Epilog natječaja za izbor predsjednika zagrebačkog Županijskog suda u pravosudnim krugovima tumači se kao početak obračuna s najpoznatijim hrvatskim sucem i najmoćnijim čovjekom hrvatskog nogometa koji ima veliki utjecaj na suce tog suda

Državno sudbeno vijeće koncem proteklog tjedna povuklo je prve poteze koji se u pravosudnim krugovima počinju tumačiti kao početak demontaže utjecaja Zdravka Mamića, najmoćnijeg čovjeka hrvatskog nogometa, na dosad najeksponiranije suce zagrebačkog Županijskog suda. Tako se u pravosudnim krugovima tumači epilog natječaja za izbor predsjednika tog suda, po mnogima jednog od najznačajnijih sudova u državi.

Tehnički govoreći, taj je natječaj zapravo propao, a takav se scenarij predviđao već duže vrijeme. Ujedno je to i početak profesionalne degradacije Ivana Turudića, po mnogima najpoznatijeg hrvatskog suca koji je taj status stekao podjednako sudjelovanjem u brojnim javnosti intrigantnim sudskim slučajevima, svojim neumjerenim javnim istupima, privatnim kontaktima o kojima je također često govorio i koji su više puta izazivali pozornost kako domaćih tako i stranih sigurnosnih službi, a u posljednje vrijeme i nekim (ne)namjernim propustima u radu.

Državno sudbeno vijeće trebalo je odabrati predsjednika tog suda u novom mandatu između Ivana Turudića, Jasne Smiljanić i Olivera Mittermayera. Međutim, nijedan kandidat od DSV-a nije dobio potrebnih šest glasova, koliko bi iznosila potrebna većina. Za Turudića su glasovala četiri člana Državnog sudbenog vijeća – Sabina Dugonjić, Neven Cambi, Damir Kontrec i Željko Šarić. Za Jasnu Smiljanić su glasovali Mijo Galijot, Nediljko Boban i Davorin Mlakar, dok su Igor Gliha i Eduard Kunštek bili suzdržani.

JOSIP LEKO NIJE PRISTUPIO SJEDNICI, dok su članovi Državnog sudbenog vijeća glasovanjem odlučili da se iz odlučivanja i glasovanja treba izuzeti Ivica Veselić i to zato što je to zatražio Mittermayer. On je protiv Veselića poveo sudski postupak jer ga sumnjiči da ga je oštetio pri prošlom natječaju za izbor predsjednika zagrebačkog Županijskog suda, kada je na tu funkciju bio izabran Turudić. Pokaže li epilog tog postupka da je Mittermayer u pravu, Veselić bi također mogao doživjeti ozbiljnu profesionalnu degradaciju.

Upućeni pravosudni izvori tvrde da postoje indicije da su se glasovi DSV-a praktički raspodijelili sukladno neformalnom dogovoru njegova članstva već puno prije završnih razgovora koji su s kandidatima obavljeni koncem proteklog tjedna. Isti izvori tvrde da se to vjerojatno napravilo upravo kako bi se poslala poruka javnosti da u budućem mandatu na čelu tog suda neće biti osoba bliska Mamiću. Izvori bliski zagrebačkom Županijskom sudu tvrde da je Turudić bio uvjeren da će on još jednom biti izabran na tu funkciju te da je svakako računao na podršku dvojice članova DSV-a koji su bili suzdržani. Upravo se zato obrušio na njih u subotnjem intervjuu koji je dao u Jutarnjem listu i napao ih ovim riječima: „Posebno mi je neprihvatljiva činjenica da su se dva člana DSV-a, sveučilišni profesori, suzdržali od glasanja. Mogu glasati protiv mene, ali nemaju pravo biti suzdržani. Obaveza im je glasati, a za to su između ostalog plaćeni. Ovo je srozavanje ugleda DSV-a.“

Turudić je tim riječima nastavio svoju praksu neumjerenih i po mnogima neprimjerenih javnih istupa. On je tom prilikom optužio Jasnu Smiljanić da je u svojoj prijavi navela neke neistinite podatke, što su ozbiljne optužbe. Ovakav ogorčeni stav epilog je Turudićevih učestalih javnih istupa koje je osobito intenzivirao u razdoblju nakon što je početkom srpnja bio raspisan natječaj.

Turudić je u samo tjedan dana u srpnju dao dva intervjua za Jutarnji list. Prvi je dao 12. srpnja i u njemu je, po mnogima posve neprimjereno, preko novina davao Mamiću savjete što bi trebao raditi u za njega izazovnoj situaciji. Turudić je i tom prilikom dodatno potvrdio da je s Mamićem dugogodišnji prijatelj, savjetovao mu da svoje probleme rješava pravnim sredstvima te posredno otklonio bilo kakav utjecaj na suce koji odlučuju u pojedinačnim predmetima. Potom je Mamiću preporučio da se suzdrži od prepucavanja s ministrom policije Rankom Ostojićem.

TURUDIĆ JE U TOM SVOM JAVNOM ISTUPU kritizirao i Ustavni sud, navodeći da se više puta ponašao kao sud posljednje instance, da je u nekim svojim odlukama prešao granicu tako da se bavio činjenicama i meritumom stvari, umjesto povredom Ustavom zajamčenih prava. Turudić je kritički govorio o Zakonu o kaznenom postupku, ali i aktivnostima Ministarstva pravosuđa. Posredno je optužio ministra pravosuđa Orsata Miljenića da je ciljano podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja zbog sumnji da su Turudića ilegalno pratili i obrađivali, samo kako bi se ta odluka odbacila, što bi ga označilo kao osobu koja je lažno prijavljivala kada je svojedobno tvrdio da ga nepoznate osobe ilegalno prate i obrađuju. Bilo je to u ljeto prošle godine, usred jednog u nizu Turudićevih prepucavanja s političkim neistomišljenicima, odnosno s bivšim predsjednikom Ivom Josipovićem. Turudić je tada izjavio da ima saznanja kako represivni aparat radi na tome da ga se smijeni. Pokušao se prikazati žrtvom neprimjerenih pritisaka represivnog aparata, slično kao što se tih dana počeo prikazivati i Mamić. Izjavio je Turudić i to da zbog svog prijateljstva s Mamićem njemu nikada ne bi sudio. Samo nekoliko dana poslije Turudić se opet preko Jutarnjeg lista obrušio na čak trojicu ministara zbog izjava koje su davali o Mamićevim pravnim problemima.

MINISTRE FINANCIJA BORISA LALOVCA, unutarnjih poslova Ranka Ostojića i pravosuđa Orsata Miljenića žestoko je napao da svojim izjavama i komentarima postupka koji je započeo protiv Mamića rade pritisak na pravosudnu vlast, čiji su pojedinci na zgražanje struke i javnosti pustili Zdravka i Zorana Mamića, kao i njihova dugogodišnjeg suradnika Damira Vrbanovića da se brane sa slobode, unatoč sumnjama da su oštetili Dinamo i državni proračun za više od stotinu milijuna kuna. Ima onih koji sumnjaju da Turudić nominalnom obranom sudačke nezavisnosti u biranim situacijama zapravo radi jednako neprimjeren pritisak na dio svojih kolega, kako bi naoko neovisne sudačke odluke išle u prilog pojedincima koji su mu bliski. Njegova javno izgovorena riječ se sluša, a osobito među njegovim kolegama na Županijskom sudu u Zagrebu kojim Turudić predsjeda. Sve je to na koncu odmoglo Turudiću, ali bliskost s Mamićem nije pomogla ni Jasni Smiljanić. Turudić i Jasna Smiljanić u žestokom su sukobu, iako su godinama bili bliski, a prema tvrdnjama nekih pravosudnih izvora, Turudić ju je neformalno sumnjičio i da je Nacionalu dostavila informacije da je on štitio Miru Vrlju, svog bratića iz miljea organiziranog kriminala, jer se mjesecima nije izuzimao od toga da mu sudi, a Jasna Smiljanić je to učinila gotovo odmah, pozivajući se da također poznaje Vrlju i to preko obitelji Turudić.

UPUĆENI PRAVOSUDNI IZVORI TVRDE da je DSV imao prostora i za to da ignorira Mittermayerov zahtjev da se Veselića izuzme iz odlučivanja u ovom natječaju. Međutim, tvrdi se da je to napravljeno dijelom također zbog njegove bliskosti s Mamićem.

Veselić je među kolegama sucima na glasu kao spretan lobist s raznovrsnim sferama interesa. Veselić je jedan od sudaca koji je godinama angažiran u Arbitražnom sudu Hrvatskog nogometnog saveza, udruge u kojoj Mamić godinama vodi glavnu riječ. Taj sud odlučuje u raznim sporovima o nogometnim transferima i njegove odluke u pravilu su konačne. Članove Arbitražnog suda biraju igrači, nekadašnja Udruga prvoligaša te Hrvatski nogometni savez. Više puta se spominjalo kako su kandidati Hrvatskog nogometnog saveza za članstvo u Arbitražnom sudu bili Veselić i Jasna Smiljanić.

Veselić je ujedno jedno vrijeme bio i predsjednik tog suda. Nacional je od Državnog sudbenog vijeća dobio na uvid njegovu imovinsku karticu. Ona otkriva da je Veselić počeo raditi u Županijskom sudu u Zagrebu početkom 2008. i da mu mjesečna plaća iznosi 15.439 kuna. Veselićeva imovinska kartica također otkriva da je on kao sudac Arbitražnog suda Hrvatskog nogometnog saveza protekle tri godine zaradio ukupno 257.711 kuna.

PROIZLAZI DA JE ZAHVALJUJUĆI SVOJOJ PLAĆI, suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom i ponekim dodatnim angažmanom temeljem ugovora s Hrvatskom liječničkom komorom, Hrvatskim uredom za osiguranje i Hrvatskom obrtničkom komorom, Veselić uspio uštedjeti gotovo 700 tisuća kuna, koliko se dobije zbroji li se njegova prijavljena ušteda i trenutna vrijednost dionica koje posjeduje.

Može se tvrditi da mu je štednju ponajviše omogućio prihod od Hrvatskog nogometnog saveza. Sukladno Zakonu o sudovima, odobrenje za tu njegovu izvansudsku aktivnost trebao mu je dati predsjednik suda na kojem radi, a to je Turudić. Upravo zato smatralo se da bi Veselić mogao biti osobito zainteresiran da lobira u Turudićevu korist. U svjetlu tvrdnji da je izbor za predsjednika zagrebačkog Županijskog suda imao opisani ishod ponajprije zato kako bi se poslala poruka da na njegovu čelu više neće biti Mamiću bliska osoba, ne čudi ni odluka da je iz glasovanja na tom natječaju bio isključen Veselić. U takvom ozračju očekuje se raspisivanje novog natječaja koji će se organizirati u posve novim okolnostima. Turudić će na čelu tog suda ostati do konca godine, a potom će ga naslijediti vršitelj dužnosti koga bi trebao imenovati budući ministar pravosuđa. Neki izvori bliski Turudiću tvrde da bi se on nakon isteka tekućeg mandata na čelu zagrebačkog Županijskog suda mogao posvetiti odvjetništvu.