Odluka premijera Andreja Plenkovića da zastane s procesom otkupa dionica Ine od mađarskog MOL-a kako bi zatražio reviziju arbitražnog postupka na temelju pravomoćne osuđujuće presude bivšem premijeru Ivi Sanaderu zbog primanja mita od čelnika Mola Zsolta Hernádija radi predaje upravljačkih prava u Ini, predstavlja dramatičan preokret u Plenkovićevu promišljanju načina povrata Ine pod hrvatsku kontrolu. Tvrdi to izvor blizak samom Plenkoviću koji navodi da je Plenković donio tu odluku „radi povijesnih razloga“. Isti izvor blizak Plenkoviću tvrdi da je odluka hrvatskog suda definitivno prevagnula kada su u pitanju Plenkovićeve procjene i da Plenković energično mijenja kurs svog ponašanja prema Mađarima, te znakovito dodaje:

„Kod velikih bitaka ne može se bez krvavih gaća.“

Isti izvor navodi da je Plenkovićev zaokret puno snažniji nego što to sugerira njegova retorika te da ova bitka Plenkoviću predstavlja ključnu bitku za funkcioniranje pravne države. O tomu taj premijeru bliski izvor kaže:

„Plenković će pomno izabrati ljude koji će ući u tu bitku. Uključit će stručnjake koji će biti puno energičniji i borbeniji te koji vjeruju u uspjeh. Plenković, međutim, neće dodatno javno provocirati mađarsku stranu. Zato i dalje diplomatski bira retoriku i pazi što govori. Neće sukob retorički neinteligentno zaoštravati. U javnosti će govoriti decentnije nego što planira poduzimati, a ključna mu je teza da sa svime što planira napraviti samo štiti ključne energetske i strateške interese Hrvatske.“

Bivši premijer Ivo Sanader pravomoćno je osuđen zbog primanja mita za predaju upravljačkih prava nad Inom mađarskom MOL-u, ali vladi premijera Plenkovića trebala su dva mjeseca da odluči kako dalje. FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Isti Plenkoviću blizak izvor navodi da je premijer prelomio te planira u bitku za prevlast nad Inom ući bez obzira na posljedice za sveukupne odnose između dviju država. Upravo to Nacionalov izvor smatra ključnim preokretom i dodaje:

„To konkretno znači da će po potrebi povlačiti i sve druge poteze koji su u interesu realizacije tih hrvatskih strateških ciljeva. Što znači da su deplasirane tvrdnje kako bi Mađarska mogla zakomplicirati ulazak Hrvatske u eurozonu ili schengenski režim. Mađari će sasvim sigurno zbog toga biti nesretni, ali Francuzi i Nijemci su drugačijeg raspoloženja. A u takvom ozračju Mađarima će biti teško nametati svoje stavove. Na koncu, oni su i ranije popuštali oko nekih otvorenih pitanja.“

Međutim, više visokih Nacionalovih izvora iz pravosudnih i naftnih krugova koji su dobro upoznati s problemom odnosa Ine i MOL-a još od vremena koruptivnog Sanaderova ugovora o predaji upravljačkih prava nad Inom, ne dijele spomenuto raspoloženje niti se slažu s tezama ljudi iz Plenkovićeve blizine.

Plenkoviću blizak izvor navodi da je premijer prelomio te planira u bitku za prevlast nad Inom ući bez obzira na posljedice za sveukupne odnose između Hrvatske i Mađarske, što bi bila novost u njegovu odnosu s premijerom Viktorom Orbánom. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Oni sumnjaju da Plenković mijenja svoj pristup, a naročito sumnjaju u to da je ovu situaciju premijer doživio kao ključnu bitku za funkcioniranje pravne države. I to prvenstveno zato što se kroz bitku za povratak kontrole nad upravljanjem u Ini, Plenković nije obratio hrvatskom pravosuđu – što je, prema tvrdnjama pravnih stručnjaka, mogao učiniti.

Nacional je još početkom studenoga ove godine, odmah nakon što je Vrhovni sud potvrdio presudu Ivi Sanaderu za predaju upravljačkih prava MOL-u u zamjenu za mito od 10 milijuna eura, objavio izjave kandidatkinje za predsjednicu Vrhovnog suda Zlate Đurđević i bivšeg, u međuvremenu smijenjenog predsjednika Nadzornog odbora Ine Damira Vanđelića, koji su složni u stavu da je DORH pred hrvatskim sudovima mogao zatražiti poništenje ugovora iz 2009. kojim su upravljačka prava prenesena MOL-u. Vanđelić je objasnio da se na temelju presude Vrhovnog suda proglašenje prijenosa upravljačkih prava na MOL može tražiti ništetnim te je podsjetio i da se to možda moglo učiniti i ranije, na temelju prethodne presude, još prije no što ju je Ustavni sud prvi put poništio, ali da sada nema nikakvog razloga da se ne krene u pokretanje zahtjeva za ništetnost, pa čak i pokretanje pitanje odštete od MOL-a.

Sličnog je stava bio i visoki izvor iz pravosudnih krugova koji je Nacionalu tada izjavio da je DORH, nakon što je Vrhovni sud potvrdio presudu Sanaderu, odmah trebao obavijestiti Vladu i krenuti u postupak zaštite državne imovine, što je jedna od temeljnih zadaća Državnog odvjetništva. No umjesto toga DORH je na pitanje Nacionala što će Državno odvjetništvo poduzeti vezano uz povrat upravljačkih prava u Ini, tko i na koji način namjerava pokrenuti taj proces te koje im pravne mogućnosti stoje na raspolaganju, kratko odgovorio: “Državno odvjetništvo Republike Hrvatske Vas upućuje da se s većinom svojih pitanja obratite Vladi RH.”

Odlukom da se ništetnost dodatka dioničarskom ugovoru iz 2009. pokuša ishoditi pokretanjem zahtjeva za reviziju arbitražnog postupka pred međunarodnim sudom – koji je već jednom izgubljen i zbog kojega je, prema mišljenju pravnih stručnjaka, uspješnost ovog postupka već u startu vrlo upitna – Vlada je otvoreno marginalizirala DORH i svjesno se odrekla relevantnosti vlastitih pravnih institucija.

Ti izvori drže kako je indikativno da Andrej Plenković nema namjeru uistinu iskoristiti taj najveći adut koji trenutno ima u rukama kad su u pitanju Ina i otkup dionica Ine od MOL-a. Za nekoliko visokih pravnih izvora s kojima je Nacional razgovarao to je samo dokaz više da Vlada takvom odlukom kupuje vrijeme i pokušava ublažiti posljedice vlastitih propusta i neodlučnosti iz ranijih godina.

Osim ako Plenković te korake planira poduzeti kasnije i ako njemu bliski izvori misle upravo na to kada tvrde da je premijer spreman poduzeti i druge konkretne akcije. Ali dok se to ne dogodi, bit će otvoren prostor za propitivanje njegovih najava. Tako je visoki pravosudni izvor blizak DORH-u, koji se godinama bavio upravo predmetom Ine, za Nacional kratko rekao: “Plenković samo kupuje vrijeme.”

Damir Vanđelić još je prije dva mjeseca rekao da se na temelju presude Vrhovnog suda prijenos upravljačkih prava na MOL može tražiti ništetnim. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

A jedan od Nacionalovih izvora vrlo blizak Vladi još je oštriji u svojim komentarima: “Ovo je još jedna ‘odlučna’ odluka premijera da se pričeka s otkupom Ine. Meni to sve više izgleda kao odrađivanje zadatka koji je hrvatski premijer dobio od mađarskog premijera Orbána. Jer sada je MOL dobio dodatno vrijeme da dovrši proces potpune preobrazbe Ine u podružnicu MOL Grupe.”

Isti izvor upozorava na to da najnovija mlaka i neodlučna reakcija hrvatske vlade u stvarnosti pokazuje svu tragediju priče oko prepuštanja jedne od najvažnijih hrvatskih kompanija Mađarima. “Osnovni je zadatak premijera da odgovorno vodi Hrvatsku i štiti njezine strateške interese. Obraćanje UNCITRAL-u ponovno je nedovoljno u zaštiti interesa Hrvatske, posve suprotno ovakva je reakcija Vlade i premijera potpuno u službi MOL-a i zaštite državnih interesa Mađarske. Od premijera se očekuje da zaštiti interes Hrvatske, a on umjesto toga koristi neefikasne instrumente koji pogoduju isključivo MOL-u”, kazao je Nacionalov izvor i dodao kako je ovakav stav Vlade “doista izrugivanje hrvatskoj javnosti, ali i zdravoj pameti građana Hrvatske”.

I bivša premijerka i predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor, koja je u ljeto 2009. godine naslijedila bivšeg premijera Ivu Sanadera nakon njegova povlačenja s premijerske funkcije, na svom se Twitter profilu 30. prosinca, nakon što se saznalo što Vlada namjerava, kratko osvrnula na Plenkovićevu objavu te napisala:

“Oni će zastati u postupku kojeg nema. Koji nisu ni započeli. Kakvo okretanje pile naopako!”

Naftni konzultant Jasminko Umićević kazao je u kratkoj izjavi za Nacional da Vlada uopće nije ni imala drugu mogućnost osim ove – s kojom se, kako je rekao, u stvarnosti vrlo elegantno izvukla iz nastavka pregovora koji očito nisu bili uspješni. On smatra da je to pokušaj Vlade da iz cijele ove situacije izađe koliko-toliko čistog obraza. Ponovio je ono što je već u nekoliko navrata rekao Nacionalu, a to je da MOL nema ekonomski interes prodati Inu i da to nikada nije ni namjeravao napraviti. Jedino što bi ga doista moglo natjerati da proda svoj udio jest konkretan, čvrst i odlučan stav Vlade kao drugog dioničara. Po njegovu mišljenju takav stav Vlade je izostao.

“A takvog odgovora nije bilo. I to ne samo od ove Vlade već ni od prijašnjih Vlada, jer nijedna od njih unazad 20 godina, otkad traje ova priča s prodajom udjela u Ini Mađarima, nije vodila ispravnu politiku prema MOL-u. Previše su bili popustljivi”, objasnio je Umićević.

Osvrnuvši se potom i na Vladinu odluku da pravnim sredstvima pokuša ishoditi proglašenje ništetnosti Prvog dodatka dioničarskom ugovoru iz 2009. godine pred UNCITRAL-ovim arbitražnim sudom u Ženevi, Umićević je kazao kako je veliko pitanje hoće li i koliko Vladin zahtjev za revizijom arbitraže postići bilo kakav uspjeh, jer švicarski Savezni vrhovni sud u pravilu vrlo rijetko odobrava takve revizije, pa je, prema njegovim riječima, šansa da se to postigne minimalna.

Na pitanje Nacionala postoji li mogućnost da takvu pravno neizvjesnu situaciju i Vladinu najavu pokretanja novog arbitražnog postupka MOL iskoristi kao izliku za zaustavljanje već započetog projekta modernizacije rafinerije u Rijeci, odnosno izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka, Umićević je vrlo kratko odgovorio da ga to ne bi čudilo i da je takva mogućnost vrlo realna.

S druge strane, izvori bliski Vladi i vrhu HDZ-a podržavaju odluku premijera Plenkovića i ponavljaju njegovu izjavu da je Hrvatska sada, nakon pravomoćnosti presude protiv Sanadera, u boljoj poziciji nego 2016. godine i da ima više šanse pred međunarodnim arbitražnim sudom. I ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić izjavio je krajem prošloga tjedna da je “najavljena Vladina pravna akcija rezultat pravomoćne presude Vrhovnog suda i nastanka novih okolnosti za koje drže da bi mogle promijeniti poziciju Hrvatske u postupku”. Potvrdio je da će zahtjev za revizijom arbitražnog postupka, koji je u prosincu 2016. godine završio neuspješno za Hrvatsku, biti pokrenut već tijekom siječnja. “Ako dođe do revizije, ako Vrhovni sud potvrdi našu poziciju, tada kreće novi arbitražni postupak”, objasnio je i dodao da je prijašnji postupak odlučivanja o opravdanosti zahtjeva za revizijom trajao između osam i devet mjeseci, iz čega je zaključio da bi odgovor Saveznog vrhovnog suda o prihvaćanju zahtjeva hrvatske vlade mogao stići do kraja ove godine.