Vrh HDZ-a na čelu s Andrejom Plenkovićem uskoro će prekinuti svaku suradnju sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Plenković i njegovi najbliži suradnici Bandića u političkom smislu smatraju hodajućim mrtvacom, koga su recentni događaji, ponajprije epidemija koronavirusa i potres koji je pogodio Zagreb, potpuno politički uništili.

Visoki politički izvor blizak Plenkoviću i vrhu HDZ-a o tomu je za Nacional izjavio:

„S Bandićem se ne može ništa dobiti, ali se može sve izgubiti. HDZ sigurno neće dopustiti da Bandićevi kumovi pod nejasnim uvjetima obnavljaju Zagreb.

HDZ će na sljedeće izbore izići sam, a u tom kontekstu svi su mu politički protivnici. Ali o prestanku političke suradnje s Bandićem neće se javno govoriti sve dok se ne smiri epidemija koronavirusa.“

Do kada bi epidemija mogla potrajati još se nitko u HDZ-u ne usuđuje predviđati, ali prema zasad realnom scenariju koji se razmatra u epidemiološkim krugovima epidemija bi se mogla početi smirivati koncem svibnja. To bi se moglo smatrati velikom pobjedom za Hrvatsku i njene građane, ali i za političko vodstvo koje je upravljalo u tim kriznim vremenima. Stoga u HDZ-u, dođe li do smirivanja epidemije do konca svibnja, planiraju što je prije moguće izići na parlamentarne izbore. I to samostalno. Nitko o tomu neće javno govoriti niti ima ovlasti govoriti u ime HDZ-a, ali vodstvo stranke već sada vrlo aktivno radi na strategiji kako se odmah nakon završetka krize s koronavirusom pripremiti za redovne parlamentarne izbore koji bi se trebali održati ove jeseni, a ako sve bude u redu, mogu se održati čak i prije, već tijekom ljeta. U toj strategiji jedna od ključnih točaka bit će potpuni otklon od zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i raskid koalicije koju HDZ ima s njegovom strankom Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti. Da je raskid koalicije s Bandićem u vrhu stranke već praktički dogovoren i odluka donesena Nacionalu je potvrdio visokorangirani HDZ-ovac blizak predsjedniku stranke Andreju Plenkoviću. On tvrdi da će se taj raskid najprije dogoditi na gradskoj, zagrebačkoj razini jer su HDZ i Bandićeva stranka koalicijski partneri u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, a očekivano je da će nakon toga uslijediti i raskid na nacionalnoj razini gdje upravo Bandićev klub u Saboru osigurava Plenkoviću i HDZ-u stabilnu većinu. Zbog činjenice da se protiv Bandića vodi pravosudni postupak i da je upitno na koji je način osigurao prelazak više nezavisnih zastupnika u svoj saborski klub te zbog načina na koji se sam Bandić o tim zastupnicima javno izrazio kao o „žetončićima“ očito je da je ta koalicija premijeru Plenkoviću već dugo vremena veliki teret, barem kad je riječ o negativnoj percepciji javnosti. No Plenković je tu koaliciju održavao jer prema svemu sudeći nije imao drugog izbora. Bez Bandićevih zastupnika ne bi imao većinu u Saboru i morao bi raspisati izbore.

‘Izaći ćemo iz koalicije sa Strankom Bandić Milan 365 u gradskoj Skupštini nakon što podržimo rebalans proračuna jer nismo neozbiljni i znamo što bi za grad i građane značilo neizglasavanje rebalansa’

Upravo ta okolnost, da Bandić Plenkovića time vrlo izravno drži u šaci, percipirana je u javnosti kao glavni razlog zbog čega zagrebački HDZ nije odmah odbio Bandićev prijedlog GUP-a, kojim bi se omogućila gradnja grandioznog projekta Zagreb na Savi, poznatog i kao Zagrebački Manhattan, s investitorima iz Dubaija pod vrlo suspektnim i nejasnim uvjetima. Zbog velikog otpora javnosti HDZ se ipak nije usudio taj Bandićev prijedlog podržati, zbog čega je on i otvoreno prijetio svojim žetončićima u Saboru, nego su ušli u svojevrsno proceduralno natezanje, ubacivanje pa onda izbacivanje amandmana na GUP, prebacivanje odgovornosti najprije na Ministarstvo graditeljstva pa su zatim kao posljednji manevar odgodili datum glasanja o GUP-u. Sada se ispostavlja da je to sve bila Plenkovićeva taktika otezanja kako bi kupio vrijeme do parlamentarnih izbora – kad mu Bandić ne samo da više neće biti potreban nego će se od koalicijskog partnera pretvoriti u teret u smislu imidža i HDZ-a i Plenkovića osobno. Naime, HDZ ima dugu povijest koaliranja i trgovine s Bandićem, ali to koaliranje i trgovina u prošlosti su se uglavnom odvijali ispod stola. Plenković je prvi šef HDZ-a koji je taj savez s Bandićem učinio javnim i vidljivim. Štoviše, sa zagrebačke razine proširio ga je na nacionalnu.

Koliko je ta odluka HDZ dovela na sklizak teren pokazalo se kad su još prije nekoliko mjeseci počeli učestali zagrebački prosvjedi protiv Bandića koji je sve više iritirao javnost svojim ponašanjem i načinom vođenja Grada. U punom se sjaju to manifestiralo kad se nakon razornog zagrebačkog potresa pokazalo da je Bandić nervozan zbog nagomilanih dugova i prazne gradske blagajne pa je svu krivnju i štetu od potresa prebacio na – građane. Njegova izjava da su građani sami krivi jer nisu ulagali u svoju imovinu mogla bi postati simbol kraja njegove ere vladanja Zagrebom – ako na neki način opet ne uspije skočiti na noge.

Toga je, ako nikad prije, sada očito postao svjestan i Plenković, koji ničim ne želi uprskati pozitivan trend rasta podrške njegovoj Vladi. Taj trend rasta dogodio se prvenstveno zahvaljujući dojmu javnosti da Vlada, to jest Nacionalni stožer za borbu protiv koronavirusa, dobro upravlja ovom neviđenom krizom pa je rejting HDZ-a, koji je prije krize dva mjeseca zaredom bio slabiji od rejtinga SDP-a, sada ponovno narastao. Rejting SDP-a rastao je postepeno mjesecima, od prošlogodišnjih izbora za Europski parlament na kojima je SDP osvojio izvrstan rezultat i dobio četvero zastupnika pa sve do pobjede Zorana Milanovića na izborima za predsjednika Republike, nakon čega je prvi put u četiri godine narastao i iznad rejtinga HDZ-a. U političkom smislu sve je išlo u prilog SDP-u, no potom se prvi preokret dogodio s uvjerljivom pobjedom Andreja Plenkovića i cijelog njegovog tima na unutarstranačkim izborima u HDZ-u. Time je Plenković eliminirao one stranačke struje, predvođene njegovim dotadašnjim zamjenikom Milijanom Brkićem, koje su njega osobno prozivale za loš rejting stranke, loš rezultat na europskim izborima pa i za gubitak Kolinde Grabar-Kitarović na izborima za njezin drugi predsjednički mandat. Protivnici su tvrdili da je za to sve kriv pogrešan smjer kojim Plenković stranku vodi previše prema centru – odnosno prema lijevo – što je sve u dosta velikoj mjeri bilo bazirano na njihovom dojmu. Međutim, i predizborna istraživanja, među prvima ona koja je proveo Nacional u suradnji s agencijom Promocija plus, a potom i sami unutarstranački izbori, pokazali su da Plenković ima široku unutarstranačku podršku za smjer u kojem vodi HDZ. Pobjeda nad desnom strujom koja je borbu protiv Plenkovića vodila isključivo na ideološkim prepucavanjima pokazala se promašenom, a Plenković je profitirao jer je napokon – i to na najdemokratskiji mogući način – uspio poraziti Milijana Brkića, čovjeka za kojeg su mnogi upozoravali da predstavlja teret slici proeuropskog i modernog HDZ-a kakvim ga je prikazivao Plenković.

Pobjeda nad Brkićem dogodila se neposredno prije eskalacije krize s koronavirusom i nedugo nakon što se Plenković riješio još jednog čovjeka koji je opterećivao imidž ne samo stranke nego cijele Vlade, a riječ je o bivšem ministru zdravstva Milanu Kujundžiću. Na njegovo mjesto Plenković je, iz današnje perspektive gledajući takoreći u posljednji čas, postavio Vilija Beroša – čovjeka koji je svojim načinom ophođenja u krizi zbog koronavirusa uspio pridobiti goleme simpatije i podršku javnosti. Podršku nije dobio samo Beroš nego i cijeli tim zajedno s Alemkom Markotić, Krunoslavom Capakom, ministrom unutarnjih poslova Davorom Božinovićem i Majom Grba-Bujević. Prema istraživanjima javnog mnijenja koja su pokazala da je podrška Plenkovićevom HDZ-u narasla, kao i prema istraživanjima koja pokazuju da građani u golemoj većini podržavaju rad Stožera, takva je strategija bila pun pogodak za Plenkovića. On se eksponirao kad su u pitanju rad Vlade i mjere koje Vlada poduzima, ali u pogledu zdravstvenih i epidemioloških mjera za borbu protiv opakog virusa u prvi je red pustio stručnjake, da rade svoj posao. I na tome itekako profitirao u pozitivnom smislu.

Najveći izazov nakon toga, ako mjere Stožera uspiju održati dosadašnju umjerenu linearnu liniju rasta oboljelih od koronavirusa, bit će način nošenja Vlade s gospodarskim posljedicama korona-krize. Ako Vlada nastavi promptno reagirati i slušati glas poduzetnika, moglo bi se pokazati da se Plenković i s tim izazovima može relativno dobro nositi.

No treći problem nakon toga svega ostat će situacija s Bandićem. Bandić je postao meta preko koje će oporba prozivati ne samo njega osobno nego i samog Plenkovića, a to bi Plenkoviću u predizborno vrijeme moglo nanijeti nepopravljivu štetu. Zbog toga je, očito, odlučio tu situaciju preduhitriti i riješiti se Bandića prije no što postane prekasno.

Način na koji je to zamislio, međutim, mogao bi se propitivati i otvara pitanje hoće li građani i birači takve Plenkovićeve poteze honorirati. Naime, izvor blizak vrhu HDZ-a potvrdio je Nacionalu da je plan takav da HDZ najprije podrži rebalans zagrebačkog proračuna, a onda izađe iz koalicije. To drugim riječima znači da će HDZ prema Bandiću najprije ispuniti sve „obveze“ pa onda sama činjenica ostaje li ili ne ostaje dalje s njim u koaliciji Bandiću više ne predstavlja preveliki problem. On, naime, nakon što se izglasa proračun, može mirno nastaviti vladati i bez skupštinske većine. Ako se to tako promatra, onda Bandić zapravo ne bi imao niti razloga osvećivati se Plenkoviću na način da ruši njegovu većinu u Saboru.

Međutim, Plenkoviću do kraja mandata Bandićeva podrška također možda više neće biti ni potrebna. Štoviše, on Bandićevo odbijanje podrške Vladi može prezentirati kao svoj veliki uspjeh, pa čak i kao razlog za nešto ranije izbore. Teoretski, ako dođe do raskida koalicije na nacionalnoj razini, Plenković može nastaviti vladati s tehničkom vladom do izbora koji bi se održali najesen, a može i ići za raspisivanjem izbora odmah u srpnju. Ta će odluka prvenstveno ovisiti o razvoju situacije s koronavirusom.

‘S Bandićem se ne može ništa dobiti, ali se može sve izgubiti. HDZ sigurno neće dopustiti da Bandićevi kumovi pod nejasnim uvjetima obnavljaju Zagreb’, rekao je visoki politički izvor blizak Plenkoviću

Međutim, paralelno s Plenkovićevom taktikom protiv Bandića pojavljuju se i inicijative zagrebačke oporbe koja će tražiti podršku HDZ-a za rušenje Bandića referendumom u Skupštini, odnosno potpisima dvije trećine skupštinskih zastupnika. Nacionalov izvor iz zagrebačkog HDZ-a kaže da bi bilo nerealno očekivati da bi do rušenja moglo doći:

„Zbog situacije oko koronavirusa, odnosno nemogućnosti okupljanja, referendum za opoziv gradonačelnika o kojem priča oporba nije realan, a posebno ako računaju na potpise HDZ-ovaca u Skupštini. Ne mogu reći da među nama ne postoje nesuglasice, ali oko ovoga ćemo sigurno biti ujedinjeni. Ono što ćemo mi napraviti, i to vrlo skoro, jest da ćemo izaći iz koalicije sa Strankom Bandić Milan 365 u gradskoj Skupštini. To će se dogoditi nakon što podržimo rebalans proračuna jer nismo neozbiljni i znamo što bi za grad i građane značilo neizglasavanje rebalansa, posebno nakon potresa. Nakon što se izglasa rebalans proračuna, HDZ izlazi iz koalicije jer ne želimo više sudjelovati u zaista lošem odnosu prema gradskim financijama i nepoštivanju naših sugrađana, a to se sve vidi kod gradonačelnika Milana Bandića.“

Milan Bandić, dakle, nakon što se izglasa rebalans, u Skupštini ostaje bez većine. Nacionalov izvor tvrdi da to nije neka tragedija, ali da je HDZ-u to važno jer će time dati poruku svojim biračima u Zagrebu: „Najvažnije za Bandića i njegove zastupnike je da dobiju našu podršku oko rebalansa. Ne mogu reći kad će se održati to glasovanje jer se zbog koronavirusa sve poremetilo. Istini za volju, tad je najvažnije imati većinu. Za sve druge točke koje će doći na dnevni red sjednica vjerujem da će se glasovati po savjesti, a čak i ako se nijedan prijedlog ne usvoji, Bandić može vladati gradom i bez potrebne većine. HDZ je velika stranka i to ćemo pokazati ovim potezom, moramo dati do znanja da se odmičemo od ovakvog načina vođenja grada.“

Iako Nacionalov izvor tvrdi da je razlog izlaska iz koalicije taj što je HDZ velika stranka pa se mora odmaknuti od Bandića, činjenica je da se sve donedavno nije tako mislilo. Drugi Nacionalov izvor iz HDZ-a tvrdi da su se za ovaj potez čekali rezultati unutarstranačkih izbora. Kad je Andrej Plenković pobijedio i ostao predsjednik Hrvatske demokratske zajednice, dobiveno je zeleno svjetlo za ovaj izlazak iz koalicije s Bandićem.

Još nisu održani izbori za predsjednika gradskog HDZ-a ali, kaže Nacionalov sugovornik, Plenković će na liste staviti nova imena, njemu vjerna i neopterećena aferama. Cilj je onemogućiti Andriji Mikuliću, trenutačnom glavnom državnom inspektoru i predsjedniku zagrebačkog HDZ-a, i njegovim ljudima ulazak na važne funkcije u Gradu. Kad se izbori održe, a Nacionalov sugovornik pretpostavlja da bi se to moralo riješiti do rujna, onda je otvoren put i za izlazak iz koalicije. Dakle, po svemu sudeći, rujan je rok do kojeg Milan Bandić više neće imati većinu u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.