Osim velikog sportskog rezultata, pobjeda protiv Grčke i plasman na Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. donijela je Hrvatskom nogometnom savezu i veliku financijsku dobit. Samo za plasman na Svjetsko prvenstvo Hrvatska će dobiti osam milijuna dolara, što je oko 52 milijuna kuna. Međunarodna nogometna organizacija (FIFA) i svakom sudioniku SP-a će nadoknaditi i troškove za pripreme u iznosu od 1,5 milijuna dolara. I dok će nogometni savezi reprezentacija koje su se plasirale zaraditi milijune dolara, Rusi su na organizaciju već potrošili pravo bogatstvo pa se već sada može reći da će Svjetsko prvenstvo u toj zemlji biti najskuplje u povijesti. Nakon što je potrošio desetke milijardi dolara na organizaciju zimskih Olimpijskih igara u Sočiju, ruski predsjednik Vladimir Putin odlučio je potrošiti nove milijarde na nogometno prvenstvo, a kao i u slučaju Sočija i ovaj se put spominju pogodovanja pojedinim graditeljima stadiona i nagli rast troškova, što je Putinovim protivnicima jasan dokaz da se preko organizacije ovakvih događaja izvlači novac na privatne račune.

Prije dvije godine Standard & Poor’s u svojoj analizi procijenio je da će jedanaest ruskih gradova koji će ugostiti SP 2018., trebati samo za pripremu infrastrukture oko 244 milijarde kuna, a kako bi se ispunila obećanja predsjednika Putina ti su se troškovi u posljednje dvije godine još više povećali. Ministarstvo sporta ranije je procjenjivalo da će troškovi biti dva puta manji i da će iznositi oko 122 milijarde kuna, a nakon toga su tu brojku korigirali na 172 milijarde kuna. No da bi Svjetsko prvenstvo bilo vrijedno pažnje, trebat će oko 300 milijardi kuna, upozorilo je ministarstvo sporta. To je otprilike ista suma koja je bila potrebna i za Olimpijadu u Sočiju, čiji se troškovi procjenjuju na 282 milijarde kuna. ‘’Vrijedno pažnje’’ znači da se troškovi neće ograničiti samo na obveze koje je zadala FIFA: gradnja stadiona, centara za treniranje, rekonstrukcija zrakoplovnih luka i cesta koje vode do njih. Te troškove preuzeo je federalni proračun na sebe, ali regije su zatražile novac za modernizaciju prijevozne i komunalne infrastrukture, željezničkih stanica i mreža cesta. Samara, na primjer, želi izgraditi nove podzemne stanice, a njezin financijski zahtjev iznosi oko 65 milijardi kuna, što je više od četvrtine sveukupnog troška za Prvenstvo. Kazanj traži oko 5,6 milijardi kuna za rekonstrukciju cesta. Iljsur Metšin, gradonačelnik Kazanja, izrazio je nadu da će prijedlozi grada naići na dobru volju u federalnom centru. Prema ocjenama agencije S&P, samo su četiri regije u stanju same financirati sve troškove: Moskva, Sankt-Peterburg te Tatarstan i Krasnodarski kraj. Posljednje dvije su već dobile federalnu podršku za izgradnju infrastrukture u sklopu priprema Univerzijade u Kazanju i Olimpijade u Sočiju. Za većinu drugih regija neophodni troškovi premašuju godišnji obim prihoda regionalnog proračuna: za Kaliningrad – više od tri puta, za Samaru – gotovo dvostruko. Te dvije regije neće moći financirati čak ni trećinu neophodnih objekata, ako federalni budžet ne da sredstva koja će pokriti 70% izdataka. Ako vlada plati 50% troškova, 8 od 11 regija mogle bi se snaći s preostalim financijskim obvezama, smatraju u S&P-u. Baš zbog ovih obveza prije desetak dana objavljeno je da će se ukupni proračun za prvenstvo još povećati te je Rusija za potrebe Svjetskog nogometnog prvenstva povećala proračun za dodatnih 510 milijuna eura, odnosno za nešto manje od 4 milijarde kuna. Iako su službene brojke poprilično manje, neovisni analitičari smatraju da bi Rusija na kraju na organizaciju Svjetskog prvenstva mogla potrošiti oko 40 milijardi eura, što bi ga učinilo najskupljim sportskim događajem u povijesti.

No FIFA-u i saveze zemalja koje su se plasirale na Prvenstvo, to previše i ne smeta. Osam milijuna dolara, koliko su već zaradili, samo je manji dio onoga što bi one najbolje reprezentacije u konačnici mogle zaraditi. Svaki novi korak dalje na SP-u donosi i novu zaradu. Ispadanje u osmini finala donosi 12 milijuna dolara, poraz u četvrtfinalu 16 milijuna dolara, četvrto mjesto 22 milijuna, treće mjesto 24, drugo mjesto 28, a svjetski prvak će zaraditi 38 milijuna dolara. U odnosu na prošlo prvenstvo u Brazilu, FIFA je povećala nagradni fond za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. na 400 milijuna dolara, što je porast od 12 posto, pa će tako svjetski prvaci u Rusiji na kraju zaraditi tri milijuna dolara više nego što je to zaradila Njemačka u Brazilu. Naravno da savezi neće svu zaradu zadržati za sebe, nego će dio isplatiti igračima, ali to ovisi o zasebnim dogovorima pojedinih saveza sa svojim igračima. HNS je još sredinom prošle godine objavio da će igrači i stručni stožer dijeliti 40 posto nagrade, a Savezu će ostati 60 posto. Iz svih ovih brojki potpuno je jasno da je svjetsko prvenstvo postalo stroj za zaradu novca krovne nogometne organizacije, a neki porezni stručnjaci upozoravaju da je takva zarada protuzakonita. Naime, prema članku 60. švicarskog Zakona o građanskom pravu, Međunarodna nogometna federacija (FIFA) je udruga i mora biti neprofitabilna organizacija koja svoju dobit i rezerve ponovo investira u nogomet. Primjerice u programe za mlade i programe za razvoj. Prihodi i rashodi moraju biti ujednačeni, a dividenda se ne smije isplaćivati. To također piše i u izvještaju o poslovanju FIFA-e. Budući da je FIFA udruga, onda na čistu dobit mora platiti samo četiri posto poreza. Društva kapitala moraju platiti dvostruko više. No s druge strane, Međunarodna nogometna federacija je koncern težak nekoliko milijardi koji novac zarađuje prije svega na svjetskim nogometnim prvenstvima koja se održavaju svake četiri godine. Međutim, budući da je FIFA neprofitna organizacija, ona prema statutu ne smije naglasak stavljati na zaradu. Pa kako onda FIFA zarađuje novac i to više milijuna godišnje?

Poslovni model je relativno jednostavan: troškovi se prebacuju na zemlju domaćina svjetskog nogometnog prvenstva. Onaj tko želi dobiti organizaciju SP-a, prethodno mora osloboditi FIFA-u plaćanja poreza. Prema procjenama stručnjaka, Njemačka je 2006., kada je u ovoj zemlji održan SP, zbog toga ostala bez 250 milijuna eura poreznih prihoda. Slično je bilo prilikom SP-a 2010. u Južnoafričkoj Republici i 2014. u Brazilu. Riječ je o zemljama kojima su porezni prihodi prijeko potrebni. Na neki način prostor oko stadiona postaje svojevrsna bescarinska zona. Svi FIFA-ini partneri za svoje aktivnosti oslobođeni su plaćanja poreza zemlji domaćinu SP-a. Najveći zalogaj, kada je riječ o prihodima, preskupa su televizijska prava. Pridržavanje ovih prava pomno se prati. Godine 2014. ti prihodi iznosili su 742 milijuna američkih dolara. Uz to je FIFA od marketinških prava zaradila dodatnih 465 milijuna dolara. U izvještaju za 2014., kada je održano posljednje Svjetsko nogometno prvenstvo, navodi se da su prihodi iznosili 1,9 milijardi dolara. Čista zarada iznosila je 141 milijun dolara. Na osnovu toga tekuće rezerve FIFA-e povećane su na 1,52 milijarde dolara.

FIFA-ina transformacija u „stroj za stvaranje novca“ dogodila se 1974., kada je Njemačka bila domaćin SP-a. Tada je Brazilac Joao Havelange „izabran“ za šefa FIFA-e. Za novi oblik marketinga pobrinula se osoba koja je u Njemačkoj dosta poznata: Horst Dassler, sin osnivača Adidasa Adolfa Dasslera. On je prepoznao ekonomski potencijal Međunarodne nogometne federacije i privukao prve velike sponzore. Njegov plan bio je sljedeći: uključiti svjetske firme koje su spremne platiti milijune za ekskluzivne nastupe. Zauzvrat će te firme dobiti ulaznice koje mogu davati svojim gostima i imaju ekskluzivno pravo korištenja znaka svjetskog prvenstva. Aktualni partneri FIFA-e su sportski koncern Adidas, Coca-Cola, ruski energetski koncern Gazprom, korejski automobilski koncern Hyundai/Kia i kreditna institucija Visa.

Koliko će FIFA zaraditi od Svjetskog prvenstva u Rusiji još nije poznato, ali sigurno je da će zarada biti veća nego što je bila u Brazilu, iako je u međuvremenu Sepp Blatter potjeran s mjesta predsjednika zbog korupcijskog skandala. Novo vodstvo na čelu s predsjednikom Giannijem Infantinom nije puno toga promijenilo i FIFA je i dalje prije svega tvornica novca, a tek potom udruga koja se brine za razvoj nogometne igre. Baš zato je i Prvenstvo u korupciji podložnoj Rusiji pod povećalom, a mnogi su nakon Blatterova odlaska od novog vodstva tražili da se ono Rusiji i oduzme. Čak je i Blatter u jednom intervjuu priznao da su domaćini Svjetskog prvenstva 2018. i 2022. Rusija i Katar određeni prije službenog postupka glasanja u prosincu 2010. Iako su i Rusija i Katar internom istragom FIFA-e oslobođeni od optužbi da su podmićivali u procesu odabira, to se smatralo zataškavanjem pa je Engleski nogometni savez (FA) koji se natjecao s Rusijom za domaćinstvo turnira 2018., bio duboko uvrijeđen nekompetentnom internom istragom FIFA-e. David Bernstein, bivši čelnik FA, pozvao je sve zemlje članice UEFA-e da bojkotiraju turnir 2018., a Reinhard Rauball, čelnik njemačke udruge ligaša, čak je pozvao UEFA-u da se odvoji od FIFA-e ako istraga korupcije ne bude učinkovita. Moskva je također pala i na tome da pokuša smanjiti utjecaj rasizma u ruskom nogometu. Rafał Pankowski, čelnik UEFA-ina centra za monitoring, optužio je ruski nogometni savez za blag odnos prema rasističkom navijanju na brojnim stadionima. Nakon što su ga navijači ruskog kluba CSKA iz Moskve rasistički vrijeđali, nogometaš Yaya Toure iz Obale Bjelokosti izjavio je da bi tamnoputi nogometaši mogli bojkotirati Svjetski kup 2018. ako Rusija ne poduzme akcije protiv rasizma u nogometu. Naravno da se ništa od toga na kraju nije dogodilo i Svjetsko prvenstvo će se bez većih problema iduće godine održati na 11 stadiona diljem Rusije. Jedino preostalo pitanje je hoće li ga ruski obožavatelji nogometa moći gledati putem televizijskih ekrana. Pomalo paradoksalno zvuči da u Rusiji još uvijek traje borba o kupnji TV prava na prijenos SP-a, a Rusi su čak optužili FIFA-u da njihovom previsokom cijenom pokušava pokriti svoje financijske gubitke. “Rusiji su postavljeni posebni uvjeti jer je dolar vrijedio 30 rubalja kada su prodavana prava za Svjetsko prvenstvo u Brazilu, a sada vrijedi manje od 60 rubalja. Prava kupujete u stranoj valuti, ali ih prodajete u rubljama, tako da će televizije imati gubitak“, rekao je zamjenik premijera Rusije Vitalij Mutko. Mutko je naveo da je FIFA tražila 120 milijuna dolara od ruskih TV kanala za prava, što je čak 32 milijuna više nego što je plaćeno za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. Televizije koje kontrolira država, a koje konkuriraju za kupnju prava, mogle bi ostvariti velike gubitke, a FIFA navodno vrši pritisak na vlasti u Rusiji da sudjeluju u plaćanju prava. Mutko je i predsjednik nogometnog saveza Rusije i rekao je da takvo ponašanje FIFA-e “nije baš u redu”. „Ako pogledate njihove financije, vidjet ćete probleme poslije silnih skandala koji su potresli FIFA-u”, rekao je Mutko, ali FIFA na njegove optužbe još nije odgovorila. No ni ovaj problem neće ugroziti održavanje i već će na izvlačenju skupina koje će se 1. prosinca održati u Moskvi FIFA i Rusija svijetu pokazati da će se iduće godine u toj državi održati najspektakularnije izdanje Svjetskog prvenstva. Ono će ponovno biti rezervirano samo za svjetsku elitu jer će najjeftinije karte za utakmice u skupini stajati nešto manje od 90 eura, dok će one najskuplje stajati 917 eura.