Nakon prošlotjedne Vladine odluke da za novog konzultanta koji bi trebao pomoći u procesu otkupa Ininih dionica od MOL-a odabere francusko-englesku investicijsku banku Lazard, Nacional je došao do zanimljivog podatka. Naime, savjetnik Branimir Bricelj, vlasnik tvrtke Altera Savjetovanja i jedan od ljudi koje je izvanredna uprava Agrokora od početka 2018. godine angažirala kao savjetnike u procesu restrukturiranja Todorićeva koncerna, od 2000. pa do 2003. godine radio je za londonsku podružnicu Lazarda. Konkretno, bio je zadužen za poslovna spajanja i povezivanja te korporativne financije u Lazardovom globalnom timu za naftu i plin. U stručnim je krugovima poznato da upravo Bricelj uživa veliko povjerenje premijera Plenkovića i da je upravo on, a ne Ante Ramljak, bio prvo ime koje se početkom 2017. godine, kada je buknula afera Agrokor, spominjalo u kontekstu preuzimanja odgovornosti za restrukturiranje koncerna koji je bio pred propašću. Dio medija čak ga je otvoreno povezivao s neformalnom skupinom Borg.

Iz stručnih naftnih krugova nismo dobili nikakvu potvrdu da je upravo Bricelj odigrao ključnu ulogu u povezivanju Lazarda s Vladinim pregovaračima koji su dobili zadatak pronaći novog partnera u pokušaju otkupa Ininih dionica od MOL-a, no nekoliko izvora s kojima smo razgovarali složilo se da je netko očito uspješno u Vladi lobirao za odabir Lazarda.

Andrej Grubišić, stručnjak za financijsko savjetovanje i korporativne financije, Nacionalu je kazao da bi bilo iluzorno i nerealno očekivati da u ovom slučaju nije bilo određenih lobiranja. “Nema nijednog velikog posla ove vrste s državom u bilo kojem dijelu svijeta, a da u njega nisu uključeni lobisti. S lobiranjem nisu nužno povezani i neki ilegalni postupci poput korupcije, iako ni tvrtke u zapadnom svijetu nisu posve imune na takvo poslovanje. Pritom ni u kojem slučaju ne sugeriram da je u slučaju odabira Lazarda bilo nekih ilegalnih poteza ili korupcije, no lobiranja je sigurno bilo”, rekao je Grubišić.

Nacional je još prije nekoliko mjeseci objavio da Vlada namjerava otkazati suradnju ranije odabranom konzultantskom konzorciju koji čine Morgan Stanley, Intesa Sanpaolo Group i Privredna banka Zagreb (PBZ) te da traži novoga konzultanta kako bi uoči izbora promijenila percepciju javnosti prema kojoj za Inu nije učinila ništa u protekle tri godine mandata. Budući da pregovori s trima odabranim bankama nisu davali rezultata, Vlada je odlučila napokon presjeći tu nemoguću situaciju i okrenuti se drugim konzultantima, i to onima koji su imali drugu po redu najbolju ponudu, iako je Nacionalu iz neslužbenih izvora potvrđeno da se paralelno s Lazardom razgovaralo i s još jednim od ponuđača na prijašnjem natječaju – bankom Rothschild&co. Vlada, pisao je Nacional, nakon punih godinu dana otezanja nije imala drugi izlaz iz te situacije, no posebno je zabrinjavajuće da na Markovu trgu ne vide da su oni i u čemu pogriješili pa tako ni u postavkama natječaja.

A raskidom ugovora s prijašnjim konzorcijem konzultanata samo su potvrđena upozorenja stručnih naftaških krugova koji su Nacionalu još prije godinu i pol, u vrijeme kada je natječaj za konzultante raspisan, a potom i u ožujku ove godine, kada je već postalo jasno da se od ranije izabranog konzultantskog konzorcija odustaje i da se traži novi, objašnjavali da je Vlada u startu pogriješila u odabiru banaka umjesto konzultantskih kuća koje poznaju poslovanje naftnog sektora.

‘Nema nijednog velikog posla ove vrste s državom u bilo kojem dijelu svijeta, a da u njega nisu uključeni lobisti, ali s lobiranjem nisu nužno povezani i neki ilegalni postupci poput korupcije’, kaže Andrej Grubišić

Budući da je Lazard također investicijska banka, potvrdila su nam dva međusobno neovisna izvora, opravdano je postaviti pitanje ponavlja li Vlada još jednom istu grešku i ponovo se okreće banci umjesto konzultantske kuće. “Da biste procijenili visinu ponude MOL-u ili da biste tražili ozbiljnog strateškog partnera, nužno je poznavati poslovanje Ine ili barem angažirati konzultantsku kuću koja ima iskustva u naftnom sektoru i koja će stručno i dubinski procijeniti pravo stanje Ine kao kompanije, a onda na temelju prikupljenih podataka doći do stvarne vrijednosti Ininih dionica. Vlada takve relevantne podatke nema, a neće joj ih osigurati ni banke i krajnje je neozbiljno mahati pozivima i ponudama, a da doista ne znate čime točno raspolažete i koliko stvarno vrijedi kompanija čije dionice želite kupiti”, tvrdio je još u prosincu 2017. godine Nacionalov izvor iz stručnih krugova.

Drugi je, pak, izvor upozoravao da je u sličnim situacijama u svijetu uobičajena praksa da kupac portfelja za procjenu vrijednosti naftne kompanije angažira poslovnog savjetnika ili konzultanta koji poznaje pravila poslovanja naftnog sektora i koji će se potom, na temelju prikupljenih podataka i izvršenih procjena, s kupcem obratiti financijskoj instituciji sa zahtjevom da pronađe najpovoljniji model otkupa portfelja i varijante financiranja ili pak novog strateškog partnera. Bez takvih je podataka, kazao je, besmisleno razgovarati o angažiranju banke i krenuti u postupak otkupa namjerava li se proces provesti doista ozbiljno. A treći je Nacionalov izvor iz stručnih krugova u ožujku ove godine kazao da je “Vlada izabrala banke umjesto stručnih konzultanata koji su jedini mogli napraviti dubinsku analizu stanja Ine”. “Ono što je trebao biti zadnji korak, a to je odabir investicijskih bankara koji mogu dati rješenja o načinu otkupa, oni su postavili kao prvi. Dakle, ovi investicijski konzultanti koje je Vlada odabrala na početku, trebali su doći tek na kraju, nakon što stručni konzultanti obave due dilligence i nakon što znaš što kupuješ. Kad se rade tako važni poslovi, onda se zna s kojim konzultantima radiš, a to mogu biti samo oni iz grupe ‘big four’: PricewaterhouseCoopers, KPMG, Ernst&Young i Deloitte. Bankari koje je Vlada izabrala u prvom koraku stručnjaci su tek za kasniju realizaciju posla”, objasnio je isti izvor i tako potvrdio da je Vlada u startu natječaj postavila na pogrešne temelje, postavivši pitanje kako to da vodeći ljudi u Vladi nisu shvaćali u čemu je osnovni problem.

Grubišić, koji je i ranije iznosio oštro neslaganje s najavama da Vlada ponovno otkupi dionice Ine, tvrdeći da to nije dobro ni za državu ni za Inu, smatra da je u procesima spajanja ili razdvajanja tvrtki ili razdvajanja partnera velika većina izazova i problema koje valja rješavati generičke prirode i nije direktno vezana uz sektor u kojem tvrtka posluje pa vjeruje da isticanje iskustva konzultantske tvrtke u naftnom sektoru nije od presudne važnosti za uspješnost posla. On je Nacionalu rekao kako mu se čini da Lazard, iako renomirana investicijska banka, nije izabran zato što je najsposobniji procijeniti stvarnu vrijednost Ine, jer bi jednako kvalitetno to mogle učiniti i druge banke, a u svakom takvom poslu s državom, dodao je, uvijek se jave brojne interesne skupine koje takve poslove žele i takvi su poslovi eldorado za savjetničke kuće. “Rekao bih da su ovdje stvari trivijalnije negoli se čini na prvi pogled, jer je odavno jasno, a to je potvrdio i sam premijer, da je donesena politička odluka o otkupu dionica. A ona ne mora nužno biti utemeljena na racionalnim ekonomskim razlozima. Upravo u tome leži najveća opasnost za ovu transakciju, jer se odluke ne moraju nužno donositi na temelju stava o ekonomski najboljem i najracionalnijem potezu. Vlada je donijela političku odluku da otkupi dionice Ine, samo što nije angažirala savjetnike da joj kažu je li to mudro učiniti ili nije i je li korisno za državu”, kazao je Grubišić. On je napomenuo kako je očito da Vlada od konzultanata očekuje da im kažu kako to učiniti, no tvrdi da za takvo što ne treba plaćati devet milijuna kuna. “Samo im (MOL-u) ponudite dobru cijenu i svaki vam je konzultant nepotreban”, kratko je objasnio.

Posve suprotno stavu Grubišića, stručni naftaški krugovi s kojima je razgovarao Nacional nisu previše optimistični u komentarima odluke Vlade o odabiru investicijske banke Lazard za savjetnika u procesu otkupa dionica Ine od Mađarskog MOL-a. “Sve do sada Vlada je bila posve pasivna po pitanju Ine i ne vidim nijedan čvrst i konkretan pokazatelj koji bi me uvjerio da se nešto po tom pitanju sada promijenilo.

Ne vidim nikakvu logiku u cijelom procesu odabira novog konzultanta u tajnosti i iza zatvorenih vrata, a na terenu se rezultati tih uvjeravanja Vlade o navodnom rješavanju spora s Mađarima uopće ne vide i MOL sve što radi u Ini, radi s očitom namjerom da ostane”, kategoričan je Nacionalov izvor dobro upućen u događanja u Ini. On je upozorio na činjenicu da još niz pitanja ostaje bez konkretnog odgovora. Ne slaže se s Grubišićevom konstatacijom da dobro poznavanje naftnog sektora nije važan parametar za odabir konzultantske kuće. “Iskustvo u naftnom sektoru za konzultantsku kuću koja će predlagati proces razdvajanja vrlo je važno, jer je naftni biznis specifičan i razlikuje se od ostalih vrsta industrije. No najvažnije u ovoj situaciji jest da Vlada barem načelno zna što hoće i da političari mogu shvatiti što je dobro za državu koju vode, ali i što doista žele od konzultanata i da to onda mogu razumjeti”, konstatirao je naš izvor. On je postavio još jedno pitanje: “Zašto se potezi koje Vlada poduzima ne komuniciraju transparentno s javnošću koja ima pravo znati što se događa, nego sve odrađuju dva ili tri čovjeka koja sve poteze pažljivo skrivaju od struke i od javnosti?” Dodao je da tajnovitost postupanja Vlade u slučaju rješavanja pitanja Ine nije dobra, jer Vlada, kako tvrdi, ne surađuje ni s DORH-om koji je također uključen u priču oko Ine i koji je do sada aktivno istraživao upletenost Ive Sanadera i Zsolta Hernádija u davanje i primanje mita povezano s prepuštanjem upravljačkih prava MOL-u.

No i drugi Nacionalov izvor iz stručnih krugova koji pažljivo prati događanja oko Ine, tvrdi da Mađari nemaju namjeru otići iz Hrvatske te da se njihove dosadašnje izjave prema kojima se može razgovarati o prodaji dionica – koje su osim predstavnika MOL-a javno isticali i mađarski premijer Viktor Orbán prilikom nedavnog posjeta Zagrebu i ministar vanjskih poslova i trgovine Péter Szijjártó – zapravo trebaju čitati kao najava mađarske namjere da pred hrvatske pregovarače izađe s prevelikom cijenom koju Vlada neće moći platiti. “Da bi Vlada uopće mogla znati s kakvim iznosima treba računati i koliko Ina doista vrijedi, odnosno kolika bi bila njezina realna cijena, treba izvršiti dubinsko snimanje poslovanja Ine, tzv. due dilligence. No prije toga treba utvrditi stvarno stanje kompanije. Može li Lazard doista sve to učiniti sam ili će morati angažirati stručnjake sa strane da obave dio posla koji Lazardovi konzultanti ne mogu obaviti, to ne mogu procijeniti. No bojim se da ćemo doći u istu pat-poziciju kao i prošloga puta, kada je sukob s troje ranijih konzultanata, koji su odreda bile banke, nastao oko pitanja tko će platiti vanjske savjetnike. I onda smo opet na početku”, kazao je naš izvor. Drugim riječima, Vlada je ponovno umjesto iskusne konzultantske kuće stručne u procjenama kompanija iz naftnog sektora – a takvih je svega nekoliko u svijetu – ponovno izabrala investicijsku banku pa priča sve više počinje sličiti na onu od prije godinu i pol.

Lazardovim savjetnicima trebat će najmanje šest mjeseci da uđu u Inu i provjere stanje kompanije, što se sigurno neće dovršiti prije kasnog proljeća iduće godine, i to pod uvjetom da sve ide u zacrtanim rokovima

Naš izvor upozorio je na još jednu činjenicu koja je po njegovim riječima vrijedna analize, a to je “tajming” odabira novog konzultanta. “Simptomatično je da su prijašnje vlade gotovo dvije i pol godine raspravljale o tome treba li angažirati konzultante ili ne. Odluka o angažmanu konzultanata potom je donesena sredinom 2017. godine, ali je javni poziv konzultantskim kućama i bankama poslan tek šest mjeseci nakon toga, pred Božić 2017. godine. Potom je Vladi trebalo gotovo šest mjeseci da izabere konzultante, a onda i još dodatnih godinu dana da shvati da se s njima ne može dogovoriti i da valja tražiti druge. A sve se to događa samo godinu dana do novih parlamentarnih izbora”, upozorio je naš izvor. Valja uzeti u obzir da je sada ljeto i da se ugovor o suradnji s Lazardom sigurno neće potpisati prije jeseni, a Lazard neće krenuti s poslom prije nego što hrvatska vlada potpiše ugovor sa svoje strane, podsjetio je. Lazardovim savjetnicima potom će trebati najmanje šest mjeseci da uđu u Inu i obave posao provjere stanja kompanije, što se sigurno neće dovršiti prije kasnog proljeća iduće godine, i to pod uvjetom da sve ide idealnom linijom i u zacrtanim rokovima. “A u to će se vrijeme predizborna kampanja već žestoko zahuktati, Ina će ponovo biti jako oružje u rukama opozicije koja će sigurno iz svih oružja napasti Vladin plan otkupa Ine i ponovo će sve stati jer nitko u Vladi u to vrijeme neće htjeti donositi važne odluke za koje nije siguran hoće li ih moći provesti dok se ne vidi ostaje li ova Vlada u Banskim dvorima ili dolazi neka nova. A devet milijuna kuna bit će bačeno u vjetar jer će odrađeni posao Lazardu trebati platiti bez obzira na to što Vlada s njihovim izvještajem namjerava učiniti. Drugim riječima, pogledamo li Vladinu ‘brzinu’ u donošenju odluka, teško mi je vjerovati da će se sada nešto drastično promijeniti i da će se pitanje Ine riješiti u narednih godinu dana”, zaključio je Nacionalov izvor.

Paralelno s pričom o odabiru konzultanta za navodni spas Ine nastavlja se tragedija polaganog ali sigurnog srozavanja te kompanije. Naime, Ina je nedavno objavila izvješće o financijskim rezultatima kompanije za prvih šest mjeseci 2019. godine iz kojih je vidljivo da je neto dobit kompanije bez jednokratnih stavki u tom razdoblju iznosila 188 milijuna kuna, što je 65 posto manje nego u istom razdoblju prošle godine, a dobit prije kamata, poreza i amortizacije (EBITDA) iznosila je 1238 milijardi kuna, 14 posto manje nego godinu dana ranije.

Pad dobiti pravda se padom cijena nafte na svjetskom tržištu i nepovoljnim rafinerijskim okruženjem i maržama. Iako se u izvješću navodi i podatak da je kapitalna investicija u poslu s rafinerijama iznosila više od 800 milijuna kuna, ostat će zabilježen i podatak da je u prvoj polovici ove godine Ina prvi put, odlukom MOL-a, domaću naftu poslala na preradu u inozemstvo – u mađarsku rafineriju Százhalombatta kod Budimpešte, što je potez koji je MOL pažljivo pripremao godinama unaprijed.