Nacional je proteklog tjedna istražio dugogodišnji prijepor oko gradnje brze ceste Dubrovnik – Zračna luka Čilipi, projekta vrijednog više od 400 milijuna eura, koji ovih dana, uoči današnjeg službenog javnog predstavljanja Studije utjecaja na okoliš, prerasta u ozbiljan politički prijepor između vlasti i Dubrovčana, ali i unutar samog HDZ-a. HDZ-ov dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić, naime, s Hrvatskim cestama koje vodi direktor Josip Škorić te uz potporu premijera Andreja Plenkovića, nastavlja zagovarati projekt kojemu su se građani Dubrovnika suprotstavili čak i na Gradskome vijeću jednoglasno usvojenom Deklaracijom, pa se HDZ-ov gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković našao između dvije vatre i protekloga tjedna, u srijedu, pronašao solomunsko rješenje, predlažući referendum o cijelome projektu.

Dubrovčani kažu da je brza cesta Dubrovnik – Zračna luka Čilipi tema javnih rasprava i želja već četrdeset godina, jer je nužno rasteretiti prometna zagušenja u samom gradu Dubrovniku, koja u ljetnim mjesecima postaju nepodnošljiva. Prema procjenama koje je proteklog tjedna iznio Pavao Kristek, voditelj izrade Studije izvedivosti brze ceste iz Instituta građevinarstva Hrvatske (IGH), broj poginulih u prometu na području Dubrovnika i Župe dubrovačke prosječno je 22 godišnje, dok je državni prosjek manji od 14 poginulih, a u Europi tek oko šest. I na drugim dubrovačkim cestama, upozorio je Kristek, broj poginulih prosječno je viši od državnog prosjeka. Istodobno, postojeća cestovna mreža na području Dubrovnika čak je i izvan turističke sezone prometno uvelike opterećena, dok ljeti opterećenje prerasta u zagušenje. Kristek je ustvrdio da bi dubrovačke ceste, bez investicije kakva je neka od zamišljenih varijanti brze ceste od Dubrovnika do Zračne luke Čilipi, čak i uz konzervativne procjene rasta prometa, do 2040. godine postale potpuno zagušene. Nema, dakle, nikakve sumnje kako je brza cesta oko Grada nužnost kako bi se rasteretio gradski promet.

O tome u Dubrovniku postoji opća suglasnost: slažu se i vlast, i oporba, i građani. Prijepor je, međutim, u putu kojim bi cesta trebala prolaziti kroz taj uski, a ekološki i kulturno iznimno bogat i dragocjen prostor između dubrovačke obale i granice s Bosnom i Hercegovinom. Prošlih je desetljeća predloženo nekoliko projekata gradnje brze ceste, a jedan od njih predstavljen je i 2006., kada su Hrvatske ceste ponudile projekt od kojega, međutim, nije bilo ništa. Proteklih mjeseci, u mandatu gradonačelnika Mate Frankovića, projekt je revitaliziran, pa je najesen prošle godine Institut građevinarstva Hrvatske (IGH) dovršio Studiju izvedivosti za projekt koji je trenutno aktualan – i kojemu su se Dubrovčani usprotivili još prije dvije i pol godine – dok je polovinom prošlog mjeseca, 16. kolovoza, za tu trasu objavljena i Studija utjecaja na okoliš.

Nakon što su ta dva dokumenta završena, u Dubrovniku je nastala prava mala utrka u sazivanju zborova građana: nezadovoljni građani Dubrovnika – preciznije, Gradskog kotara Komolac, naselja u Rijeci dubrovačkoj koje bi moglo biti najpogođenije ekološkim utjecajem predložene brze ceste – sazvali su za petak, 1. rujna zbor građana o tom projektu, ali istog dana kada su Komolčani sazvali svoj zbor, objavljeno je kako je gradonačelnik Mato Franković za dva dana ranije – za srijedu, 30. kolovoza – također sazvao “Zbor građana Rijeke Dubrovačke o brzoj cesti Osojnik – Zračna luka”, na koji je, uz dubrovačko-neretvanskog župana, pozvao čelnike tvrtke investitora, Hrvatskih cesta, te autore Studije izvedivosti i Studije utjecaja na okoliš.

Od tri predložene trase ceste, IGH je Studiju izvodivosti izradio samo za jednu – i to onu kojoj se građani Rijeke dubrovačke, njih oko petnaest tisuća, najviše protive: brza cesta trebala bi ići sjevernom obalom Rijeke Dubrovačke, a potom mostom preko rijeke Omble, fenomena koji zovu ‘najkraćom rijekom na svijetu’. FOTO: Kristina Stedul Fabac, Matko Begovic/PIXSELL

Bio je to očit Frankovićev politički manevar kojim je želio izbjeći da se zbor Komolčana pretvori u ulične prosvjede po cijeloj Rijeci dubrovačkoj. Za dubrovačkog gradonačelnika, potez je i više nego uspio: na skup je došlo više od četiristo Dubrovčana, a Franković se, prepustivši inicijativu građanima, istodobno uspio ograditi i od zahtjeva vlastite stranke, čiji čelnici žele brzu cestu pošto-poto sagraditi predloženom trasom, ali i od nepopustljivog nezadovoljstva Dubrovčana, pozivajući se na apstraktni konsenzus o potrebi da se cesta svakako gradi. Na skupu, koji je na trenutke prerastao u žučljivu raspravu premda su Dubrovčani ostali na razini primjerene pristojnosti, Mate Franković upadljivo je naglašavao da će “narod odlučiti” te da od “ceste neće biti ništa ako narod tako kaže”.

“U mom mandatu neće odlučivati stranačka iskaznica. Ako su ljudi protiv, i ja sam protiv”, kazao je Franković u raspravi. Štoviše, na izravno pitanje jednoga od sudionika rasprave koji je gradonačelnika “osobno, kao čovjeka” pitao “je li mu prihvatljiva ova trasa, koja prolazi kroz staru baštinu Rijeke dubrovačke i iznad devet izvora vode”, Franković je, s nešto patetične poze, kazao: “Pa jesam li ja 5500 puta već rekao da nije!? Ali jesam li ja stručna osoba?! Pa ne mogu ja dati sve odgovore. Ta brza cesta gradi se za nas! A ako smo mi protiv toga, Škorić (direktor Hrvatskih cesta, op.a.) će nekome drugome napraviti cestu.”

Mato Franković, HDZ-ov gradonačelnik Dubrovnika, i Nikola Dobroslavić, HDZ-ov dubrovačko-neretvanski župan i Josip Škorić, direktor Hrvatskih cesta unatoč zalaganju premijera Plenkovića za izgradnjom brze ceste isključivo trasom koja se ne sviđa Dubrovčanima, mogli bi se naći na suprotnim stranama. FOTO: Grgo Jelavic/PIXSELL

Od tri predložene trase ceste, IGH je Studiju izvodivosti izradio samo za jednu – i to onu kojoj se građani Rijeke dubrovačke, njih oko petnaest tisuća, najviše protive: brza cesta trebala bi ići sjevernom obalom Rijeke Dubrovačke, a potom mostom preko rijeke Omble, fascinantnog prirodnog fenomena koji zovu “najkraćom rijekom na svijetu”, jer nakon izvora već nakon tridesetak metara utječe u Jadransko more na početku Rijeke dubrovačke. Na Omblu su Dubrovčani, naročito oni iz Rijeke dubrovačke, naročito osjetljivi, kao na uostalom i cijeli svoj dubrovački kraj: povijesni podaci govore kako je još od 12. stoljeća nazivaju jednostavno “Rijekom”, jer Dubrovnik napaja pitkom vodom još od vremena Dubrovačke Republike, kada je 1438. godine napuljski graditelj Onofrio di Giordano della Cava sagradio prvi dubrovački vodovod. Prema ponuđenoj varijanti za koju je izrađena Studija izvodivosti i Studija utjecaja na okoliš, brza cesta prelazila bi – točno preko izvora Omble.

To je samo jedan razlog zbog kojega su Dubrovčani rezolutno protiv; ostali su razlozi desetak izvora vode na području Rijeke dubrovačke koja je, kako je rečeno na skupu, cijela od fine dragocjene mreže podvodnih vodotoka povezanih s rijekom Trebišnjicom i sustavom krških ponornica koje sežu sve do Popova polja u BiH, i dalje. Potom, građani Rijeke dubrovačke govorili su o svom kraju kao o “ladanjskom kraju u vrijeme Dubrovačke Republike, u koji se vlastela dolazila odmarati, i uzgajala imanja koja su hranila veći dio grada”. Rečeno je kako je već i postojeća Jadranska magistrala narušila izvorni sklad Rijeke dubrovačke, jer je “grubo prešla preko dijela vrtova i ljetnikovaca”, usprkos tome što je Rijeka dubrovačka “značajni krajobraz”. Naposljetku, masovna socijalistička gradnja osamdesetih je u Rijeci dubrovačkoj sagradila “nebodere koji su prst u oko” – i sada bi, rekli su stanovnici, tu trebala još i brza cesta.

Gradsko vijeće Dubrovnika je odbilo predloženu trasu preko Omble koju zastupaju župan Dobroslavić i premijer Andrej Plenković, a gradonačelnik Franković je predložio referendum. FOTO: Grgo Jelavic/PIXSELL

Spomenuti su argumenti tek mali dio razloga zbog kojih je Gradsko vijeće Dubrovnika još prije dvije i pol godine, 25. veljače 2021., jednoglasno usvojilo “Deklaraciju protiv projekta izgradnje dijela brze ceste Osojnik – Zračna luka Čilipi koji bi trebao prolaziti kroz područje značajnog krajobraza Rijeke dubrovačke i preko izvora rijeke Omble” – dakle, protiv projekta za koji su Hrvatske ceste investitor, a IGH izradio Studiju izvedivosti te zagrebačka tvrtka Dvokut ecro Studiju utjecaja na okoliš. U Deklaraciji stoji: “Gradsko vijeće Grada Dubrovnika najoštrije se protivi planiranoj izgradnji dijela brze ceste Osojnik – Zračna luka Čilipi koji bi trebao prolaziti kroz područje značajnog krajobraza Rijeke dubrovačke i preko izvora rijeke Omble, te iznad ili u neposrednoj blizini drugih izvora pitkih voda Rijeke dubrovačke (…)”. Dubrovčani su Deklaracijom poručili: “Izgradnju takve cestovne infrastrukture na ovom području smatramo štetnom i neprihvatljivom za zaštitu prirode i okoliša, te predloženi koridor ovom trasom smatramo nepotrebnom za stanovnike Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije, te stoga, zbog opasnosti i ugroze koju ona predstavlja za očuvanje Rijeke dubrovačke kao zaštićenog krajobraza, te još važnije za zaštitu izvorišta rijeke Omble i drugih izvora pitkih voda Rijeke dubrovačke, kvalitetu života stanovništva Rijeke dubrovačke, te za zaštitu biljnih i životinjskih staništa u Rijeci dubrovačkoj, predlažemo da se odbije kao štetan i neprihvatljiv projekt izgradnje dijela brze ceste Osojnik – Zračna luka Čilipi koji bi trebao prolaziti kroz područje značajnog krajobraza Rijeke dubrovačke i preko izvora rijeke Omble, te iznad ili u neposrednoj blizini drugih izvora pitkih voda Rijeke dubrovačke.”

Kada su prezentanti na skupu koji je sazvao Mato Franković izjavili da je u ozbiljno razmatranje uzeta samo trasa koju je dubrovačko Gradsko vijeće izrijekom odbilo, njihov je zajednički stav – što je potvrdio bučan pljesak – sažela SDP-ova vijećnica dubrovačkog Gradskog vijeća Anita Bonačić Obradović, koja se obratila gradonačelniku Frankoviću: “Vi ste rekli da ćete stati na stranu građana. Županov je stav drugačiji, i stav premijera Plenkovića. Nadam se da ćete održati riječ. Gradsko vijeće izglasalo je deklaraciju i nitko nije zadovoljan cestom oko Omble. Rješenje imamo: brza cesta ne ide oko Rijeke dubrovačke! Građani su protiv te trase i nepotrebno je dalje raspravljati.” Pritisnut nezadovoljstvom Dubrovčana, Mato Franković predložio je referendum. “Građani moraju odlučiti. Ovaj projekt trebao bi se financirati novcem iz EU fondova, a nema šanse da EU financira nešto što lokalna zajednica ne prihvaća. Postoji institut referenduma. Uopće nije problem da ja, kao gradonačelnik, sazovem referendum s pitanjem građanima: ‘Jeste li za ponuđenu trasu brze ceste?’ Građani Dubrovnika moraju odlučiti”, kazao je Franković. Ni taj prijedlog, međutim, Dubrovčane nije zadovoljio, jer je odmah došla primjedba kako su zakonski uvjeti lokalnog referenduma takvi da “vaša ili bilo koja druga stranka lakše dolazi na vlast s malim postotkom osvojenih glasova, nego što ljudi moraju postići da bi se provela njihova volja.”

Dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić mnogo je manje spreman poslušati “glas naroda”. “Županija trasira rješenja sukladno prijedlozima stručnjaka. Na inicijativu Rijeke dubrovačke u Prostorni plan županije uvrstili smo dvije varijante brze ceste. Sad smo čuli kako su vrednovane. Moramo čuti struku”, kazao je Dobroslavić, aludirajući na to što je struka odbacila varijantu koju priželjkuju građani Rijeke dubrovačke te prihvatila varijantu kroz Rijeku dubrovačku. Ta druga varijanta, koju kao jednu od mogućnosti predlažu Dubrovčani, odbačena je, prema tumačenjima stručnjaka, jer je procjena utjecaja na nasljeđe (HIA, Heritage Investment Assessment) pokazala da bi uvelike narušila okoliš, ali i zato što bi, samo trideset metara od postojećeg mosta Franje Tuđmana preko Rijeke dubrovačke, trebalo graditi novi, sedam metara viši most, nakon kojeg bi trebalo graditi veliko i komplicirano čvorište s ulaskom u tunel, što stručnjaci procjenjuju sigurnosno nepouzdanim. Na izravno pitanje predstavnika Komoca “hoće li poštovati deklaraciju Gradskog vijeća”, župan Dobroslavić je odgovorio: “A hoćemo li poštovati Prostorni plan?”, na što je građanin uzvratio: “Deklaracija je volja naroda. Jednoglasno je usvojena u Gradskom vijeću”, a Dobroslavić otpovrnuo: “I Prostorni plan je volja naroda.” “Ne, Prostorni plan je volja politike”, nije ostao dužan građanin iz publike, i polemika je na tome – zasad – završena.

No da suglasnosti oko trase brze ceste nema ni u HDZ-u, potvrđuje istup HDZ-ova predsjednika Gradskog vijeća Marka Potrebice, koji je iznio “svoj nedvosmisleni stav”: “Najoštrije se protivim gradnji brze ceste kroz područje značajnog krajobraza Rijeke dubrovačke. Razumijem sumnju građana koji dovode u sumnju bilo kakvu studiju, jer se u Hrvatskoj mišljenje i prečesto može naručiti. Ovaj put neće biti takav slučaj.” Potrebica priznaje kako “brza cesta treba već četrdeset godina”, ali je “trasa izazvala prijepor u javnosti”, pa je predložio da se projekt razdvoji u dvije faze. “Podršku za ovo nećemo dobiti. Olako ste preskočili drugu varijantu, izgradnjom mosta preko Rijeke dubrovačke. Sve se to mora dodatno obrazložiti”, kazao je Potrebica.

Na dan izlaska ovog broja Nacionala, u utorak, 5. rujna, u Dubrovniku će biti službeno predstavljena Studija utjecaja na okoliš za trasu brze ceste koju su Dubrovčani još davno odbacili. Procedura je tek na početku, ali sad je već jasno da će politička i stručna bitka biti itekako žestoka, jer ako su Dubrovčani i na što osjetljivi, to je, s mnoštvom opravdanih razloga, njihov grad s njegovim prirodnim i kulturnim nasljeđem. Gradonačelnik Mato Franković toga je itekako svjestan i očito je da oko ovoga pitanja nimalo ne štedi svoj politički talent. Dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić, pak, svoj uporni zagovor ponuđene varijante brze ceste najčešće brani interesima cijele županije, a pri tome mu uvelike pomaže otvorena podrška premijera Andreja Plenkovića. Premijer je, naime, za ovoljetnog boravka u Dubrovniku u ponedjeljak, 10. srpnja, na pitanje novinara o gradonačelnikovu stavu da će braniti stav građana protiv predložene trase brze ceste, odgovorio da će “biti onako kako je temeljem struke i temeljem nadležnih tijela najbolje da se pitanje brze ceste riješi”. “Mislim da je bolje riješiti brzu cestu nego imati gužvu od Dubrovnika do Čilipa”, poentirao je Plenković. Treba sada vidjeti hoće li premijer takav stav zadržati i nakon što mu postane jasno ono što je na zboru građana u Rijeci Dubrovačkoj dojmljivo izrazila dubrovačka aktivistkinja iz građanske inicijative “Pravo na zavičaj” Nevenka Grošeta Đirlić, koja se istaknula u nedavnim upornim, ali neuspješnim prosvjedima protiv gradnje dubrovačkog Centra za gospodarenje otpadom u Lučinu Razdoblju iznad Malostonskog zaljeva: “Došla sam podržati Rijeku dubrovačku, gdje su najljepši ljetnikovci u povijesti, i gdje je još 1485. bilo zabranjeno ribariti. Narod je sto posto bio i protiv Centra za gospodarenje otpadom Lučino Razdolje, pa je politika odlučila, i narodu vezala ruke – radovi su upravo počeli. Ovaj put, gradonačelniče, ako narod odluči, podržite ih; jer uskoro su izbori: ploča bi se mogla i promijeniti”.