Objavljeno u Nacionalu br. 787, 2010-12-14
U pobuni studenata zbog povećanja cijena školarine jedan od vođa bio je sin gitarista Pink Floyda Davida Gilmoura koji studira na prestižnom Cambridgeu
Sir Paul Stephenson, šef londonske policije, najveće policijske snage u Velikoj Britaniji, ponudio je svoju ostavku zbog burnih događaja prošlog četvrtka navečer, kada su u neredima na londonskim ulicama gotovo nastradali britanski prijestolonasljednik princ Charles i njegova supruga Camilla. Oni su te večeri krenuli automobilom iz svoje palače Clarence House nedaleko od Buckinghamske palače do poznate dvorane London Palladium gdje se održavao godišnji zabavni program Royal Variety Performance njima u čast. Put je bio kratak i išao je kroz samo središte Londona – kroz poznate ulice Piccadilly i Regent. No tog dana u središtu Londona, nešto istočnije od te kraljevske rute, odvijali su se burni događaji.
Tog je dana Donji dom britanskog parlamenta izglasavao novi zakon o sveučilišnim školarinama, kojima su značajno pogoršani uvjeti školovanja posebno za siromašnije studente. Cijene školovanja na britanskim sveučilištima su utrostručene, a značajno su i pooštreni uvjeti kada studenti koji su diplomirali moraju početi vraćati kredite kojima su se stipendirali. Zbog toga su studentske organizacije pozvale svoje članove na prosvjede, pa se u središtu Londona okupilo oko 20.000 studenata – ali ne samo njih – te su oni prvo marširali do zgrade parlamenta, a potom ondje glasno prosvjedovali. U toj gomili nisu bili samo studenti, nego i pripadnici raznih militantnih grupa, i to ne samo studentskih, koji su počeli izazivati nerede, a bilo je i brojnih primjera vandalizma.
Razbijeni su prozori na raznim državnim zgradama, oštećeni automobili i dućani. Dok se većina studenata okupila ispred parlamenta, da u posljednji trenutak pokušaju odgovoriti poslanike da glasuju za taj zakon – u čemu nisu uspjeli – neke grupe su se odvojile i radile nered na drugim točkama središnjeg Londona. Jedna takva grupa od 300 studenata tako se našla u Ulici Regent upravo kada se tamo pojavio kraljevski automobil s Charlesom i Camillom, uz koji su bili i neki pratioci. Bijesni prosvjednici prepoznali su kraljevski automobil, na njega počeli bacati boju i kamenje te lupati po njemu palicama vičući: “Skinimo im glave!” Jedan je prozor bio otvoren pa je jedan prosvjednik kroz njega ugurao palicu i njome udario Camillu u rebra. U jednom trenutku činilo se da će prosvjednici uspjeti zaustaviti automobil, upasti u njega i napasti prinčevski par. Nekoliko njihovih tjelohranitelja izašlo je iz svojeg automobila i pokušalo ih braniti. Jedan je čak umalo izvukao pištolj.
U blizini su bili neki profesionalni fotografi, koji su uspjeli snimiti na smrt preplašene Charlesa i Camillu. Na jednoj fotografiji čak se vidi kako se preplašena Camilla želi sakriti bacanjem na pod automobila. Vozač je ipak uspio pobjeći prosvjednicima, te su nekoliko minuta kasnije Camilla i Charles stigli pred London Palladium gdje su ih dočekali domaćini predstave, a oni se pravili kao da se ništa nije dogodilo. No kada se nešto kasnije saznalo što se zbilo, bila je to senzacija. Članovi britanske kraljevske obitelji žive u posebnom zatvorenom svijetu, osim kada idu na razne svečanosti, pa imaju vrlo malo dodira sa širom javnošću, bave se uglavnom konjima, psima, uređivanjem svojih imanja, te rijetkim hobijima ili dobrotvornim interesima. Tako su društveno pozicionirani da budu izvan i iznad svega, ne smiju komentirati nikakve javne, političke ili društvene događaje, a to i ne čine. Većina Britanaca smatra ih bezazlenom povijesnom tradicijom, koja britanskoj javnosti daje perspektivu povijesnog kontinuiteta i stabilnosti, a novinama – posebno tabloidima – članovi obitelji daju materijal za kojekakve članke društvene kronike. Većina Britanaca podržava monarhiju, pa se stoga vrlo rijetko bilježe bilo kakvi incidenti kada je o članovima kraljevske obitelji riječ. U dva-tri recentna incidenta gdje je pojedinim članovima obitelji bila ugrožena sigurnost – na primjer, kada je 1974. pokušana otmica Charlesove sestre princeze Anne ili kada je 1982. jedan čovjek uspio ući u Buckinghamsku palaču i kraljičinu spavaću sobu – uvijek su počinitelji bili mentalni bolesnici. Ovo je bilo nešto sasvim drugo. Ovo je najozbiljnije ugrožavanje sigurnosti jednog člana kraljevske obitelji, koje je imalo politički motiv, u dva protekla stoljeća. Jer napad na Charlesov automobil imao je nesumnjivo i politički motiv, iza tog napada skriva se i bijes značajnog siromašnijeg segmenta britanske populacije koji su počele pogađati drastične mjere štednje vlade premijera Davida Camerona.
Te mjere dale su i mogućnost pripadnicima raznih radikalnih grupa da iskazuju svoj bijes. Zbog toga je popularnost premijera Camerona drastično pala. Još drastičnije je pala popularnost njegova koalicijskog partnera, liberalnog demokrata Nicka Clegga, kojeg studenti posebno optužuju da je licemjer jer se u predizbornoj kampanji zalagao protiv podizanja cijene školarina. Napad na Charlesa znak je možda da se taj bijes preusmjerio na cijeli britanski establishment, u što svakako spada kao poseban simbol i kraljevska obitelj. policija je pokrenula veliku istragu o svojem, ali i o ponašanju prosvjednika, posebno onih nasilnih radikala koji su se sukobljavali s policijom, izazivali nerede i razbijali prozore, izloge, automobile. Policija je identificirala tridesetak najnasilnijih vandala, a njena istraga dovela je do neobičnog otkrića koje je izazvalo dodatno zgražanje. Prošlog četvrtka javnost nije bila samo zgranuta napadom na prinčevski par, nego i oskvrnućem jednog od najvažnijih londonskih spomenika. I o tome je provedena istraga a ona je pokazala nešto neobično, da je i u oskvrnuću spomenika i u napadu na prinčevski par sudjelovao jedan mladić za kojeg nitko ne bi očekivao da će se tamo naći.
U ulici Whitehall, koja vodi od Trga Trafalgar prema jugu do britanskog parlamenta, nalazi se spomenik Cenotaph, posvećen palim britanskim vojnicima u Prvom i Drugom svjetskom ratu, te u drugim ratovima u kojima je sudjelovala britanska vojska. Podignut je 1919., a svake godine 11. studenog u 11 sati, na godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata, održava se kod njega velika svečanost posvećena tim mrtvima, te cijela britanska kraljevska obitelj, premijer, članovi vlade, parlamentarnih stranaka, svi živući bivši premijeri, te predstavnici zemalja Commonwealtha postavljaju vijence pod spomenik. Cenotaph se smatra jednim od najsvetijih mjesta u Londonu. Mnogi Londončani su bili zgranuti kada su čuli da su neki studenti oskvrnuli taj spomenik, da se jedan od nasilnika popeo na njega, objesio se za tamo postavljenu britansku zastavu te je potrgao. Njegova je fotografija objavljena u britanskim medijima. Zahvaljujući toj fotografiji on je ubrzo prepoznat, a to je bio novi šok za britansku javnost. Mladić koji se popeo na Cenotaph i potrgao zastavu je Charlie Gilmour, posvojeni sin Davida Gilmoura, glavnoga gitarista, pjevača i pisca velikog broja pjesama slavne britanske progresivne rock grupe Pink Floyd, jednog od najutjecajnijih i najbogatijih britanskih rockera. Ustanovljeno je da je Charlie Gilmour bio jedan od najglasnijih i najnasilnijih demonstranata tog dana, bio je u prvim redovima kod konfrontiranja s policijskim kordonom i bio je među najglasnijim poticateljima studenata da napadnu policajce. Kamere su ga snimile na raznim lokacijama tijekom nereda.
Na jednoj snimci vidi se kako razdrljenih prsa viče na policajce i izaziva ih da ga napadnu. No posebno je za njega neugodna snimka napravljena nešto kasnije, koja pokazuje da je bio i u grupi studenata koji su napali automobil prinčevskog para. Uvelike se sumnja da je on bacio boju na automobil. To nije bilo prvo sudjelovanje Charlieja Gilmoura u studentskim prosvjedima. Snimljen je i prije nekoliko tjedana tijekom demonstracija u sveučilišnom gradu Cambridgeu kako napada jednog policajca i skida mu kacigu s glave. Sve to šokiralo je britansku javnost. Već sama činjenica da je sudjelovao u tim studentskim neredima je paradoksalna, jer on nema sigurno nikakva razloga za prosvjede budući da je iz bogate obitelji, kojoj platiti školarinu nije nikakav problem, jer se bogatstvo Davida Gilmoura procjenjuje na 78 milijuna funti. Da nema problema sa školarinama dokaz je i njegovo dosadašnje privilegirano školovanje.
Charlie Gilmour pohađao je vrhunske skupe privatne škole a potom se upisao na studij povijesti na Cambridgeu. Iako je rocker, njegov otac David Gilmour nikada nije bio poseban buntovnik niti borac protiv establishmenta. Zbog njegovih glazbenih zasluga Davida Gilmoura je prije nekoliko godina britanska kraljica Elizabeta II. odlikovala visokim ordenom a na dodjelu odlikovanja Gilmour je poveo i svojeg sina Charlieja. David Gilmour, koji iz dva braka ima čak osmero djece, nije Charliejev biološki otac, nego je Charlie sin njegove druge supruge, novinarke Polly Sampson, kojega je ona imala iz ranije veze s pjesnikom Heatcoteom Williamsom, a David Gilmour ga je posvojio kada se 1994. oženio s Polly Sampson. Mediji su smjesta žestoko napali Charlieja Gilmoura zbog njegova ponašanja, policija je najavila da će poduzeti oštre mjere protiv svih počinitelja nasilnih nedjela i vandalizma tijekom demonstracija, pa su najavljena uhićenja.
Charlie Gilmour je uhićen u nedjelju ujutro, a odmah je objavljeno i zbog čega – oskvrnjenja Cenotapha, a možda će se naknadno protiv njega podići prijava i zbog sudjelovanja u napadu na automobil princa Charlesa. U tisku je bilo i mnogo kritika na račun Davida Gilmoura kako je odgojio sina koji se tako ponaša. Charlie Gilmour je u petak ujutro objavio priopćenje u kojem je izrazio duboko žaljenje i stid zbog onoga što je učinio. Izjavio je da nije znao što je Cenotaph, pa se zato popeo na njega, a da je znao kome je posvećen, to nikada ne bi napravio. Njegova izjava izazvala je dodatno zgražanje kako to da student povijesti iz Cambridgea ne zna što je Cenotaph. U priopćenju je vrlo ružno govorio o sebi, tvrdeći da se jako kaje zbog svega što je učinio. Javila se i njegova majka koja ga je u priopćenju žestoko osudila. David Gilmour se nije oglasio. Javili su se i studenti koji su u prosvjedima bili zajedno s Gilmourom. Neki od njih tvrde da je bio pod snažnim utjecajem droge LSD, koju je konzumirao neposredno prije početka demonstracija. Tek kada je učinak droge popustio, shvatio je što je napravio.
Komentari