Premijer Andrej Plenković u strahu je od desnog krila vlastite stranke i to je ključni razlog zbog kojeg je imenovao Tomu Medveda da ga mijenja u slučaju spriječenosti da obavlja premijersku dužnost. Bila je to njegova politička odluka koja ujedno potencijalno najavljuje kojim bi političkim smjerom HDZ mogao krenuti ako i kada Plenković odluči nastaviti karijeru u međunarodnoj politici.

Plenković je tu političku odluku donio u fazi u kojoj to još uopće nije bio dužan učiniti. Jer Vlada je unatoč tomu što je Plenković obolio od korone, funkcionirala normalno, on se javljao putem videolinka i nastavio je obavljati svoje dužnosti iz vlastitog doma. No Plenković je ipak istaknuo Medveda kao čovjeka koji će ga mijenjati.

Strah od desnice u vlastitim redovima prevladava pritom sve drugačije ili blaže impostirane argumente koje je u prilog opravdavanju tog poteza ponudio visoki politički izvor blizak vrhu HDZ-a i samom Plenkoviću.

A taj izvor navodi da je Plenković time donio jedinu logičnu odluku, ističući da je Medved njegov zamjenik u HDZ-u i čovjek koji kontrolira i ima veliki utjecaj na desni dio stranke, branitelje i njihove udruge.

Taj izvor za Nacional je rekao: “Sve to Medveda čini najpogodnijom osobom. Istaknuo je Medveda da se amortiziraju napadi s desnice pa kad se sve to skupa analizira, to se u njegovu krugu doživljava kao politički i taktički mudra odluka. Naročito jer HDZ ima većinu u Saboru s tankih 76 mandata.”

Isti izvor istaknuo je da je ta odluka dobro primljena među Plenkovićevim najbližim suradnicima koji se svrstavaju u umjerenu stranačku struju te je dodao: “Božinović je na čelu nacionalnog stožera. Izuzetno je zaokupljen pandemijom korone. A uz sve to, tu je i problem ilegalnih migranata. Te dvije izvanredne situacije dramatično opterećuju njegov ionako zahtjevan ministarski posao.”

Iako to u najmanju ruku graniči s neutemeljenim uljepšavanjem ili, grublje govoreći, teškim političkim manipulacijama, u Plenkovićevu najužem krugu Medveda se nastoji ocrtati i staviti izvan politički radikalnog konteksta.

Nastojeći umanjiti dojam straha od desnice u vlastitim redovima, izvor blizak vrhu HDZ-a Medveda nastoji politički okarakterizirati prvenstveno kao čovjeka dobre naravi sa značajnim političkim legitimitetom, jer je dobro prošao na unutarstranačkim izborima i postao zamjenik predsjednika HDZ-a. U tom kontekstu je rekao: “Medveda se dobro prihvaća. On nije desni radikal, nego je naprosto čovjek koji nikada nije dao radikalnu izjavu, branitelj je, zapovjednik Tigrova i domoljub.”

Isti izvor smatra da je puno prerano uopće razmišljati o tome kakav će HDZ ostati nakon Plenkovića i koja će struja u njemu dominirati. Utoliko misle da je spomenuta odluka politički inteligentna.

A ono što u Plenkovićevu najužem krugu smatraju politički inteligentnim, u praksi se svodi na sljedeće – premijer je u ključnom kriznom trenutku u kojem se Hrvatska nalazi u kontekstu borbe s pandemijom korone, pokazao da Vladu i HDZ predaje u ruke osobe s desnog krila stranke. To je politička činjenica koja dubinski portretira aktualni HDZ. Naročito u svjetlu nekih drugih političkih činjenica koje se vežu uz Medvedovu karijeru i politički angažman.

I sugovornici koji ne odobravaju izbor Tome Medveda na mjesto čovjeka koji mijenja Plenkovića, istaknuli su kako je “normalno da je Plenković stavio Medveda na to mjesto jer je Medved ujedno i Plenkovićev zamjenik u HDZ-u”. Međutim, upravo u tome vide problem. Sugovornik iz jedne od bivših vladajućih garnitura HDZ-a tako je rekao:

“Proeuropski orijentirani političar, kakvim se Plenković voli predstavljati, nikada ne bi čovjeka poput Medveda stavio za svog zamjenika. Kao prvo, Medved je zalutao u politiku, on nije političar već šatoraš koji je rušio prethodne vlade. Ne možeš takvu osobu staviti za zamjenika, odnosno možeš, ali to samo pokazuje da se Plenković iz nekog razloga panično boji branitelja i desnice. Nitko prije njega u HDZ-u nije se bojao ni branitelja ni desnice. Od Tuđmana, Sanadera do Jadranke Kosor, koju su branitelji također prozivali i prosvjedovali zbog suđenja generalima u Haagu, Borković ju je čak i vrijeđao, a ona nije ni trepnula jer nije imala kompleks, za razliku od Plenkovića koji iz nekog razloga ima neku vrstu kompleksa u odnosu na tu populaciju. Rezultat toga je da je prvi čovjek države po pitanju ovlasti trenutno Medved.”

Kad je, pak, riječ o tome zašto Plenković kao čovjeka koji će ga mijenjati u Vladi nije stavio nekog drugog, recimo potpredsjednika Vlade Davora Božinovića, taj sugovornik rekao je sljedeće:

“Plenkoviću je očito bilo važno poslati poruku stranačkim drugovima i drugaricama. Mene to ništa nije iznenadilo, dapače. Međutim, ako ćemo pošteno, kad je Sanader izabrao Jadranku Kosor da ga zamijeni u Vladi, i on se tada vodio istom logikom jer je ona također tada obnašala funkciju njegove zamjenice u stranci.”

Ovog političara fascinira činjenica da nikog u javnosti nije previše iznenadilo kad je Plenković na unutarstranačkim izborima u HDZ-u kandidirao Medveda kao svog zamjenika, o čemu je rekao: “Problem je postojao već tada, ali nitko nije na njega ukazivao. Pa Medved je ispraćao posmrtne ostatke ustaša s vojnim počastima, na otvaranju nekog spomenika posebno pozdravljao osuđenog generala Norca, došao na komemoraciju Slobodanu Praljku, netom osuđenom u Haagu za ratni zločin. Ministri u proeuropskoj vladi ne idu na komemoracije ljudima osuđenima za ratne zločine. Naravno, nemojmo zaboraviti ni onaj famozni Thompsonov koncert u Slunju povodom Oluje, kojem je Medved bio glavni pokrovitelj. Takvog čovjeka, dakle, kandidirati za zamjenika, govori o jednoj kameleonskoj politici. Plenković prodaje jednu priču, a Medved ima jednu drugačiju priču pa njih dvojica tako skupa balansiraju. Međutim, ne mogu zamisliti njih dvojicu kad ostanu nasamo. Volio bih znati o čemu razgovaraju i koje su im dodirne točke”, komentirao je Nacionalov izvor.

Medved se našao u središtu pozornosti i nakon nedavnog incidenta u režiji svog državnog tajnika Stjepana Sučića, kada je zbog neprimjerenog ponašanja u jednom vukovarskom lokalu bio prisiljen dati ostavku. Nacionalovi sugovornici koji su otprije pratili rad tog čovjeka, smatraju da Sučićevo ponašanje nikoga ne bi trebalo čuditi jer je primjedbi na njegov rad bilo i prije. Ali je Tomo Medved sve to stavljao “pod tepih”.

Slična je priča s dvoje državnih tajnika iz Ministarstva branitelja, kao i vozačem Tome Medveda, koji se svi spominju u istrazi protiv bivše državne tajnice Josipe Rimac. Vozač se spominje u kraku afere s polaganjem državnih stručnih ispita. Medved je tvrdio da njegov vozač nije znao za postupanje državnih tajnika vezano uz njegovo polaganje stručnog ispita.

“Razgovarao sam s vozačem, on nije znao za to postupanje”, rekao je Medved novinarima nakon užeg kabineta Vlade.

O vozaču je rekao da se nakon niza godina rada na određeno vrijeme u Ministarstvu hrvatskih branitelja, javio na javni poziv za prijem i prošao cjelokupni postupak, pri čemu je imao obvezu položiti državni stručni ispit. Kad je riječ o državnim tajnicima, Medved je rekao da je iz rješenja koje su dobili nakon što je protiv njih otvorena istraga, vidio sve za što ih se tereti, a vezano uz njihovu korespondenciju s Josipom Rimac koja je bila osumnjičena i za pogodovanje pri polaganju državnih ispita.

“Želim naglasiti da je tih dvoje državnih tajnika i prije no što je istraga proširena, stavilo svoje mandate na raspolaganje u skladu s ranijom odlukom, dakle da svi državni dužnosnici stave svoje mandate na raspolaganje. Kako je ovdje posrijedi istražni postupak, dalje ne bih ulazio u meritum, ne bih ulazio u detalje istrage”, izjavio je Medved u rujnu ove godine, kada se u javnosti govorilo o proširenju istrage u slučaju Rimac.

Nacional je, inače, prije nekoliko godina pisao o tome kako je jedan od vozača Tome Medveda dobio otkaz nakon što se pobunio protiv šefa voznog parka, umirovljenog branitelja kojeg je Medved osobno postavio na tu funkciju. Istina je da je povod za otkaz bio incident u kojem se taj vozač zabio automobilom u rampu Ministarstva, međutim, to se dogodilo u izvanrednim okolnostima. Taj vozač koji se pobunio inače je sin nestalog hrvatskog branitelja kojem su zamijenili identitet, a potragu za ocem praktički je sam organizirao te je slučajno ustanovio da je njegov otac bio pokopan pod tuđim identitetom. Tijekom potrage za ocem imao je primjedbe na rad Stjepana Sučića koji je bio na čelu Uprave za nestale, ali istovremeno se počeo sukobljavati i sa šefom voznog parka kojeg je doveo Medved. Incident s rampom, koji je taj mladić napravio izvan radnog vremena, u trenutku kad je saznao da mu je otac bio pokopan pod tuđim imenom, praktički je iskorišten da bi ga se maknulo iz Ministarstva jer se nije uklapao u ekipu koju je Medved tamo doveo.