Objavljeno u Nacionalu br. 674, 13. listopad 2008.

Zbog globalne financijske nesigurnosti sve više ljudi novac investira u zlatne poluge, koje kupuju u specijaliziranim trgovinama u EU

Hrvati koji u razdoblju financijske nesigurnosti žele investirati u zlato, jednu od najsigurnijih investicija u vrijeme ekonomske krize, ne mogu to napraviti u Hrvatskoj. Najbliže mjesto za kupnju zlata im je Slovenija, gdje je posljednjih godina otvoren niz specijaliziranih trgovina za prodaju investicijskog zlata. Riječ je o trgovinama koje prodaju zlatne poluge i zlatnike različitih masa po cijenama koje u određenom trenutku vladaju na burzi.

Vlasnici tvrtke Moro, Irena i Ivan Moro, otvorili su takvu trgovinu u prizemlju najviše zgrade u Sloveniji – World Trade Center u Ljubljani. Kažu da u posljednje vrijeme imaju mnogo kupaca iz Hrvatske. Bave se prodajom zlatnih poluga i zlatnika koje kupuju u nekima od najpoznatijih svjetskih kovnica, poput 800 godina stare kovnice Münze Österreich iz Beča te švicarske kovnice Argor Heraus iz Lugana. Investicijsko zlato koje prodaju ima certifikat o čistoći, koja po propisima EU smije biti najmanje 22 karata, te o porijeklu. Ti podaci, osim na ovjerenom papiru koji daju kupcima uz zlatne poluge kupljene u njihovoj trgovini, ugravirani su i na samim polugama.

U izložbenim kutijama koje su postavljene u čekaonici trgovine Moro izložene su replike zlatnih poluga i zlatnika raznih težina kakve klijenti kod njih mogu kupiti. Jedna poluga 24-karatnog zlata od 500 grama 8. listopada na burzi je koštala 11.200 eura, a dan prije 10.770 eura. Dok smo radili intervju s vlasnicima, čekaonica njihove trgovine bila je bila neprekidno puna. Na sastanak s direktoricom tvrtke Irenom Moro čekala je nekolicina umirovljenika, majka s malom bebom, nekoliko ljudi u odijelima, čovjek u motorističkom odijelu s kacigom u ruci, najrazličitiji ljudi. Da su njihovi klijenti raznih zanimanja, porijekla i dobi, potvrdila je i Irena Moro:

“Kod nas kupuju Slovenci, Nijemci, Hrvati, umirovljenici, biznismeni, kućanice, menadžeri. Zlato je čuvar vrijednosti, cijena mu rapidno raste, a europski financijski savjetnici koji su do prije nekoliko godina svima savjetovali da im barem 6 posto kapitala bude u zlatu, sada su taj postotak povećali na 40 posto, što ljude još više potiče da investiraju u zlato.”

U posljednja tri mjeseca, dodaje, sve više njihovih klijenata dolazi iz Hrvatske: “Hrvati su također shvatili situaciju, žele kupiti zlato, ali to mogu jedino u susjednim zemljama. Zato dolaze k nama. Kako pri prenošenju zlata preko granice moraju platiti još 57 posto raznih davanja, većina njih svoje zlato pohranjuje u trezorima banaka u Sloveniji ili Austriji. To im stvara dodatne komplikacije, jer prema slovenskom zakonu, da bi otvorili sef u banci, moraju imati porezni broj. Većina ih zato zlato pohranjuje u sefovima kod rodbine u EU ili nađu već neki način da otvore sef.”

Hrvatski građani, objašnjava Irena Moro, postupak kupnje počinju narudžbom putem interneta: “Pošalju nam e-mail s narudžbom jer tako kupuju po cijeni koja vrijedi na Londonskoj burzi u trenutku kad je njihova internetska narudžba zaprimljena. Mi ne špekuliramo – u onom trenutku u kojem klijent naruči zlato naručujemo ga i mi i tako im garantiramo cijenu. U roku od tri dana klijent nam uplati novac, a do isteka ta tri dana zlato bude i fizički dostavljeno pa kupac može doći k nama preuzeti zlato. Zbog velike potražnje od 8. listopada nastao je problem – moramo čekati i do tri tjedna na isporuku narudžbe. Potražnja je tolika da kovnice ne uspijevaju dostavljati naručenu količinu zlata u istom vremenu kao i dosad.”

Da će prodaja zlata postati veliki biznis, Irena i Ivan Moro uvidjeli su još prije nekoliko godina. Ivan Moro, porijeklom Sinjanin, 70-ih je otišao živjeti u München, gdje je završio pravo. Po završetku fakulteta otvorio je tvrtku za financijsko savjetovanje “Alkar”, gdje je radio najprije kao porezni savjetnik, a potom i financijski savjetnik. Dvadeset godina bavio se tim poslom, imao je, kaže, klijente iz cijelog svijeta, a tvrtka koju je otvorio i danas uspješno posluje. Vode je njegov brat i sestra. Radeći taj posao, surađujući s raznim stručnjacima, educirajući se, još je davno shvatio važnost investiranja u zlato. Njegova supruga, ekonomistica koja je radila kao voditeljica protokola u dvorcu Brdo kod Kranja, gdje slovenska vlada održava diplomatske susrete, prije nekoliko godina odlučili su se početi baviti prodajom zlata.

Iskoristili su kontakte koje je on imao radeći kao financijski savjetnik i sklopili ugovore s kovnicom Münze Österreich u Austriji. Kako bi naučili ono što je potrebno da prepoznaju pravo zlato, mjesec dana živjeli su u Beču i svakodnevno odlazili u kovnicu na edukaciju. Slovenija im se učinila idealnom za pokretanje posla jer ondje prije nekoliko godina uopće nije bilo takvih trgovina, a potražnja je postojala. Ubrzo se pokazalo da su bili u pravu. Potražnja za investicijskim zlatom iz godine u godinu raste, a u zadnjih godinu dana, tvrde, promet je narastao za čak 400 posto. Zbog porasta potražnje, a osobito sve veću zainteresiranost kupaca iz Hrvatske, pokušali su trgovinu investicijskim zlatom otvoriti i u Zagrebu. No obeshrabrio ih je odgovor koji su na predani zahtjev dobili od Ministarstva financija:

“Pismeno su nam objasnili kako je za uvoz zlata potrebno posjedovati dozvolu Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, što nije sporno. Ono što jest, i što je po mom mišljenju nevjerojatno, jest da se na uvoz zlata u Hrvatsku mora platiti još 57 posto raznih davanja državi – 5 posto carine, 30 posto poreza na luksuzne proizvode i 22 posto PDV-a. Zlato je zapravo zamjena za novac, a u EU se ne naplaćuju porezi pri trgovini investicijskim zlatom pa mi stav Hrvatske uopće nije jasan. Ljuti smo na hrvatsku vladu jer onemogućuje trgovinu zlatom u Hrvatskoj. Krize su uvijek mimoilazile one koji su imali zlato, a hrvatska vlada ne daje ljudima da se pobrinu sami za sebe. Zlato je jako dobra investicija. Mnogi Slovenci ulaganjem u zlato sami su sebi osigurali mirovinu”, ističe Ivan Moro.

S tim se ne slaže sveučilišni profesor, doktor ekonomskih znanosti Ljubo Jurčić. On smatra da je potražnja za zlatom u vrijeme gospodarskih kriza uobičajena, ali da to ipak nije sigurna investicija:

“Poznato je iz povijesti kako u vrijeme velikih ekonomskih kriza ljudi gube povjerenje u valutu i masovno investiraju u zlato. To je psihologija jednog dijela tržišta. Ljudi smatraju, a to je relikt iz prošlosti, odraz nepoznavanja ekonomskih zakonitosti, kako će nakon takvih kriza zlato zamijeniti novac. Međutim, to je nemoguće. To je bilo moguće nekoć, dok je postojao tzv. zlatni standard, sustav fiksnog deviznog tečaja u kojem je vrijednost valute fiksirana prema vrijednosti zlata i zlato se koristilo kao međunarodna rezerva. U doba zlatnog standarda količina novca koju je zemlja izdavala bila je izravno vezana za zlato. Amerika je, primjerice, zlatni standard napustila još 1971. godine. Danas je zlato roba kao i svaka druga i ima svoju cijenu. Povećana potražnja za zlatom u cijelom svijetu je nešto očekivano. Međutim, oni koju danas kupuju uncu zlata po cijeni od, primjerice, 1000 dolara, moraju biti spremni na to da će ta cijena pasti i da će ga možda morati prodavati po cijeni od 700 dolara. Zato je investiranje u zlato, po mom mišljenju, špekulativno ulaganje, a ne siguran poslovni potez.”

Zlato se u Hrvatskoj trenutačno može kupiti jedino u obliku udjela u fondovima čiji je kapital zlato. Broker Niko Delić, partner u zagrebačkoj brokerskoj kući “Momentum brokeri”, koja se bavi trgovinom dionica jednog takvog fonda objašnjava: “Preko naše brokerske kuće može se kupiti udio u američkom investicijskom fondu SPDR – Goldshares koji kotira na burzama u SAD-u, a koji ima onoliko zlata kolika mu je imovina. Trenutačno je to 21,47 milijardi dolara prema finance.yahoo.com. Građani Hrvatske mogu kupiti udio u tom fondu tako da uplate novac na račun brokerske kuće preko kojeg kupuju te daju nalog za kupnju dionica fonda. Kad se dionice kupe, nalaze se na zbirnom skrbničkom računu brokerske kuće u banci skrbniku ili, ako klijent tako želi, dionice se mogu isporučiti i na njegov vlastiti skrbnički račun. Prednosti tog načina kupnje zlata su u tome što je prodaja jednostavnija nego kad fizički morate odnijeti zlato i negdje ga prodati. Također, na taj način ne mora se plaćati pohrana u trezoru. Taj fond ne špekulira sa zlatom nego svaki put kad od novih investitora dobije novac izdavanjem novih dionica kupuje zlato, aprodaje ga samo za naplatu troškova pohrane i naknade za upravljanje. Ne zarađuju na špekulacijama, nego na tzv. management fee, naknadi za upravljanje, odnosno cijeni koju naplaćuju za transakcije koje rade. Ta se naknada ne naplaćuje diraktno od vlasnika dionica nego iz imovine fonda.”

Delićev partner u tvrtki Vilim Klemen, koji je deset godina radio kao voditelj Odjela analize vrijednosnih papira u Erste banci, također smatra da je perspektiva fondova koje se bave zlatom sljedećih godina izrazito pozitivna. Osim toga, ističe da se ne bave špekulacijama pa mogu propasti samo ako vrijednost zlata padne na nulu.

No teško je vjerovati da bi se to moglo dogoditi. Bankrot najvećih svjetskih banaka i krah burzi izazvali su nepovjerenje građana u financijske institucije, što je dovelo do toga da su prošlog tjedna neki u Hrvatskoj počeli prodavati dionice tvrtki koje su imali u vlasništvu bez obzira na njihovu cijenu, povlačiti novac s bankovnih računa te dragocjenosti iz sefova u bankama. Istodobno, s padom cijena dionica većine najvećih svjetskih tvrtki cijene zlata naglo su rasle. Sredinom prošlog tjedna cijena zlata bila je najviša u posljednjih devet godina, od uvođenja eura kao valute, a ove je godine zlato imalo najveći porast cijena u posljednjih 26 godina. Razlog tome je porast investicija u zlato. Iako ističu da je nakon svega što se dogodilo na tržištu financija teško predviđati, ulaganje u zlato financijski stručnjaci smatraju trenutačno najsigurnijim.

U RH zlato 57 posto skuplje zbog zastarjelog zakona

Cijena zlata zadnjih pet godina stalno raste, a u ovoj je godini taj rast najveći u posljednjih 26 godina. Prema odredbama carinskog zakona, Hrvati moraju plaćati 5 posto carine, 30 posto poreza na luksuzne proizvode i 22 posto PDV-a kod uvoza zlata, što je ukupno 57 posto dodatnih davanja. Time je investicijsko zlato izjednačeno s nakitom, što je suprotno praksi Europske Unije.