Nacional otkriva kako je stranačko druženje vodećih splitskih HDZ-ovaca uoči lokalnih izbora u Splitu ovog ljeta, a kojem je prisustvovao i glavni tajnik stranke Krunoslav Katičić, postalo sporno zbog domaćina tog skupa Ivana Bikića, umiješanog u ubojstvo pripadnika Hrvatske vojske
Glavni tajnik HDZ-a Krunoslav Katičić, osoba od najvećeg povjerenja Andreja Plenkovića, s gotovo kompletnom postavom splitskog gradskog i županijskog HDZ-a prije nekoliko mjeseci prisustvovao je internom stranačkom druženju održanom u obiteljskoj kući osobe koja je početkom devedesetih bila umiješana u ubojstvo pripadnika Hrvatske vojske. Suđenje toj osobi, s još trojicom optuženika, trajalo je gotovo punih dvadeset godina tijekom kojih je donesena jedna osuđujuća i jedna oslobađajuća presuda, da bi za cijeli proces tijekom 2012. godine bila proglašena apsolutna zastara.
Radi se o nekadašnjem vojnom policajcu Ivanu Bikiću, inače bratu Josipa Bikića zvanog Čop koji je također bio vojni policajac te je osuđen zbog ratnih zločina u splitskoj luci Lora, također početkom devedesetih. No Ivan Bikić nije samo domaćin redovitih susreta splitskih HDZ-ovaca na kakvom se u jednoj prilici našao glavni tajnik stranke, dapače: on je i predsjednik stranačkog temeljnog ogranka u splitskoj četvrti Visoka, predsjednik istoimenog gradskog kotara, član Gradskog odbora HDZ-a u Splitu i županijski vijećnik te stranke u Skupštini Splitsko-dalmatinske županije, i to u drugom mandatu.
Nacionalovi sugovornici iz te stranke potvrdili su da se spomenuto druženje dogodilo u srpnju ove godine, uoči prvog kruga izvanrednih lokalnih izbora u Splitu, te da su uz Katičića ondje prisustvovali svi viđeniji splitski HDZ-ovci: od političkog tajnika stranke Ante Sanadera, preko tadašnjeg predsjednika gradskog ogranka Vice Mihanovića i potpredsjednika Stipe Čogelje, do Sanaderu vrlo bliskog Ante Mihanovića i niza drugih. „Katičića je zapravo doveo Ante Mihanović, on vjerojatno nije imao pojma u čijoj se kući nalazi“, rekao je jedan od sugovornika Nacionala. Činjenicu da se stranački vrh okuplja u domu osobe koja je, premda formalno neosuđena, evidentno bila umiješana u brutalan zločin, on smatra skandaloznom, no upozorava da se slične seanse kod Ivana Bikića odvijaju gotovo na mjesečnoj bazi – posljednja je bila u rujnu, kada su se u Splitu održavali izbori za gradske kotare i mjesne odbore – te da takva praksa iznimno šteti ionako poljuljanoj reputaciji HDZ-a.
No treba napomenuti da u splitskom gradskom ogranku te stranke upravo traju pripreme za održavanje unutarstranačkih izbora, jer je zbog izbornog fijaska i poraza od Ivice Puljka kompletno vodstvo podnijelo ostavku, pa se pobuna dijela članova zbog okupljanja vodstva kod optuženog i nikad osuđenog zločinca treba staviti i u taj kontekst. Ivan Bikić se, naime, smatra bliskim Anti Sanaderu i njegovom krugu ljudi, a upravo Sanaderu kao glavnom kadroviku na terenu brojni članovi stavljaju na teret raspad stranačke organizacije u Splitu, kao i evidentno slabljenje utjecaja na županijskom nivou, što će se po svim predviđanjima manifestirati na idućim lokalnim izborima.
Ipak, dio utjecajnih splitskih HDZ-ovaca nije bio upoznat s prošlošću svoga člana, pa su se nemalo iznenadili kada je od njih zatražen komentar. „Ivanu je bilo suđeno za ubojstvo? Zaprepašten sam, ne mogu vjerovati“, reagirao je jedan od njih s nevjericom na upit Nacionala. Drugi splitski HDZ-ovac, pak, objašnjava kako se Bikić uspinjao u stranačkoj hijerarhiji: „On je na glasu kao veseljak, živopisan lik, a na terenu u svojoj četvrti Visoka ostvaruje vrlo dobre rezultate – evo, i u rujnu je HDZ ondje odnio pobjedu.
Potom on zahvaljujući uspjehu na terenu gotovo automatski biva biran u Gradski odbor stranke, kao i svi HDZ-ovci iz čvrstih stranačkih utvrda poput četvrti Mejaši, a i mjesta na izbornim listama popunjavaju se istom logikom – on konkretno je Sanaderov čovjek pa umjesto na listi za Gradsko vijeće, uvijek završi na onoj za Županijsku skupštinu.“
Suđenje Ivanu Bikiću, s još trojicom optuženika, trajalo je skoro 20 godina tijekom kojih je donesena jedna osuđujuća i jedna oslobađajuća presuda, da bi za cijeli proces tijekom 2012. bila proglašena apsolutna zastara
Ivan Bikić optužen je s još trojicom pripadnika 1. A satnije 72. bojne Vojne policije (Veljkom Buzovom, Miljenkom Bajićem i Boškom Pavlovićem) jer su 30. kolovoza 1992. godine teško ozlijedili pripadnika Hrvatske vojske Dalibora Sardelića, kojemu su izbijena dva zuba, nagnječena pluća i nanesen niz drugih ozljeda. Sukob je počeo u diskoteci „Mississippi“, kada je Sardelić pozvao Buzova i Pavlovića da se obračunaju pred njegovim kafićem „Genesis“ u Plinarskoj ulici.
Ondje su Buzov i Pavlović te Bikić i Bajić, koji su im došli pomoći, razoružali pijanog Sardelića, koji je došao opremljen „hecklerom“, „zoljom“ i „škorpionom“. Stavili su mu lisice i odveli ga u vojarnu Lora gdje su ga, po optužnici, svi osim Pavlovića nastavili mlatiti gumenim palicama. Sardelić je potom odveden u ambulantu, gdje je i umro. Po istoj optužnici, doveli su ga u psihičko-traumatozno stanje koje je rezultiralo smrću zbog infarkta.
Uslijedilo je najprije suđenje pred Vojnim sudom, a kada je ta institucija ukinuta, predmet je proslijeđen Općinskom sudu u Splitu. Prvo ročište održano je tek pet godina nakon incidenta, a drugo još tri godine kasnije. Potom 2002. godine sva četvorica bivaju osuđena na zatvorske kazne za kazneno djelo „povrede patrolne službe uz nanošenje teških ozljeda“, ali ne sa smrtnom posljedicom, kako je tražio DORH.
Viši sud potom ukida tu presudu i vraća postupak na početak, tražeći dopunu medicinskih vještačenja, a predmet zatim gotovo deset godina leži u ladicama splitskoga suda. Tri mjeseca prije isteka roka za zastaru sudac Mario Franetović oslobađa optuženike, no viši sud ukida njegovu odluku zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te nalaže novo suđenje, za koje više nije bilo vremena. Smrt Dalibora Sardelića tako je ostala nekažnjena.
Nakon što se riješio svojih dvadesetogodišnjih briga sa sudovima, Ivan Bikić ušao je u politiku, odnosno HDZ, pa dogurao do toga da u njegovu kući navraćaju visoki stranački dužnosnici – među ostalima glavni tajnik Krunoslav Katičić i politički tajnik Ante Sanader. Nacional je kontaktirao Bikića i upoznao ga s činjenicom da neki stranački kolege problematiziraju njegovu, sada već davnu prošlost.
„Već sam ostario, taj događaj zbio se prije punih trideset godina i sve ovo što se u međuvremenu događalo uništilo mi je život. Dogodilo se što se dogodilo. Ja nisam osuđen, ali jasno da mi je žao poslije svega. To je život… Ne krivim nikoga, možda sam dijelom i sam kriv za svoju sudbinu“, iskreno govori Bikić za Nacional. Potvrdio je da se u njegovoj kući s vremena na vrijeme održavaju druženja članova HDZ-a. „Ja radim za svoj kvart i normalno da ljudi navraćaju kod mene. Takav sam čovjek, otvoren, nema osobe s kojom sam u svađi“, završava Bikić.
Komentari