Pobjedom od 3:1 protiv Intera iz Zaprešića, Hajduk je završio prvu četvrtinu prvenstvene sezone 2019./20. Šest pobjeda, remi i dva poraza, 19 bodova, gol razlika 17:5. Učinak, dovoljan za prvo mjesto na ljestvici.

Povijest ovog kluba je takva da se samo po sebi nameće pitanje: Hoće li Hajduk, nakon 15 godina posta, a post je zaista dug, jedan od najdužih u povijesti kluba, konačno postati prvak?

Odgovor naravno, izuzev Nostradamusa ili kakvog njegovog dobrog učenika, ne zna nitko, ali je moguće dati odgovor na sljedeća pitanja:

Ima li Hajduk šanse ove sezone sezonu završiti na tronu? Je li Hajduk ove sezone, ozbiljan izazavač, „nedodirljivom“ Dinamu?

Moj odgovor na oba pitanja je: Da.

Najprije nekoliko statističkih podataka, koji idu u prilog ovoj tvrdnji.

Hajduk je u 2019. godini odigrao 27 prvenstvenih utakmica (završnih 18 prošle sezone i prvih 9 ove sezone) i osvojio je 58 bodova.

Pod trenerom Sinišom Oreščaninom najprije je upisao 20 bodova u trećoj četvrtini prošle sezone, pa 19 u posljednjoj četvrtini i konačno, opet 19 u u prvoj četvrtini ove nove sezone, ovaj put pod vodstvom novog trenera, Damira Burića.

Hajduk je također i u seriji od devet uzastostopnih prvenstvenih pobjeda na Poljudu. Serija također počinje u prošloj sezoni, na proljeće, pobjedom od 4:0 protiv Rijeke u Jadranskom derbiju. Nakon te utakmice Hajduk je pobijedio u još tri preostale domaće utakmice, a tekućoj sezoni nadodao je još pet prvenstvenih pobjeda.

Hajduk je naime, i to u ovom osvrtu želim posebno naglasiti, unatoč previranjima u klubu, unatoč ispadanju od Gzire i smjeni trenera, nastavio u novoj prvenstvenoj sezoni s jednako sigurnim bodovnim hodom kakav je imao i na proljeće.

Izgledalo je da će nakon Gzire i smjene trenera još jednom doći do „raspada sustava“, ali to se nije dogodilo.

Glavni razlog, zbog kojeg nije došlo do „raspada sustava“ je igrački kadar. Kadar koji je na proljeće pokazao kvalitet i koji nije nakon toga rasprodan, nego je dapače, ojačan.

Tu je još uvijek Mijo Caktaš, prošlogodišnji prvi strijelac 1. HNL koji je, evo baš u zadnjoj utakmici, odigranoj u nedjelju, zabio prvi i asistirao za treći gol. Pri tom je još stigao, na istoj utakmici pogoditi stativu i uputiti još jedan vrlo opasan udarac.

Tu je i Jairo, jedan od najboljih asistenata i driblera lige, odličan u pobjedi protiv Gorice, prošlosezonske Hajdukove „crne mačke“. Uz ofenzivni dio koji mu je u opisu radnog mjesta, svakako treba naglasiti konstantan Jairov doprinos u defenzivnom dijelu. Ima Jairo tu reakciju u kojoj baš svaki put po izgubljenoj lopti ide na oduzimanje iste. Odličan duel igrač i ofenzivno i defenzivno.

Društvo u napadu im pravi i Samuel Eduok, čovjek s 90-ak odigranih utakmica u turskoj prvoj ligi, koji je recimo, u utakmici protiv Lokomotive na Poljudu pokazao što može.

Sva trojica su zasad postigla po tri prvenstvena gola, Eduok ima i dvije asistencije, a Jairo i Caktaš po jednu.

Ako se od ove trojice, s obzirom na reputaciju, očekuju i još bolje predstave nego što su ih prikazali u dosadašnjem dijelu prvenstva, onda je ugodno iznenađenje Bassel Jradi, koji ove sezone igra odlično. Golom protiv Dinama je riješio pitanje pobjednika u derbiju, asistirao je Dolčeku za prvi gol protiv Varaždina, a postotak uspješnih driblinga po utakmici je sve veći.

U ofenzivnom dijelu, svakako treba spomeniti i doprinos Tonija Teklića. Krasna asistencija za Eduoka u porazu protiv Slaven Belupa i prekrasan gol protiv Rijeke za konačnih 1:1.

Ivan Delić i Marin Jakoliš su zasad bez konkretnog učinka, premda su imali prilike i minutažu, Ivana Bulosa još nismo vidjeli na djelu, a Francesco Tahiraj je, zasada, izvan svih kombinacija.

Darko Nejašmić i Hamza Barry su u „proljetnoj formi“ i igraju bez većih oscilacija. Vrlo dobri u izgradnji napada svoje ekipe i razgradnji pokušaja protivničke momčadi. U odnosu na proljeće, novost je izrazito opasni Nejašmić u ofenzivnom skoku nakon prekida. Uz malo više sreće mogao je biti i pri vrhu najboljih strijelaca lige. Ovako, ostaje mu zadovoljština, da je derbi s Dinamom odlučen baš nakon njegovog udarca glavom, kojeg Livaković nije uspio ukrotiti, pa je Jradi zabio nakon kratko odbijene lopte. Uz to svakako treba spomenuti i krasan gol koji zabio Lokomotivi.

Hamza je pak, uz Jaira najbolji u oduzimanju lopti i presijecanju protivničkih napada, posebno kada Hajduk pokušava s visokim presingom. Drugi i treći gol Lokomotivi, postignuti su nakon njegovih oduzetih lopti na protivničkoj polovici, a u tom segmentu igre istaknuo se i u drugom poluvremenu utakmice s Dinamom.

Možda i najveće pojačanje za nastavak sezone, Hajduk je dobio u Filipu Bradariću, igraču kojemu je također u opisu posla izgradnja napada svoje ekipe i razgradnja napada protivničkih ekipa, tamo u srcu terena. Hajdukovo dite, koje u životopisu skupilo naslov prvaka s Rijekom, dvije sezone nastupa u Europskoj ligi s klubom s Rujevice, sezonu prve talijanske lige i sudjelovanje na Svjetskom prvenstvu u Rusiji uz osvojeno drugo mjesto.

Ozbiljna konkurencija navedenom trojcu, svakako je i Stanko Jurić, koji je radi ozljede propustio veći dio početka ove sezone, ali se vratio i u zadnje dvije utakmice pokazao svoje glavne karakteristike. Agresivnost i energiju u igri, te sposobnost ulaska u šanse iz drugog plana. Protiv Rijeke nije zabio, ali protiv Intera je.

Anthony Kalik s više prilika i Dino Beširović s manje, do sada nisu skrenuli pažnju na sebe dobrim igrama.

Ardian Ismajli se još na proljeće nametnuo kao „šef obrane“ i jedan od boljih HNL stopera. Albanski reprezentativac također spada u skupinu igrača koji ne osciliraju i koji drže formu od proljeća, a društvo mu na stoperskoj poziciji najčešće čini Stefan Simić, češki reprezentativac. Simić manje oscilira od Svatoka, pa zato češće i igra, međutim u obrambeno najzahtjevnijoj utakmici u dosadašnjem dijelu sezone, onoj protiv Dinama, stoperski par su činili baš Simić i Svatok, a Hajdukova mreža je ostala netaknuta.

Četvrti stoper je Mario Vušković, najmlađi igrač u ekipi i veliki Hajdukov talent, koji je za ohrabrenje i poticaj za dalje, počašćen s dva nastupa za prvu ekipu.

Josip Juranović dovoljno dugo nastupa za Hajduk da bi se znale njegove kvalitete. To je igrač koji sporije ulazi u formu, ali jednom kad je uhvati, u stanju je jako dugo igrati na, za HNL prilike, visokom nivou. Onim solo prodorom i golom protiv Gorice, napunio se samopouzdanjem, uhvatio je ritam i od tada igra vrlo dobro. Usput je postao glavni izvođač prekida i puno toga opasnog je Hajduk napravio nakon njegovih ubačaja. Juranovićeva alternativa je Josip Bašić, koji je konačno zdrav, ali i bez minutaže u prvenstvenim utakmicama ove sezone.

Dio sredstava, koje su bijeli zaradili ovo ljeto transferom Domagoja Bradarića u Lile, investirano je u njegove zamjene, Ivana Dolčeka i Davida Čolinu i obojica su se pokazala kao igrači koji mogu sasvim solidno igrati na HNL razini, unatoč mladosti.

I konačno na vratarskoj poziciji Hajduk je zadržao Josipa Posavca, na način da je otkupio njegov ugovor od Palerma. Posavec je na proljeće bio jedan od ključnih igrača, ali ga na početku ove sezone, baš kao i lani u ovo isto vrijeme, usporavaju ozljede, tako da je propustio pet utakmica u kolovozu, da bi posljednje dvije utakmice ponovno bio u prvih 11. Proljeće je pokazalo da Posavec može pružati i puno bolje predstave od prikazanog u dosadašnjem dijelu sezone.

Posavca su ove sezone, baš kao i lani, mijenjali Tomislav Duka i Marin Ljubić, a Ljubić je svoju šansu definitivno boje iskoristio. Dobar u porazu protiv Osijeka i vrlo dobar u pobjedi protiv Dinama.

Hajduk je kao klub u cijelosti, godinama morao odgovorno poslovati, da bi došao u poziciju u kojoj sebi, a i vojsci svojih navijača, može priuštiti ovakav igrački kadar. Odgovornim poslovanjem su se najprije vratili dugovi, pa se krenulo i s investiranjem. U akademiju, u infrastrukturu i prvu ekipu. Pri tom je glavni izvor prihoda bio, a i ostat će još neko vrijeme, transferi igrača. Često su u svemu tome rađene i pogreške, bilo je puno nepotrebnih i ishitrenih poteza, ali klub je danas bolji i stabilniji nego što je bio prije dvije, četiri ili šest godina.

Hajduk danas ima igrački kadar koji osvaja dvadesetak bodova po četvrtini prvenstva. Ako nastavi u tom ritmu, na kraju sezone će na kontu biti osamdesetak bodova, a to znači biti konkurentan u borbi za naslov prvaka do samog kraja. Po svemu viđenom u posljednjih devet mjeseci trebalo bi tako i biti.