Priča o prodaji HNK Rijeka stara je pola desetljeća. Nakon osvajanja kupa u Puli protiv Dinama, Damir Mišković prvi je put javno, na Korzu pred navijačima, rekao kako su on i njegova obitelj napravili sve da Rijeka bude jaka i trofejna, ali je apsolutno voljan mjesto ustupiti nekome tko klub može podići na višu razinu

Damir Mišković prodaje Rijeku.

Od tog svibnja 2019. priča koja se intenzivira na kraju svake polusezone i(li) sezone. Da nam je 100 eura za svaki put kad smo čuli kako je ‘sve već riješeno’, kako je Lürssen već potpisao sve papire’, kako ‘Kinezi i kupuju klub i grade novu Kantridu’, kako ‘stiže Mandarich’, kako je ‘ugovor s Amerikancima riješen i ovjeren’… Danas bi imali dovoljno love za barem neku garsonijericu ili ganc novi auto.

I u većini od tih priča bilo je bar zrnce istine. Puno je onih koji su mnogo puta do sada pokazali interes. Ali do dan-danas još nitko nije napravio onaj ključni korak.

Nitko nije – stavio konkretnu ponudu pred Miškovića.

I tu svaka priča završava. Bili u pitanju Amerikanci, Kinezi, Turci, Kanađani, Arapi, Rusi ili, kako se ovih dana govori, Nijemci.

Deset puta su već raznorazni interesenti vršili ‘due diligence’ (temeljnu procjenu kompanije tj. njenu tržišnu vrijednost, vlasničke udjele, kapital na raspolaganju, potencijal…).

A Rijeka je još uvijek Miškovićeva. Sigurno ne zato što mu je netko došao s (dobrom) ponudom.

Prije pola godine bila je upravo ovakva situacija kao danas. Iz desetak izvora, uključujući i neke iz kluba, dobronamjerne i dobro obaviještene, čuli smo kako je ‘sve riješeno, dolaze novi ljudi s ogromnim kapitalom i između Božića i Nove godine stvar će biti formalizirana, a klub prodan’.

A Rijeka je još uvijek Miškovićeva.

Kad se radi ‘due diligence’ onda se razgovara i s ljudima koji rade u kompaniji koju namjeravaš kupiti.

Pa onda i oni sami pomisle kako je stvar riješena.

Pa to povjere nekome od svojih bližnjih. Ili nekome iz medija u koga imaju povjerenja.

Pa se ta vatra proširi i kako ide od uha do uha svaka nova verzija postaje sve ‘konačnija’, a hrpa navodne love sve veća.

I tako smo u prosincu slušali i čekali da se dogodi taj dan ‘D’. Koji se dogodio nije.

A ako se želi znati istina ne treba nikakva velika pamet ni poznavanje materije bolje od drugih. Priča je, poštovani čitatelji vrlo jednostavna. I svodi se na jednu riječ. Iskustvo.

U bilo kojem odnosu protok vremena pokaže kome se može, a kome ne može vjerovati.

Što govori posljednjih 12 godina iskustva svakog imalo normalnog kroničara zbivanja u Hrvatskom nogometnom klubu Rijeka?

Mnogi pričaju na sve strane, često je u eteru 100 kombinacija, ali istina je: jedino ono što kaže Damir Mišković.

Čak i kad ne govorimo o bjelodanim činjenicama nego npr. predviđanjima. I tu je Mišković u pravu u 99 posto slučajeva.

A lagao nije, doslovno – niti jednom.

Pa ako vas zanima istina, evo je: klub jest na prodaju, interes postoji, ali zasad se ni po čemu ne razlikuje od devet prethodnih koji su bili ‘već riješeni, klub prodan i samo se čeka dogovor kad će sazvati svečana press-konferencija’.

Ako vas zanima istina, evo je i u citatu jedinoga koji istinu zna pa ili šuti, ali ako progovori: onda kaže istinu.

“Koji je ovo put da prežvakujemo istu temu, deseti? Vjerojatno je već dosadno i meni i vama”, smije se predsjednik Rijeke.

“Je, postoji interes kao što je postojao mnogo puta do sada. Ali barem zasad nije ni po čemu drukčiji od svih prethodnih jer priča ‘Mišković prodaje Rijeku’ postaje ozbiljna kad dođe konkretna ponuda. Za koju onda treba vidjeti je li u najboljem interesu kluba. Jer to je jedina opcija. Prodati ako će to značiti korak naprijed, da Rijeka ide na bolje. A ja – nisam dobio nikakvu konkretnu ponudu. Ne znači da se to neće dogoditi sutra ili za tjedan dana ili za mjesec dana. I ako se dogodi, onda ću tako i reći. Do sad, ja ponudu nisam dobio”, rekao nam je dopredsjednik HNS-a i predsjednik HNK Rijeka.

Jedina razlika u odnosu na prethodne ‘već riješene prodaje’ je u tome što aktualni interes koincidira s boravkom reprezentacije u Rijeci.

Pa onda i deset puta većim brojem predstavnika medija u Rijeci.

Pa se onda “vijesti” i “provjerene informacije” multipliciraju, a brzina širenja istih raste do brzine svjetlosti.

Ono što jest istina, a odnosi se na prijelazni rok je priča o prelasku Marka Pjace u Dinamo i ozbiljnim, poodmaklim pregovorima o transferu Nediljka Labrovića u Bundesligu.

Kako danas stvari stoje, Pjaca će od sljedeće sezone igrati za Dinamo, a Labrović se s Eura u Hrvatsku vratiti samo da uzme stvari i vrati se: u Njemačku.

I to su činjenice vezane uz HNK Rijeka. A prijelazni rok zapravo još nije ni počeo. Pa se opustite i duboko dišite. Kao i uvijek čeka nas ljetni nogometni – maraton.