Nacional je proteklog vikenda razgovarao s glavnim urednicima i novinarima nekih od najutjecajnijih hrvatskih dnevnika i internetskih portala, i doznao kako među njima postoji konsenzus s Hrvatskim novinarskim društvom (HND) u osudi i odbacivanju prijedloga nacrta Zakona o medijima – odnosno “radnog teksta kao polazišta za raspravu”, kako ga zove ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek – koji je proteklog tjedna doživio žestoku javnu kritiku nakon što ga je njegov autor, Ministarstvo kulture i medija, 5. srpnja dostavilo članovima Radne skupine za izradu Zakona o medijima. Premda ne osporavaju potrebu donošenja novog Zakona o medijima – predstavnici novinara i medijskih izdavača, uostalom, još od 2021.godine sudjeluju u Radnoj skupini – sugovornici Nacionala složili su se kako je ponuđena verzija napisana s namjerom da se, naprosto, uništi slobodno novinarstvo, te da se istodobno financijski subvencionira poslušništvo medija prema vladi.

Glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić, glavni urednik Jutarnjeg lista Goran Ogurlić, direktor portala Telegram Miran Pavić te istraživački novinar portala Index Ilko Ćimić slažu se da je neprihvatljiv dokument što ga je Ministarstvo kulture i medija dostavilo članovima Radne skupine. Riječ je o opsežnome materijalu na pedesetak stranica pod naslovom “Prijedlog nacrta Zakona o medijima – za Radnu skupinu 05.07.2023.”. Premda ministrica Obuljen Koržinek taj dokument zove tek “radnim tekstom kao polazištem za raspravu”, on je napisan u formi zakona i raspoređen prema poglavljima i člancima, a da bi bio u konačnoj zakonskoj formi, nedostaju još samo redni brojevi članaka, što svjedoči manje o “radnome tekstu”, a više o ozbiljnoj nakani Ministarstva da ta verzija zakona bude što bliža konačnoj. Nakon što je Ministarstvo kulture i medija taj “prijedlog nacrta” 5. srpnja, na sastanku Radne skupine za izradu Zakona o medijima, dostavilo članovima tog tijela, direktor Telegrama Miran Pavić ljutito je na Facebooku komentirao sadržaj tog materijala te objavio njegove dijelove. Pavićeva je reakcija pokrenula lavinu novinarskog nezadovoljstva i negativnih reakcija, koja je kulminirala u četvrtak, 20. srpnja, izvanrednom konferencijom za novinare HND-a i Sindikata novinara Hrvatske (SNH), te, istoga dana, objavljivanjem odgovora HND-a Ministarstvu kulture i medija na taj radni nacrt, u kojemu HND dokument Ministarstva naziva, među ostalim, “nezapamćenim državnim uplitanjem u novinarske slobode” koje “ugrožava sve demokratske procese”, kao i “izravnim državnim udarom na pozitivna pravila koja definiraju novinarstvo u demokratskim državama više od stotinu godina”.

Sugovornici Nacionala složili su se kako je ponuđena verzija napisana s namjerom da se financijski subvencionira poslušništvo medija prema vladi Andreja Plenkovića

Dokument nije cjelovito objavljen u medijima, ali je Nacional u njegovu posjedu. Riječ je o opsežnom materijalu na više od pedeset stranica, koji je već na prvi pogled bitno duži i kompliciraniji od postojećeg Zakona o medijima, što samo po sebi budi sumnju u jasnoću, razumljivost i primjenjivost tog propisa, osobine koje su u medijskom poslu iznimno važne. Dok postojeći Zakon o medijima ima osam poglavlja, prijedlog nacrta koji je ponudilo Ministarstvo kulture podijeljen je u čak trinaest opsežnih poglavlja. Od tih trinaest, čak tri – sedmo, osmo i deveto – iscrpno propisuju “zaštitu osobnih prava”, “objavu ispravka” i “odgovornost za štetu” počinjenu objavljenom informacijom, što također, već na prvi pogled, svjedoči o restriktivnom porivu zakonodavca koji, umjesto da Zakonom o medijima širi prostor slobode te štiti i jača zaštitu novinara te njihovo pravo da istražuju i objavljuju istinu, nastoji, kako stoji u jednom od predloženih članaka, obvezati medije da su “dužni naknaditi štetu koju svojim vlastitim djelovanjem prouzroče trećemu informacijom objavljenom u svom mediju” osim ako “dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje ili da su postojali razlozi koji isključuju njegovu odgovornost”. Drugim riječima, zakonodavac unaprijed sumnja, pa to još ugrađuje u zakon, da mediji i novinari svoj posao rade s namjerom da nekome nanesu štetu, a ne da ga rade kako bi javnost doznala istinu, ma kakva ona bila.

Dao bi se napisati iscrpan popis ozbiljnih zamjerki radnom nacrtu što ga predlaže ministarstvo Nine Obuljen Koržinek, što je, uostalom, HND i učinio u svojem pismu Ministarstvu od 19. srpnja, a isto tako i udruge izdavača u medijima. Trinaesto poglavlje predloženog radnog nacrta, primjerice, propisuje djelokrug i sastav Agencije za medije, novoga tijela koje bi na svojevrstan način zamijenilo i uvelike proširilo djelokrug postojeće Agencije za elektroničke medije, ili bi se s njom preklapalo, što nije nimalo bolje. Tijela te nove agencije, prema onome što se dade iščitati iz nacrta, preuzela bi vođenje gotovo svih poslova iz područja medijskog sektora, što bi praktički ukinulo samoregulaciju novinarske profesije, koju bi preuzela država. Agencija za medije, naime, u svojem bi sastavu imala takozvano Vijeće za medije i Vijeće stručnjaka za medije, u kojemu bi novinari bili u manjini, a njihove bi članove imenovao Hrvatski sabor, na prijedlog saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, u kojemu odluke donosi parlamentarna većina. Također, i ravnatelja Agencije za medije imenovala bi parlamentarna većina, pa je jasno da Plenkovićeva vlada predloženim nacrtom ni ne pokušava prikriti kako joj je namjera da iz ruku novinarske struke preuzme i monopolizira temeljne profesionalne zasade novinarskog posla, kao što je odlučivanje o tome tko jest, a tko nije novinar. Poslovi Vijeća za medije uvelike bi proširili sadašnje ovlasti Vijeća za elektroničke medije, dok bi posve novo tijelo, Vijeće stručnjaka za medije, od pet članova imalo samo jednog novinara, a odlučivalo bi, među ostalim, “o upisu u registar novinara i novinskih nakladnika”. To znači da bi tijelo koje je imenovala saborska većina, a koje od pet članova ima samo jednog novinara, odlučivalo o tome tko u Hrvatskoj može, a tko ne može, biti profesionalni novinar. Pritom, o zahtjevu za upisom u upisnik Vijeće bi odlučivalo na temelju Pravilnika o profesionalnom novinarstvu, koje bi također donijelo isto to Vijeće. Povrh svega, protiv odluke Vijeća ne bi bila moguća žalba, nego samo tužba Upravnom sudu. Jasno je, dakle, da bi od države imenovani činovnici dobili pravo da odlučuju o tome tko može, a tko ne može biti novinar, a da pritom o novinarskom poslu ne bi morali znati baš ništa – ali bi zato morali imati povjerenje vladajuće stranke.

Gotovo svi ministri u vladi na čelu s premijerom Plenkovićem i ministricom Ninom Obuljen Koržinek nedavno su u Splitu sudjelovali na proslavi rođendana Slobodne Dalmacije. FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

To su samo neke od brojnih ozbiljnih zamjerki ovome prijedlogu zakona, koje se mogu iščitati već na prvi pogled. Glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić, u razgovoru za Nacional, kazao je kako nitko ne osporava da treba donijeti novi Zakon o medijima, jer je postojeći zastario, budući da je na snazi već dvadesetak godina, što je predugo razdoblje za medijsko područje koje se iznimno brzo mijenja. “Bio bih sretniji da ovaj materijal nije objavljen prije nego što je o njemu raspravila Radna skupina, kako bi njezini članovi mogli čuti objašnjenja autora tog dokumenta, koji nije nacrt, nego radni materijal. Tako se sada dogodilo da javnost raspravlja o nečemu što još nitko nije u cijelosti vidio. Ali, da ne bude zabune – taj radni materijal stvarno nije dobar, i treba ga uvelike popraviti”, kazao je Klarić za Nacional. On se, primjerice, slaže s kritikom HND-a koji se naročito protivi odredbi koja u radnom nacrtu glasi ovako: “S podatkom o neimenovanom izvoru informacije novinar je prije objavljivanja dužan upoznati glavnog urednika na način utvrđen statutom medija.” Klarić drži da “uopće nema rasprave o tome” kako je takva odredba neprihvatljiva. “Unutar redakcije mora postojati povjerenje urednika i novinara, a ono se gradi na tome što novinari znaju da je urednik taj koji, da tako kažem, ‘prima udarce’ za objavljene tekstove”, kaže Klarić. On smatra kako su neprihvatljive i odredbe o tome da “pružatelj medijskih usluga nije dužan objaviti novinarski prilog koji je izrađen u radnom odnosu, po narudžbi ili u izvršavanju neke druge ugovorne obveze”, a da pritom “pružatelj medijskih usluga, glavni urednik ni drugi urednik nisu dužni obrazložiti razloge neobjavljivanja novinarskog priloga”. Povrh toga, glavni urednik Večernjeg lista smatra neprihvatljivom i odredbu koja je predložena u ovoj formi: “Nije dopušteno u medijima umanjivati povjerenje javnosti u ulogu sudova u demokratskom društvu osim ako je riječ o informacijama koje su utemeljene na istinitim činjeničnim navodima ili na činjeničnim navodima za koje su novinar i glavni urednik imali osnovani razlog povjerovati da su točni i poduzeli su u dobroj vjeri razumne mjere za provjeru njihove točnosti u skladu s pravilima novinarske struke i etike.” Kada je riječ o Upisniku profesionalnih novinara i fotoreportera, Klarić se ne slaže s konceptom koji je ponudilo Ministarstvo kulture i medija. “Takav upisnik imao bi smisla kad bi se odnosio na slobodne novinare, freelancere, kojima bi, na osnovu upisnika, država plaćala socijalna davanja, i koji bi na osnovu upisa mogli slobodno raditi. Takvo smo rješenje predlagali”, kaže Klarić, dodajući kako upisnik u predloženoj formi dobiva sasvim drugi, nepoželjan smisao.

‘Vrlo je jasno da se ide na uništavanje portala koji nemaju tiskana izdanja, a činjenica je da su i ti portali uvelike pridonijeli krizi vlade i smjeni mnogih ministara’, kaže Ilko Ćimić

On smatra kako ovaj prijedlog nacrta ipak nudi i neka dobra rješenja. Najviše se to odnosi na 10. poglavlje prijedloga, u kojemu se propisuju prava medija kod, kako ih radni nacrt naziva, “sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja”, poznatijih pod nazivom SLAPP tužbe, što je akronim od engleske sintagme “Strategic lawsuits against public participation”, “strateške tužbe protiv javnog angažmana”. Riječ je o zlonamjernim tužbama protiv medija koje najčešće nemaju utemeljenja u činjenicama, i služe samo tome da medijima i novinarima ometaju i otežavaju posao. U Hrvatskoj je takvih tužbi, kao što je HND u više navrata objavljivao, već nekoliko godina aktivno oko tisuću, po čemu je Hrvatska jedna od članica EU s najviše SLAPP tužbi protiv medija i novinara. “SLAPP tužbe napokon su ušle u Zakon o medijima, a to je ono što smo već dugo tražili”, kazao je Klarić za Nacional, ne ulazeći detaljnije u sadržaj odredbi koje zakon nudi. On je kratko komentirao i dio zakona koji predviđa državno subvencioniranje tiska, naročito dnevnog, što je prijedlog koji je naročito razljutio vlasnike internetskih portala. Klarić je solidaran s kolegama na portalima, i kaže kako je pogrešno propisati, što predlaže zakon, da internetski portal može dobiti subvenciju pod uvjetom da postoji njegova tiskana inačica. “Pa već za koju godinu možda neće izlaziti niti jedan tiskani medij”, argumentira Klarić. Kada je pak riječ o potpori tiskanim medijima, on naglašava kako je treba proširiti na “dnevne novine, tjednike i magazine”, jer se tako “spašavaju redakcije”. “Radni materijal o kojemu se u javnosti govori apsolutno treba popraviti, i šteta je što se ta verzija uopće pojavila u javnosti, prije nego što je radna skupina raspravila o njoj”, kazao je Nacionalu glavni urednik Večernjeg lista.

‘Riječ je definitivno o političkoj odluci da se novinari kazne za sve što su otkrili u mandatima Plenkovićeve vlade’, kaže Ilko Ćimić (desno) s portala index.hr, ujedno i dobitnik nagrade HND-a. FOTO: Emica Elvedji/PIXSELL

Glavni urednik Jutarnjeg lista Goran Ogurlić također se slaže s kritikom koju je nacrtu prijedloga proteklog tjedna uputio HND. “Svakako mislim da je HND izvukao sve ono što je struci bitno”, kazao je Ogurlić za Nacional. On se slaže i s primjedbama na nacrt prijedloga koje je Ministarstvu kulture i medija poslala Udruga novinskih izdavača koja djeluje pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Nacional doznaje kako je Udruga Ministarstvu poslala više od stotinu komentara, a iz dijela koji je bio dostupan Nacionalu, jasno je kako su novinski izdavači “sasjekli” prijedlog, te očekuju da se na sljedećem sastanku Radne skupine raspravlja o prijedlozima “svih članova” Radne skupine. Novinski su izdavači, primjerice, snažno kritizirali “’dvostruke’ odredbe o Vijećima, pravilnicima, agencijama itd. koje su nepotrebne jer sva ta tijela i akti već postoje”, i koje će “izazvati nejasnoće i probleme u primjeni i otežati rad medija”, te ih “opteretiti prevelikim regulatornim obvezama”. Izdavači se protive rješenjima u nacrtu koja bi otežala oglašavanje i “dovela do umanjenja prihoda”, a nije im jasno ni što znači pojam iz nacrta o “reprezentativnim udrugama” novinara i izdavača, kao što su i protiv nejasnih kriterija za upisnik novinara i fotoreportera. Podsjećaju kako “dosta novinara koji imaju ugled i višegodišnji staž nemaju završene fakultete pa treba voditi računa da završeni fakultet ne bude jedan od kriterija jer bi to za niz medijskih kuća izazvalo probleme”. ”Općenito smatramo da je teško utvrditi objektivne kriterije za takav registar, a da se ne postavi pitanje eventualne diskriminacije”, napisali su izdavači, koji se protive i pravu Vijeća stručnjaka za medije da donosi statute redakcija, jer to “mora ostati slobodna volja nakladnika i novinara i ne može ga nametati neko vanjsko tijelo”. Izdavači se nedvosmisleno protive i zabrani “umanjivanja povjerenja javnosti u ulogu sudova”, jer takvu odredbu smatraju “diskriminirajućom i protivnoj mnogobrojnoj praksi Europskog suda za ljudska prava”.

Direktor portala Telegram Miran Pavić u svojoj je prvoj Facebook objavi radni nacrt nazvao ‘ozbiljnim kandidatom za najskandalozniji državni dokument dosad isproduciran u ovoj verziji Hrvatske’. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

Direktor portala Telegram Miran Pavić u svojoj je prvoj Facebook objavi radni nacrt nazvao “ozbiljnim kandidatom za najskandalozniji državni dokument dosad isproduciran u ovoj verziji Hrvatske”. “Novim zakonom”, ustvrdio je, “planira se ozakoniti i značajno proširiti trenutna HDZ-ova operacija financiranja medija, mega Fimi Medija; žestoko kazniti sve zločeste i neposlušne, a posebno one koji su smjenjivali i hapsili ministre; u medije uvesti dosad neviđenu razinu državne kontrole, i obilato nagraditi sve koji na naslovnicama drže dovoljno lijepe premijerove fotografije”. U izjavi za Nacional, dodatno je obrazložio taj svoj stav, napominjući kako portal Telegram nije bio pozvan da sudjeluje u izradi zakona. “Mi smo ovaj nacrt Ministarstva dobili naknadno, preko Hrvatske udruge digitalnih izdavača, te smo pozvani da iznesemo svoje komentare. To smo i napravili, a dio komentara odlučili smo objaviti javno”, kaže Pavić, koji je uvjeren kako bi iz zakona trebalo izbaciti “gotovo sve”. “Cijeli nacrt ide u smjeru da se novinare i sudionike tržišta učini ovisnima o državi i jednoj stranci, poput branitelja i braniteljskih udruga”, ocjenjuje Pavić. “Recimo, državni upisnik novinara duboko je skandalozna, nedemokratska ideja. To je suprotno temeljnim ustavnim odredbama, europskim konvencijama, kompromitira i ponižava novinarsku struku. Hoće li”, pita Pavić, “novinari Nacionala, Indexa ili Telegrama stajati u redu i čekati da ih državni službenik odobri za novinare?”. Komentirao je i prijedlog ustanovljavanja Agencije za medije, nazvavši ga “klasičnim orbanovskim potezom za širenje državne kontrole”.

‘Državni upisnik novinara duboko je skandalozna, nedemokratska ideja. To je suprotno temeljnim ustavnim odredbama, europskim konvencijama, kompromitira i ponižava novinarsku struku’, smatra Miran Pavić

Vladin nacrt predviđa subvencioniranje medija, ali tako da prednost izrijekom daje dnevnim novinama, što je potencijalna točka raskola među medijima; u svom Facebook postu, primjerice, Miran Pavić je napisao kako će “država iskeširati dodatni novac odabranim dnevnim listovima, u obliku poticaja za distribuciju novina, u aranžmanu s Hrvatskom poštom (!!)”, ali i “dodatni novac za razvoj digitalne pretplate, ali samo onim izdavačima, koji imaju i dnevni tisak – tako da ove poticaje mogu dobiti svi, osim naravno Telegrama”. Pritom, “uvest će novi, poseban porez od 10% na internetsko oglašavanje, s idejom da se lova od toga prebacuje odabranim tiskanim izdavačima”. U izjavi za Nacional, Pavić tvrdi kako je “riječ o očitoj odmazdi Vlade, jer postoji samo jedan dnevnoinformativni portal koji je uveo digitalnu pretplatu, a nema svoje dnevno tiskano izdanje – Telegram”. “Prema ovom genijalnom prijedlogu, news portali dobili bi poticaje za svoju digitalnu pretplatu, a samo Telegram ne bi. Dubinski ne razumijemo zašto bi država trebala spašavati izdavače s 40-50 milijuna eura godišnjeg prihoda, koji kroz paywall nisu uspjeli zadobiti povjerenje korisnika”, kaže urednik Telegrama. “Zanimljivo je”, dodaje, “kako se iz Vlade zaklinju u pluralizam, a nigdje nisu predložili da se svaki državni eurocent, potrošen u medijima, mora javno objaviti, odmah, u realnom vremenu, s iznosom, primateljem, davateljem, fakturom i troškovnikom. Ne samo iz državnih agencija, ureda, ministarstava i ustanova, nego i lokalne samouprave, komunalnih poduzeća, turističkih zajednica, poduzeća u većinskom vlasništvu države ili poduzeća u kojima država ima neki udio dionica, poput HPB-a i Podravke. Sve na stol. To su deseci milijuna eura koji se trenutno dijele netransparentno i potajno. To su, recimo, legendarne konferencije s ministrima o ničemu, i čitavi novinski prilozi koje plaćaju ministarstva, gradovi, stranke ili županije.”

‘Svakako mislim da je HND izvukao sve ono što je struci bitno’, kazao je glavni urednik Jutarnjeg lista Goran Ogurlić za Nacional. FOTO: Ronald Gorsic / CROPIX

Istraživački novinar portala Index Ilko Ćimić smatra kako je prijedlog nacrta Zakona o medijima “napisan apsolutno zato da se unište slobodni mediji – to je intencija od prve do posljednje rečenice”. Prijedlog, među ostalim, “legalizira cenzuru”: “Prijedlog je da nakladnik ne mora objaviti tekst koji je prethodno naručio, odnosno tekst dogovoren s urednikom. To nije drugo nego legalizacija cenzure, koja nakladnicima i vlasnicima medija otvara i prostor da manipuliraju temama i tekstovima”, kaže Ćimić. Velikim problemom smatra i prijedlog da novinar mora otkriti svoj izvor informacija. “Već sada postoji zakonska mogućnost da sud može novinaru naložiti da otkrije svoje izvore. S ovim bi rješenjem više ljudi moglo doznati tko je izvor novinarske informacije, što je vrlo opasno, jer bi moglo uzrokovati da se izvori informacija prestanu obraćati novinarima. Naime, ljudi se s povjerenjem obraćaju novinarima, a ne medijskim kućama, jer imaju povjerenja da će ostati zaštićeni, a da će njihova informacija istodobno biti obrađena na profesionalan i najbolji način. Ovako, to bi moglo biti zauvijek izgubljeno. Sve je to vrlo opasno, i za novinarstvo, i za interes javnosti”, upozorava Ilko Ćimić, koji napominje kako je moguće da je prijedlog obveze otkrivanja novinarskih izvora “posljedica afere Borg, jer aktualnu vlast i dandanas zanima tko je bio izvor za to istraživanje u aferi Agrokor, u kojemu je razotkrivena tajna skupina koja je pisala zakon o Agrokoru”.

‘Dobili smo tekst u kojem ni temeljne definicije i pojmovi nisu u duhu osnaživanja slobode novinara, kao ni Ustavom zajamčene slobode medija’, ocijenilo je Hrvatsko novinarsko društvo

Ćimić “vrlo opasnim” smatra i prijedlog uvođenja Agencije za medije, u sklopu koje bi djelovalo Vijeće za medije i Vijeće stručnjaka za medije. “To će biti politički imenovano tijelo čiji članovi uopće ne bi morali biti novinari, a odlučivanje o tome tko može biti novinar prepušta se vijeću stručnjaka od čijih pet članova čak četiri nisu novinari”, podsjeća. Ćimić se slaže da bi trebalo regulirati tko jest, a tko nije novinar, “ali predloženi način, preko upisnika novinara i fotoreportera koji vodi Vijeće stručnjaka za medije, apsolutno je nedopustiv, jer odlučivanje o tome prepušta birokratskom tijelu u kojemu su novinari apsolutna manjina, i koje bi po upitnim kriterijima odlučivalo o tome tko može biti novinar.” Pritom, dodaje Ćimić, nevjerojatno je da se u radnom nacrtu uopće ne spominje krovna organizacija hrvatskih novinara, HND. “Imam dojam da se vlada i u ovom slučaju ponaša kao u slučaju zabrane pozdrava ‘Za dom spremni’, pa da pokušava napraviti kompromis sa svim stranama: možda je motiv za ovakav radni nacrt da se otvori prostor za udruge poput ‘Hrvatskih novinara i publicista’, HNIP, koja se predstavlja kao cehovsko udruženje, ali svi dobro znamo da ona to nije. Ne mogu se oteti dojmu da vlada takvima želi dati nekakav ravnopravni status s HND-om, što je apsolutno nedopustivo, i hrvatski novinari i HND to ne bi smjeli dopustiti”, kaže Ćimić, koji je uvjeren da je nacrt zakona napisan s namjerom uništenja medija i zaustavljanja pojedinih novinara koji su najviše doprinijeli za smjenu velikog broja ministara u dvije vlade Andreja Plenkovića.

‘Bio bih sretniji da ovaj materijal nije objavljen prije nego što je o njemu raspravila Radna skupina’, kaže Dražen Klarić. FOTO: Marko Prpic/PIXSELL

“Riječ je definitivno o političkoj odluci da se novinari kazne za sve što su otkrili u mandatima Plenkovićeve vlade”, kaže Ilko Ćimić. Pritom, stranka koja je pravomoćno osuđena u poznatoj aferi ‘Fimi Media” – koja se djelomice odnosila i na podmićivanje medija – ovim prijedlogom, kaže Ćimić, “legalizira neku vrstu ‘Fimi Medije’, jer definira da državne firme i agencije 20 posto svojih prihoda za promidžbu moraju davati tisku, naročito dnevnom, ali ne i portalima.” “Zakon je napisan da se pomogne prije svega dnevnom tisku, dok je tjedni tisak jako loše prošao. Sve u svemu, vrlo je jasno da se ide na uništavanje portala koji nemaju tiskana izdanja, a činjenica je da su i ti portali uvelike pridonijeli krizi vlade i smjeni mnogih ministara”, kaže Ilko Ćimić.

Sporan je i način na koji su novinari doznali da je nacrt prijedloga zakona napisan. Ministarstvo kulture i medija, naime, potpuno ih je zaobišlo: nakon što su se predstavnici HND-a i Sindikata novinara Hrvatske u prosincu 2021. odazvali na poziv Ministarstva kulture i medija te poslali svoje komentare za prijedlog novog zakona, Vlada je šutjela duže od godine dana, da bi u veljači ove godine predstavnike struke izvijestila kako se zbog rada na Nacionalnom planu oporavka i otpornosti (NPOO) obustavlja pisanje novoga Zakona o medijima. Od tada do 5. srpnja ove godine, kada je Ministarstvo kulture i medija dostavilo radni nacrt Zakona, predstavnici hrvatskih novinara nisu ni znali da je Ministarstvo nastavilo pisati nacrt zakona. Činili su to, dakle, novinarima iza leđa. “Ministarstvo je ignoriralo struku. To je krajnje nekorektan i uvredljiv potez”, kazao je predsjednik HND-a Hrvoje Zovko na konferenciji za novinare u četvrtak u Zagrebu.

Glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić smatra da ‘uopće nema rasprave o tome kako je odredba kojom bi novinari trebali svojim urednicima otkrivati imena izvora informacija potpuno neprihvatljiva’

U iscrpnom pismu koje je 19. srpnja poslao Ministarstvu, i u kojemu je analizirao samo dio ozbiljnih primjedbi na prijedlog, HND je naglasio kako je “neprihvatljivo da nam je – 18 mjeseci nakon što je HND uputio svoje prijedloge na aktualni Zakon o medijima – Ministarstvo ponudilo dokument o kojem prethodno nije bilo riječi na sastanku radne skupine, niti je bilo ikakvih konzultacija, a kamoli usuglašavanja krovnog medijskog zakona. Dobili smo tekst u kojem ni temeljne definicije i pojmovi nisu u duhu osnaživanja slobode novinara, kao ni Ustavom zajamčene slobode medija”, ocijenio je HND. Taj prijedlog “za HND je u cijelosti neprihvatljiv jer bi njegovo usvajanje značajno unazadilo medijske slobode te položaj novinara i novinarstva u Hrvatskoj”, pri čemu je Vlada takvim prijedlogom “posve ignorirala činjenicu da je i Europska komisija u prijedlogu Europskog zakona o slobodi medija prepoznala novinarstvo kao javno dobro”. HND taj prijedlog ocjenjuje kao “nezapamćeno državno uplitanje u novinarske slobode, narušavanje ionako krhke podjele između nakladnika, urednika i novinara, pokušaj uplitanja u samoregulaciju i slobodno udruživanje profesionalnih novinarki i novinara i arbitrarnog davanja prava na profesionalno bavljenje novinarstvom te izravni državni udar na pozitivna pravila koja definiraju novinarstvo u demokratskim državama više od stotinu godina. Posredno, dolazimo do toga da ovaj prijedlog ugrožava sve demokratske procese u društvu koje novinarstvo smatra važnom polugom u korekciji državne i privatne moći.”

Prijedlog nacrta koji je ponudilo Ministarstvo kulture i medija novinarskoj struci u Hrvatskoj jasno poručuje kako ne može računati da će vlast štititi i unapređivati medijske slobode, zaštitu novinara i pravo javnosti da zna, nego upravo obrnuto: učinit će sve što može da te temeljne demokratske tekovine ograniči, naruši i smanji. Zato svakako valja podržati poziv predsjednika HND-a Hrvoja Zovka, koji je sve hrvatske novinare pozvao “da pronađu zajednički interes” i zajedno se suprotstave takvom nastojanju Plenkovićeve vlade. “Ako prođe samo jedna od skandaloznih odredbi iz ovog nacrta, poput obveze otkrivanja novinarskih izvora ili prava nakladnika da ne objavi tekst, na tom će zakonu Hrvatskoj moći pozavidjeti i Viktor Orban i Aleksandar Vučić. Bude li vlada tvrdoglavo inzistirala, HND će obavijestiti sve domaće, europske i svjetske institucije. Ne nastupimo li zajedno, crno nam se piše – a vlada na to i računa, po sistemu ‘zavadi pa vladaj’”, kazao je Zovko. Ili, kako je to formulirao Miran Pavić: “Vjerujemo da će Ministarstvo na kraju ipak povući dio najkontroverznijih stavki, kako bi na mala vrata pokušali progurati ono što im je zbilja važno. Bilo bi izuzetno loše da im se to dopusti.” U jednu riječ, s obzirom na nakane kakve pokazuje Plenkovićeva vlada, možda bi naprosto bilo najbolje da se donošenje novog Zakona o medijima odgodi za 2025., kada prođe višestruki izborni ciklus koji Hrvatsku čeka sljedeće godine.