Geert Wilders, krajnje desni populist i pobjednik izbora u Nizozemskoj, morat će ublažiti svoja stajališta poput zabrane Kurana, izlaska iz Europske unije i prekida inozemne pomoći, želi li uspjeti u formiranju i vođenju koalicijske vlade.

Politički veteran Wilders dobio je jasan mandat za pregovore o koalicijskoj vladi, osvojivši 23 posto glasova na izborima 22. studenoga.

No, želi li postati premijer, morat će potencijalne koalicijske partnere uvjeriti da je spreman na kompromis u vezi radikalnih ideja da se prekine vojna pomoć Ukrajini, smanji financiranje klimatskih ciljeva i ograniči ustavom zajamčena sloboda vjeroispovijesti.

Potrebna mu je potpora najmanje dviju umjerenih stranaka da bi osigurao 76 od 150 mandata u parlamentu i formirao desnu vladu. 

Puno toga će ovisiti o spremnosti na suradnju dviju proeuropskih stranaka, konzervativne Narodne stranke za slobodu i demokraciju (VVD) odlazećeg premijera Marka Ruttea i centrističkog Društvenog ugovora Pietera Omtzigta.

Wilders je godinama iz oporbenih klupa utjecao na oblikovanje nizozemske politike, potičući strah od migracija i s time povezujući šire teme poput troškova života, stanovanja i zdravstva. Umjerene stranke već su usvojile tvrđa stajališta o migracijama kako bi smanjili gubitak glasova na desnici, no nijedna nije prihvatila Wildersoveu ideju da se migracija potpuno zabrani.

Wildersova vlada će sasvim sigurno dovesti do promjene imidža Nizozemske u Bruxellesu i odnosa s partnerima u EU-u. No, članstvo zemlje u Uniji nije ugroženo, jer je za potencijalne koalicijske partnere to tema o kojoj se ne pregovara.

“Nizozemsku se doživljava kao otvorenu, inovativnu i naprednu državu s otvorenim društvom i sada odjednom čujemo drugačije tonove….Pitanje je je li to stvarna promjena ili će se na kraju, kao što često biva u Nizozemskoj, postići kompromis i prijelazna rješenja”, rekao je Kees van Rij, bivši diplomat i savjetnik u Centru za strateške studije u Den Haagu.

Nizozemci su poznati po pragmatičnoj politici, otvorenom gospodarstvu i stoljetnoj tradiciji vanjske trgovine. Pod Rutteom, premijerom s najdužim stažem u povijesti, Nizozemska je u turbulentnim vremenima bila stabilan i predvidiv europski partner.

No, šokantna Wildersova pobjeda pokazuje da Nizozemska nije imuna na zaokretanje Europske unije udesno nakon jačanja populista u Poljskoj, Italiji, Mađarskoj i Slovačkoj.

“Bez obzira na to kako će izgledati nova koalicija, njegov uspjeh će promijeniti politički diskurs, i u Nizozemskoj i u Europi”, piše portal Eurointelligence.

Među predizbornim obećanjima Wildersove stranke bilo je premještanje nizozemskog veleposlanstva u Jeruzalem i zatvaranje diplomatskog ureda u “korumpiranoj” Palestinskoj samoupravi.

Zbog slogana “Netherlands first” (Nizozemska na prvom mjestu) i zagovaranja zatvorenih granica, Rene Cuperus iz Instituta Clingendael nazvao je rezultate izbora “Trumpovskim trenutkom u nizozemskoj politici”.

“Ovo bi se moglo nazvati potresom. Nitko nije očekivao ovakve rezultate, pa ni Wilders”, rekao je.

Vlada s njime na čelu mogla bi u nekoliko područja otežati proces donošenja politika na razini EU-a.

Wilders bi mogao blokirati povećanje europskog proračuna za pomoć Ukrajini i upravljanje migracijama. Također je vrlo vjerojatno da će se udružiti s Mađarskom u zahtjevu da EU bude oštrija prema neregularnim migracijama i, poput Slovačke, usprotiviti se slanju vojne i novčane pomoći Ukrajini. Nizozemska je pod Rutteom donirala Ukrajini više od sedam milijardi eura, uključujući borbene zrakoplove F-16.

Konačno, Wilders će se najvjerojatnije protiviti primanju Ukrajine, Moldavije i zapadnobalkanskih država u blok 27 europskih zemalja.

Ostaje za vidjeti što će od toga preživjeti koalicijske pregovore. Dilan Yesilgoz, nova šefica VVD-a, rekla je u noći prije izbora da neće ući ni u koju vladu na čelu s Wildersom, no sudjelovanje stranke nije isključila.

Omtzigt, lider Društvenog ugovora, naglasio je da s Wildersom nema kompromisa koji bi značili kršenje ustava, osobito prve riječi prvoga članka koji zabranjuje diskriminaciju.

Wilders je proteklih godina govorio da će ukinuti taj članak, uključujući zabranu nošenja pokrivala za glavu te zatvaranje džamija i islamskih škola, no poslije je s drugim strankama tražio zajednička rješenja.