Zagrebački koreograf i plesač Bruno Isaković u nedjelju, 8. svibnja, izvest će treći performans iz trilogije ‘O lijepa, o draga, o slatka slobodo’ kojom zahtijeva odlazak Zlatka Hasanbegovića, u čemu mu podršku daju Kulturnjaci 2016

Zagrebački plesač i koreograf Bruno Isaković, koji je plesno umijeće stjecao u umjetničkoj školi u Amsterdamu na odjelu suvremenog plesa te na plesnoj akademiji u Rotterdamu, ujedno i dobitnik brojnih stipendija i nagrada te član Studija za suvremeni ples, početkom veljače izveo je performans “O lijepa, o draga, o slatka slobodo”, prvi iz trilogije performansa inspiriranih aktualnom vladom, s naglaskom na ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Isaković je tom prilikom na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu bičevao crnom bojom citate iz djela povijesno značajnih hrvatskih umjetnica i umjetnika kao što su Ivan Gundulić, Vesna Parun, Miroslav Krleža, Vlado Gotovac, Marija Jurić Zagorka i A. G. Matoš, o slobodi, umjetnosti, nacionalizmu i religiji, kako bi naglasio da se trenutno u Hrvatskoj zatire sloboda mišljenja, sužavaju medijske i manjinske slobode te sve vodi ugrozi opstanka različitosti u hrvatskom društvu. U razgovoru za Nacional pojasnio je kakve veze to ima s aktualnim ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem. “To se jasno vidi iz svih njegovih dosadašnjih postupaka, ali i onoga što nije napravio, dakle njegovih dosadašnjih propusta. Ministar je, nemojmo se zavaravati, postavljen s ciljem stvaranja podjela, kultura tu nikako nije cilj, već metoda”, kaže Isaković.

ISAKOVIĆA JE PODRŽALA udruga Queer Zagreb Sezona koja mu je pružila svu potrebnu logističku i umjetničku podršku, s obzirom na to da je od prvog radnog dana ministra kulture pokrenula program posvećen upravo njemu koji će trajati do njegova odstupanja s te pozicije. Ironično su zaključili da “do tada, posve pragmatično prihvaćaju da Queer Zagreb Sezona i ministar Hasanbegović ravnopravno surađuju na produkciji suvremene umjetnosti u Hrvatskoj te da oni toj suradnji daju svesrdnu logističku potporu, a ministar beskrajnu inspiraciju te medijsku vidljivost u domaćem i međunarodnom kontekstu o kakvoj bi bez njega mogli samo sanjati“. Umjetnički direktor Queer Zagreb Sezone Zvonimir Dobrović objasnio je zašto su odlučili podržati koreografa i plesača Brunu Isakovića u realizaciji i izvedbi performans trilogije. “Jedan od programskih ciljeva Queer Zagreb Sezone, osim onih aktivističkih u užem smislu, jest poticanje suvremene umjetnosti te umjetničkih intervencija koje reagiraju na aktualna društvena pa neizbježno i politička kretanja u Hrvatskoj i svijetu. Bruno Isaković razvio je konkretnu seriju performansa u kojima progovara upravo o temeljnim umjetničkim i ljudskim pravima koja su trenutno u Hrvatskoj na kocki. Smatram da je danas u Hrvatskoj neizmjerno važno oduprijeti se letargiji ili čak strahu te prepustiti slobodarsko razmišljanje i jasan i fokusiran otpor ‘neokonzervativizmu’ sporadičnosti i slučajnosti. Kultura je snažan alat pri stvaranju ‘nove nacionalne paradigme’ i zato je na mjesto ministra i postavljen Hasanbegović. No povijest nas uči da kultura ne može biti instrumentalizirana na taj način, barem ne dugoročno, te da je ona duboko u sebi okrenuta svjetonazoru koji ne priznaje ograde nametnute od dnevne političke svite. To je unaprijed izgubljena bitka za svaku politiku, a bit će i za ovu današnju u Hrvatskoj. Queer Zagreb ima mnogo iskustva i s gorim vremenima i gorim nasrtajima – pa mi smo nastajali dok su nam ispred kazališta stajali kordoni policije, religijom obojeni prosvjedi te grupe huligana koje su čekale da nas zatuku”, izjavio je Dobrović za Nacional. Nastavljajući započetu trilogiju performansa u okviru Queer Zagreb Sezone, Isaković je u Muzeju suvremene umjetnosti izveo drugi performans iz serije “O lijepa, o draga, o slatka slobodo”. I ovoga puta bavio se riječima i crnilom, međutim, ne više riječima humanizma istaknutih umjetnica i umjetnika kao u prvom dijelu trilogije, nego riječima koje je Hasanbegović napisao i izrekao tijekom svoje znanstvene i političke karijere. Isaković je četiri sata bez prestanka pred publikom čitao dijelove iz ministrove knjige “Jugoslavenska muslimanska organizacija” te, kako su naglasili u priopćenju iz Queer Zagreb Sezone, “uži izbor moralno upitnih, društveno opasnih i politički neodgovornih izjava Zlatka Hasanbegovića otkako se ambiciozno odlučio baviti kulturom, nažalost tek kao instrumentom stvaranja ‘novog nacionalnog obrasca”. Isaković se tijekom performansa podvrgnuo i već oprobanoj, drevnoj kineskoj metodi mučenja kojoj je cilj izluđivanje žrtve tako što joj dugo padaju kap po kap (u ovom slučaju crne) vode na glavu.

• ‘HASANBEGOVIĆ JE ČOVJEK koji dovodi u pitanje slobodu govora, a kada se treba osuditi zločine iz NDH, uvijek uspijeva zakamuflirati dvojnost svoje igre u nekom ‘ali”, kaže Isaković

“STAVOVI I DJELA AKTUALNOG MINISTRA ocrtavaju zabrinjavajuću ideološku determinaciju. Zlatka Hasanbegovića ne vidim kao političara demokracije. Tu se ne radi samo o čovjeku koji ne posjeduje kompetentnost za upravljanje resorom kulture, već se dovodi u pitanje sloboda govora, nespretnim i sujetnim izjavama opravdava se nasilje nad novinarom, a kada se treba osuditi konkretne zločine, recimo one proizašle iz NDH, ministar uvijek nekako uspijeva zakamuflirati dvojnost svoje igre u nekom ‘ali’. (Osuđujemo nasilje, ali… Hrvatska nije sljednik NDH, ali…) Njegovi stavovi su zabrinjavajući te tako nametnuti u javni prostor štete kulturi i društvu”, objasnio je Isaković za Nacional.

Povodom tog performansa Zvonimir Dobrović je kao umjetnički direktor udruge Queer Zagreb Sezona odaslao priopćenje za javnost u kojem je prozvao Ministarstvo kulture da upravo ono potiče podijeljenost u društvu te je tom prilikom napisao: “Mučenje slobode govora i revizionizam povijesti koji se sve češće i glasnije provodi u domaćem javnom i političkom prostoru, kao i sve jasnije poticanje ideoloških podijeljenosti u društvu, najčešće upravo pod okriljem Ministarstva kulture, postali su mjesto umjetničke inspiracije koja pred navirućom ksenofobijom u Hrvatskoj neće posustati.”

DOBROVIĆ NASTAVLJA: “Kako bi itko drugačije shvatio prijeteće poruke kojima se tobože osuđuje napad, recimo, na Antu Tomića, ali nas sve podsjeća da budemo oprezni i odgovorni sa svojim javnim istupima? Kako, ako ne revizionistički, razumjeti ministrov govor na projekciji filma Jakova Sedlara i onda još nespretnije ministrovo reteriranje vezano uz isti film nakon što su prokazane falsifikacije i izvrtanja činjenica na kojima taj film leži? Mi smo na Queer Zagrebu prije mnogo godina imali Sedlara kao gosta, ali kao predstavnika trash filmske estetike. Neke stvari je ipak važno staviti na svoje mjesto. Pa čak i neki dan u Jasenovcu taj je ministar osudio zločine NDH, ali nije propustio dodati jedan ‘ali’ s ogradama. Odakle također toliko zanimanje za nezavisne medije, čak do te mjere da će ministar sam nadgledati provedbu njihovih projekata? Odakle mu samo vremena, kad već nema vremena boriti se za budžet Ministarstva kulture koji je najniži u hrvatskoj povijesti? Ministar koji je više od 4700 kulturnjaka, koji su potpisali peticiju za njegovu smjenu, cinično prozvao beskorisnim uhljebima, (ne)znajući da tamo ima ljudi koji su cijeli život posvetili umjetnosti i kulturi u Hrvatskoj i pridonijeli njenom razvoju više nego si ovaj ministar može u najvećem snu i zamisliti da će ostaviti traga, sigurno nije osoba koja će osnažiti poziciju kulture i umjetnosti ili koja će se za njih znati boriti u sve nepovoljnijim uvjetima. Ministar kulture ne samo da o kulturi ne zna ništa, možda i ne mora ako ćemo biti nježni prema njemu, ali najgore je što mi se čini da za nju nema ni poštovanja.“

Aktivnosti organizacije Queer Zagreb, pod čijom ingerencijom je i Queer Zagreb Sezona, uključuju cijeli spektar događaja i inicijativa čiji je zajednički cilj jačanje LGBTIQ zajednice u Hrvatskoj za život bez diskriminacije. Najveći događaj koji se organizira i koji je sve započeo, Zagreb Queer Festival, međunarodni je festival kazališnih, plesnih i vizualnih umjetnosti i od 2003. do danas je na njemu prezentirano više od 300 umjetnika i udruga iz cijelog svijeta. U njihovoj organizaciji održavaju se i takozvani Queer Momenti, odnosno mjesečni filmski programi, što čini Zagreb jednim od rijetkih gradova istočne Europe s kontinuiranim mjesečnim programom queer kinematografije. U sklopu njihove djelatnosti nalazi se i izdavaštvo pa tako godišnje objave čak četiri do pet naslova. Jedna od knjiga na koju su posebno ponosni je i “Usmena povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj 1945. – 1990.” koja je nedavno doživjela i svoje izdanje na engleskom jeziku. U partnerstvu s drugim organizacijama vode kampanje protiv homofobije, organiziraju istraživanja koja se bave različitim temama koje se tiču LGBTIQzajednice, a u 2010. lansiran je online queer portal Queer.hr. U utorak, 26. travnja, u suradnji s Francuskim institutom u kinu Europa organiziraju prikazivanje filma “Ljeto” francuske redateljice Catherine Corsini koji prikazuje ljubav dvije samosvjesne žene koje se bore za jednakost primanja, pravo na pobačaj i edukaciju o kontracepcijskim metodama, smješten u vrijeme 70-ih godina 20. stoljeća u vrijeme nastajanja procvata feminističkog pokreta u Francuskoj.

Queer Zagreb Sezoni pridružio se i Muzej suvremene umjetnosti koji je u potpunosti podržao performanse Brune Isakovića “O lijepa, o slatka, o draga slobodo”, jer je jedna od važnijih zadaća MSU podrška umjetnicima u njihovu stvaralaštvu.

Jedan od kustosa Tihomir Milovac, cijenjeni povjesničar umjetnosti koji se specijalizirao za nove suvremene pojave u likovnim umjetnostima, ali i fenomene povijesnih avangardi, bio je jedan od Kulturnjaka2016 koji su krajem veljače predali javni apel upućen premijeru Tihomiru Oreškoviću za smjenu ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, koji je do tada potpisalo više od tisuću uglednih imena iz raznih područja kulturnog života.

“Do sada je peticiju potpisalo više od 3200 hrvatskih kulturnih radnika, više od 1000 iz drugih profesija koji nas podržavaju te više od 500 međunarodnih kulturnjaka. Tu se nalaze važna imena, nezaobilazni umjetnici i kulturnjaci hrvatski i inozemni, no prvenstveno ljudi kojima je stalo do slobodarskih ideja, koji ne žele prihvatiti relativizaciju povijesti i kojima je pomisao na političko izjednačavanje antifašizma kao neupitnog civilizacijskog standarda s raznim oblicima fašizma, posve neprihvatljiva i odiozna. Premijer Orešković tada nas nije primio niti nam je odgovorio na ponovljenu zamolbu, čime je pokazao ozbiljno nesnalaženje u funkciji koju obavlja ili pak nerazumijevanje, što je možda još gore, važnog dijela društva kojemu je na čelu izvršne vlasti. Da mu je netko znao predočiti o kojim se umjetničkim i kulturnim osobnostima radi među potpisnicima peticije, prevažnim i nezaobilaznim u novijoj kulturnoj povijesti Hrvatske, vjerujem da bi odgovorio. Ovako, pridružio se onima koji su spremni radi svojih ideologija zanijekati značajan kulturni i društveni potencijal okupljen u ovoj inicijativi. S jedne strane, to me ne iznenađuje jer premijer ne poznaje zemlju kojoj je predsjednik vlade, ali s druge strane me vrijeđa jer način na koji se odnosi prema dijelu društvene zajednice daleko je ispod standarda uspješnog menadžera koji ima razumijevanje za probleme zaposlenika u kompanijama koje je vodio, što je svojedobno isticao kao važan dio osobnosti. Nažalost, kao da iz toga progovara plitka neoliberalistička profitna logika: Na vama ne mogu zaraditi, samo gubim i zato niste vrijedni pažnje”, kaže Milovac.

• ‘REVIZIONIZAM povijesti i poticanje ideoloških podijeljenosti pod Ministarstvom kulture, postali su umjetnička inspiracija koja pred ksenofobijom neće posustati’, kaže Zvonimir Dobrović

NA PROTESTNOJ TRIBINI održanoj početkom veljače ove godine u organizaciji Kulturnjaka pod nazivom “Zašto smo potpisali”, na kojoj su željeli objasniti svoje razloge za smjenu ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, Tihomir Milovac napomenuo je da totalitarizam nije samo u sistemima, nego i u ljudima, misleći pritom upravo na Zlatka Hasanbegovića. “Da, radi se o Hasanbegoviću, ali i ne samo o njemu. Hasanbegović je isplivao na površinu, a s njim ili za njim i mnogi drugi, upravo oni kojima politička praksa Hasanbegovićeva tipa u potpunosti odgovara. Sada je već dovoljno vremena prošlo, učinjeno je ozbiljnih istraživanja i analiza koje su vrlo jasno razotkrile što se krije iza javnih izjava i djela Zlatka Hasanbegovića, a da bismo dvojili o tome je li tu riječ o praksi isključivosti ili uključivosti. Naravno, radi se o totalitarističkoj praksi isključivosti. Ukinuti, zaustaviti, isključiti, zastrašiti… to su manifestacije koje obilježavaju kratki ministrov mandat. Ministar ne komunicira sa sektorom o kojem brine. Po ključu piramidalne moći to za njega rade neki drugi, on prvenstveno radi na konstruiranju i učvršćivanju svoga lika, čak ne političke funkcije, nego baš stvaranju stanovitog kulta s poklonicima ideologije revizionizma, u ovom slučaju fašističkog/ustaškog. To je tipično totalitaristički”, rekao je Milovac.

Queer Zagreb Sezona najavila je i treći u nizu performansa Brune Isakovića “O lijepa, o draga, o slatka slobodo”, 8. svibnja 2016. Njime Isaković planira objediniti simboliku dosadašnjih performansa kao hommage slobodi i ideji umjetnosti kao prostora kritičkog razmišljanja. Upitali smo umjetnika što će biti ako Zlatko Hasanbegović, unatoč svim pritiscima i umjetničkim akcijama, ne odluči odstupiti s pozicije ministra kulture. “Ministar sigurno neće otići zbog mojih performansa i uopće se ne zabavljam tako naivnim pretpostavkama. Ono što je po meni neodrživo jest način funkcioniranja vladajuće koalicije koja je sama sa sobom u teškim previranjima, a Hasanbegović se kao politički lutak prelama između onoga što bi morao i onoga što bi htio, a od tuda i dolaze njegove političke nespretnosti”, zaključio je Bruno Isaković.