Nacional otkriva kako se u pozadini imenovanja novog glavnog državnog odvjetnika odvijao rat dviju HDZ-ovih frakcija pa je Turudić isplivao kao kandidat jer je propao Šeparovićev plan da imenuje suca Ustavnog suda Rajka Mlinarića, a sada bi mu se Turudić mogao osvetiti
Kako bi ti reagirao da ti srušimo presudu?” Ta je znamenita rečenica koju je tadašnji sudac, trenutno predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, u proljeće 2015. izrekao Ivanu Turudiću, tadašnjem predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu, danas postala ključna za razumijevanje zamršenih igara moći i nepoznatih aspekata pozadine imenovanja Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika. Tu je rečenicu Šeparović izrekao u proljeće 2015. pred više svjedoka u zagrebačkom restoranu Orkan ispipavajući teren za ono što će uslijediti par mjeseci nakon toga – a radilo se o ukidanju Turudićeve presude bivšem premijeru Ivi Sanaderu i predsjedniku Uprave MOL-a Zsoltu Hernádiju zbog predaje upravljačkih prava nad Inom mađarskom MOL-u u zamjenu za mito od 10 milijuna eura. Od tada Turudić i Šeparović ne razgovaraju jer se Turudić tom prilikom ustao od stola i potom prekinuo svaku komunikaciju s njim.
Međutim, kada su se u pravosudnim krugovima pojavile informacije kako postoje indicije da se iza sporne odluke Ustavnog suda u slučaju Sanader vrti cifra od 5 milijuna eura mita, što je 27. prosinca 2016. objavio Nacional, Šeparović je posumnjao da je te teze “u eter” plasirao upravo Turudić. Iako je DORH upravo na Šeparovićev zahtjev kasnije provjeravao i odbacio te optužbe, kad preuzme funkciju glavnog državnog odvjetnika, Turudić koji i sam o tome ima informacije, može na temelju toga tražiti preotvaranje tog spisa.
Turudić je već bio neizravno uključen u dramatične događaje u DORH-u vezano uz ispitivanje priče o spomenutom navodnom mitu. Izgleda da je upravo o njegovu svjedočenju ovisilo hoće li DORH te optužbe ozbiljno shvatiti. O tome je nekoliko godina kasnije govorio u intervjuu za Jutarnji list:
“U ljeto kada je donesena odluka Ustavnog suda dogodila se još jedna zanimljiva stvar. Bivši glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan me pozvao na kavu u DORH. Razgovarali smo, a u jednom trenutku se pridružio Mladen Bajić. Cvitan je glasno, tako da su ga mogli čuti i u susjednim prostorijama, govorio da je do njega dopro glas i indicije da su neki suci Ustavnog suda uzeli novac da ukinu presudu u predmetu Ina – MOL. Rekao je da će o tome održati konferenciju za tisak na kojoj će sve jasno i glasno reći (…) Pretpostavljam da je Šeks prenio Šeparoviću kako sam ja kazao da je on korumpiran i da je dobio novac za ukidanje presude Ina – MOL. Ja to nisam rekao.”
Međutim, na pitanje: “Sumnjate li da je na Ustavnom sudu bilo korupcije kada se odlučivalo o presudi bivšem premijeru Ivi Sanaderu?”, Turudić je tada odgovorio sljedeće:
“Da sam rekao to što mi imputira Šeparović, Cvitan bi odmah uzeo moju izjavu i tretirao je kao kaznenu prijavu. Međutim, ja to nisam rekao Cvitanu. On je tek nakon nekoliko godina ispitivao pitanje korupcije na Ustavnom sudu, i to upravo na zahtjev predsjednika Ustavnog suda. DORH je zaključio kako nema ni osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo.”
Ključno je u toj Turudićevoj izjavi Jutarnjem listu to da on to nije rekao Cvitanu. Što otvara prostor za zaključivanje da je možda rekao nekom drugom.
Sada su sve te okolnosti, međutim, postale važne za razumijevanje zašto u pozadini Turudićeva imenovanja lako moguće nije samo plan, kako je uvjerena oporba, da premijer Andrej Plenković preko Turudića ovlada DORH-om, već i pokušaj uspostave ravnoteže moći unutar više zaraćenih struja HDZ-a za kontrolu nad pravosuđem, u kojem već duže vrijeme značajne poluge utjecaja ima i jaka struja kojoj pripadaju Miroslav Šeparović i ministar Branko Bačić, njegov bliski prijatelj po korčulanskoj zavičajnoj liniji, po nekima i kum.
Nacional je od više visokih pravosudnih izvora, od kojih su neki bliski Vladi, još ranije doznao da je Turudićevo imenovanje zapravo bilo kompromisno rješenje nakon što je propao plan struje Miroslava Šeparovića, već desetljećima jednog od glavnih kadrovika u hrvatskom pravosuđu, koji je u vrijeme dok su si bili dobri “gurao” i samog Turudića, da na mjesto šefa DORH-a instalira jednog drugog kandidata.
‘Kako bi ti reagirao da ti srušimo presudu?’ pitao je Šeparović Turudića u restoranu Orkan u proljeće 2015., dva, tri mjeseca prije no što je Ustavni sud srušio presudu protiv Sanadera
No u tim se računicama sada kao glavna točka prijeloma koja bi u sljedećim mjesecima mogla odrediti odnose moći u vrhu pravosudne piramide u Hrvatskoj kristalizira upravo odnos Ivana Turudića i Miroslava Šeparovića, i to upravo zbog njihova konačnog obračuna oko slučaja Sanader. Visoki pravosudni krugovi bliski Ivanu Turudiću tvrde da on smatra da je Šeparović glavni i odgovorni krivac koji je presudno utjecao na rušenje, to jest ukidanje prve pravomoćne presude Ivi Sanaderu te da su upravo zahvaljujući njegovim pozadinskim manevrima i tajnim dogovorima ostali suci Ustavnog suda nevoljko prihvatili tezu da presudu treba poništiti i vratiti na ponovno suđenje.
Turudić smatra, kako tvrde visoki pravosudni izvori koji su više puta bili u društvu u kojem je on to osobno izgovorio, da je tom presudom počinjena veleizdaja jer je upravo ta presuda bila ključna za to što je Republika Hrvatska izgubila arbitražu protiv mađarskog MOL-a. A ako to smatra čovjek koji će zasjesti na mjesto glavnog državnog odvjetnika, otvara se, za sada samo pretpostavka, da bi on mogao povući i neke konkretne poteze kako bi se dodatno istražile okolnosti koje su dovele do te, po Turudiću, sramotne odluke Ustavnog suda.
“Turudić je preda mnom izjavio da se Hrvatska nikad neće oporaviti od te odluke Ustavnog suda jer je njome počinjena elementarna nepravda i čista veleizdaja. Rekao je da je to zločin bez kazne te da se repovi te odluke vuku i danas”, tvrdi jedan od svjedoka pred kojim je Turudić u jednom društvu to izgovorio. Taj isti izvor tvrdi i da je Turudić uvjeren da je sve poteze oko pripreme te odluke vukao upravo Miroslav Šeparović koji se već godinama, kako tvrdi, “bavi Turudićem” i “podmeće mu klipove”.
“Predsjednica Ustavnog suda u to je vrijeme bila Jasna Omejec, ali Miroslav Šeparović je bio siva eminencija. On i Snježana Bagić na koju on ima značajan utjecaj. Sjetite se da je predmet najprije dobio ustavni sudac Davor Krapac kojem su spis uzeli zbog bolesti, a on je na kraju, nesretan čovjek, počinio samoubojstvo. Bio je pravedan čovjek, nije bilo boljeg stručnjaka koji bi mogao o tom predmetu dati mjerodavno mišljenje, ali je bio doveden u situaciju da radi protiv svoje volje. Zatim se sjetite što je sudac Ivan Matija napisao o tom predmetu. On i Mato Arlović, kao uostalom i Krapac, htjeli su pisati izdvojena mišljenja, ali su na kraju odustali. Aldo Radulović iz Pule je isto bio protiv. U svakom slučaju to je vrlo kontroverzna odluka koja nam je upropastila borbu protiv korupcije i onemogućila pravdu u slučaju Ina jer je presudno utjecala na arbitražu. Istoj onoj arbitraži koja je odlučila tako da pozove Sanadera za svjedoka u svom predmetu i u kojoj je naš ‘sjajni’ akademik Barbić glasao protiv Hrvatske. No u cijeloj toj priči oko Ustavnog suda ključno je da je siva eminencija bio upravo Šeparović i da je imao svoju vojsku iza sebe”, tvrdi Nacionalov visoki pravosudni izvor.
Naime, Ivan Matija, jedan od 11 sudaca tadašnjeg saziva Ustavnog suda koji je donio odluku o ukidanju pravomoćne presude Sanaderu, tražio je da dio spisa Ustavnog suda u predmetu Sanader postane i dopis s njegovim potpisom u kojem iznosi niz dvojbi koje ga muče oko odluke o ukidanju presude Sanaderu.
“Znači, ako ste Vi svi uvjereni (kao što ja nisam) da će ove odluke ojačati instituciju Ustavnog suda i ustavnog sudovanja te da će i sucima to značiti veliki PLUS u nastavku profesionalne karijere, a nikakav MINUS, ja ću biti sretan i lako ću u svom penzionerskom statusu otrpjeti sve kritike i pokude”… “Stoga ću iz institucionalnog i kolegijalnog oportunizma i vjere u vas glasati ZA. Rekoh i (Ne) spasih dušu svoju”. To su dijelovi dokumenta koji je postao dio zapisnika sjednice Ustavnog suda RH, održane 24. srpnja 2015., na kojoj je taj sud jednoglasno donio čuvenu odluku o ukidanju prve pravomoćne presude bivšem premijeru Ivi Sanaderu.
Današnji predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović i još uvijek aktualni sudac Visokog kaznenog suda Ivan Turudić godinama su bili bliski, smatralo se čak da je Šeparović jedan od onih koji pozadinski guraju Turudića, ali otkad je 2015. Ustavni sud srušio Turudićevu presudu protiv Sanadera, oni ne razgovaraju. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL
Ivan Matija je nekoliko mjeseci kasnije otišao u mirovinu, a dokument je u travnju 2016. objavio Jutarnji list. Taj je dokument značajan jer i u pismenoj formi potvrđuje da su itekako postojali pritisci na suce Ustavnog suda oko odluke u slučaju Sanader te da ih se, očito, uvjeravalo kako će ta odluka “ojačati instituciju Ustavnog suda”. Kada bi se pojavili novi dokazi u prilog tvrdnjama da je presudni pritisak na suce izvršio Miroslav Šeparović, moglo bi doći do neslućenih dramatičnih događanja u pravosudnoj sferi.
U tom kontekstu treba promatrati i informacije da su upravo Šeparović i njegova struja željeli igrati presudnu ulogu u odabiru novog glavnog državnog odvjetnika.
Izvor blizak Vladi, i to izvor koji sa skepsom gleda na Turudićev izbor na novu funkciju, za Nacional je izjavio:
“Turudić se kao glavni kandidat pojavio spletom okolnosti, a ne zbog nekog Plenkovićeva masterplana. Na sve to zapravo su ključno htjeli utjecati ljudi iz interesne klike bliske šefu Ustavnog suda Miroslavu Šeparoviću. Oni su pripremali teren za Rajka Mlinarića, ali su zanemarili neke privatne detalje zbog kojih on nije dočekao završno neslužbeno odobrenje da će proći, pa se nije niti kandidirao. U svjetlu postojećih kandidata, kao jedini s realnim kapacitetom da nešto u trulom sustavu DORH-a počne mijenjati, koliko god to paradoksalno može zvučati, isplivao je Turudić. Koji će radi izgradnje vlastita imidža bez problema ‘odrezati i granu na kojoj je isprva sjedio’. S tim se dijelom jednadžbe Plenković moguće grdno prevario.”
Taj izvor zapravo tvrdi da Turudićeva kandidatura ne bi ni bila moguća da u zadnji čas nije propao plan Šeparoviću bliske struje koja je forsirala suca Ustavnog suda Rajka Mlinarića, ali je on na kraju zbog privatnih razloga odustao od prijave.
Tu je činjenicu, izgleda, iskoristio Ivan Turudić koji je procijenio da neće imati dovoljno jakog protukandidata u bitki za čelno mjesto DORH-a. Sasvim je sigurno da ni njegova kandidatura ne bi bila moguća bez podrške barem jednog dijela HDZ-a jer je imenovanje glavnog državnog odvjetnika u konačnici stvar volje vladajuće većine. Pa je vrlo lako moguće da je presudnu podršku Turudiću dala upravo struja suprotstavljena Šeparoviću i Bačiću koja je, moguće, Turudiću dala svojevrsni “mig” da može proći.
Zato bi sada Turudićevi potezi, čim 27. svibnja preuzme funkciju, mogli izazvati i neke nove podjele u HDZ-u, posebno ako se usudi taknuti u Šeparovićev milje i preotvoriti slučaj Sanader – Ustavni sud.
DORH je u vrijeme dinka cvitana proveo istragu oko navodnog mita za suce Ustavnog suda, i to na Šeparovićev zahtjev, ali nisu našli ništa sporno. Sada bi Turudić, ako želi, mogao preotvoriti tu istragu. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL
Turudić je kao šef Županijskog suda u Zagrebu i kao predsjednik sudskog vijeća 2012. donio osuđujuću presudu bivšem premijeru Ivi Sanaderu u slučaju Ina – MOL. Šeparović je bio jedan od glavnih protagonista rušenja te presude, a rečenica koju je izrekao u zagrebačkom restoranu Orkan, na ručku s nekoliko sudaca Ustavnog suda i Ivanom Turudićem, označila je prekretnicu u njihovu do tada bliskom odnosu. Nacional je informacije o tom ručku i tome što je Šeparović tada rekao objavio još 26. svibnja 2015. u tekstu pod naslovom “Kako se priprema amnestija Ive Sanadera”, koji je bio najavljen i na naslovnici tog izdanja, a te informacije nikada nitko nije demantirao. Kao ni informacije o tome da su se nedugo prije sporne odluke Ustavnog suda u jednom lokalu u neposrednoj blizini Sabora sastali Šeparović i Čedo Prodanović, jedan od Sanaderovih odvjetnika. Njih su dvojica dugogodišnji poznanici, a tada su tvrdili da Sanaderov slučaj uopće nije bio tema njihova razgovora.
Nacional je već tada od izvora bliskih vrhu SDP-a, ali i vrhu HDZ-a dobio informacije da su u tijeku žestoka lobiranja i pritisci prema Ustavnom sudu s ciljem da se pokuša osigurati amnestija za Sanadera, a ta je amnestija podrazumijevala upravo poništavanje prve, osuđujuće presude koju je donio Turudić. Nacional je još tada prepričao sadržaj ručka na kojem je Šeparović zapravo želio ispitati kako će Turudić reagirati na rušenje te presude. Sada, devet godina kasnije, izvor koji je i prvi put Nacionalu ispričao detalje tog ručka, ponovno se prisjetio tog događaja.
“Šeparović je kao u šali pitao Turudića bi li se on ljutio ako bi mu ukinuli presudu protiv Sanadera. On mu je na to odgovorio: ‘Nemate razloga ukinuti presudu’, a nakon toga je razgovor otišao u nekom drugom smjeru. Međutim, Turudić je to itekako zapamtio, to jest sjetio se tog ručka i razgovora u trenutku kad se saznalo da je Ustavni sud ukinuo presudu”, tvrdi Nacionalov izvor.
Turudić je, uostalom, o tom ručku i javno govorio u intervjuu za Jutarnji list 7. travnja 2019., rekavši o svom odnosu sa Šeparovićem sljedeće:
“Godinama smo imali vrlo dobre odnose. Sve je počelo pucati oko odluke Ustavnog suda u predmetu bivšeg premijera Ive Sanadera u slučaju Ina – MOL. Kako je taj predmet još u tijeku, o njemu ne želim ništa govoriti poštujući presumpciju nevinosti okrivljenika koja je zagarantirana Ustavom RH, a uz to je, slobodno se može reći, i civilizacijska tekovina. Prvi put sam posumnjao u namjere Šeparovića kada me je u jednom društvu pred nekoliko ljudi pitao bih li se ja ljutio ako bi Ustavni sud ukinuo navedenu presudu. To je bilo prije nego što se na Ustavnom sudu uopće počelo raditi na tom predmetu. Rekao sam da smatram kako nema ni jednog razloga da presuda koju je potvrdio Vrhovni sud RH kao najviši sud u RH predstavlja teško kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika. Na to je Šeparović kazao da se samo šali. Nakon toga smo još jednom bili na kavi. Pitao sam ga usput kako idu stvari s odlukom, a on je odgovorio da nema pojma jer ni u čemu ne sudjeluje. Imao je i pravo ništa mi o tome ne reći i ja bih to prihvatio. Međutim, pogodilo me to što mi je čovjek za kojeg sam smatrao da mi je prijatelj lagao u lice. Nakon toga više nismo nikada razgovarali.”
Na pitanje tko su svjedoci pred kojima ga je Šeparović to pitao, Turudić je odgovorio da su to bili “suci s Ustavnog i Vrhovnog suda i jedan zajednički prijatelj” te da “on zna tko su”.
‘Turudić je preda mnom izjavio da se Hrvatska nikad neće oporaviti od te odluke Ustavnog suda jer je njome počinjena elementarna nepravda i čista veleizdaja. Rekao je da je to zločin bez kazne’
Turudić i Šeparović od tada, to jest od kada je Ustavni sud u srpnju 2015. poništio Turudićevu presudu protiv Sanadera – ne razgovaraju, a Turudić je otvoreno u više svojih javnih nastupa kritizirao tu presudu, pa i u spomenutom intervjuu za Jutarnji list, u kojem je rekao i sljedeće:
“Smatrao sam, a to i danas tvrdim, da je ta odluka pogrešna, što je lako dokazati. Nedavno su to u svojim znanstvenim radovima dokazali Zlata Đurđević i Ivo Josipović na stručnom seminaru u Opatiji. Kada su čuli o čemu će biti riječi na seminaru, predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović je sugerirao sucima Ustavnog suda da ne dođu, što su oni bez iznimke prihvatili, pa čak i sudac tog suda koji je imao već pripremljeno izlaganje.” Šeparović godinama slovi za jednog od najmoćnijih i najutjecajnijih, ali i najbogatijih ljudi hrvatskog pravosuđa. Osobito je po korčulanskoj liniji blizak s Brankom Bačićem, današnjim ministrom graditeljstva koji je već 20-ak godina u najužem vrhu HDZ-a, a smatra se da je njegov utjecaj znatno širi od funkcija koje je do sada obnašao. U pravosudnim krugovima neprestano upozoravaju na činjenicu da je neodrživo što je Šeparović, uz funkciju predsjednika Ustavnog suda, imao i odvjetnički ured Šeparović, Špehar i Gavranić koji je formalno preuzela njegova supruga Ljerka Šeparović te da je taj ured samo od državne tvrtke Plinacro tijekom 2019. i 2020. uprihodilo najmanje 6,35 milijuna kuna. Od kada se Šeparovićeva supruga povukla iz toga ureda, ured se zove Špehar i Gavranić, ali ugovor s Plinacrom očito je ostao na snazi. Nacional je objavio kako im je Plinacro u siječnju ove godine bez javne nabave dodijelio ugovor vrijedan 465 tisuća eura.
Šeparović već godinama slovi kao jedan od sudaca Ustavnog suda kojeg se može smatrati bliskim HDZ-u, a u kumskim je odnosima s HDZ-ovim utjecajnim veteranom Vladimirom Šeksom. Još do prije nekoliko godina osovinu Šeparović – Šeks – Bačić – Kalmeta unutar stranke kolokvijalno se nazivalo “skupinom kum”. Tvrdilo se da upravo oni iz sjene dirigiraju brojnim važnim procesima, a da su međusobno vezani isprepletenim čvrstim kumskim vezama.
Za vrijeme prvog premijerskog mandata Ive Sanadera Šeparovića se doživljavalo kao glavnog neformalnog pravosudnog kadrovika u HDZ-u. Smatralo se da je on bio jedan od onih koji su početkom 2006. utjecali i na smjenu tadašnje ministrice pravosuđa Vesne Škare Ožbolt. Poznavatelji prilika u HDZ-u tvrdili su da su njeni prvi ozbiljni problemi u odnosima s HDZ-om počeli u ljeto 2005., kada je odlučila poništiti natječaj za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu. Ona je tada naljutila tadašnjeg premijera Sanadera, predsjednika Sabora Vladimira Šeksa i Šeparovića, tada glavnog pravosudnog kadrovika HDZ-a, koji su tada neformalno u kandidaturi za tu funkciju podržavali suca tog suda Ivana Turudića.
Pretpostavljalo se tada da je Turudić dobio podršku HDZ-a nakon što je na zatvorsku kaznu osudio Hrvoja Petrača. Petrač je bio jedan od osumnjičenih za otmicu malodobnog sina umirovljenoga generala Vladimira Zagorca. Turudić je u tom slučaju sudio, a Šeparović je bio Zagorčev odvjetnik. Za Šeparovića je cijeli slučaj bio neugodan, jer je on kao zainteresirana strana sudjelovao u tom slučaju, pa se moglo nagađati da je on za Turudića lobirao i iz nekih drugih razloga. Iako Sanader, Šeks i Šeparović nisu imali nikakve formalne veze s izborom predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, u HDZ-u se računalo da je njihovo neformalno lobiranje trebalo biti presudno, jer je Turudić ispunio sve formalne pretpostavke za obnašanje te funkcije, a dobio je i većinsku potporu kolega sudaca iz deveteročlanog sudačkog vijeća. Upravo je Šeparović odveo Turudića na tajni sastanak sa Sanaderom i Šeksom u Banske dvore, gdje mu je bila obećana podrška u kandidaturi za šefa Županijskog suda u Zagrebu. Međutim, Vesna Škare Ožbolt tu je inicijativu poremetila, pa je dijelom i zbog toga nakon nekoliko mjeseci smijenjena. U to je vrijeme Šeparović sa Sanaderom bio u bliskim i povjerljivim odnosima, ali se slično moglo tvrditi i za Turudića, pa ga je ovaj nekoliko godina kasnije u promijenjenim političkim okolnostima svejedno osudio na zatvorsku kaznu.
Moguće da od takvog prevrtljivog Turudićeva ponašanja sada najviše strahuje njegov nekadašnji proteže Miroslav Šeparović.
Komentari