Plivačica Ana Blažević (21) jedna je od najboljih hrvatskih sportašica i vlasnica osam državnih rekorda. Iako su mladoj prsašici stizale ponude za studij na vrhunskim američkim sveučilištima, odlučila je ostati u Zagrebu gdje, tvrdi, ima dovoljno dobre uvjete i trenericu Klaru Šiljeg koju joj nitko ne može zamijeniti.

Iako ove godine nije uspjela isplivati normu za Olimpijske igre, nije obeshrabrena. „Norma za moju disciplinu bila je među dvije najteže norme za OI. Nisam uspjela, vrlo malo mi je nedostajalo, ali mislim da me je to samo ojačalo“, ispričala je za Zagreb News.

Nakon dvije godine isključivo bavljenja plivanjem, upisala je fakultet Rochester Institute of Technology na kojem će studirati Global Business Management s minorom u psihologiji te diplomirati s hrvatskom i američkom diplomom.

„Financijski gledano, Amerika je zasigurno bolja opcija jer bih dobila punu stipendiju za školovanje, dodatni ‘džeparac’ i plaćena putovanja do Zagreba i nazad, no trenericu i mogućnost treniranja i studiranja u svojoj zemlji, uz svoju obitelj ne bih mijenjala ni za jednu stipendiju“, objasnila je i dodala da nikad nije htjela ostati živjeti u Americi tako da joj američka diploma ne bi puno značila jer se kod nas ne priznaje. Kombinacije studiranja i treniranja se ne boji jer zahvaljujući plivanju, kaže, disciplinu i volju za rad je stekla već u ranim godinama.

Disciplinu smatra dokazom najvećeg samopoštovanja jer to za nju znači težiti najboljoj verziji sebe.

„Naravno, svaki sportaš će si priuštiti izlazak ili lošiju hranu s vremena na vrijeme, ali nikad nećemo dopustiti da nam to utječe na rad i rezultat“, dodaje i kaže da joj se od svega ipak bilo najteže odreći se perfekcionizma. Nakon završetka srednje, škole dvije je godine bila fokusirana isključivo na plivanje. To znači svaki dan dva treninga, odnosno ukupno četiri sata u vodi ili u teretani. Želja joj je ostati u plivanju što duže, idealno bi bilo, kaže, do Olimpijskih igara u Australiji 2032.godine.

Zagreb, tvrdi, ima uvjete za vrhunske plivače, ali ti uvjeti ovise o klubu, odnosno ima li dovoljan broj pruga i termina kao i pristup teretani. „Zbog sustava kojim se pruge dodjeljuju i malog broja pruga koje moj klub ima, često se dogodi da plivam s desetoro ljudi u istoj pruzi, što je prilično izazovno s obzirom na moju tehniku. Tako da moj status vrhunske plivačice nema nikakvu ‘težinu’ i nitko mi neće osigurati bolje uvjete“, objašnjava i dodaje da je za Europsko prvenstvo u Beogradu, koje joj je bilo i posljednje natjecanje za isplivati olimpijsku normu, većinu vremena trenirala u pruzi s građanstvom te nije mogla odraditi treninge kako bi trebalo.

Vrhunski plivači koji ispune kriterije HOO-a mogu koristiti jedan od razvojnih programa te se tako financiraju, no daleko je to od dovoljnog.
„Sredstva koja sam imala na raspolaganju pomogla su mi da financiram pripreme i kupim potrebnu opremu, ali su još uvije nedovoljna za sve što bi mi kao vrhunskoj sportašici trebalo. Individualne pripreme trebala bih imati četiri puta godišnje u trajanju minimalno tri tjedna, a sredstva su dovoljna za dva puta po deset dana. Da biste kao vrhunski sportaš postizali rezultate na svjetskoj i europskoj razini, trebate uz trenera i bazen imati i tim stručnjaka koji će biti uz vas cijelo vrijeme, a to uključuje fizioterapeuta, psihologa, liječnika, nutricionistu i slično. Rade se i videoanalize tehnike u bazenu, testiranja, analize rezultata. Sve to je skupo, pa onda uskače klub koliko može, i ja uz pomoć roditelja“, objašnjava plivačica.

Anđelo Kvesić: ‘Velika mi je čast i motivacija što me Grad Zagreb izabrao za najboljeg sportaša u 2022.’

Uz to Grad Zagreb svake godine raspisuje natječaj za potporu vrhunskom sportu i financira 80 posto programa, a 20 posto treba financirati klub vlastitim sredstvima.

Sponzore je, objašnjava, dosta teško naći jer plivanje nije marketinški atraktivan sport. „Nema nas u medijima, ne prenose se državna prvenstva pa čak ni EP i SP svaki put pa tako nismo ni zanimljivi sponzorima za neke veće ugovore“, kaže Ana koja zahvaljujući sponzorskim ugovorima dobije kostime, opremu i skinove te dio suplemenata.

„Biti vrhunski sportaš zahtijeva puno radno vrijeme i više jer osim treninga dva puta dnevno i teretane, tu je još puno toga što u danu trebate odraditi kako biste postigli vrhunske rezultate. Uz to trebate imati dovoljno vremena za odmor između treninga, dovoljno spavati kako bi se tijelo oporavilo i bilo spremno za novi trening i kako biste izbjegli moguće ozljede i bolesti. Trebate pravilno i zdravo se hraniti, uzimati kvalitetnu dopunsku vitaminizaciju, ići redovito na masaže, raditi dodatne vježbe istezanja između treninga“, priča plivačica koja živi u Sesvetskom Kraljevcu pa samo zbog treninga dnevno prijeđe oko 100 kilometara. „Ako još i studirate, trebate i to financirati jer samo privatni studiji, osim dva državna fakulteta u Zagrebu, žele omogućiti izostanke u vrijeme europskih i svjetskih prvenstava. Uz sve navedeno ne mogu još i dodatno raditi, a stipendije koje dobivam nisu ni približno dovoljne. Da nemam pomoć roditelja, morala bih birati između plivanja i studija“, zaključuje.