Operativni direktor Rafinerije i marketinga u Ini Goran Pleše u srijedu je govorio o tome zašto se, unatoč energetskoj krizi i ratu u Ukrajini nije mogla obustaviti obnova riječke Rafinerije zbog čega je njen rad zaustavljen.

Modernizacija i pogrešno vrijeme

Remont i modernizacija riječke rafinerije zbog aktualne krize i rata u Ukrajini došla u pogrešno vrijeme. Posebice zbog situacija s derivatima, posebno dizelom, kojeg na europskom tržištu manjka i zbog čega gorivo stalno poskupljuje.

Nije dobro da u jeku energetske krize Hrvatska ne može računati na proizvodnju iz svoje jedine preostale rafinerije. MOL je još prije 10 godina trebao započeti s modernizacijom. Najvažniji i najskuplji dio procesa započeo je sad, pa rafinerija mora biti zaustavljena.

Mnogi smatraju da bi taj cijeli proces trebalo zaustaviti jer nam pod hitno treba jedina rafinerija koju trenutno imamo.

Radovi i modernizacija

“Rafinerija u Rijeci neće raditi pet i pol mjeseci zbog radova na projektu nadogradnje, koji se sastoji od 10 manjih projekata. Jedna skupina projekata su greenfield, koji obuhvaćaju izgradnju novih postrojenja od kojih je najvažnije postrojenje za obradu teških ostataka, a druga su brownfield projekti, koji obuhvaćaju rekonstrukciju postojećih postrojenja”, izjavio je Pleše za Poslovni.

Naglasio je kako većina radova pripada greenfieldu te da se oni odvijaju cijelo vrijeme, no da se dio radova mora obavljati i na postojećim postrojenjima te da u tom razdoblju rafinerija ne može prerađivati.

“Najveći dio radova na postojećim postrojenjima upravo je pred nama i obuhvaća rekonstrukciju dvije jedince, SRU – Jedinice za rekuperaciju sumpora i HCU – Hidrokreker. Ta dva postrojenja moramo u potpunosti razmontirati, nadograditi, montirati nazad i spojiti s novim postrojenjem. U ugovoru s glavnim izvođačem na projektu nadogradnje rafinerije predviđeno je da to bude ove zime”, objasnio je.

Rekao je i to da je odabrano zimski razdoblje zbog činjenice da je potražnja za gorivima znatno manja nego ljeti i da ne žele da im sigurnost opskrbe u potpunosti ovisi o uvozu.

Radovi se ne mogu izbjeći

“Činjenica je da je za predviđene radove potrebno stajanje rafinerije od pet i pol mjeseci i to se ne može izbjeći. Dakle, mi možemo zaustaviti planirane radove i nastaviti s preradom, no to znači da bismo morali čekati iduću zimu i prolongirati cijeli projekt za godinu dana”, izjavio je.

Podsjetio je i to kako je glavni benefit projekta povećanje udjela dizela u ukupnoj proizvodnji, a upravo je nestašica dizela trenutni glavni problem na europskom tržištu naftnih derivata.

“Treba naglasiti i da se u vrijeme kada je projekt ugovaran nisu mogle predvidjeti okolnosti na tržištu u kojima se trenutno nalazimo. Što se tiče opskrbe tržišta u razdoblju kada rafinerija neće raditi, sve aktivnosti su sukladno planirane i već imamo ugovorenu nabavu goriva s Mediterana. S benzinima neće biti problema i osigurali smo isporuke do kraja travnja. Jednako tako je i s UNP i aviogorivom. Ova goriva imamo uglavnom u vlastitim zalihama, a komparativna prednost Ine je i položaj na moru tako da će se dio potrebnih količina nabavljati morskim putem, ali i željeznicom i cestovnim putem iz susjednih zemalja. Što se tiče dizelskog goriva, kompanija može osigurati opskrbu dok traju planirani radovi u riječkoj rafineriji. Za studeni, prosinac i siječanj Ina je već ugovorila potrebne količine, a radimo na tome da se osiguraju dovoljne količine dizela i za preostalo razdoblje, odnosno do travnja 2023.”, pojasnio je situaciju za Poslovni.

Trebat će još nekoliko obustava

“Nakon ovog zastoja, do kraja 2023., više nisu planirane obustave rada rafinerije zbog radova na projektu nadogradnje. Svi daljnji radovi moći će se odvijati istovremeno s radom rafinerije. Kraći zastoj imat ćemo početkom 2024., kada je planiran redoviti remont rafinerije”, istaknuo je.

Realizacija u planiranim rokovima

“U zadnjih godinu dana puno smo napravili. Došli smo s 15 posto na sadašnjih više od 65 posto realizacije projekta. Ako tim tempom nastavimo, sigurno ćemo završiti u 2024. godini, a cilj nam je da to bude do kraja prvog tromjesečja 2024”, rekao je.

Isplativost obustave

“Rafinerijske marže trenutačno su vrlo visoke i kratkoročno gledajući, za Inu bi bilo ekonomski isplativije da rafinerija radi u sljedećim mjesecima. No, ako gledamo na nešto duže staze, recimo razdoblje od dvije godine, i ukalkuliramo odgađanje projekta nadogradnje rafinerije za godinu dana, to više nije slučaj. Novo postrojenje omogućit će nam ostvarivanje puno boljih rezultata i njegovim ranijim završetkom sve ćemo nadoknaditi”, pojasnio je.

VGO i izuzeće od sankcija

“Europska komisija kontinuirano procjenjuje učinke sankcija i ostaje za vidjeti kakve će odluke biti donesene nakon isteka ovog razdoblja. Mi zasad nemamo problema, imamo dugoročne ugovore za nabavu VGO-a, no pripremamo se za različite scenarije kako bi kao i do sada osigurali potrebne količine dizelskog goriva za hrvatsko tržište. Jedno je sigurno, nakon puštanja postrojenja za obradu teških ostataka u rad, VGO nam neće biti potreban i zato je važno ne odgađati projekt”, rekao je.

Prekid rada i proizvodnja

“Naša proizvodnja je u prva tri tromjesečja bila otprilike 2 milijuna tona, dok je usporedbe radi proizvodnja u istom periodu 2021. godine iznosila je 2,2 milijuna tona”, ustvrdio je.

Potpora MOL-a

“Ono što mogu reći s pozicije operativnog direktora u zadnjih godinu i pol dana je da od strane Mola dobivamo maksimalnu potporu za razvoj rafinerije u Rijeci, i to ne samo za projekt nadogradnje nego i ostala ulaganja u rafineriju nafte Rijeka. Radi se prvenstveno o projektima za unapređenje energetske efikasnosti”, izjavio je za Poslovni.

Sisak i rafinerija

“Ina ima više projekata koje trenutno razmatra za realizaciju u Sisku. Ono što je sigurno je da će Sisak biti naš industrijski centar za obnovljive izvore energije, dok će se u Rijeci zadržati tradicionalna proizvodnja. Točno je da je projekt biorafinerije Vlada proglasila strateškim, a predviđeno je i sufinanciranje iz sredstava NPOO-a, ali to ne znači da u odluci o investiciji ne treba sagledati sve promijenjene uvjete, a osobito trošak koji je znatno porastao i doveo u pitanje isplativost investicije, kao i veliki izazov osiguravanja potrebne sirovine. To su sve rizični projekti, a Ina kao tržišno orijentirana kompanija ne želi donijeti ishitrenu odluku koja bi mogla negativno utjecati na njeno financijsko poslovanje u budućnosti”, pojasnio je.