S obzirom na to da Milana Vuković Runjić, trenutačna pročelnica Gradskog ureda za kulturu, ne namjerava dati svoj mandat na raspolaganje novoj gradskoj vlasti – platformi Možemo! na čelu s Tomislavom Tomaševićem – oni planiraju reorganizaciju tog ureda kako bi se riješili pročelnice za kulturu koja je na polovici mandata. Kako Nacional saznaje iz izvora bliskih Možemo!, najvjerojatniji scenarij je vraćanje na staro, odnosno ponovno spajanje triju gradskih ureda – gradskih ureda za obrazovanje, za sport i mlade te za kulturu – koji su se prije tri godine razdvojili ne bi li na taj način pokojni gradonačelnik Milan Bandić ‘namirio’ tadašnje koalicijske partnere.

Pobjeda Tomislava Tomaševića i platforme Možemo! na netom održanim lokalnim izborima donijela je dugoočekivanu promjenu obrasca upravljanja pokojnog gradonačelnika Milana Bandića i njegove administracije u glavnom gradu. Čak 27 gradskih ureda i tko zna koliko još agencija i upravnih jedinica, rezultat su dugogodišnjeg rasipničkog trošenja, ali i „vraćanja dugova“ pojedinim koalicijskim partnerima. Upravo takav jedan dug morao je biti vraćen stranci Neovisni za Hrvatsku, koja je Bandićevoj 365 Stranci rada i solidarnosti s pet ruku u Skupštini držala većinu. U lipnju 2018. Ana Lederer „morala“ je postati pročelnica za kulturu pa je Bandić odobrio i razdvajanje Ureda – od jednoga Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport nastala su tri zasebna – Gradski ured za obrazovanje, Gradski ured za kulturu i Gradski ured za sport i mlade. Tako je Ana Lederer postala pročelnica, a raspadom koalicije na njezino je mjesto u lipnju 2019. došla Milana Vuković Runjić, koja je i trenutačno na čelu Gradskog ureda za kulturu. Proračun za kulturu Grada Zagreba iznosi oko 600 milijuna kuna godišnje, osim ako Skupština izglasa rebalans koji bi donio smanjenje tog iznosa, a Možemo! ne želi da njihova obećanja ostanu prazna. Taj novac bit će na raspolaganju novom pročelniku ili pročelnici za kulturu iz redova Možemo!, ali iako Nacionalovi sugovornici iz Možemo! i njima bliski ljudi inzistiraju na tome da se svi čelni ljudi nove gradske uprave biraju putem javnih natječaja, Nacional saznaje o kojim se imenima govori, kao i koji će biti prvi potezi nove uprave i gradonačelnika Tomislava Tomaševića po pitanju kulture.

Prvi potez nove gradske administracije svakako bi trebao biti – novi čelni čovjek Gradskog ureda za kulturu. Jer teško je vjerovati da se bilo što može napraviti ako je pročelnica „Bandićeva“ Milana Vuković Runjić. No kako Nacional neslužbeno saznaje, ona ne želi dati novoj vlasti svoj mandat na raspolaganje pa bi stoga Možemo! bio vezanih ruku za bilo kakve promjene u kulturi. Kako kažu ljudi upućeni u razvoj događanja oko platforme Možemo!,njihovom gotovo apsolutnom većinom u Skupštini, Gradski ured za kulturu mogao bi se vratiti pod stari Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport. Tako bi se napravila nova sistematizacija radnih mjesta, čime ne bi bilo potrebno pročelničko mjesto Milane Vuković Runjić i mogla bi se početi provoditi kulturna politika Možemo! u Gradu Zagrebu. Iako su mnogi kulturnjaci zazivali samostalan gradski ured za kulturu, prema najavama i programima koje su stranke ponudile prije lokalnih izbora vidljivo je da su kultura i kulturni programi usko povezani s obrazovanjem, odnosno uključivanjem mladih u kulturne politike. Stoga je spajanje dvaju Ureda – onoga za kulturu i onoga za obrazovanje – gotovo sigurno. Njihovo spajanje s trećim, Gradskim uredom za sport i mlade, još Nacionalu nije potvrđeno, ali nekoliko sugovornika pretpostavlja da će se i to dogoditi i da će se stvari vratiti na staro, prije Bandićeve trgovine s Neovisnima za Hrvatsku.

Nakon micanja čelne osobe s pročelničke funkcije, Možemo! treba novog čovjeka, nekoga tko će – razumljivo – provoditi njihovu kulturnu politiku. Iako su svi iz platforme Možemo! s kojima je Nacional razgovarao potvrdili da nema govora ni o kakvim imenima jer planiraju zapošljavanja putem javnih natječaja, jasno je da će se curenje barem nekih imena teško moći izbjeći. Tako je i s potencijalnim kandidatima za čelnog čovjeka za kulturu, iako možda zbog nepostojanja ureda neće biti riječ o pročelničkoj funkciji. Prvo ime koje se spominjalo u tom kontekstu je Goran Sergej Pristaš, dramaturg i redovni profesor na Akademiji dramske umjetnosti, suosnivač i član BADco.-a, kolektiva za izvedbene umjetnosti, te jedan od autora programa za kulturu platforme Možemo! No on je za Nacional demantirao te glasine:

„Ne znam zašto se moje ime spominje u tom kontekstu jer ja nemam tih ambicija. Iako kulturnom sektoru želim svojim znanjem i iskustvom što više pomoći, ne vidim se na takvoj administrativnoj funkciji.“

Osim njega, kad je riječ o kulturi u Zagrebu, Možemo! ima u vidu i Borisa Bakala, glumca, redatelja, pisca i osnivača međunarodne umjetničke platforme Bacači sjenki. Drugo ime je Emina Višnić, donedavna direktorica društva Rijeka 2020 koje je provodilo projekt Europske prijestolnice kulture. Unatoč tome što je u nalazu Državne revizije za Grad Rijeku 2018. utvrđen niz nepravilnosti vezan uz projekt Rijeka-EPK 2020, a Emina Višnić bila je programska direktorica tog projekta, njezino se ime spominje kad je riječ o čelnoj poziciji Ureda za kulturu u Zagrebu.

Ekipa iz Možemo! nije bila raspoložena za, čak i neslužbene, izjave oko kulturne politike, ali ono što se sigurno zna jest da će prioritet biti obnova javnih zgrada oštećenih ili uništenih potresom. Posebno su stradale zgrade nekih muzeja – kao što su Muzej za umjetnost i obrt, Hrvatski školski muzej, Hrvatski prirodoslovni muzej i Arheološki muzej. Stoga je njihova što brža obnova jedan od važnijih poteza nove vlasti. Bez obzira na to što će se na neke stvari, naravno, morati čekati, jedan problem ne smije čekati i morat će se riješiti što prije. To je kazalište Komedija. Budući da je nakon ostavke ravnatelja Krešimira Batinića v. d. upravljanje Komedijom preuzeo Damir Lončar i da se taj mandat već produljio zbog dvaju propalih natječaja za novog ravnatelja tog kazališta, v. d. mandat Damiru Lončaru traje samo do 22. kolovoza. Na natječaj koji je u međuvremenu „prošao“ na Kazališnom vijeću javio se samo jedan kandidat – Miljenko Puljić, bivši šef Zagrebačke filharmonije koji sad već nekoliko godina u Komediji radi kao šef propagande i marketinga. Iako Nacional nije dobio potvrdu, po svemu sudeći Možemo! neće imati primjedbi na Puljića te će „dopustiti“ da se izglasa za ravnatelja u Skupštini. Za drugo rješenje ni nema se vremena.

Možemo!, saznaje Nacional, neće imati primjedbi na još jednog čelnog čovjeka, odnosno prihvatit će prijedlog ministrice Nine Obuljen Koržinek. Riječ je, naravno, o novom intendantu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, jer trenutačnoj intendantici Dubravki Vrgoč – opterećenoj optužbama za mobbing zbog kojih je, kako je Nacional prvi pisao, izgubila povjerenje ministrice – istječe mandat. Kandidat za intendanta je Marin Blažević, trenutačni intendant HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, čijem se izboru – ako se javi na natječaj -Možemo! neće protiviti. No natječaj raspisuje Kazališno vijeće HNK u Zagrebu i mora to učiniti najkasnije do rujna. A trenutačno u Vijeću ne sjede članovi Možemo! već „stari“ članovi kojima mandat – kao i svim članovima vijeća svih kazališta u Zagrebu – istječe krajem godine. U slučaju da Možemo! želi neku drastičnu promjenu, može putem Skupštine izglasati kraj mandata svih kazališnih vijeća i postavljanje novih, ali to nije izvjesno, kako su Nacionalu objasnili sugovornici.

Potez koji pokazuje cilj i smjer Možemo! u kulturi, kao i činjenicu da obećanje neće biti prazno, jest taj da će se uskoro, vjerojatno čim se konstituira Skupština Grada Zagreba, isplatiti financijska pomoć za više od tisuću samostalnih umjetnika u Zagrebu koji su zbog koronakrize potpuno zanemareni, zaboravljeni i stavljeni na marginu. Isplaćene su im mrvice, i to nakon pritiska umjetničkih udruga prema Milani Vuković Runjić. Ti umjetnici jedva preživljavaju pa bi sad dolaskom Možemo! na vlast mogli proći nešto bolje nego što su dosad.

Osim ovih, zbog rokova, žurnih poteza, Možemo! čeka još jako puno posla. Nova zgrada knjižnice koja se čeka već 20 godina, nova koncertna dvorana kojoj se ne zna lokacija, ali koju se također obećava iz jednog izbornog ciklusa u drugi, problem depoa i skladišta za muzeje, problem stalnog postava Povijesnog muzeja koji ne postoji jer ne postoji ni zgrada tog muzeja, to su samo neka od obećanja koja nikako da se ispune.

Goran Sergej Pristaš nedavno je izložio osnovne smjernice kulturnih politika platforme Možemo! Rekao je da su fokus, razumljivo, prebacili na potres, odnosno na potrebu obnove kulturne infrastrukture u Zagrebu koja je uništena u potresu. Slijede ciljevi restrukturiranja upravljanja sustavom, snažnijeg otvaranja ustanova prema svom polju i građanima te povećana dostupnost kulturnih sadržaja i infrastrukture, kako kvartovski tako i socioekonomski. Pristaš i ekipa iz Možemo! konstatirali su da su brojni objekti kulture u Zagrebu stradali tijekom potresa, ali i prije toga su mnogi bili prepušteni propadanju. Recimo, Lisinski je nefunkcionalan, kao i Gavella, ali i prostori brojnih manjih organizacija… Cilj im je po hitnom pregledu stanja, gdje god je to moguće, provesti konstrukcijsku i energetsku obnovu prema modelu koji su razradili. Prema tom modelu, cijena obnove znatno je niža nego u drugim modelima. Prvi val obnove objekata financirat će se, najavio je, iz sredstava Fonda solidarnosti EU-a koja su namijenjena javnim objektima i moraju se potrošiti do lipnja 2022. Daljnju obnovu financirat će iz vlastitih sredstava Grada, iz mehanizma EU-a ITU i uz sufinanciranje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku obnovu.

Prilikom predstavljanja predizbornog programa za kulturu, Pristaš je rekao da je nezavisnu scenu, koja je na međunarodnoj razini visoko vrednovana i koja se diferencirala od procesa kroz koje su prolazile ostale postsocijalističke zemlje, zagrebačka kulturna politika uništavala metodama podfinanciranja, iscrpljivanja, otimanja prostora – ZPC ili Kino Europa – i populističkog derogiranja.

„Sva sila umjetnika odselila se iz Zagreba i Hrvatske, isušile su se organizacije i inicijative koje su obilježile ovu kulturnu scenu, a sve je to posljedica potpune nebrige za kulturu, osim u jednom smislu – kao resursu za zapošljavanje podobnih. Zagrebačka kultura je vođena kao obiteljsko političko gospodarstvo, a u nezavisnoj kulturi nisu mogli trgovati radnim mjestima. Njihovo gazdinsko vrednovanje rada u kulturi postalo je predmetom općeg podsmijeha. Ništa bolju politiku ti uredi na čelu s menadž-agom Ivicom Lovrićem nisu imali prema institucijama. Jedini kriteriji vrednovanja koje su on i Bandić ugradili jesu politička podobnost u upravljanju, menadžeriranje bez gubitaka i prenapregnuto umnožavanje produkcije i gledatelja. Zastarjele tehnologije, nikakvo vrednovanje, ovisnost o političkoj volji – sve to proizvodi besperspektivnost u ustanovama. A s potresom i epidemijom nesigurnost je postala opsceno očita. Međutim, to će brzo biti stvar prošlosti. Pitanje je – što će se učiniti? Pred nama je restrukturiranje upravljanja kulturnim sustavom u smjeru uvođenja novih kriterija za vrednovanje koji će počivati na proizvodnji kulturne vrijednosti, uključivosti i odgovornosti. Kulturna vijeća imat će veću odgovornost u vrednovanju, a upravna i kazališna vijeća za provođenje programa i organizacijski rad uprave. Nužno je da se konačno počnu vrednovati programi, a ne dijeliti glavarine kao dosad“, rekao je Pristaš.

Pristaš – odnosno Možemo! – u svom programu za kulturu spominje i revitalizaciju zapuštenih prostora kao što je Gredelj. Kaže da su se mnogi članovi Možemo! godinama borili protiv neplanske, bezglave rasprodaje gradske imovine i da Gredelj nije jedini prostor kojim se žele baviti. Tu su još Zagrepčanka (Klaonice), stara Uljara, prostor Paromlina, prostori koji sadrže ogromni potencijal za razvoj, na kvalitetnim lokacijama u Gradu, ukupne površine oko 260 tisuća četvornih metara.

„Za prostor Gredelja napravljen je niz studija od kojih je posljednja ona Studija 3LHD koja uzima u obzir zgrade pod zaštitom koje postaju okosnica središnjeg poteza. Gredelj je ključan prostor za povezivanje povijesnog centra i ostalih dijelova grada, ogroman je to prostor koji mora objedinjavati različite funkcije i dovesti građane u taj prostor, ali za to je potrebna javno usuglašena strategija investiranja u velika gradska područja u javnom vlasništvu koja će u sebi sadržavati procjene potreba i omjera javnih i privatnih interesa“, rekao je Pristaš.

U studenom prošle godine, samo pola godine od lokalnih izbora koji su netom završeni, pokojni bivši gradonačelnik Milan Bandić namjeravao je prodati spomenute tri lokacije – Gredelj, Paromlin i Zagrepčanku – te za njih u siromašnu gradsku blagajnu staviti oko milijardu kuna. Bio je to nelogičan potez jer je upravo Paromlin trebao biti lokacija na kojoj bi se ttrebala izgraditi nova gradska knjižnica, za što već postoji idejno rješenje. Taj je prijedlog proračuna početkom prosinca ‘prošao’ na Skupštini, ali više je nego očito da Možemo! neće nastaviti s tom politikom, nego se na spomenutim lokacijama namjeravaju izgraditi ili urediti novi gradski kulturni sadržaji.