Objavljeno u Nacionalu br. 586, 2007-02-06

BRITANSKI PREMIJER Tony Blair već je dva puta pozvan na razgovor s policijom o aferi u kojoj je njegova stranka za milijunske zajmove obećavala plemićke titule bogatašima

Britanska politika posljednjih desetljeća prolazila je već nekoliko puta kroz slično stanje kakvo je sada u vladi premijera Tonyja Blaira. Britanski premijeri nemaju ograničenja mandata, mogu ostati na položaju neograničeno, dok ih birači na tom položaju žele. No iskustvo proteklih desetljeća i s laburističkim i s konzervativnim premijerima jest da se nakon sedam-osam godina, a nerijetko i ranije, vlada svakog premijera, čak i ako on čini energične kadrovske i političke promjene, iscrpi. Nakon tog roka takva vlada nerijetko postane više teret nego dobrobit za naciju. To se dogodilo čak i najvećim premijerima, Winstonu Churchillu i Margaret Thatcher, ali i premijerima s kraćim stažem, na primjer Blairovu prethodniku Johnu Majoru.

Nema sumnje da je Blair, koji bi za nekoliko mjeseci trebao navršiti deset godina na premijerskom položaju, ušao u takvu fazu svog mandata. On je najavio da će otići vjerojatno prije ljeta, ali točan datum nije objavio pa to izaziva dodatnu nervozu na britanskoj političkoj sceni. Blair se jako trudi postići nove političke uspjehe, na primjer, želi se dogovoriti o ponovnoj uspostavi autonomne lokalne vlasti u Sjevernoj Irskoj, mnogo radi na međunarodnoj sceni nastojeći postići širi dogovor o globalnom zatopljenju, a u tijeku su i neke druge njegove inicijative. No istodobno na vidjelo izlaze razni negativni aspekti njegove vladavine, sve je više afera po ministarstvima, posebno je loša situacija u ministarstvu unutrašnjih poslova, vladu opterećuje i teška situacija u Iraku, a ponovo ju je uzdrmala posljednjih dana velika afera o prodaji titula za novac, zbog koje je prošlog prosinca policija prvi put ispitala i samog premijera Blaira. U posljednjih 14 dana u sklopu istrage o toj aferi policija je uhitila, te pustila uz jamčevinu, dvoje ljudi, jednu vrlo blisku Blairovu suradnicu, članicu njegova premijerskog stožera, te njegova bliskog prijatelja i financijera Laburističke stranke Lorda Levyja, koji je zbog iste afere, ali iz drugog razloga, već bio uhićen. Sada je otkriveno da je krajem siječnja policija po drugi put ispitala Blaira, ali da se to držalo u tajnosti.

Afera je izbila u ožujku 2006., kada su mediji otkrili da je vrlo vjerojatno Blairova vlada dodjeljivala lordovske i plemićke titule britanskim bogatašima koji su davali velike novčane donacije Blairovoj Laburističkoj stranci, što je u Velikoj Britaniji zakonom zabranjeno. Blairova se stranka našla prije posljednjih izbora u neugodnoj financijskoj situaciji pa je, prema tvrdnjama u tisku, Blair zamolio neke od Laburističkoj stranci sklonih britanskih poslovnih ljudi da joj pomognu novčanim doprinosima. Čini se da je netko iz vrha Laburističke stranke tim ljudima obećavao titule ako dadu novčane priloge. Taj skandal je već dobio ime “Plemićke titule za novac”, a tiče se četvorice bogatih laburističkih simpatizera koje je Tony Blair stavio na listu onih kojima bi kraljica Elizabeta II. trebala dati titule doživotnih lordova. U Velikoj Britaniji suveren nema nikakvih ovlasti. Kraljica čak nema ovlasti niti određivati imena onih kojima će ona dodijeliti plemićke titule ili odlikovanja. To određuje vlada, pa tako listu onih koji će postati plemići ili dobiti odlikovanja sada sastavlja premijer Blair. No postoji jedna nezavisna komisija koja provjerava imena s liste za dodjelu titule doživotnih lordova, te ima pravo isključiti one za koje smatra da nisu primjereni za kraljičino priznanje. Tako je ta komisija s ovogodišnje liste skinula četvoricu bogatih poslovnih ljudi za koje je ustanovljeno da su Laburističkoj stranci neposredno prije prethodnih izbora dali velike zajmove.

Ti bogataši su vlasnik kompanije za proizvodnju hrane, Britanac indijskog podrijetla Gulam Noon koji je stranci posudio 250.000 funti, burzovni špekulant Barry Townsley koji je stranci posudio milijun funti, građevinski poduzetnik David Garrard, koji je posudio 2 milijuna funti, te liječnik i poduzetnik u sferi privatnog zdravstva Chai Patel koji je posudio 1,5 milijuna funti. Oni su stranci posudili ukupno 4,75 milijuna funti. Izbio je skandal, ali on nije u prvi trenutak bio osobito neugodan po vladu, jer nije bilo nikakvih dokaza da je postojala konkretna veza između posudbe novca Laburističkoj stranci i stavljanja njihovih imena na listu za dobivanje titule lorda. Postojala su samo nagađanja.

Ipak, britanska policija je pokrenula istragu te došla do neugodnog podatka da je između premijerova ureda i Laburističke stranke postojala izravna veza. Naime, da bi na kraju provjere ostali na listi, predloženi moraju neke svoje osobne i financijske podatke dati premijerskom uredu, koji ih potom prosljeđuje komisiji za provjeru. Jedan od te četvorice, Golam Noon, u formularu koji je priložio napisao je i da je Laburističkoj stranci posudio 250.000 funti. No čim je taj papir stigao u premijerov ured, javio mu se Lord Levy, zadužen za prikupljanje takvih donacija i zajmova, te ga zamolio da napiše novi formular, te iz toga ispusti podatak o zajmu Laburističkoj stranci, što je ovaj i učinio.

No netko je otkrio da je on poslao dva formulara, koji su se razlikovali u ključnoj informaciji o zajmu Laburističkoj stanci, pa je nastao novi skandal. Otvorilo se pitanje kako je Lord Levy, koji ne radi u uredu premijera nego u sjedištu Laburističke stranke, saznao da je Noon upisao taj zajam u formular koji je poslao u premijerov ured. Jedino je objašnjenje bilo da ga je o tome obavijestio netko iz ureda premijera, a to znači da je između zajma Laburističkoj stranci i odluke o dodjeljivanju lordovske titule postojala izravna veza. Pod sumnjom da je riječ o krupnom slučaju političke korupcije, policija je uhitila Lorda Levyja i ispitala ga da bi se to razjasnilo, a neki njegovi prijatelji su obznanili da im je on navodno rekao kako on neće u ovom slučaju pristati da bude “žrtveno janje” nego će otkriti da je iza svega stajao Blair. On to do sada nije izravno rekao, možda i stoga što istraga još nije došla do faze dizanja optužnica, pa Levy još ne zna što ga čeka. Levy je inače jedan od najbližih osobnih Blairovih prijatelja, njegov teniski partner, Blair u njega ima najviše povjerenja, čak ga je imenovao osobnim izaslanikom za Bliski istok, pa je i to možda razlog što Levy nije, barem do sada, teretio prijatelja Blaira, iako je za njega vrlo neugodna činjenica da se u središtu afere nalazi njegov tako blizak prijatelj. Za Blaira su kompromitirajuće još neke stvari. Otkriveno je da je Blair 20. lipnja 2006. u svojem uredu u Ulici Downing 10 u tajnosti primio Gulama Noona, očito da bi se dogovorili kako će sve to što se događalo u vezi sa zajmom Laburističkoj stranci prikazati policiji. Otkriveno je i da je Blair, nakon što su ta četvorica donatora skinuti s liste, poslao osobna pisma preostaloj trojici milijunaša donatora, a prema nekim tvrdnjama on im je obećao da će naći način kako da oni ipak dobiju lordovske titule. Kad odlazi sa svoje funkcije, premijer ima pravo sastaviti vlastitu listu osoba kojima će kraljica dodijeliti titule, a ta “ostavinska lista” smatra se osobnom gestom odlazećeg premijera, te je nezavisna komisija nema pravo provjeravati. Tako bi i ta četvorica bogataša mogla dobiti svoje titule kada Blair bude napuštao premijerski položaj.

Policija i dalje vodi istragu, no svi odbijaju optužbe na svoj račun, tvrdeći da dogovora nije bilo, te da je riječ o najobičnijoj medijskoj konstrukciji temeljenoj na čistoj koincidenciji da su oni koji su davali donacije Laburističkoj stranci ujedno dobili i titule. No iz nekih izjava osumnjičenih policija je ipak zaključila da stvar nije tako nevina, te je pokrenula široku istragu nastojeći pratiti međusobne komunikacije pojedinaca preko elektroničke pošte, te uz pomoć drugih dokumenata. Zbog toga su zaplijenjeni neki kompjuteri iz premijerskog ureda, raznim osobama naređeno je da predaju osobnu dokumentaciju, pa je policija počela raditi na rekonstrukciji korespondencije, što je trajalo mjesecima. Policija je došla do zaključka da je bilo i opstrukcije istrage, da su neki dokumenti brisani iz kompjutera, te da su neki kompjuteri skrivani pred policijom.

Policija ne želi otkriti dokle je došla u istrazi, ali je očito da ima nove dokaze. Pretpostavlja se da će optužnica biti podignuta nakon što Blair ode, kada vladu preuzme njegov nasljednik sa svojim stožerom, pa će tako sama vlada biti pošteđena najgoreg udara, a kraj Blairova premijerskog mandata spašen potpune sramote.

Naravno, uvelike se raspravlja kakva će biti pozicija samog Blaira ako budu podignute optužnice, te o mogućnosti da će i sam Blair biti zahvaćen optužnicom. Isto tako, sumnja se da je Blair sudjelovao u zataškavanju slučaja. Londonski dnevnik Independent tvrdi da je policija otkrila jednu bilješku napisanu Blairovim rukopisom, iz čega proizlazi da je on sudjelovao u zataškavanju afere. Iz Blairova ureda se ta informacija najenergičnije demantira.

Da bi se objasnilo kakva je Blairova konkretna sadašnja pravna pozicija, treba razjasniti neke specifičnosti britanskog pravnog sustava kada je riječ o djelovanju policije. Kada britanska policija ispituje neku osobu u vezi s nekim kaznenim djelom, pa tako i samog premijera, ona se mora čvrsto držati procedure koja policiji jamči neka prava u tom postupku, ali daje i prava onima s kojima policija razgovara da znaju u kakvom statusu to policija čini. Policija u sklopu svoje istrage može razgovarati s bilo kim za koga pretpostavlja da ima informacije o predmetu istrage. Razgovor se može obaviti na bilo kojem mjestu, no taj razgovor može za tu osobu imati razne konzekvence. Ako policija ustanovi da ta osoba nema nikakvih relevantnih informacija, ona će je nakon razgovora isključiti iz istrage, te s njom prekinuti kontakte. No ako ustanovi da osoba ima relevantnih saznanja, onda policija osobu može evidentirati kao potencijalnog svjedoka optužbe u budućem sudskom procesu, te, što je za nju mnogo nepovoljnije, tu osobu – ako policija procijeni da ima udjela u kriminalnom djelu – staviti pod istragu.

Osobe pod istragom se ispituju po mnogo neugodnijoj proceduri. Osoba mora doći na razgovor u policijsku stanicu, gdje je policijski istražitelj službeno obavijesti da će razgovor biti obavljen “pod upozorenjem”. To je ne samo upozorenje osobi da je pod sumnjom, nego ima i formalno značenje, jer će se svaka stvar koju osoba u tom razgovoru kaže moći iskoristiti na sudu kao dokazni materijal, a na suđenje će imati posljedica i eventualna odluka osobe da ne odgovara na policijska pitanja. Ako osoba na razgovor u policiji dođe dobrovoljno, ona s razgovora u načelu može slobodno otići, osim u slučaju da je razgovor uvjerio policiju da postoji opravdana sumnja da je sugovornik umiješan u kazneno djelo, kada će policija objaviti da je osoba uhićena. Status uhićene osobe ne znači da će osoba biti obavezno smještena u pritvor. To je samo obavijest osobi da je pod ozbiljnom sumnjom da je počinila kazneno djelo, te da joj se u istrazi sada pravni položaj mijenja. Zatvor se određuje osobama koje je policija uhvatila tijekom neke vanjske akcije, koje su se skrivale pred policijom, odnosno za osobe za koje se sumnja da bi mogle ponoviti kazneno djelo, pobjeći ili utjecati na svjedoke, te ako je riječ o posebno teškom kaznenom djelu. Najviši stupanj te procedure jest podizanje kaznene prijave protiv neke osobe, što slijedi nakon što je osoba uhićena, te nakon što policijski istražitelj procijeni da ima dovoljno dokaza na temelju kojih postoje izgledi da će uhićena osoba biti na sudu i proglašena krivom. No hoće li se uhićena osoba na kraju naći na optuženičkoj klupi odlučit će tužiteljstvo.

Ova se istraga vodi pod sumnjom da su prekršena tri britanska zakona. Prvi je zakon iz 1925. kojim se zabranjuje primanje mita kako bi se nekom dodijelila plemićka titula, za što je maksimalna kazna dvije godine zatvora. Drugi je zakon o političkim strankama iz 2000., koji je donijela Blairova vlada, a kojim se traži da se deklariraju sve stranačke donacije veće od 5000 funti, za čije kršenje je maksimalna kazna 12 mjeseci zatvora. Najozbiljniji je zakon, za koji se sumnja da je prekršen, onaj o zavjeri da se omete pravda – kada neka osoba s drugom osobom dogovori da će uništiti dokaze ili lagati policiji, a tu je maksimalna kazna doživotni zatvor. U ovoj istrazi o aferi “Plemićke titule za novac” četiri su osobe do sada uhićene, ali protiv ni jedne još nije podignuta kaznena prijava. Još tri osobe su ispitane “pod upozorenjem”. Blair je za sada ispitivan samo kao “osoba koja može pomoći policiji u istrazi”. No činjenica da je ispitan već dva puta govori da policija smatra kako Blair posjeduje relevantne činjenice o događajima, što pokazuje da bi on mogao biti pozvan pred sud, u najmanju ruku kao svjedok optužbe. Bit će to vrlo neugodno jer će u sudnici morati stati na mjesto za svjedoke, dati zakletvu, te govoriti o svojim odnosima s najbližim suradnicima i prijateljima, te će biti povrgnut unakrsnom ispitivanju. Već sama činjenica da će Blair biti vjerojatno prvi premijer u britanskoj povijesti koji će tako svjedočiti u jednom sudskom procesu, i to u procesu pokrenutom zbog kaznenog djela počinjenog u njegovu kabinetu, za njega, a i njegovu stranku, pa i njegova nasljednika, posebno je neugodna, čak i politički katastrofalna. Što ako policija nastavi istragu i Blaira svjedoka pretvori u Blaira osumnjičenika?

U Laburističkoj stranci raste nervoza, pojavljuju se sve glasniji zahtjevi Blairu da ode što prije, jer ovako šteti stranci. Navodno se priprema grupa starijih uglednijih laburističkih poslanika koji će otići do Blaira da ga zamole da napusti položaj. No neki misle da se ne treba žuriti, da bi Blair trebao ostati barem do svibnja, kada se u Velikoj Britaniji održavaju lokalni izbori, na kojima će laburisti – to pokazuju ispitivanja javnog mnijenja – loše proći, pa je bolje da krivnja za to bude svaljena na Blaira, nego na nekog njegova nasljednika, koji će tako čist moći voditi stranku na sljedećim, mnogo važnijim parlamentarnim izborima.

Milijuni laburistima za titule

Skandal “Titule za novac” izbio je nakon što je nezavisna komisija uklonila četiri imena s liste zaslužnih osoba koje je premijer predložio kraljici da im dodijeli plemićke titule. Otkrilo se, naime, da su njih četvorica Laburističkoj stranci prethodno pozajmili 4,75 milijuna funti. Vlasnik tvrtke za proizvodnju indijske instant-hrane Gulam Noon posudio je stranci četvrt milijuna, a burzovni špekulant Barry Townsley čitav milijun. Građevinski poduzetnik David Garrard posudio je stranci 2 milijuna, a liječnik Patel Chai milijun i pol funti. Naravno, čim je u tisku objavljen taj podatak, počelo se tvrditi da je bila riječ o čistoj trgovini i političkoj korupciji, jer je očito da je svima njima Blair bio obećao titulu lorda ako Laburističkoj stranci posude novac.