Advent ili Došašće je pripremno razdoblje pred Božić koje obuhvaća period od četiri nedjelje, a počinje nedjeljom koja je najbliža svetkovini Svetog Andrije. Riječ advent dolazi od latinske riječi adventus što znači dolazak, a u hrvatskom jeziku za to liturgijsko vrijeme u godini udomaćilo se reći došašće, jer se očekuje dolazak Božića. Advent ukupno traje četiri tjedna, a crkva je za to vrijeme većinom ukrašena ljubičastom bojom koja se smatra najsvečanijom i izrazito duhovnom bojom.

Postoji nekoliko važnih adventskih obilježja koji su neizostavan dio tog dijela godine, a najvažniji su adventski vijenac i adventske svijeće.

Photo: Pixabay

Adventski vijenac: Kako je i zašto nastao?

Običaj unošenja zelenih grančica u kuću tijekom zimskog perioda započeo je u 16. stoljeću u istočnoj Europi, u gotovo isto vrijeme kada je na prostorima današnje Njemačke počelo ukrašavanje božićnog drvca.

Da bi drvce stalo u tadašnje često skučene prostorije u kojima je živjelo i po nekoliko generacija jedne obitelji, s prevelikih drvaca rezan je višak zelenila. Međutim, ljudi tada nisu imali mnogo materijalnih stvari te su bili navikli čuvati baš sve što su koristili, višak grana oblikovali su u vijence.

Takvi su oblici bili vrlo praktični jer su ih mogli vješati na samo drvce, ali odabir baš tog kružnog oblika imao je i važnu simboliku za tadašnje kršćane – glavno drvce moralo je biti lišeno suvišnih grana kako bi bilo u obliku trokuta te tako predstavljalo Sveto Trojstvo, odnosno Oca, Sina i Duha Svetoga.

Istovremeno, kružni oblik vijenca predstavljao je vječnost.

Korijeni u Antici

No prije nego što se sam vijenac počeo povezivati isključivo s adventskim razdobljem, spominjao se još i u staroj Grčkoj i Rimu. Štoviše, dio je čak i Ovidijevih Metamorfoza u sceni u kojoj se božica Dafna, bježeći od Apolona koji je bio zaljubljen u nju, pretvara u grm lovora. Na to joj je Apolon odgovorio: “Ne možeš li biti moja žena, bit ćeš moje drvo. Nosit ću te u svojoj kosi…”

Osim toga, vijencem su bili kićeni i sportski pobjednici na grčkim Panhelenskim igrama, i to vijencima od lovora, maslina, divljeg peršina i bora.

Ipak, božićni vijenci donijeli su sasvim novo značenje nekadašnjem simbolu pobjednika. U kršćanstvu su simbolizirali vječnost, ali i božansko savršenstvo s obzirom na to da je krug najsavršeniji oblik koji poznajemo.

Zimzeleno drveće gledalo se s poštovanjem jer je, za razliku od listopadnog, bilo otporno na sve vremenske prilike, a naročito oštre zime. S obzirom na to da je u Europi bilo obilje takvog drveća, naročito u sjevernim i istočnim predjelima, ljudi su ih počeli unositi u svoje domove. Za njih je to bio simbol snage, ustrajnosti, pa i nade.

Photo: Pixabay

Zašto se na vijenac stavljaju četiri svijeće?

Kada se spoji ta neuništivost zimzelenog drveća i savršenstvo kružnog oblika, dobiva se simbol vječnog života. Kod kršćana je, pak, također bio i simbol nade jer su još od kraja 16. stoljeća, u iščekivanju Božića, unutar vijenca stavljali po jednu svijeću koja je predstavljala svjetlo koje Isusovo rođenje donosi čovječanstvu.

Korak dalje otišao je njemački luteranski pastor Johann Hinrich Wichern, koji je navodno osmislio običaj paljenja četiriju svijeća tijekom četiriju adventskih nedjelja. U početku su te svijeće bile i određenih boja.

Prve tri najčešće su bile ljubičaste te su predstavljale nadu, mir i ljubav, dok je posljednja, četvrta svijeća, najčešće crvene boje, simbolizirala radost novog života koju je Isus prenio na sve nas svojim žrtvovanjem na križu. No kako su svijeće od bijelog voska bile znatno jeftinije, mnoga su kućanstva palila samo tu jednu, bijelu, na sam Badnjak kako bi pozdravili Isusovo rođenje.

Photo: Pixabay

Kraljica Viktorija i Novi svijet

Adventski vijenac s godinama je postao neizostavni dio predbožićnih priprema. Šire mase prihvatile su ga u 19. stoljeću, a smatra se da je tome najviše pridonijela engleska kraljica Viktorija nakon svoje udaje za njemačkog princa Alberta. Prihvatila je njemačke običaje i proširila ih Engleskom, da bi se to ubrzo proširilo i po svim tadašnjim britanskim kolonijama.

Seobom Europljana u Ameriku, posebice početkom 20. stoljeća, ti su se običaji počeli širiti i Novim svijetom i zadržali su se, u blještavom sjaju, sve do danas.

Kada se pale adventske svijeće

Prva adventska svijeća: simbol vjere i nade
Pali se: 3. prosinca
Prve nedjelje došašća pali se prva svijeća, svijeća nade. Nazivaju je još i postilica ili proročanska u sjećanje na proroka Izaiju koji je prorokovao Kristovo rođenje.

Druga adventska svijeća: simbol ljubavi
Pali se: 10. prosinca
Druga svijeća naziva se još i Betlehemska svijeća ili pomirilica. Ova svijeća simbolizira Kristove jaslice, a predstavlja ljubav. Također je ljubičaste boje. Drugu svijeću nazivaju betlehemskom, jer su Josip i Marija na putu prema Betlehemu kako bi obavili popis po naredbi cezara Augusta.

Treća adventska svijeća: simbol radosti
Pali se: 17. prosinca
Na polovini Došašća pali se pastirska svijeća. Ona simbolizira radost zbog Božića koji se bliži. Treća svijeća tradicionalno bi trebala biti ružičaste boje. Naziva se pastirskom da bi podsjetila da svi trebaju bdjeti i budno čekati dolazak obećanoga Mesije.

Četvrta adventska svijeća: simbol mira
Pali se: 24. prosinca
Četvrta adventska svijeća najčešće je i posljednja adventska svijeća. Ljubičaste je boje i simbolizira mir. Četvrta se naziva anđeoskom svijećom ili svijećom anđela glasnika koji donose radosnu vijest o Isusovu rođenju i pozivaju vjernike da se spreme u pohode malenom Isusu.

Peta adventska svijeća: simbol Kristove bezgrešnosti
Pali se: 25. prosinca
Neke inačice adventskog vijenca imaju i petu svijeću koja je simbol Kristove bezgrešnosti, a tradicionalno se pali na Badnjak ili Božić. Peta svijeća, ako se koristi, trebala bi biti bijele boje.