Nacional je koncem vikenda na uvid dobio sadržaj kaznene prijave protiv brigadnog generala Ivice Komljena, zamjenika ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA), podnesene prije nekoliko dana, koja baca dosad nepoznato svjetlo na razmjere internih obračuna unutar te agencije i može predstavljati uvod u novu veliku obavještajnu aferu. Komljen je prijavljen zbog kaznenog djela zlostavljanja na radu opisanog u članku 133. Kaznenog zakona te zbog kaznenog djela zlostavljanja i ponižavanja podređenog ili mlađeg u službi opisanog u članku 362. Kaznenog zakona.

Prijavu je podnio umirovljeni časnik Ministarstva obrane Vladimir Turković iz Karlovca, a podnio ju je Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu. Turković je bio sudionik Domovinskog rata od 1. srpnja 1991. do 30. lipnja 1996. U djelatnom sastavu Ministarstva obrane bio je od 15. travnja 1995., i to prvo kao pripadnik SIS-a, potom VSA-e, te na koncu VSOA-e sve do umirovljenja 31. prosinca prošle godine. Od 2016. bio je u činu pukovnika, a od 2001. nalazio se na rukovodećim pozicijama. Od 2007. do 2013. bio je voditelj Ureda VSOA-e u Karlovcu, a nakon toga još četiri godine zamjenik voditelja istog Ureda. U prijavi je napisao i sljedeće:

“S obzirom na dosadašnja negativna iskustva tijekom mojeg rada u VSOA-i u postupanjima Odjela Vojne policije GS OS po zahtjevima USKOK-a i DORH-a, mišljenja sam kako u predmetnom slučaju uključivanje Vojne policije u istražne radnje i kriminalističku obradu ne bi dalo objektivna i relevantna saznanja o predmetnoj problematici.”

Turković je svoju prijavu istodobno poslao na pažnju Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost, Ureda predsjednika te Ureda predsjednika Vlade. Prema tvrdnjama izvora upoznatog s detaljima ovog slučaja, premijer Andrej Plenković zatražio je da se taj slučaj dodatno ispita.

Turković u prijavi protiv Komljena navodi da se on prema njemu u više navrata ponašao bahato, omalovažavajući i prepotentno te da je krajnje negativno komentirao njegova razmišljanja i stavove povezane s operativnim radom VSOA-e. Iz sadržaja prijave može se iščitati da postoje dva temeljna razloga zašto se našao na Komljenovu udaru. Prvi je bliskost s bivšim zamjenikom ravnatelja VSOA-e Ognjenom Preostom, a drugi je sumnja na to da je upravo on bio neslužbeni izvor Nacionala u situacijama kada je Nacional kritički pisao o zbivanjima unutar VSOA-e.

Turković je to doznao praktički tijekom svog pretposljednjeg radnog dana unutar VSOA-e. U tom dijelu prijave on piše: “30. prosinca 2019. – dva dana prije odlaska u mirovinu general Komljen me u deset sati pozvao na poligrafsko testiranje uz prijetnju da nikad neću dobiti certifikat ako budem išao negdje raditi u neku tvrtku, poput HS Produkta, ako se ne odazovem testiranju. Navodni razlog pozivanja bila je sumnja, kako mi je general Komljen osobno rekao, da sam ja osumnjičen kao glavni zviždač za tjednik Nacional, koji je pisao o problemima unutar VSOA-e.”

Nacional je još sredinom siječnja objavio kako vodstvo Vojne sigurnosno-obavještajne agencije pokušava pronaći tko je Nacionalu dostavio informacije o nezakonitom nadzoru civilnih osoba sredinom studenoga prošle godine u Vukovaru. Drugim riječima, da je u tijeku lov na zviždača koji je upozorio na nezakonito špijunsko postupanje.

Sada se počinje nazirati kako vodstvo VSOA-e sumnja na to da je taj zviždač bio upravo podnositelj kaznene prijave protiv Komljena.

Nacionalu se koncem prosinca preko posrednika javio izvor iz Vojne sigurnosno-obavještajne službe i dopustio da se s ekrana njegova mobilnog telefona presnimi više fotografija snimljenih mobitelima, navodeći da one predstavljaju materijalne tragove koji upućuju na to da je VSOA jednu špijunsku operaciju provela potpuno izvan svojih ovlasti. Taj izvor, štoviše, tvrdi da ti materijali otkrivaju da se radilo o nezakonitom nadziranju, odnosno da su agenti VSOA-e na terenu nadzirali civilne osobe. Bude li potrebno, spreman je o svojim saznanjima svjedočiti pred istražnim tijelima ili pred sudom.

Isti izvor navodi da je ta operacija provođena u studenome u Vukovaru, da nosi ime Operacija Vukovar i da je provedena tijekom obilježavanja 28. godišnjice pada Vukovara. Izvor koji je dostavio te materijale o njima kaže sljedeće:

“Akciju je osmislio zamjenik ravnatelja Ivica Komljen te pomoćnici Danko Mršo i Ivica Ivančić. Cilj operacije zapravo je bio praćenje civila jer su bivši pripadnici HOS-a danas ništa drugo nego civilne osobe. Akciju su provodili tako da su strateški rasporedili operativce na raznim punktovima po gradu. Oni su potom pametnim telefonima fotografirali što se zbiva i prijete li kakvi incidenti u režiji te grupe ljudi. Bilo je i nekoliko osoba koje su sve fotografirale profesionalnim fotoaparatima. Na terenu su akciju koordinirali Drago Kondić, Ivano Lovrić i Mislav Pelko. Problem je u tomu što VSOA nije ovlaštena samostalno poduzimati bilo kakve akcije usmjerene prema civilima. To može raditi SOA, ali ne VSOA. Može se dogoditi da službe u nekim situacijama surađuju, ali to ovdje nije bio slučaj.”

Međutim, prozvane ni do danas nitko nije propitivao, nego oni izgleda pokušavaju sanirati štetu lovom na izvore za njih neugodnih informacija. Turković je očito bio jedna od njihovih meta.

Turković je u kaznenoj prijavi protiv Komljena poredao i detaljno opisao kronologiju zlostavljanja koja je trpio na radu. Napisao je da mu nadređeni tijekom 2017. dvaput nisu uručili rješenje o rasporedu te da je zbog toga tražio službeni razgovor s nadređenima, ali da ga nisu htjeli saslušati te da je zbog toga morao sastaviti službenu bilješku o mobingu. Međutim, nakon što ju je sastavio, smjesta je iz Karlovca premješten u Zagreb, u drugu Upravu VSOA-e, te mu je onemogućen normalan rad. Potom je zato što je sastavio tu službenu bilješku protiv njega pokrenut stegovni postupak, ali je na koncu bio oslobođen odgovornosti.

Nakon toga Turković navodi da ga je Komljen pozvao i rekao mu da za njega nema slobodnog ustrojbenog mjesta u VSOA-i za čin pukovnik-brigadir te da ako ne prihvati ustrojbeno mjesto bojnika može slobodno otići na raspolaganje u MORH. On je potom prihvatio tu degradaciju jer se bojao gubitka radnog mjesta. Zatim su ga prebacili u službu dežurstva. On je na to radno mjesto u Zagreb morao putovati iz Karlovca, a potom tvrdi da mu nisu dodijelili dežurnog pomoćnika, zbog čega je morao dežurati i po 24 sata, što je suprotno zakonu.

Turković u prijavi navodi kako su ga na poslu zlostavljali i nakon što se 2018. vratio s hodočašća iz Lourdesa. Po povratku su protiv njega opet pokrenuli stegovni postupak, s obrazloženjem da je za vrijeme mise u crkvi sjedio u prvoj klupi, da je išao na kupanje u svetu vodu i da je dao izjavu za HTV kao hodočasnik. I taj put također je bio oslobođen.

Turković je u prijavi naveo i cijeli niz situacija u kojima ga je Komljen pred svjedocima ponižavao i govorio mu neprimjerenosti. U prijavi je opisao sljedeće situacije i kronološki ih poredao:

“12. listopada 2018. za vrijeme dežurstva u prisustvu dvojice zaposlenika VSOA-e (N.H. i T.K.) mi je govorio kako sam lopov i zlo za ovu državu kao i moj prijatelj Ognjen Preost, 13. studenoga 2018. govorio mi je da sam kao Preostov konj, o čemu mogu svjedočiti zaposlenici Agencije: S.I., K.B., T.K., S.R. i M.C., 23. studenoga 2018. naložio je kako me se mora stavljati prekovremeno na dežurstvo o čemu mogu svjedočiti K.B. i S.I., 28. prosinca 2018. obraćao mi se na način da će me istjerati i VSOA-e, da mu je dosta mene i Ognjena Preosta, da smo mi lopovi, što može posvjedočiti N.H., 18. rujna 2019. govorio mi je da sam najveće zlo koje postoji jer sam ga upoznao s Ognjenom Preostom te je uz grube riječi izjavio kako će me iz Ureda izbaciti kroz prozor, o čemu može svjedočiti Ž. S., 3. prosinca 2019. pozvao me u Ured te me napao zašto se družim sa zaposlenikom Agencije J.K., tko nam je dozvolio da izađemo iz vojarne van te nam obojici uručio izvatke iz ZKP-a s insinuacijom da smo nešto zatajili, a što smo znali vezano za Ognjena Preosta, o čemu mogu svjedočiti K.B. i J.K.”

Turković u prijavi nastavlja kako je evidentno da su ravnatelj VSOA-e general Ivica Kinder i njegov zamjenik Komljen nad njim sve vrijeme vodili i vršili mobing te mu uskratili daljnji profesionalni razvoj i napredovanje u čin brigadira, zakinuli ga financijski, a kao osobu moralno slomili i ponizili pred svih 400 djelatnika Agencije. Turković piše:

“Moram napomenuti da je cijelo navedeno vrijeme u VSOA-i bilo upražnjenih brigadirskih i pukovničkih mjesta za koje sam imao sve reference i uvjete, ali njihova je odluka bila da me osramote i natjeraju da podnesem zahtjev za mirovinu, što sam na kraju i učinio kako bih izbjegao daljnju sramotu, omalovažavanje, podcjenjivanje i diskriminaciju. Isti su na brigadirska i pukovnička mjesta postavljali državne službenike bez iskustva i dovoljno znanja, čime su me ponizili kao dragovoljca i aktivnog sudionika Domovinskog rata, jednog od stvaratelja ove Agencije i naposljetku kao čovjeka, supruga, oca i kolegu.”

Turković je u Državnom odvjetništvu već dao svoj iskaz, a isto su učinili i neki svjedoci čije je saslušanje on predložio.

Sve to u središte pozornosti dovodi Komljena. Rođen je 11. srpnja 1965. u Brčkom. Tijekom šezdesetih s roditeljima se doselio u Slavoniju, u Posavske Podgajce, gdje je završio osnovnu i srednju školu. 1985. otišao je na odsluženje vojnog roka u tadašnju JNA u Skoplje, a potom je u Osijeku upisao Višu elektrotehničku školu, gdje je studirao do izbijanja Domovinskog rata, ali nije diplomirao.

U obranu Hrvatske Komljen se uključio koncem 1990., kada se priključio braniteljima sela koji su tada bili organizirani od strane Teritorijalne obrane u Županji. Ubrzo potom pristupio je vinkovačkoj policiji, a potom sredinom 1991. prelazi u MUP u Zagreb, gdje se 4. listopada 1991. priključuje prvoj gardijskoj brigadi Tigrovi. Od 25. studenog 1992. postavljen je za zapovjednika 350. diverzantskog odreda Glavnog stožera OS RH (DOGS) u Stubičkoj Slatini. Tu je dužnost obnašao sve do 30. lipnja 2001.

Komljen je 9. srpnja 2004. diplomirao na Društvenom veleučilištu u Zagrebu, na odjelu za izobrazbu trenera pri Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu za stjecanje više stručne spreme i stekao stručni naziv “viši trener sportske rekreacije”. Nepunih pet godina kasnije, 4. veljače 2009. položio je završni ispit na Specijalističkom diplomskom stručnom studiju za izobrazbu trenera u trajanju od tri semestra na Društvenom veleučilištu u Zagrebu, čime je završio drugu razinu visokoškolske stručne izobrazbe i stekao naziv “stručni specijalist – trener sportske rekreacije”.

Tijekom tog perioda, a kalendarski punih šest godina, od 2001. do 2007. obnašao je dužnost načelnika Odjela za obavještajne poslove G-2 Zapovjedništva 1. zbornog područja Karlovac.

Nacional je dobio uvid i u neke interne dokumente VSOA-e o manje poznatim detaljima iz Komljenove profesionalne biografije. Lako je moguće da su ti dokumenti sastavljani za vrijeme kada je tim procesima unutar Agencije upravljao Ognjen Preost, dugogodišnji zamjenik ravnatelja VSOA-e, koji je zajedno s bivšim ravnateljem te Agencije Darkom Grdićem nepravomoćno osuđen zbog krađe novca za doušnike, gotovo pet milijuna kuna u razdoblju od 2009. do 2012.

U tom internom dokumentu stoji i sljedeće:

“Tijekom 1993. stekao je status HRVI VIII. grupe s 40 posto tjelesnog oštećenja za stalno, navodno zbog detonacije granate i ozljede šake. Međutim prema operativno utemeljenim saznanjima, suborci mu se ne sjećaju da je bio ranjen, ali im je poznato da je za vrijeme dok je s Tigrovima bio stacioniran na Sljemenu doživio prometnu nesreću kada se spuštao sa Sljemena, te se ozlijedio, što povezuju s njegovim statusom HRVI. U Kaznenoj evidenciji MUP-a i Policijske uprave Zagrebačke Komljen je evidentiran jer je 30. prosinca 1991. Policijska postaja Medvešćak podnijela kaznenu prijavu Općinskom javnom tužiocu zbog osnovane sumnje da je Komljen počinio kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom. Naime, 13. prosinca 1991. u prostorijama hotela Tomislavov dom na Sljemenu Komljen je pucao iz pištolja na suborca Vladu Đereka, pripadnika VI. Bojne 1. gardijske brigade HV-a, koji je pripit stvarao nered. Komljen je kao tadašnji zamjenik zapovjednika te bojne intervenirao, te mu je naredio da prestane s izazivanjem nereda i udalji se u svoju sobu. Pošto je Đerek odbio izvršiti zapovijed došlo je do verbalnog sukoba, nakon čega je Komljen otišao tražiti intervenciju vojne policije. Kad se vratio u hotel Komljen je ponovo od Đereka tražio da ode u sobu. Ovaj je to isprva kanio napraviti ali se zaustavio na polukatu hotela, izvukao pištolj i repetirao ga i usmjerio u pravcu Komljena. Komljen se potom bacio na pod, izvadio svoj pištolj i ispalio metak u zid pored Đereka.”

Potom se situacija smirila, ali su kasnije obojica odvedena na kriminalističku obradu. Za navedeno djelo Komljen nije bio osuđivan. U istom dokumentu stoji i kako se Komljen zalagao da se prema civilnim institucijama zaštite pojedini problematični članovi DOGS-a, koji su se sredinom devedesetih na području Zagorja povezivali s razbojstvima, bahatim ponašanjem, sukobima s policijom, iznudama i reketarenjem ugostiteljskih objekata. Sve su to tada istraživali i SIS i Kriminalistička vojna policija, a Komljen nije bio jedini koji se zalagao da se njegovi problematični kolege zaštite. Međutim, u internim dokumentima VSOA-e stoji da je Komljen prema istim tim pojedincima u postrojbi poduzimao stegovne mjere iz svoje nadležnosti, dajući im opomene i ukore.

U internom dokumentu VSOA-e stoji i sljedeće:

“Napominjemo da je unutar 350. DOGS-a utvrđen nestanak određene količine pješačkog oružja za koje počinitelji nisu nikad pronađeni. Međutim, prema raspoloživim operativnim saznanjima, s predmetnim nestankom oružja povezuje se i Ivicu Komljena koji je tada bio zapovjednik postrojbe. Operativnim postupanjem sigurnosnih službi RH i Interpola predmetno oružje locirano je i identificirano kod pripadnika IRA-e i ETA-e, gdje su engleske službe sigurnosti imale operativni interes… Napominjemo da je SIS u sklopu Operativne akcije AUDI koja je bila usmjerena na razjašnjavanje slučajeva trgovine motornim vozilima koja su bila mobilizirana u HV, identificirao i brigadira Ivicu Komljena s pripadnicima 350. DOGS-a koji su bili involvirani u manipulacije i preprodaju mobiliziranih vozila. Ističemo kako Komljen nema radnih, stručnih, pa ni karakternih osobina i kvaliteta za obnašanje dužnosti unutar VSOA primjerenih njegovom činu. U Agenciju je primljen temeljem odluke bivšeg ravnatelja, pokojnog generala Gordana Čačića, a na preporuku tadašnjeg zapovjednika Hrvatske kopnene vojske, generala Marijana Marekovića koji je uvijek težio da u Agenciji ima “svoje ljude”.”

U istom dokumentu navodi se i da se Komljen često prema mlađim i školovanim zaposlenicima odnosi bahato i prepotentno te na omalovažavajući i nekulturan način komentira njihova razmišljanja i stavove povezane s njihovim operativnim radom i praktičnom primjenom zakonskih i podzakonskih akata koji reguliraju nadležnost i djelokrug rada VSOA-e. Praktički se sadržaj tog dijela dokumenta preklapa s tvrdnjama Vladimira Turkovića koje je on iznio u kaznenoj prijavi. Sve to skupa stvara prilično neugodan pritisak na Komljena.