Na hrvatskom tržištu knjiga iznimno su rijetke knjige o dizajnu umjetničkog namještaja, tako da je svaka takva knjiga raritet, a posebice priručnik koji uključuje povijest namještaja kroz stilske epohe, pregled najvažnijih dizajnerskih komada u Hrvatskoj od 1945. do danas, vrste namještaja i poznate dizajnerske stolice koje su obilježile moderni i suvremeni svjetski dizajn. Specifičnost knjige „O namještaju“ Diane Sokolić i Karle Kocijan (Naklada Jesenski i Turk) jest što su autorice majka i kći, osim što je Diana afirmirana umjetnica i međunarodno nagrađivana dizajnerica nakita i instalacija, a Karla magistrica dizajna s jednako tako višestrukim svjetskim nagradama za produkt dizajn. Diana Sokolić diplomirala je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1981. i potom bila suradnica Majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Osim slikarstvom i instalacijama, bavi se dizajnom, fotografijom, keramikom i pedagoškim radom. Karla Kocijan magistrirala je na Studiju za dizajn pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 2019. Radi kao dizajnerica interijera, produkt i grafička dizajnerica te filmska i kazališna scenografkinja. Knjigu je dizajnirala i prijelom osmislila Karla Kocijan – iako su je zajedno pisale – dok ju je Diana Sokolić u potpunosti opremila vlastitim crtežima.

U našoj je sredini ovakav priručnik o namještaju bio potreban novitet koji je prilagođen učenicima gimnazija i strukovnih srednjih škola, studentima umjetničkih usmjerenja, povjesničarima umjetnosti, arhitektima koji se bave interijerima, kao i profesionalnim produkt dizajnerima.

„Početna ideja za takav priručnik bila je moja jer sam odrasla u obitelji u kojoj su takvi nazivi za namještaj bili svakodnevni. Prvo sam mislila napraviti samo rječnik pojmova namještaja. Kao što se u liječničkim obiteljima govori o medicini, tako se u mojoj kazališnoj obitelji govorilo i o tim vrstama namještaja jer su moji roditelji radili predstave; majka je bila kostimografkinja, a otac scenograf. S vremenom sam shvatila da znam mnogo riječi koje drugi ne poznaju. Danas se još može naići u literaturi na riječ psiha, beržera, šezlong/chaise longue, tabernakl, ligeštul, hengemat, ali ljudi više ne znaju što je to, te riječi izumiru. Zna se još čuti kredenc, šrajbtiš i kinderbet. To je bila jezgra knjige, rječnik, i zatim sam o tomu počela razgovarati s Karlom“, pojašnjava Diana Sokolić. Započele su raditi na knjizi 2020. godine za vrijeme pandemije korone, kad su bile na miru u kući i kada je Diana Sokolić mogla crtati bez vanjskih ometanja.

Karla Kocijan je magistrica dizajna s višestrukim svjetskim nagradama za produkt dizajn, a Diana Sokolić afirmirana umjetnica i nagrađivana dizajnerica nakita i instalacija. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Karla Kocijan je vjerovala da takva knjiga treba prikazati i kratku povijest namještaja, tipova namještaja i stilove, ali se onda prirodno na to nadovezala potreba da se obradi moderni i suvremeni namještaj 20. i 21. stoljeća. Zato je u knjizi obrađeno poglavlje „Dizajneri i njihove poznate stolice“ od glasovite stolice Thonet No. 14 iz 1859. godine, dizajnera Michaela Thoneta do fotelje Gema dizajnera Karima Rashida iz 2013. godine. „Tu smo se zaustavile jer smo smatrale kako u knjigu trebaju ući primjeri dizajna koji su provjereni i dokazani po kvaliteti, iako danas bez sumnje djeluju i kod nas mladi talentirani dizajneri namještaja, nije da ih nema. Sakupile smo namještaj koji je već na razini ikone, neupitne kvalitete“, tumači Karla Kocijan.

Nakon toga se nametnuo i odabir poznatog dizajna suvremenog namještaja u Hrvatskoj, od 1945. do danas, koji nas okružuje u poslovnim, ugostiteljskim, školskim i privatnim prostorima, a da toga nismo niti svjesni. „Taj namještaj je prvo bio bezimen jer su ga radili dizajneri za neke firme, primjerice, za tvornicu Jadran, a onda su pred tridesetak godina u Hrvatskoj ti dizajneri dobili imena, razvile su se nove tvornice, ali i povijesno istraživanje produkt dizajna. Tako se knjiga samo širila, ali ima logičan raspored. Prvo sam, naravno, provjerila postoji li kod nas na tržištu ovakva knjiga i pronašla sam da je zadnja takva knjiga s crtežima o namještaju tiskana 1912.“, ističe Diana Sokolić.

Diani Sokolić bilo je zadovoljstvo crtati ručno sve tipove namještaja jer takve knjige naprosto nema, uglavnom se u inozemnim knjigama i priručnicima tog tipa koriste fotografije. Smatrala je da vani postoji mnogo takvih istih tipskih knjiga, gdje su plaćena prava za korištenje tuđih fotografija ili bi predugo trajalo da je dala fotografirati taj namještaj, uz troškove snimanja. Imala je i mnogo literature od svojih roditelja, na temu povijesnog pregleda dizajna europskog i svjetskog namještaja, kao solidnu bazu za pisanje poglavlja „Kratka povijest namještaja kroz stilske epohe“, od Mezopotamije, Egipta, Grčke, Rima, srednjeg vijeka, renesanse, baroka, stila régence, rokokoa, neoklasicizma, stila empire, bidermajer, historicizma do art nouveaua (secesije), De Stijla, Bauhausa i art décoa. S druge strane, i danas je gotovo nepoznato da su neki oblici namještaja, poput prvog prijenosnog sklopivog stolca, nastali za vrijeme Rimskog Carstva, ili da su stolci, stolice, stolovi i kreveti s nogama koje su na dnu oblikovane poput lavljih šapa iz starog Egipta, a ne iz vremena renesanse ili baroka. Neki se takvi elementi namještaja mnogo bolje i jasnije uočavaju upravo na crtežima i oni su bez dvojbe vrlo precizan doprinos tipologiji namještaja.

Karla Kocijan i Diana Sokolić kažu da je danas umjetnička stolarija vrlo rijetko umijeće. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Ova knjiga je tu da pruži prvu informaciju. Oni koje ova tema bude više zanimala potražit će druge knjige iz nekog ranijeg povijesnog perioda ili povijesti modernog europskog dizajna. Karla i ja smo također kupovale i nove knjige, spajale i provjeravale podatke, učile kroz cijeli taj proces. Istraživanje nam je uzelo jako mnogo vremena i na njemu je pretežno radila Karla. Napisale smo knjigu kakvu same volimo, a to su priručnici koje možete uzeti u ruke mnogo puta, vraćati im se, a ne pročitati ili prolistati jednom i odložiti ih na policu“, tumači Diana Sokolić.

Karla Kocijan napominje kako su htjele napraviti knjigu koja može dati brzu, prvu i preciznu informaciju – i naravno točnu – te kako ograničiti količinu teksta na bitni sukus o predmetu i dizajneru. Njezini baka i djed, odnosno roditelji Diane Sokolić, često su mijenjali kompletni raspored namještaja u svojem stanu, i tomu je Diana kao djevojčica prisustvovala, kao i kasnije Karla.

„Imali su vrlo suvremeni namještaj do kojeg su dolazili volšebnim putevima, nisam ih nikada pitala kako jer mi je to bilo normalno. Kada sam se rodila, stavili su me u Butterfly fotelju koja je već tada postojala, dizajnirali su je još 1938. u Buenos Airesu arhitekti Antonio Bonet, Juan Kurchan i Jorge Ferrari Hardoy, suradnici studija Le Corbusier. Nikada nisam pitala roditelje kako su znali da postoji ta Butterfly fotelja i kako su do nje došli. Danas mislimo da se informacije dobivaju samo preko Googlea, a moji su roditelji dobivali informacije iz stručne literature. I te su informacije bile prave. Danas su ljudi informirani, ali nisu obrazovani. Postoji jako mnogo informacija, ali zapravo se ne zna koja je točna, a koja nije“, pojašnjava Diana Sokolić.

Jednako tako, Diana Sokolić i Karla Kocijan smatraju prilično velikim problemom što svi stručni termini danas dolaze gotovo isključivo iz engleskog govornog područja, a ranije su dolazili iz francuskog, talijanskog i njemačkog pa je tako često neka francuska ili talijanska riječ za namještaj prevedena na engleski, poput ‘’chez lounge’’, dok se u francuskom izvorniku piše ‘’chaise longue’’ (dugačka stolica, odnosno ojastučena počivaljka koja izgleda kao naslonjač produljenog donjeg dijela). Treba li uopće spomenuti kako prvi ‘’chaise longue’’ potječu iz starog Egipta, čiji su crteži sačuvani na zidnim slikama.

Značajan je problem i uporaba pogrešnih riječi za određene vrste namještaja. „Fotelja, kauč, divan, futon, kanape, otoman… nisu isti predmeti! To nisu sinonimi. Komoda i kredenc isto, ili vitrina i kristaljera“, ističe Karla Kocijan, a Diana Sokolić nastavlja kako je recentno uveden izraz ‘’dnevni krevet’’, što je direktni prijevod engleskog naziva ‘’day bed’’ koji kod nas ne postoji: „U hrvatskom postoji izraz počivaljka i to treba njegovati. Kakav dnevni krevet! Uz sve to, ljudi misle da je stolac hrvatska riječ, a stolica srpska, a pri tome govore ‘Sveta Stolica’. Stolac je tipološki bez naslona, a stolica ima naslon“.

Veliko poglavlje posvećeno je domaćim dizajnerima, „Namještaj u Hrvatskoj od 1945. do danas“, gdje su prikazani u crtežima najpoznatiji komadi namještaja Slave Antoljak, Vjenceslava Richtera, Bernarda Bernardija, Bogdana Budimirova, Milice Rosenberg, Blaženke Kučinac, Vlade Petričevića, Olega Hržića i Mladena Orešića, a primjetno je da se javlja istaknuti broj ženskih dizajnerica.

„To su žene koje su radile u tvornicama namještaja i onda se za njih zapravo zna tek danas. Kroz literaturu se teško nalaze njihova imena, dok su se ustalila muška imena koja svi poznajemo. Te su dizajnerice radile jako dobar produkt dizajn. A one su bile samozatajne, radile su za tvornice i za plaću, zato o njima ima vrlo malo podataka, uz to su radile pod imenom tvornice. Jednako kao i s dizajnericama koje su nakon 1945. kod nas radile porculan za Inker i slično. Tek recentno otkrivamo njihova imena“, tumači Karla Kocijan. Nastojale su ih revalorizirati, a to vrijedi i za druge inozemne dizajnerice, poput Eileen Gray koja se samostalno rijetko spominje. Zato im je posvećeno više teksta.

Duhovita neobičnost na kraju popisa svjetskih dizajnera i njihovih poznatih stolica jest crtica posvećena „Coroni Lockdown Armchair“, tzv. korona-fotelji koju su Diana i Karla osmislile 2020., za 55. zagrebački salon primijenjene umjetnosti i dizajna i koja je objavljena u više svjetskih medija, a kustosice londonskog muzeja Victoria and Albert stavile su je na platformu Corona Design nakon što su je vidjele na Dianinom Instagramu.

Crteži Diane Sokolić u priručniku ‘O namještaju’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Na kraju knjige je priložen rječnik bitnih pojmova vezanih ne samo uz tipologiju namještaja i vrste drva, već i uz motive i način obrade koji se javljaju na povijesnom, stilskom i modernom namještaju, poput pojmova rog obilja (cornucopia), feston, girlanda, grifon, inkrustacija, karijatida, sima, sokl, ševron, štukatura ili ultrapas. Tako zamišljen priručnik ima svoju jasnu edukativnu primjenu i pogodan je za korištenje u gimnazijama, ne samo na umjetničkim fakultetima i akademijama, a tomu pomaže i manji format knjige s laganim papirom, što je bila sugestija izdavača.

„Imamo sreću da je naš izdavač Jesenski i Turk prepoznao knjigu kao nešto što treba izdati i ima velike planove s njom, iako knjiga ni po čemu nije pretenciozna. Inače, ova fotelja u kojoj sada sjedite, nju je dizajnirala Karla i to je fotelja prilagođena potrebama treće životne dobi. Dobila je međunarodne nagrade za dizajn. Ima tri mogućnosti nagiba i dvije vrste i visine jastuka, da se može prilagoditi svakomu“, pojašnjava Diana Sokolić, a Karla Kocijan dodaje kako je proučavala da je starijim ljudima lakše ustati se iz neke više stolice ili fotelje: „Zapazila sam da stariji ljudi uvijek u prostoru traže višu i čvršću stolicu ili fotelju iz koje će lakše ustati i u koju neće utonuti ili propasti. Iz tako niskog namještaja koji je sada trend ne mogu se niti ja ustati! Htjela sam napraviti fotelju koja će biti stabilna i čvrsta, a udobna i ugodna oku, a ne da izgleda bolnički ili kao pomagalo. Ima i tabure za noge kao dodatak. Upravo sam upisala doktorat na Šumarskom fakultetu jer studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu nema doktorski studij. Namjeravam se nastaviti baviti namještajem za treću životnu dob, odnosno prilagođenim trećoj životnoj dobi jer nedostaje namještaja koji je njima prilagođen, ergonomski i dobro izgleda, koji im pomaže da dulje i bolje žive“.

Karla Kocijan smatra kako je dobro da će se baviti tehnologijom i metodologijom izrade namještaja, proučavati vrste drva, kako se spaja namještaj, ući u zanatski dio koji dizajnerima ili čak arhitektima ponekad nedostaje. Diana Sokolić ističe kako se zapravo nitko kod nas ne bavi izradom namještaja za treću životnu dob i da se u taj segment ponude još uvijek ubrajaju štap, štaka i kolica dok, primjerice, postoji produkt dizajn prilagođen vrtićkoj djeci i osnovnim školama.

„Nazadovali smo civilizacijski, a to se vidi i kroz trendove u namještaju. Mnogo tih predmeta dizajnirano je larpurlartistički, dizajn radi dizajna. Zaprepaštena sam koliko je funkcionalnost zanemarena u današnjem dizajnu jer sam kao mlada imala dojam napretka, a sada ga više nemam. Stagniramo ili nazadujemo. Prvo mora ići funkcija pa onda estetika“, smatra Diana Sokolić.

Karli Kocijan bilo je fascinantno pratiti kako se od renesanse naovamo razvijalo rezbarenje namještaja, umetanje inkrustacija od skupljih materijala u plohu ili intarzija od drugih vrsta drva na drvenu podlogu. „Danas skoro da više nema majstora koji zna napraviti tordiranu nogu stola, umjetnička stolarija je rijetko umijeće, a nekada je to bilo normalno. Pali smo i na razini zanata. Njeguje se još u Italiji i Francuskoj gdje moraju restaurirati mnogo stilskog i povijesnog namještaja, ali kod nas je praktički izumrlo“, tumači Karla Kocijan i nastavlja kako je jednako tako teško reći nešto novo u produkt dizajnu nakon Bauhausa. „Oni su napravili revoluciju u namještaju, sve su rekli i sve postavili, od A do Ž. Vječna su inspiracija.“Diana Sokolić vidi problem i u tomu što ljudi kad im se izliže ‘’tapecirung’’ na namještaju vrlo često bace divan, fotelju, kanape ili otoman jer ih više nema tko pretapecirati ili je stravično skupo; malo majstora to dobro danas radi.

„Na taj način samo proizvodimo sve više smeća. Ponekad ljudi i ne znaju da imaju u kući vrijedni komad namještaja. Ovo što danas kupuju brzo se ofuca i to se baca. Nekad smo imali izvrsnih tvornica namještaja u Hrvatskoj i komadi su se radili od punog drva. Nekadašnje dobre fotelje imaju konstrukciju i sistem da se samo mijenjaju jastuci i to može funkcionirati generacijama. Nekad se namještaj pod normalno nasljeđivao, zato je i bio solidno napravljen. Poanta dobrog namještaja jest da se nasljeđuje i da je uvijek dobar, a ne da je napravljen od neke spužve, iverice i kartona kao danas“, navodi Diana Sokolić. I danas postoje tvornice dobrog i solidnog namještaja, ali se cjenovni rang popeo izvan mogućnosti prosječnog kupca.