U vrhu HDZ-a misle da Milanović ima podršku bivšeg predsjednika Stipe Mesića i odvjetnika Ante Nobila, a istina je da je i u kontaktu s Kolindom Grabar-Kitarović

Visoki politički izvor blizak premijeru Andreju Plenkoviću izjavio je tijekom vikenda za Nacional kako učestali žestoki javni napadi predsjednika Zorana Milanovića na HDZ i saborske zastupnike koji su stali na njihovu stranu proceduralno osporavajući Milanovićevu namjeru da za buduću šeficu Vrhovnog suda kandidira Zlatu Đurđević imaju širu političku pozadinu. Oni smatraju da se radi o Milanovićevom pokušaju svrgavanja HDZ-ove vlasti, da se radi o široj političkoj akciji, te da Milanović u svemu tomu ima širu bazu ljudi koji ga u tomu podržavaju. Među tim osobama, koje navodno Milanovića podržavaju u njegovim javnim istupima protiv HDZ-a, isti izvor spomenuo je bivšeg predsjednika Stipu Mesića i odvjetnika Antu Nobila. Taj izvor blizak Plenkoviću navodi kako Milanović pleše na rubu kršenja Ustava, te da izbor novog predsjednika Vrhovnog suda koristi kao lansirnu rampu za pokušaj šire destabilizacije HDZ-a. To je na tragu Plenkovićevih ranijih tvrdnji da se Milanović ponaša kao vođa oporbe.

Ono što je, međutim, Nacional doznao od izvora bliskih predsjedniku Milanoviću, a što je djelomično Milanović i sam potvrdio u nekim od svojih javnih obraćanja, je da je on u bliskom kontaktu i s mnogim istaknutim HDZ-ovcima. Tako je, primjerice, kad je prošlog tjedna na Cresu govorio o predsjedniku Vrhovnog suda Đuri Sessi, rekao da je vrh HDZ-a prije četiri godine vršio pritisak na bivšu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović da upravo njega podrži jer se on pojavio kao kandidat u zadnji čas, a iz onog što je rekao ispostavilo se da mu je to rekla – ona sama.

Ali mu vjerojatno nije rekla da je to bilo u vrijeme kada je ona ozbiljno razmišljala da za predsjednika Vrhovnog suda umjesto Sesse predloži upravo Ivana Turudića. Što su mnogi u miljeu bliskom tadašnjem vrhu HDZ-a protumačili kao njen pokušaj da dodatno pomogne Zdravku Mamiću u njegovim pravnim problemima. Jer bi tada Turudić, koji je s Mamićem godinama prijatelj, dospio na čelo suda koji je nedavno dao završnu riječ i Mamića pravomoćno osudio. Pa se Sessa tada pojavio kao svojevrsno kompromisno rješenje u zadnji trenutak.

A to nije jedina informacija koju je Milanović dobio od bivših i sadašnjih visokih dužnosnika HDZ-a. Sama činjenica da Milanović takve osjetljive informacije dobiva od ljudi iz samog vrha stranačkih struktura HDZ-a u najmanju ruku znači da neke od argumenata za svoje napade na vrh HDZ-a dobiva i od ljudi kojima se Plenković na ovaj ili onaj način zamjerio. No, problem je u tome što sada ti napadi na Plenkovića dolaze u osjetljivom trenutku pred lokalne izbore, kad je šef HDZ-a ionako na meti nekih stranačkih kolega zbog načina na koji je birao kandidate za gradonačelnike, načelnike i župane, a što je u nekim lokalnim ograncima dovelo do masovnog odljeva HDZ-ovaca iz stranke.

Neku vrstu uporišta za tvrdnje plasirane iz Plenkovićeve blizine da se Milanović ponaša kao vođa oporbe, ali da je moguće da ima i saveznike unutar HDZ-a, može predstavljati i Milanovićeva Facebook objava od ponedjeljka poslijepodne u kojoj je on po prvi puta istaknuo i potegnuo pitanje razloga za potencijalni opoziv Plenkovića s premijerske funkcije. Milanović je u toj objavi napisao: ‘Čujem da su Plenković i njegova kriminalna organizacija raspravljali o opozivu Predsjednika Republike. Da im olakšam, procedura opoziva Predsjednika Republike opisana je u članku 105. Ustava RH, vrlo je jednostavna i dobro uređena. Ajde Plenkoviću, budi jednom u životu hrabar, prestani muljati i počni raditi. Kreni u prikupljanje vjernih žetona, odriješi kesu, nazovi kumove i pokreni opoziv. A kad smo već kod opoziva, baš me zanima što o tebi i tvojim žetonima, nakon pet godina vlasti, misle hrvatski ljudi koje si danas prozvao „talogom“ samo zato što ne podržavaju tvoju sjevernokorejsku istinu?

Treba li tebe, Plenkoviću, opozvati jer skupa s pogubljenim COVID stožerašima već godinu dana kršiš Ustavom zajamčenu jednakost građana, pa svojima organiziraš i dopuštaš tisuće ljudi na pogrebu, a drugima braniš i širu obitelj?

Treba li te opozvati zbog toga što Hrvatska u cijepljenju građana stoji najgore u Europi, a naši građani moraju po cjepivo ići preko granice, u Srbiju? Pričaš o svom velikom utjecaju u Briselu, kako bez tebe ni Komisije ne bi bilo, vjerojatno ni same EU, a nisi u stanju – ili te možda nije briga – osigurati ravnopravnost hrvatskih građana s drugima u EU.

Razmisli, Plenkoviću, treba li tebe opozvati zbog toga što u godinu dana od zagrebačkog potresa nije obnovljena ni jedna jedina kuća u Zagrebu, a na Baniji ljudi žive bez struje i vode i tri mjeseca nakon potresa?

Treba li te opozvati zbog toga što sustavno i drsko sprječavaš promjene u hrvatskom pravosuđu i držiš ga čvrsto u raljama HDZ-a u koje ga tvoj mentor i savjetnik Sova gura zadnjih 30 godina?

Puno je razloga zbog kojih bi se moglo pitati jesi li zreo za opoziv, ali ću dodati još jedan, onaj koji baš svi u Hrvatskoj vide: u pet godina tvoje diktatorske vlasti korupcija se uvukla u sve dijelove društva jer je tvojih pola ministara poslužilo kao primjer nekažnjene korupcije. I danas ti neki od njih sjede za stranačkim stolom.’

Članak se do 21 sat u ponedjeljak na Facebooku svidio 16 000 građana, a potaknuo je 2 900 korisnika Facebooka da ga komentira.

Nacional je i od drugih izbora bliskih vrhu HDZ-a i premijeru Plenkoviću doznao da su oni prilično zabrinuti zbog takvog razvoja situacije te su se raspitivali o tome na koji se način u javnosti doživljavaju „najnoviji Milanovićevi ispadi“.

No, činjenica je da je Milanović pitanje opoziva Plenkovića pokrenuo tek nakon što je najprije HDZ-ov veteran i savjetnik Andreja Plenkovića na RTL televiziji pozvao na Milanovićev opoziv. A to nije bilo prvi put da Šeks zagovara takvu ideju. Naime, Milanovićev opoziv Šeks je zagovarao i prošle godine, a time je samo nepotrebno pomogao stvoriti dodatni animozitet između predsjednika Republike i predsjednika Vlade, prvenstveno uvrijeđen zbog činjenice da se Milanović u svojim javnim istupima ne ustručava Šeksa prozivati kao „udbaškog drukera“, čime uništava ono na čemu je Šeks godinama marljivo radio – a to je „peglanje“ vlastite prošlosti.