Nacional je došao u posjed ekspertize u kojoj se tvrdi da su ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović i premijer Andrej Plenković protuzakonito ušli u pregovore s mađarskim MOL-om oko novog modela upravljanja Inom, na koje je mađarska strana očito pristala tek nakon ogromnog skandala s pljačkom Inina plina teškom više od milijarde kuna.

Radi se o argumentiranoj ekspertizi koja dosad po svemu sudeći najilustrativnije pokazuje da Plenkovićeva vlada očito ne odustaje od Sanaderova koruptivnog ugovora u Ini niti pod cijenu kršenja domicilnog i međunarodnog prava.

Štoviše, ona dosad najplastičnije razotkriva sve poveznice između Plenkovićeva i Sanaderova HDZ-a koje Plenković nastoji demantirati. Ta ekspertiza, po navodima njenog autora, otkriva da koruptivna zloupotreba hrvatskog nacionalnog kapitala u Ini savršeno odgovara ne samo MOL-u, već i HDZ-ovskoj kleptokraciji te pokazuje da se Plenkovićeva administracije nije spremna odreći Sanaderova koruptivnog ugovora.

U spomenutoj je pljački nominalno sudjelovao bivši direktor Inina sektora trgovine plinom Damir Škugor, ali je lanac odgovornosti išao sve do vrha kompanije pa je zbog toga kompletna mađarska Uprava Ine na čelu sa Sándorom Fasimonom prošle godine dala otkaz, a zatim je pod pritiskom javnosti i Vlade to učinio i hrvatski dio Uprave.

Ekspertiza upućena i saborskim odborima i predsjedniku Republike dosad najilustrativnije pokazuje da Plenkovićeva vlada očito ne odustaje od Sanaderova koruptivnog ugovora u Ini niti pod cijenu kršenja domicilnog i međunarodnog prava. FOTO: Zeljko Lukunic, Igor Soban/PIXSELL

U toj se ekspertizi tvrdi da Vlada nije iskoristila zakonite alate koji su joj bili na raspolaganju nakon ogromnog skandala s pljačkom Inina plina – kada je mogla i trebala putem suda postaviti izvanrednu upravu Ine, već je umjesto toga i sama postupila protuzakonito.

Kao ključni akter koji je mogao pomoći Vladi u dovođenju mađarske strane pred zid u toj se ekspertizi spominju mali dioničari koji su, kako se tvrdi, bili zakinuti u dosadašnjim zbivanjima oko Ine. U toj se ekspertizi tvrdi da je premijer Andrej Plenković putem nadležnog ministra mogao i trebao sazvati izvanrednu skupštinu dioničara Ine na kojoj bi zastupnik Vlade i manjinski dioničari imenovali privremenu upravu s agendom uspostave novog načina upravljanja kompanijom, jer je pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno da je ugovor kojim sadašnji model upravljanja daje MOL-u prevagu u donošenju svih odluka ništetan jer je sklopljen na temelju 10 milijuna eura mita koje je bivši premijer Ivo Sanader dobio od predsjednika Uprave i izvršnog direktora MOL-a Zsolta Hernádija.

Ta je ekspertiza poslana na adrese saborskog Antikorupcijskog vijeća, svih saborskih odbora osim HDZ-a, glavnoj državnoj odvjetnici Zlati Hrvoj-Šipek, predsjedniku Vrhovnog suda Radovanu Dobroniću i predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću. Čak i ako bi se zanemarila tvrdnja da Plenković postupa nezakonito, ta ekspertiza otkriva model kako ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović i premijer Andrej Plenković mogu dodatno pritisnuti mađarski MOL u pregovorima oko novog modela upravljanja Inom, i to upravo uz pomoć malih dioničara.

Ekspertizu je napisao Mladen Klasić, umirovljeni nekadašnji ekspert s područja međunarodnog bankarstva i tržišta kapitala u PBZ-u, koji je 11 godina radio u Londonu i Frankfurtu, a prije toga je bio i direktor prodaje u brodogradilištu Uljanik gdje je radio na programu izgradnje 11 velikih profitabilnih brodova.

Umirovljeni ekspert Mladen Klasić kaže da su ključni akteri koji bi mogli pomoći Vladi u dovođenju mađarske strane pred zid mali dioničari koji su bili zakinuti u dosadašnjim zbivanjima oko Ine. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Predsjednik Antikorupcijskog vijeća Sabora Nikola Grmoja za Nacional je potvrdio da će Klasićevu analizu postati Antikorupcijskom vijeću na razmatranje, a da će Vijeće potom odlučiti je li potrebno Klasića pozvati na saslušanje te jesu li njegovi prijedlozi izvedivi.

U toj se ekspertizi Mladen Klasić poziva i na prijedlog koji je predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić iznio u Nacionalu kada je pozvao premijera Plenkovića da postavi privremenu upravu Ine jer je ugovor između Ine i MOL-a ništetan.

Evo što Klasić navodi:

“Presuda Ivi Sanaderu zbog koruptivnog ugovora sklopljenog u ime Vlade s MOL-sada je pravomoćna. Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić svojedobno je izvijestio predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da slijedom te presude koruptivno sklopljen ugovor po sili zakona postaje ništavan te ga upućuje da putem suda uspostavi privremenu upravu u Ini. Na taj poziv Plenković nije reagirao.

Dočim je iskočila Škugorova koruptivna afera od milijardu kuna u plinskom poslovanju Ine, Plenković je rezolutno izjavio da treba provesti promjenu cijele Uprave i način poslovanja u Ini.

Bravo, konačno mu je sjelo. Svi pratimo daljnja zbivanja i doista, kao prvi korak uz određeno oklijevanje hrvatskih članova, uslijedila je ostavka cjelokupne Uprave Ine na čelu s mađarskim predsjednikom.

Potom je uslijedio drugi korak u rješavanju krize upravljanja Inom. Suprotno preporuci predsjednika Vrhovnog suda Dobronića, na zahtjev Vlade Nadzorni odbor Ine uspostavlja privremenu upravu prema ključu predviđenom ugovorom Sanaderove vlade s MOL-om, koji je po hrvatskim zakonima ništavan. Plenković se očito oglušio na Dobronićevu preporuku da to provede preko suda. Mogao je sazvati izvanrednu skupštinu dioničara Ine gdje bi zastupnik Vlade i manjinski dioničari imenovali privremenu upravu s agendom uspostave novog načina upravljanja, što bi također bilo legalno. Ali ne, ministar Filipović upućuje Nadzorni odbor Ine da kao privremenu upravu potvrdi po MOL-u delegirane mađarske i po Vladi delegirane hrvatske članove Uprave sukladno ništavnom ugovoru Sanaderove vlade s MOL-om. Potom izjavljuje da će novi način upravljanja biti dogovoren između Vlade i MOL-a.”

‘Premijer Plenković je putem nadležnog ministra mogao i trebao sazvati izvanrednu skupštinu dioničara Ine i imenovati privremenu upravu s agendom uspostave novog načina upravljanja’, tvrdi Klasić. FOTO: Nel Pavletic/PIXSELL

Klasić predlaže da se pitanje upravljanja Inom riješi po sljedećem modelu: ‘’Evo kako se po međunarodnom pravu i dobrim trgovinskim uzancama u izbjegavanju sukoba interesa može razriješiti problem upravljanja u Ini:

1. Na izvanrednoj skupštini Ine zastupnik Vlade s malim dioničarima kao minimalna, ali dovoljna skupštinska većina, treba donijeti odluku o uspostavi privremenog upravitelja i angažmanu međunarodno respektabilne institucije za reviziju i poslovnu konzultaciju koja treba predložiti novu upravu i način upravljanja Inom.

2. Odabrana institucija će izvršiti reviziju cjelokupnog poslovanja za vrijeme dok se upravljalo po ništetnom ugovoru Sanadera s MOL-om te predložiti način upravljanja sukladno međunarodnom pravu i standardu.

3. Nove članove Uprave, selektirane putem međunarodnog natječaja ili headhuntinga na temelju provjere poslovnog merituma u struci i neporočnosti, revizor će predložiti Skupštini, odnosno Nadzornom odboru Ine na usvajanje. Povrh svega bitno je da novi članovi Uprave ne smiju biti egzistencijalno, poslovno i politički zavisni od pojedinih dioničara Ine.

Posebno ističem da nema mjesta za bilo kakav prethodni dogovor Vlade s MOL-om. Od MOL-a se očekuje da poštuje sve odluke Skupštine dioničara Ine.”

Klasićeva ekspertiza u skladu je i s prijedlogom koji je prošle godine, još prije izbijanja plinske afere, na N1 televiziji i u Večernjem listu iznio naftni konzultant Jasminko Umičević kad je predložio da Vlada zaobiđe MOL i dođe do većinskog vlasništva izvlaštenjem preko 6,1 posto dionica sa skrbničkih računa. Riječ je o 6,1 posto dionica Ine koje nisu ni u vlasništvu Republike Hrvatske, niti u vlasništvu MOL-a, već u vlasništvu nepoznatih malih dioničara, a većinom se nalaze na skrbničkim računima koji su, kako je objasnio Umičević, jednim dijelom netransparentni. Umičević je predložio mehanizam “izvlaštenja”, to jest otkup uz pravičnu naknadu, što bi bilo moguće zbog činjenice da su dionice izlistane na Zagrebačkoj burzi. Istaknuo je da je hrvatskoj vladi takva mogućnost izvlaštenja otvorena nakon nemogućnosti postizanja dogovora s MOL-om o otkupu dionica jer “odgovorna vlada ne smije dopustiti daljnje propadanje Ine i nesigurnost na energetskom tržištu”. Umičević se pritom pozvao i na Ustav koji dopušta izvlaštenje u slučaju zaštite sigurnosti, Ugovor o EU-u te najnoviju Uredbu EU-a o strateškim tvrtkama, ali i praksu za kojom su posegnule zemlje Europske unije poput Francuske i Njemačke nakon izbijanja energetske krize. Francuska je nacionalizirala jednu od svojih najvećih energetskih tvrtki, EDF, a Njemačka je razmatrala nacionalizaciju tvrtke koja je najveći distributer plina. No portal Net.hr tada je od ministra Davora Filipovića, to jest od njegova ministarstva, dobio odgovor kojim su odbacili takvu mogućnost, tvrdeći da izvlaštenje ne bi bilo u skladu ni s hrvatskim ni s europskim zakonodavstvom. Međutim, prijedlog Mladena Klasića ne ide za izvlaštenjem, već nudi potpuno drugačije rješenje. Ako Antikorupcijsko vijeće i druge institucije kojima je Klasić poslao svoj prijedlog zaključe da je taj prijedlog u skladu sa zakonom, Plenković i Filipović mogli bi se naći u pat poziciji i biti prozvani da namjerno pogoduju mađarskom MOL-u. A budući da je nedavno krenuo u svoj samoproglašeni rat s predatorima u energetskom sektoru, ministar Filipović trebao bi objasniti javnosti što je točno poduzeo u pregovorima s MOL-om.

‘Plenkovićeve tvrdnje kako njegova vlada i HDZ nemaju veze sa Sanaderom i njegovim HDZ-om padaju u vodu’

Evo kako Klasić vidi situaciju s proglašenjem ništetnosti koruptivnog ugovora između Ine i MOL-a kojim si je MOL prisvojio upravljačka prava:

‘’Suprotno preporuci predsjednika Vrhovnog suda Dobronića, na zahtjev Vlade Nadzorni odbor Ine uspostavlja privremenu upravu prema ključu predviđenom ugovorom Sanaderove vlade s MOL-om, koji je po hrvatskim zakonima ništavan. Plenković se očito oglušio na Dobronićevu preporuku da to provede preko suda. Mogao je sazvati izvanrednu skupštinu dioničara Ine gdje bi zastupnik Vlade i manjinski dioničari imenovali privremenu upravu s agendom uspostave novog načina upravljanja, što bi također bilo legalno. Ali ne, ministar Filipović upućuje Nadzorni odbor Ine da kao privremenu upravu potvrdi po MOL-u delegirane mađarske i po Vladi delegirane hrvatske članove Uprave sukladno ništavnom ugovoru Sanaderove vlade s MOL-om. Potom izjavljuje da će novi način upravljanja biti dogovoren između Vlade i MOL-a.

To znači da se Plenkovićeva vlada ophodi kao da je status ništavnosti koruptivnog ugovora ne obvezuje i tako se postavlja iznad hrvatskih zakona. No to nije sve. Uskoro se pojavljuje očito naručeno mišljenje nekolicine pravnih stručnjaka kako hrvatski sud ne može poništiti Sanaderov ugovor s MOL-om jer je to u nadležnosti međunarodne arbitraže. Ja kažem kajgod, a Angloamerikanci su vulgarniji – bullshit. Hrvatska je suverena država i nitko izvan nje ne može na njenom pravnom prostoru poništiti njene zakone ili izvršne presude.

Međutim, što se tiče međunarodnog statusa ugovora Sanaderove vlade s MOL-om, nemam uvida u njegov sadržaj, ali mogu izložiti načelno stanovište o njegovu statusu prema međunarodnim pravnim standardima. Ne postoji nadnacionalna pravna vlast koja regulira i obvezuje po međunarodnom pravu. Ustaljena je praksa da u međunarodnoj trgovini i financijama stranke svoje ugovore podvrgavaju engleskom pravosuđu, općeprihvaćenom standardu za međunarodno trgovačko pravo. Ugovorna arbitraža je nešto sasvim drugo. To su specijalizirane institucije koje ugovorne stranke angažiraju za presuđivanje po njihovim eventualnim sporovima u izvršenju ugovora. To znači da mandat arbitraže proistječe iz ugovora koji je za nju lex specialis po kojem presuđuje. Arbitraža, bila ona vašingtonska, londonska, ciriška ili domaća, nije nadležna za presuđivanje o pravnom statusu ugovora ili stranaka koje su ga dogovorile. Stoga je apsurdno zahtijevati od arbitraže da presudi o ništetnost ugovora jer to dovodi do logičko-pravnog circulusa viciousa. Naime, ako presude da je ugovor ništavan, onda nema niti mandata arbitraže da o tome presudi. O pravnom statusu međunarodnog ugovora može presuđivati isključivo pravni sustav kojemu je ugovor podvrgnut, a to je u pravilu englesko pravosuđe.

A sada nešto o međunarodnom pravnom statusu ugovora Sanaderove vlade s MOL-om. Po mojoj spoznaji, za međunarodno, zapravo englesko pravo, taj ugovor je protuzakonit. Zašto? Zato što međunarodni pravni standard posebno štiti manjinske ulagače u dioničkim društvima od bilo kakve dominacije većinskog ulagača. U tom smislu postoje dvije zaštitne klauzule. Prva je da o povećanju ili povlačenju kapitala može odlučiti tek većina od tri četvrtine vrijednosti svih dionica. Upravo zato je MOL prvotno otkupio 25% plus jednu tzv. zlatnu dionicu, da prevenira samovoljnu odluku većinskog dioničara, hrvatske vlade. Druga zaštitna klauzula koja je bitna za naš slučaj zahtijeva da niti jedan dioničar ne smije raspolagati s više od polovice svih dionica i time stekne dominaciju u upravljanju dioničkim društvom te to koristi isključivo za vlastiti interes. U tom slučaju po međunarodnom pravu taj dioničar je obavezan prodati višak dionica, a ako to ne učini prinuđen je otkupiti sve preostale dionice od manjinskih dioničara po tržišnoj cijeni. Nedvojbeni supstrat ugovora Sanaderove vlade s MOL-om je osiguranje dominacije MOL-a koji od tada upravlja Inom kao sa svojom podružnicom isključivo u svom interesu. Taj ugovor je a priori protuzakonit, odnosno ništetan i po međunarodnom pravu.

Plenkovićeva vlada očito ne odustaje od Sanaderova koruptivnog ugovora niti pod cijenu kršenja domicilnog i međunarodnog prava. Po tome, sve Plenkovićeve tvrdnje kako njegova vlada i njegov HDZ nemaju veze sa Sanaderom i njegovim HDZ-om padaju u vodu. Očito je da koruptivna zloupotreba hrvatskog nacionalnog kapitala u Ini savršeno odgovara ne samo MOL-u, već i HDZ-ovskoj kleptokraciji i oni nisu spremni tako lako se odreći Sanaderova koruptivnog ugovora. To treba jasno istaknuti hrvatskoj javnosti.

Sanaderov ugovor s MOL-om je po svim pravnim standardima ništavan i u razrješavanju krize upravljanja u Ini treba ga naprosto ignorirati.”

Na kraju Klasić zaključuje: “Zaključno je pitanje zašto niti nijedna hrvatska vlada nakon Sanadera unatoč deklarativne osude nije shvatila da je njegov koruptivni ugovor s MOL-om ništetan po nacionalnim i međunarodnim pravnim standardima i spriječila bespoštednu koruptivnu eksploataciju tog našeg nacionalnog blaga. Je li tu u pitanju poslovno i pravno neznanje ili politička pokvarenost? Iz svega proizlazi da su tome kumovali i poslovna nesposobnost i pravne zablude, a ponajviše politička pokvarenost.”