“Točno je. Od petero ministara koje ste naveli, njih četvero sigurno je predviđeno za odlazak nakon rekonstrukcije Vlade koju Plenković namjerava provesti kad završe lokalni izbori”, potvrdio je to izvor blizak Vladi i premijeru Andreju Plenkoviću nakon što je Nacional u prošlom broju objavio da premijer ozbiljno razmišlja o rekonstrukciji. Istu je informaciju tijekom vikenda Nacionalu potvrdio još jedan izvor blizak Vladi. Oba izvora navela su ista imena ministara koji odlaze i jedno ime koje ostaje. Među ministrima čija su imena prošli tjedan spomenuta bili su ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić, ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Darko Horvat, ministrica poljoprivrede Marija Vučković i ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac. Od navedenih petero, oba Nacionalova izvora navela su da ministrica turizma i sporta nije na popisu za odlazak i da ona sasvim sigurno i dalje uživa povjerenje premijera, dok ostalih četvero ministara, Ćorić, Butković, Horvat i Marija Vučković odrađuju posljednje tjedne u ministarskoj fotelji.

S druge strane, već prošli tjedan nagađalo se i o sudbini ministra zdravstva Vilija Beroša, ali još ništa nije bilo do kraja odlučeno. No najnoviji razvoj situacije i totalni krah platforme Cijepise ubrzali su Plenkovićevu odluku te će se ministrima s popisa za odlazak gotovo posve sigurno nakon 16. svibnja priključiti i Beroš.

Nacional je doznao i s kojim imenima Plenković kalkulira kad je u pitanju Beroševa zamjena. Budući da je riječ o iznimno zahtjevnom resoru kojem predstoji nužna reforma, na tom mjestu Plenković želi vidjeti iskusnog HDZ-ovca s autoritetom i potrebnim stručnim znanjem, ali i hrabrošću da napokon dovede zdravstveni sustav u red i spriječi daljnje gomilanje gubitaka. Svjestan je da je Berošu najviše vremena oduzela borba protiv epidemije koronavirusa te da je, što uslijed brojnih izazova na tom polju, što uslijed njegovih pogrešnih poteza, Berošev kredibilitet naprosto previše poljuljan.

Zato Plenković, kako tvrde Nacionalovi izvori, kalkulira s imenom aktualnog ravnatelja KBC-a Zagreb i iskusnog HDZ-ovca Ante Ćorušića. Drugo, alternativno ime o kojem razmišlja je Mario Starešinić, ravnatelj Kliničke bolnice Merkur. Za obojicu kandidata važno je da su se kroz iskustvo vođenja kompleksnog sustava velikih, a uspješnih kliničkih centara zasigurno susreli sa svim izazovima, da jako dobro poznaju bolnički i općenito zdravstveni sustav iznutra te da znaju koje su najveće manjkavosti tog sustava. Starešinićeva prednost mogla bi biti što je nešto mlađi od Ćorušića. Klinička bolnica Merkur uspjela se nametnuti kao jedna od vodećih bolnica ne samo u Hrvatskoj kad je u pitanju transplantacija organa, a vrlo često upravo u toj bolnici izvode se prvi put u Hrvatskoj neke inovativne i revolucionarne operacije.

Starešinić je specijalizirao kirurgiju, s time da se od početka najviše orijentirao na koštano-zglobni dio, prvenstveno traumatologiju koju je kasnije, kako je ispričao u jednom intervjuu za HRT, uže specijalizirao. Tijekom specijalizacije je magistrirao, a tijekom uže specijalizacije i doktorirao. No kako je istaknuo, odlučio je ljestvicu postaviti još više pa je počeo aktivno sudjelovati u švicarskoj AO školi – krovnoj organizaciji za edukaciju traumatologa u svijetu. Starešinić sebe opisuje kao timskog igrača i voli isticati da su ga kroz život pratili samo dobri timovi. Timski rad i odabir kvalitetnih suradnika zasigurno je nešto što bi bilo od presudne važnosti i za obavljanje ministarske dužnosti.

Ante Ćorušić pak vodi najveću hrvatsku bolnicu koja zapošljava gotovo 6000 ljudi, a prije toga bio je šef Zavoda za ginekološku onkologiju Petrove bolnice u Zagrebu. Redoviti je profesor u trajnom zvanju na Katedri za ginekologiju i opstetriciju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, porijeklom je iz Dalmacije, a u HDZ-u ima velik utjecaj. Kako je ispričao nedavno za Slobodnu Dalmaciju, sudjelovao je u Domovinskom ratu, u izvlačenju zadnjeg konvoja ranjenika iz vukovarske bolnice u rujnu 1991. godine te je asistirao vrhunskih kirurzima, poput primarijusa Slobodana Deškovića i Dubravka Smuđa pri brojnim operacijama ranjenika, od operacija teških ozljeda trbuha, prsnog koša do amputacija. Prošle godine u svibnju izabran je za drugi mandat na čelu KBC-a Zagreb u kojem mu je najveći izazov obnova bolnice koja je pretrpjela dosta velike štete od potresa.

Inače, ovo nije prvi put da je Ćorušić kotirao kao ozbiljan kandidat za ministra zdravstva, u vladi Tihomira Oreškovića 2016. godine, kad su HDZ i Most bili u koaliciji, upravo je Ćorušić bio kandidat Tomislava Karamarka za ministra zdravstva. On je vodio i HDZ-ov Odbor za zdravstvo. Most se, međutim, protivio Ćorušićevom izboru pa je on “za utjehu” dobio mjesto ravnatelja KBC-a Zagreb, imenovan je na prvoj sjednici Oreškovićeve i Karamarkove vlade. Ćorušić je inače prilično konzervativan, a nekim svojim istupima znao je iritirati javnost. Index.hr ga je čak prozvao “katoličkim fanatikom” i to jer se, između ostalog, hvalio da je kao ginekolog zbog priziva savjesti prestao obavljati pobačaje. Kao jednu od najvećih pogrešaka zamjera mu se što nije dozvolio da svjetski poznati neurokirurg Josip Paladino nastavi raditi na Rebru nakon što je stekao uvjete za mirovinu te ga je, de facto, otjerao, zbog čega je izbila velika afera u javnosti. Paladinova supruga Zrinka Paladino objavila je podatak da je on bio zaposlen na četiri sata, ali da je zapravo radio i po deset sati dnevno za plaću od oko 4500 kuna te da je godišnje operirao u prosjeku 400 pacijenata.

Iako bi Ćorušićev odabir značio još jedan dokaz da se Plenković nije gotovo uopće odmaknuo od kadrova koje mu je ostavio Tomislav Karamarko, izvori bliski Plenkoviću ističu da je Ćorušićeva prednost što bi nakon ministarske dužnosti išao ravno u mirovinu te se ne bi trebao bojati hoće li se svojim potezima nekom zamjeriti.

Najveća afera u mandatu ministra zdravstva Vilija Beroša vezana je uz platformu na koju su se građani trebali prijavljivati za cijepljenje. Kao što je poznato, taj je sustav katastrofalno zakazao i gotovo nitko tko se putem aplikacije Cijepise prijavio nije pozvan na cijepljenje te su mnogi gradovi i županije odustali od korištenja ova aplikacije. Još je veći problem taj što je Beroš posao razvoja te aplikacije, kako je otkrio portal Telegram, povjerio tvrtki Cuspis kojoj je za taj posao dodijeljeno gotovo 4,5 milijuna kuna, iako je za izradu platforme za spasonosno cijepljenje građana korišten besplatan alat WordPress koji najčešće koriste blogeri.

Zanimljivo je i to da je portal Index.hr prije dva mjeseca pronašao vlasnika Cuspisa Vinka Kojundžića na fotografiji iza ministra Beroša. Snimljeni su prošlog ljeta, dok je Beroš u vrijeme predizborne kampanje bio u splitskom Crvenom križu, a Kojundžić ga je, ležerno odjeven, snimao fotoaparatom. Vlasnik Cuspisa tvrdio je tad kako se, na godišnjem odmoru, slučajno našao u isto vrijeme i na istom mjesto s ministrom s kojim se, inače, upoznao tek kad je Beroš postao pomoćnik ministra. I Beroš je potvrdio da poznaje Kojundžića, uz dodatak da tako poznaje i sve osobe i tvrtke koje surađuju s Ministarstvom zdravstva. No činjenica je da je tvrtka Cuspis posljednjih godina dobro poslovala s Ministarstvom zdravstva. Konkretnije, od 2018. godine, otkad je tamo prvo na mjesto pomoćnika, a zatim ministra zasjeo Vili Beroš. Prije tri godine su od Ministarstva primili nešto manje od 3,5 milijuna kuna, preklani skoro 6,5 milijuna, prošle godine skoro tri milijuna kuna, a ove je Cuspis od Ministarstva dosad primio 913.851 kunu i 35 lipa.

Nacional je još 2005. pisao o indikativnim vezama Kojundžića i HDZ-a. U to vrijeme zagrebačka tvrtka Docte, koja se bavi “savjetovanjem i razvojem informatičkih sustava”, dobila je dio višemilijunske isplate za poslove na informatizaciji Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, na ključnom projektu kojim se digitaliziralo zdravstvene kartone hrvatskih pacijenata. No Nacionalovi izvori u HZZO-u sumnjali su tada na korupciju pri dodjeli posla te tvrdili da je tajni vlasnik ove tvrtke Vinko Kojundžić, čovjek koji je ujedno kao konzultant za informatizaciju u HZZO-u toj tvrtki i dodijelio posao.

Prema navodima, formalna vlasnica njegove tvrtke Docte koja je čekala isplatu iz HZZO-a bila je njegova tadašnja zaručnica, a današnja supruga Maja Graholski. Da je to samo prikladna maska, vidjelo se i iz činjenice da je Maja Graholski tada bila administrativna djelatnica u prodaji jedne hrvatske tvrtke koja se bavi proizvodnjom odjeće.

Vinko Kojundžić nedugo prije toga je “na vlastiti zahtjev” napustio položaj konzultanta HZZO-a i uplatio si poslijediplomski studij na London Business School, koji stoji 420.000 kuna. Postavlja se pitanje kako je to plaćao. Vinko Kojundžić svojedobno je bio jedan od najperspektivnijih mladih HDZ-ovih kadrova i ključan igrač Ivića Pašalića za pridobivanje mladeži HDZ-a uoči unutarstranačkih izbora, nakon čega ga je Sanader izbacio iz HDZ-a.