, said Christian Dorer, glavni urednik švicarskog Blicka. “Shvatio je da to mora učiniti ako Forum želi održati na životu”.

Sorbom dodaje da WEF sada trpi i ponešto neposluha, ali samo do određene granice.

“Možete kritizirati, ali ako ste prekritični, bit ćete izbačeni. Osim ako niste Bono”.