Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila, u prošlotjednom izdanju tog zagrebačkog tjednika napisao je kolumnu zbog koje je premijer i u drugom mandatu potvrđeni predsjednik HDZ-a Andrej Plenković gotovo pobjesnio, ispričao je Nacionalu izvor blizak vrhu HDZ-a. Taj izvor navodi kako vodeći ljudi stranke bliski Plenkoviću doživljavaju tu kolumnu moguće i najskandaloznijim ispadom Katoličke Crkve unutar zadnjih trideset godina i o njenom sadržaju kaže: “Kolumna je objavljena u tjednu uoči unutarstranačkih izbora i predstavlja čin nikad dosad zabilježenog svrstavanja crkvenog glasila u korist jedne stranačke struje. Glas Koncila se kao katoličko glasilo nikada nije opredjeljivao ni za jednu stranu u državi, pa tako ni za ijednu političku stranku, niti bi to smio činiti. Ali ovaj put umiješao se na stranu hametice poražene struje predvođene Mirom Kovačem. Miklenić se u ovoj situaciji pretvorio u eksponenta radikalne struje HDZ-a.”

Miklenić je kolumnu objavio pod naslovom “Raskol ili bolje služenje”. Naoko je napisana prilično uvijeno, ali opet na način da su je u Plenkovićevom taboru primili i iščitali kao “nož u leđa Plenkovića, ali i kardinala Josipa Bozanića”.

Evo kako je Miklenić na početku kolumne objasnio zašto se bavi izborima u HDZ-u: “U nedjelju 15. ožujka održavaju se prvi izbori po principu „jedan član – jedan glas“ za predsjednika, zamjenika predsjednika i četiri potpredsjednika HDZ-a, a budući da je ta politička stranka, koja je pod vodstvom prvoga predsjednika Franje Tuđmana odigrala veoma važnu ulogu u uspostavljanju samostalne i demokratske Republike Hrvatske, važna i za suoblikovanje hrvatske sadašnjosti i budućnosti, zaslužuje osvrt i sa stajališta općega dobra.”

Potom je pohvalio iskorak što će prvi put nakon 30 godina članovi te političke stranke moći birati izravno, ali je ustvrdio kako je šteta i demokratski manjak što članovi neće moći izravno birati i najvažnija upravna tijela u vodstvu stranke.

Miklenić dalje piše: “Ipak, i u sadašnjim okolnostima, članovi te političke stranke dobili su na svojoj osobnoj važnosti, a tim i na svojoj osobnoj odgovornosti. S obzirom na to da se sva vodstva te političke stranke koja su stranku vodila nakon prvoga predsjednika uglavnom nisu, najblaže rečeno, proslavila, odgovornost svakoga člana u sadašnjem povijesnom trenutku još je veća i zaoštrenija. Pritom članovi te političke stranke ne bi se smjeli voditi svojim osobnim interesom, eventualnom zaštitom ili postizanjem povlastica, nego općim dobrom i te političke stranke i još više općim dobrom Republike Hrvatske.”

Glavni urednik Glasa Koncila nadalje sugerira kako bi se članovi HDZ-a trebali više nego ikada ranije stvarno informirati i o kandidatima i o programima koje nude, a naročito “uzimajući u obzir cjelokupni kontekst aktualne hrvatske političke scene i činjenicu da je u Hrvatskoj demokratska tranzicija i usporena, prespora, gotovo zaustavljena”. Miklenić najveću odgovornost za to pripisuje HDZ-u jer je najdulje na vlasti.

‘Nije dovoljno da novi predsjednik političke stranke bude neposredno izabran, jer premda i tako izabran, može biti autoritaran, isključiv, paternalistički, ostati zaprjeka stvarne demokratizacije’ političke stranke, a to ujedno znači uvelike i zaprjeka demokratizacije hrvatskoga društva u cjelini

Potom Miklenić piše: “Odlukom da unutarstranački izbori budu provedeni po principu „jedan član – jedan glas“ HDZ je krenuo na put demokratizacije i to je svakako pohvalno jer je to jedini put izlaza političke stranke iz mentaliteta komunističke partije u kojoj je vrhuška jedina mislila i to je bilo obligatorno za sve, u kojoj je klijentelizam u obliku moralno-političke podobnosti bio razvijen do savršenstva, a taj mentalitet uvelike je prisutan manje ili više u svim političkim strankama na hrvatskoj političkoj sceni i to je jedan od poglavitih razloga zašto mladi sposobni, školovani ljudi radije odlaze na bilo kakve poslove u inozemstvo negoli da ostanu u domovini i dadnu doprinos u svojoj struci. Hrvatski građani i cjelokupno hrvatsko društvo imaju pravo očekivati da se baš sve političke stranke oslobode toga komunističkoga mentaliteta i svih njegovih negativnih popratnih pojava.”

Potom u kolumni slijedi dio koji su Plenkoviću bliski izvori doživjeli kao Miklenićevu kritiku novopotvrđenog predsjednika

HDZ-a. Miklenić u tom dijelu piše: “Stoga je očito da nije dovoljno da novi predsjednik političke stranke bude neposredno izabran, jer premda i tako izabran, može biti autoritaran, isključiv, paternalistički, tj. može postati zaprjeka stvarne demokratizacije političke stranke, a to ujedno znači uvelike i zaprjeka demokratizacije hrvatskoga društva u cjelini.”

Visoki politički izvor blizak vrhu HDZ-a navodi kako Miklenić kritizira Plenkovića i njemu blizak dio vodstva stranke i u dijelu u kojem piše o nedovoljnoj razini javnih sučeljavanja tijekom predizborne kampanje. Miklenić u tom dijelu kolumne navodi: “Novost je i činjenica da dvije skupine koje žele preuzeti vodstvo HDZ-a u sljedećem mandatu vode javnu kampanju, vrhunac koje bi trebalo biti najavljeno sučeljavanje pred televizijskim kamerama i to zaslužuje pohvalu. No usporedi li se to predizborno nadmetanje npr. s unutarstranačkim nadmetanjem u vodećim političkim strankama u SAD-u, postaje više nego očito koliko je to u HDZ-u tek mali, gotovo neznatan iskorak. Istodobno u velikim američkim političkim strankama nikad se ne događa da bi zbog natjecanja za čelno mjesto u političkoj stranci ili za predsjedničku kandidaturu dovelo do raskola ili do ozbiljnijih razilaženja u samoj političkoj stranci, a u HDZ-u, sudeći po medijskim objavama, upravo to u stanovitoj mjeri prijeti. Ako bi politička i ideološka stajališta skupina koje su se kandidirale za vodstvo bila toliko suprotstavljena da bi prijetio stvarni raskol, opet bi do izražaja trebala doći odgovornost svih članova, koji ipak imaju iskustvo i znanje za prosudbu koja skupina i njezin program više odgovara izvornomu duhu HDZ-a, odnosno koja skupina i njezin program bolje služi legalnim i legitimnim hrvatskim nacionalnim ciljevima i interesima pa može dobiti i veću potporu i drugih političkih stranaka i birača koji nisu članovi stranke.”

Visoki politički izvor blizak vrhu HDZ-a navodi kako je Miklenić u tom dijelu kolumne zapravo vršio pritisak u korist Kovačeve opcije, zagovarajući zadržavanje njihova utjecaja na kreiranje stranačke politike čak i nakon izbornog poraza. O tomu taj izvor kaže: “Naročito se to vidi u dijelu gdje neizravno sugerira da bi desno krilo stranke bolje služilo hrvatskim nacionalnim ciljevima i pridobilo veću potporu desno orijentiranog biračkog tijela”.

Isti izvor navodi kako je Plenkovića zbog nekih prilično prepoznatljivih jezičnih formulacija najviše naljutio sljedeći dio Miklenićeve kolumne koji je aktualni premijer doživio kao izravan napad na sebe: “Više je nego očito da je HDZ, osobito nakon prvoga predsjednika, premda je ostvario neke vrlo važne ciljeve hrvatskog naroda i Republike Hrvatske, ipak mnoge i razočarao svojom nedorečenom, kompromisnom politikom, ideološkim skretanjima i lutanjima i neodlučnošću u ostvarivanju legalnih i legitimnih hrvatskih nacionalnih ciljeva i interesa. Uzimajući u obzir ukupni aktualni politički i ideološki kontekst u Hrvatskoj, tzv. obični članovi HDZ-a imaju priliku odlučiti hoće li ta politička stranka u skoroj budućnosti ići prema svomu zalasku, pogotovo ako postane poput postojećih na političkoj sceni, ako izgubi svoju izvornu specifičnost, ili će odlučnije njegovati izvornu specifičnost prilagođenu promijenjenim okolnostima i tako moći ponuditi hrvatskim biračima služenje u vidu daljnje demokratizacije jačanja proizvodnje i gospodarstva u cjelini.”

U Plenkoviću bliskom stranačkom taboru Miklenića zbog tih navoda svrstavaju u kategoriju njima nesklonih crkvenih krugova poput prebendara i kanonika koje je ne tako davno kardinal Josip Bozanić potpuno razvlastio. Prema tvrdnjama iz istog političkog kruga, Miklenića doživljavaju kao pripadnika radikalnih crkvenih krugova koji su bili nezadovoljni Bozanićevom prošlogodišnjom akcijom kada je na dan Međunarodnog sjećanja na žrtve Holokausta na zagrebačkoj katedrali na Kaptolu na njenom pročelju poput zastava bilo spušteno veliko platno na kojem je pisala riječ Holokaust – na hrvatskom i na hebrejskom jeziku. Bio je to dotad najsnažniji čin određenja Crkve u Hrvatskoj prema Holokaustu, čime je podržano sjećanje na tu veliku tragediju.

U vrhu HDZ-a posebno su razočarani zato što je kolumna takvog sadržaja objavljena, iako se Plenković početkom godine dvaput susreo s visokim izaslanicima Crkve i s njima imao prilično srdačne razgovore. Koncem siječnja, u povodu početka hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a, Plenković je primio predstavnike Vijeća biskupskih konferencija Europske unije na čelu s njegovim predsjednikom, luksemburškim nadbiskupom i kardinalom mons. Jean-Claudeom Hollerichom te predstavnike Konferencije europskih crkava na čelu s njezinim predsjednikom, pastorom Christianom Kriegerom.

Tom sastanku prisustvovali su i nadbiskup zadarski i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić te nadbiskup zagrebački i kardinal mons. Josip Bozanić. Uz Plenkovića, na sastanku su bili i predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, kao i ministri te saborski zastupnici. Sastanak je protekao u prijateljskoj atmosferi, a sugovornici su razmotrili niz aktualnih tema od značaja za budućnost Europe. Posebno je bila naglašena važnost međukulturnog i međureligijskog dijaloga, kao i suradnja s vjerskim zajednicama.

Početkom siječnja Plenković je primio Antuna Škvorčevića, požeškog biskupa i predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog. Njih dvojica razgovarali su o nastavku suradnje i dijaloga koji Vlada i Katolička Crkva vode na socijalnom, kulturnom i obrazovnom planu. Plenković je tada istaknuo predanost Vlade u provedbi međunarodnih ugovora sa Svetom Stolicom. Zbog svega toga Plenkoviću bliski izvori iz vrha HDZ-a smatraju Miklenićevu kolumnu krajnje neprimjerenom.