Vladimir Putin je dugo planirao povećati izvoz plina u Kinu jer Europa namjerava diverzifikacijom izvora snabdijevanja smanjiti svoju ovisnost o ruskom plinu, a kineske potrebe za plinom rastu te je zato dogovorena gradnja novog plinovoda koji će prolaziti kroz Mongoliju

Plinska kriza koja je zahvatila većinu europskog kontinenta i zbog koje je već došlo do rasta cijene ovog energenta izazvala je i popriličan kaos na svjetskoj sceni te je ova kriza, osim energetske, postala i politička kriza. Pojedine države odlučile su sklopiti nove saveze, a pojedine su zbog unutarnjih previranja utjecale na rast cijena plina. Naravno da je najveći igrač na svjetskom plinskom tržištu Rusija koja je uz ukrajinsku krizu povukla još nekoliko poteza koji su utjecali na energetsku scenu. Zbog tih poteza se fokus plinskog tržišta iz Europe polako premjestio u Aziju gdje je Vladimir Putin pokušao ojačati ruski primat na svjetskom plinskom tržištu.

Putin je tako već dugo planirao povećati izvoz plina u Kinu jer Europa namjerava diverzifikacijom izvora snabdijevanja smanjiti svoju ovisnost o ruskom plinu, a kineske potrebe za plinom rastu u skladu s potrebom da ublaži potencijalne energetske trgovinske ratove sa Sjedinjenim Američkim Državama, Europskom unijom i Australijom. Peking je sebi zacrtao cilj da redukcijom emisije ugljičnog dioksida postigne klimatsku neutralnost do 2060. godine i zato se sve više energetski usmjerava na plin. Kina je već sada najveći svjetski potrošač plina, a 43 posto svojih potreba pokriva uvozom. Radi se o uvozu 89 milijardi kubičnih metara ukapljenog zemnog plina i 46 milijardi kubičnih metara prirodnog plina.

Predsjednici Rusije i Kine Vladimir Putin i Xi Jinping potpisali su sporazum o gradnji plinovoda kroz Mongoliju uoči otvorenja ZOI u Pekingu. FOTO: Sputnik/Aleksey Druzhinin/Kremlin via REUTERS/PIXSELL

Godišnja potrošnja plina u Europi je, s ukupno 541 milijardu kubičnih metara, veća od one u Kini koja iznosi 331 milijardu kubičnih metara, ali do 2030. se predviđa rast kineske potrošnje plina do 526 milijardi kubičnih metara. Konzultantska kuća McKinsey procjenjuje da će se kineska potreba za plinom udvostručiti do 2035., a do 2050. plin će potisnuti naftu na drugo mjesto kao vodeći energent. Ruski Gazprom i Kineska nacionalna naftna kompanija (CNPC) potpisali su još 2014. ugovor vrijedan 35 milijardi eura za izgradnju plinovoda u dužini od 3000 kilometara na ruskoj i 5000 kilometara na kineskoj strani. Plinovod je završen krajem 2019. Kada 2025. dostigne puni kapacitet, trebao bi Kinu svake godine snabdijevati s 38 milijardi kubičnih metara plina. Gazprom je svojedobno priopćio kako očekuje da će 2021. ovim plinovodom isporučiti Kini deset milijardi kubičnih metara plina. Ovaj plinovod je specifičan i po tome da za razliku od europskih plinovoda, koji prolaze kroz više zemalja, vodi direktno u zemlju koja je krajnji potrošač. No, sve to Rusiji i Kini nije bilo dovoljno pa su uoči samog otvorenja Zimskih olimpijskih igara u Pekingu predsjednici Kine i Rusije, Xi Jinping i Vladimir Putin potpisali nove sporazume koji će dodatno ojačati suradnju dviju država i to pogotovo na energetskom planu. Naime, Putin i njegov kineski kolega zajedno su potpisali 15 sporazuma od kojih je daleko najvažniji onaj o gradnji plinovoda koji bi trebao proći kroz Mongoliju, ali za taj projekt trebat će, ako dobije zeleno svjetlo, proteći godine do realizacije. Isporuke postojećim plinovodom Snaga Sibira, dugim 4000 kilometara, kojim se plin iz istočne Rusije doprema do Kine, počele su 2019., i trebalo je cijelo desetljeće da se postigne ugovor o dobavama.

Neki stručnjaci dvoje u ostvarenje zamisli o gradnji drugog plinovoda od Rusije do Kine koja je nedavno pretekla Japan i postala najveći svjetski uvoznik ukapljenog plina (LNG). Putinov posjet Pekingu dogodio se u doba visokih napetosti sa Zapadom i NATO-om, zbog čega neki europski političari propituju sigurnost isporuka ruskog plina Europi. Zapad, predvođen Washingtonom i Londonom, optužuje Moskvu da priprema invaziju na Ukrajinu zbog čega je već rasporedila desetke tisuća vojnika duž granica, no Rusija takve optužbe odbacuje i zahtijeva NATO-ova jamstva za vlastitu sigurnost i povlačenje NATO-ovih vojnika s istoka Europe. Zapad usto prijeti Moskvi sankcijama, među kojima je i blokada plinovoda Sjevernog toka 2 od Rusije do Njemačke te financijske sankcije kao što je isključenje Rusije iz SWIFT-a, globalnog sustava za međubankovnu financijsku telekomunikaciju. Dvije zemlje također razmatraju stvaranje zajedničke financijske infrastrukture koja bi ih štitila odluče li zapadne vlade sankcijama jednu ili obje izbaciti iz sustava.

Rusija, najveći igrač na svjetskom plinskom tržištu, uz ukrajinsku krizu povukla je još nekoliko poteza koji su utjecali na energetsku scenu Europe, ali i Azije

Zanimljivo, Xi i Putin nisu se sastali dvije godine, od početka pandemija koronavirusa. Xi od izbijanja virusa nije napustio Kinu i umjesto toga se oslonio na diplomaciju putem videolinka.

Putin je već odobrio gradnju plinovoda pod nazivom Snaga Sibira 2, koji će povezati Kinu s područjem poluotoka Jamal gdje su najveće ruske zalihe plina. Tim plinovodom trebalo bi godišnje kroz Mongoliju do Kine dopremiti 50 milijardi kubičnih metara plina. Plin bi od 2030. počeo stizati u najnaseljeniji, sjeveroistočni dio Kine. Putinov vanjskopolitički savjetnik Jurij Ušakov izjavio je da taj projekt ima središnje mjesto u odnosima dviju zemalja. Gazprom je registrirao svoju podružnicu u Mongoliji i započeo studiju izvodljivosti. Krajem listopada prošle godine su se Mongolija i Gazprom oglasili priopćenjem da su se dogovorili oko točne rute plinovoda, a mongolska vlada smatra da bi gradnja mogla početi 2024.

Trenutno Kina svoje potrebe podmiruje i ukapljenim zemnim plinom koji se transportira brodovima kroz Malajski prolaz, ali napetost u odnosima s glavnim proizvođačima ovog plina, Australijom i Sjedinjenim Američkim Državama, čine ruski plin još atraktivnijim za Peking i zato Rusija namjerava povećati svoje isporuke ukapljenog plina prema Europi i Aziji arktičkim morskim putem. To je i bio razlog da Rusi na poluotoku Jamal prošire postrojenja za proizvodnju tekućeg plina jer je Kina kao cilj postavila razvoj „Polarnog puta svile” arktičkim vodenim putem. To je u prosjeku 20 dana kraći put do Europe u usporedbi s putem preko Sueskog kanala. Nakon svega je ruska tvrtka Novatek završila izgradnju postrojenja za ukapljeni zemni plin na Jamalu unatoč američkim i europskim sankcijama, jer su u izgradnju ulagale kineske firme, koje sada imaju 20 posto udjela u vlasništvu.

Novim plinovodom Rusija će osigurati milijarde dolara prihoda kroz prodaju plina najmnogoljudnijoj svjetskoj državi. FOTO: MAXIM SHEMETOV, PAVEL MIKHEYEV/REUTERS/PIXSELL

Rusima u prilog ide i politička nestabilnost u Kazahstanu koji je također važan lanac u opskrbi plinom Kine, ali taj je izvor kineskog plina došao pod znak pitanja nakon političkih nemira koji su Kazahstan pogodili početkom godine. Kazahstan je bio anomalija u inače nestabilnoj središnjoj Aziji. Desetljeća stabilnosti u zemlji učinila su da ekonomija države bogate resursima snažno raste, podržana milijardama investicija globalnih tvrtki. Bivšu republiku Sovjetskog Saveza sada potresa najgore nasilje koje je vidjela u svojih 30 godina neovisnosti. Višednevni nemiri – koji su u početku bili izazvani porastom cijena goriva i na kraju prerasli u ustanak protiv korupcije i nepotizma – naveli su predsjednika Kasima Žomarta Tokajeva da proglasi izvanredno stanje i zatraži trupe od Rusije i njezinih saveznika da pomognu u gušenju prosvjeda. Demonstracije i kasniji napadi na najvećeg svjetskog izvoznika uranija i velikog proizvođača nafte i plina zabrinuli su investitore jer su društveni i politički nemiri potkopali reputaciju Kazahstana kao pouzdane investicijske destinacije.

Kazahstan proizvodi preko 40% svjetskog uranija, glavnog goriva za nuklearne reaktore, što ga čini ključnim igračem u globalnoj tranziciji odustajanja od fosilnih goriva. Mnoge vlade, uključujući i one u Europskoj uniji, udvostručuju udio nuklearne energije kao dio plana za dekarbonizaciju svojih ekonomija. Kazatomprom, pod državnom kontrolom, najveći svjetski proizvođač uranija, priopćio je da previranja do sada nisu imala utjecaja na proizvodnju ili izvoz. Međutim, zbog zabrinutosti da bi nemiri mogli dovesti do velikog poremećaja u proizvodnji, cijene uranija su naglo porasle. Kazahstan, član OPEC-a plus, najveći je proizvođač nafte u središnjoj Aziji koji vadi oko 1,6 milijuna barela nafte dnevno. Većina tog fosilnog goriva ide u inozemstvo, uključujući Europsku uniju i Kinu. Ta zemlja s 30 milijardi barela rezervi sirove nafte nalazi se na 12. mjestu na svijetu po dokazanim zalihama nafte. Kazahstan je također među najvećim proizvođačima ugljena – 108 milijuna tona samo 2018. godine. Od 1991. ovaj sektor je privukao oko 60% stranih izravnih investicija (SDI) i čini više od polovice prihoda od izvoza. Globalne naftne kompanije kao što su ExxonMobil, Chevron, talijanski Eni i francuski TotalEnergies investirale su milijarde dolara u tu zemlju. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, Kazahstan je 2018. bio deveti najveći izvoznik ugljena i sirove nafte i 12. prirodnog plina. Kazahstan je među najvećim isporučiteljima sirove nafte za Njemačku i Europsku uniju te oko 80% godišnjeg izvoza nafte iz Kazahstana odlazi u zemlje EU-a.