Objavljeno u Nacionalu br. 510, 2005-08-22

Posljednjih tjedana Hrvatsku ponovno potresa afera oko velikog uvoza jeftine govedine, koja ugrožava domaću proizvodnju: kao i prije uzgajivači stoke glavnim krivcima smatraju mesnu industriju Pivac iz Vrgorca

Sredinom prošlog tjedna Damir Polančec, potpredsjednik Vlade sastao se s predstavnicima udruge za tov junadi Baby beef i obećao im da će Vlada ubrzati postupak uvođenja zaštitnih mjera za domaće proizvođače zbog prekomjernog uvoza goveđeg mesa navodno sumnjive kvalitete, porijeklom iz Brazila i Poljske. Vlada se tom prilikom obvezala da će najkasnije do rujna predložiti najnižu i najvišu cijenu govedine i junetine, dok bi se sljedeće godine trebao uvesti tržni red za to meso, a Državni inspektorat najavio je da će pojačati nadzor klasifikacije junećih trupova i polovica pri uvozu, te da će utvrditi valjanost roka iz deklaracije za uvezeno meso te s tržišta povući meso kojemu je istekao rok.
Taj je sastanak ponovno u središte javnog interesa stavio zbivanja u domaćoj mesnoj industriji, aktualizirao brojne probleme s kojima se domaći proizvođači mesa susreću na tranzicijskom putu Hrvatske prema EU, ali i iznova svrnuo pozornost javnosti na tvrtku Pivac, koja se tijekom proljeća našla na udaru Državnog inspektorata, jer je na tržište stavila oko 55 tona svježe brazilske govedine koju Državni inspektorat nije pregledao i za koju nije izdao uvjerenje o kakvoći. Državni inspektorat predložio je da se zbog tog prekršaja tvrtka Pivac kazni s više od milijun kuna, te da joj se zabrani daljnji uvoz mesa. U tvrtki Pivac demantirali su nepravilnosti, ali otad je zapravo počela nova runda borbe raznih interesnih skupina na dijelu domaćeg mesnog tržišta, koja je sredinom prošlog tjedna rezultirala najavom Damira Polančeca da će Vlada zaštititi domaće proizvođače govedine.
Raspravu o tom problemu koncem lipnja u Saboru je pokrenula Đurđa Adlešić, saborska zastupnica HSLS-a, postavivši na aktualnom satu Damiru Polančecu pitanje zašto se krše domaći zakoni pri uvozu junećeg i goveđeg mesa iz Brazila i Poljske te ne poštuju odredbe o kvaliteti mesa. Obraćajući se Polančecu, Adlešić se pozvala na podatke udruge Baby beef, koja ima sjedište u Bjelovaru, a koja je upozorila da je u posljednjih 5 mjeseci u Hrvatsku uvezeno više goveđeg mesa no u proteklih 5 godina. Adlešić je Polančeca upozorila da se prema podacima Baby beefa u Hrvatskoj konzumira oko 800 tona uvezenog goveđeg mesa komu je istekao rok trajanja, te da bi to meso po postojećim zakonima trebalo završiti u preradi, a ne na stolovima naših građana ili turista.
Đurđa Adlešić nije bila prva koja je Vladu upozorila na zabrinjavajuće uvozne trendove u domaćoj mesnoj industriji. Par tjedana ranije, 12. svibnja 2005., gospodarsko interesno udruženje Croatiastočar poslalo je Petru Čobankoviću, ministru poljoprivrede, prijedlog za pokretanje prethodnog postupka za uvođenje zaštitne mjere od prekomjernog uvoza goveđeg mesa. Predložili su Čobankoviću da na rok od 6 mjeseci, do uvođenja zaštitnih mjera, uvede privremenu zaštitnu mjeru povećanjem postojeće carine za dodatnih 1,5 eura po kilogramu uvezene govedine.
Svoj zahtjev Croatiastočar obrazložio je tvrdeći da je u prva četiri mjeseca u Hrvatsku uvezeno više svježeg rashlađenog mesa no u cijeloj 2004. Do prije tri godine tog uvoza gotovo nije ni bilo, da bi 2004. dosegnuo 2376 tona. U prva četiri mjeseca 2005. u Hrvatsku se uvezlo 2 510 tona. Prema podacima Croatiastočara cijena tako uvezenog goveđeg svježeg ili rashlađenog mesa iznosila je 14,62 kn po kilogramu, dok je cijena izravno konkurentne robe iz domaće proizvodnje 29,5 kn po kilogramu. U Croatiastočaru tvrde da takav uvoz ima veliki izravni utjecaj na klaoničku industriju i govedarsku proizvodnju.
U pismu upućenom Čobankoviću, Antun Šeda, direktor Croatiastočara, napisao je i sljedeće:”Uvozom svježeg mesa po dampinškim cijenama omogućava se opskrba velikih potrošača, bolnica, hrvatske vojske, vrtića, škola itd., za što se ne koristi domaća stoka i rad domaćih klaonica. Domaći uzgoj stoke ima znatno niže potpore od zemalja članica EU, a klaonička industrija nema nikakvih subvencija. Domaća klaonička industrija se ne može nositi s uvozom svježeg, visokosubvencioniranog mesa, te zbog nekonkurentnosti gubi poslove i još manje koristi svoje kapacitete. Činjenica je da se u ratu uništeno govedarstvo još nije oporavilo pa uvoz svježeg mesa može imati negativan učinak na Program razvoja govedarstva, a time i na cjelokupnu poljoprivrednu proizvodnju. Poremećaj u plasmanu žive stoke izaziva niz problema: klanje domaće teladi, nemogućnost potrošnje stočne hrane, klaonice ne rade, u kasnijim razdobljima javlja se nedostatak stoke što stvara problem prerađivačima, zbog čega je početkom 2004 obavljen interventni otkup žive junadi. Ako se u 2005 nastavi trend uvoza svježeg mesa koje završava u maloprodaji, veliki broj domaćih klaonica prestat će s radom. Hrvatska ima 4 izvozne klaonice čiji su troškovi održavanja veliki, a koje također bilježe znatno smanjenje korištenja kapaciteta. Uvoz svježeg mesa može dovesti do smanjenja tova junadi i rada nekih klaonica te povećati stupanj ovisnosti domaće potrošnje od uvoza. Zbog velikog broja gospodarstava koja su ugrožena uvozom svježeg mesa teško je izračunati financijski gubitak, ali se učinak na domaću proizvodnju jako dobro vidi kroz smanjenje proizvodnje svježeg mesa u prva četiri mjeseca ove godine. U odnosu na isto razdoblje prošle godine domaća proizvodnja svježeg goveđeg mesa smanjena je za 25,73 posto, što se direktno odražava na korištenje kapaciteta u klaoničkoj industriji.’
Nepunih mjeseca dana pošto je Čobanković primio dopis, Vlada je pokrenula prethodni postupak za uvođenje zaštitnih mjera. Međutim, stručnjaci za stočarstvo s kojima je Nacional razgovarao tvrde da i domaći uzgajivači goveda, zato što u Hrvatskoj nema dovoljno stoke, uglavnom uzgajaju stoku koju uvoze, na nju uopće ne plaćaju carinu, te za nju primaju i državna poticajna sredstva. Tvrde, također, da domaćim uzgajivačima znatne probleme stvara činjenica da je cijena stoke koju za uzgoj uvoze iz Mađarske, Slovačke ili drugih zemalja porasla nakon njihova ulaska u EU, pa im je teže biti konkurentan. Hrvatska je malo tržište, pa i nekoliko kamiona robe može poremetiti cijene na tržištu, ali potrošači od uvoza jeftinijeg mesa nisu profitirali. Stočarski stručnjaci navode da cijene domaće junetine nisu niske, te da bi se cijela polemika, iako se radi o ozbiljnom problemu za hrvatsku poljoprivredu, dobrim dijelom baš zato mogla okarakterizirati prvenstveno kao sukob interesnih skupina na domaćem tržištu radi veće zarade.
U tom kontekstu tvrtka Pivac našla se na udaru Državnog inspektorata nakon što je udruga Baby beef 13. travnja 2005. poslala Državnom inspektoratu predstavku kojom traže kontrolu prometa goveđeg mesa uvezenog iz Brazila. Prema njihovim navodima ta se govedina na našem tržištu distribuira kao juneće meso, fakturira kao juneća slabina, dok je na deklaraciji istaknut podatak da se radi o rashlađenom goveđem mesu – ruža CM. Sumnjiva je i okolnost da meso uvezeno iz Brazila može kao svježe stajati čak 120 dana.
Ministarstvo poljoprivrede dopustilo je velikim uvoznicima uvoz mesa koje je obrađeno inertnim plinovima I takvo se meso navodi kao svježe, iako hrvatski zakoni zasad ne poznaju obradu mesa inertnim plinovima. Takva obrada podrazumijeva da se goveđe meso odmah nakon klanja goveda ‘napuni’ plinom, vakuumira, ukrca u brod i onda nakon 25 dana stiže u hrvatske hladnjake. Takva obrada mesa čini ga otpornim na bilo kakve bakterijske utjecaje. U Baby beefu tvrde da pri izvozu govedine iz Hrvatske vrijede drukčija pravila. Govedina ne smije biti starija od 12 mjeseci, meso mora biti iskorišteno najviše 24 sata od klanja i rashlađeno na 4 Celzijeva stupnja.
Odmah po upućivanju predstavke Baby beefa Državni inspektorat je proveo nadzor u svih 9 veleprodaja tvrtke Pivac u cijeloj Hrvatskoj, ali i u maloprodajnim centrima gdje je roba bila isporučena. Utvrdili su da dio mesa tvrtke Pivac uvezenog iz Brazila, otprilike 60-ak tona, nije imalo Uvjerenje o kakvoći Državnog inspektorata, dok je jedan dio imao sve potrebne dokumente. Državni inspektorat predložio je novčanu kaznu, te zabranu uvoza mesa tvrtki Pivac. Postupak je u tijeku.
Državni inspektorat ustanovio je da je tvrtka Pivac od Ministarstva poljoprivrede dobila rješenje kojim je utvrđeno da ne postoje veterinarsko-zdravstvene smetnje za uvoz 800 tona goveđeg mesa podrijetlom iz Brazila.
U tvrtki Pivac Nacionalu su koncem prošlog tjedna ponovno demantirali nepravilnosti koje im se stavljaju na teret, zbog kojih su se u proljeće našli na udaru zbog navodnog krijumčarenja mesa, koje uništava domaću proizvodnju.
U sjedište tvrtke braće Pivac ekipa Nacionala doputovala je u petak poslijepodne. Ispred poslovne zgrade, između ostalih vozila zaposlenika bila su parkirana i četiri luksuzna osobna vozila vlasnika tvrtke: Mercedes S 320, Mercedes ML jeep, BMW X5 I Mercedes C klase. Tvrtka braće Pivac smještena je na nekoliko tisuća četvornih metara na rubu Vrgorca otkud se pruža lijep pogled na jedno od tamošnjih kraških polja, te u daljini na susjednu Hercegovinu.
Ivica, Tonči i Neven Pivac, članovi Uprave tvrtke Pivac, dočekali su nas u ugodno rashlađenom uredu, u kojem se osjećao pomalo čudan miris, koji je podsjećao na marihuanu. “Nemojte se čuditi zbog mirisa. Odvikavam se od cigareta, pa pušim cigarete od trave ubrane na livadi. Riječ je o posebnoj proizvodnji, bez nikotina i katrana, koja ima i specifičan miris”, rekao nam je Neven Pivac, član Uprave tvrtke Pivac.
Nakon kratkog uvodnog razgovora braća Pivac odvezla su nas u obilazak svojih proizvodnih pogona u sjedištu same tvrtke, u mjestu Zavojane i u samom Vrgorcu.
S velikim entuzijazmom otvarali su svaku prostoriju proizvodnih pogona i objašnjavali tehnologiju proizvodnje, a tijekom vožnje ponosno opisivali ljepote svog zavičaja. Njihov pogon u mjestu Zavojane prilično je rijedak prizor koji se može vidjeti u Dalmatinskoj Zagori. U malom zaselku između nekoliko kuća smještenih u kamenom okolišu izdiže se suvremeni prerađivački pogon na nekoliko etaža te veliko parkiralište.
Možda upravo taj pogon u mjestu Zavojane najbolje ilustrira koliko su sva trojica braće Pivac čvrsto vezana uz vrgorački kraj.
Tonči Pivac otac je troje djece. Sin Miljenko direktor je uvoza i izvoza u obiteljskoj tvrtki, dok mu kćeri Milena i Ivana upravljaju poslovanjem tvrtke u Splitu i Zagrebu. Miljenko često putuje i ured mu je prepun suvenira s raznih strana svijeta. Među njima posebno mjesto zauzima bista Josipa Broza Tita. “Našao sam je na smetlištu u Vrgorcu, posve slučajno. Odlučio sam je uzeti i zadržati kao zanimljiv suvenir”, kaže Miljenko Pivac, koji ispod biste drži i slike Dalaj Lame, a među zanimljivijim suvenirima je i knjiga izreka Mao Tze Tunga. Brat njegova oca, Neven Pivac otac je dviju maloljetnih blizanki, Nene i Ruže. Zauzeti poslom, Neven i Tonči Pivac gotovo da i nemaju hobija.
Ivica Pivac, predsjednik Uprave tvrtke završio je Agronomski fakultet u Zagrebu. Većinu vremena provodi u Vrgorcu, ali često putuje u Makarsku, gdje vodi računa o poslovanju hotela Biokovo koji su kupili prije nekoliko godina. Uživa u trčanju neprohodnim stazama na Biokovu. “Nakon trčanja u vruće ljetno poslijepodne sjednem u auto i još uključim grijanje. Kada tako ugrijan stignem kući, odlazim pod hladan tuš. Zimi nakon trčanja, kada se dobro ugrijem, običavam plivati u moru. To me održava u dobroj kondiciji, što je dobro i za posao”, kaže Ivica Pivac.
Živi mirnim obiteljskim životom, kći Nevenu, uskoro magistricu ekonomije, zaposlio je u PPK Karlovac, gdje su najveći dioničari od 2003. Za vrijeme vožnje u Zavojane, Ivica Pivac opisao nam je zašto su se našli na udaru zbog uvoza mesa iz Brazila. “Naša je tvrtka jedan od većih uvoznika mesa u Hrvatsku i logično je da tražimo tržište za kvalitetnu sirovinu. No, mi u Hrvatsku ništa ne možemo uvesti ako nemamo odobrenje Ministarstva poljoprivrede. Sve te dozvole posjedujemo. Njihova veterinarska služba provjerila je mikrobiološku i zdravstvenu ispravnost sporne pošiljke. Sve je to učinjeno, no mi smo komplicirana država, Državni inspektorat na temelju vizualnog dojma, ali i na temelju prethodnih nalaza Ministarstva poljoprivrede, još izdaje Uvjerenje o kakvoći. Samo na jednom uzorku dogodilo se da to uvjerenje nismo na vrijeme dobili. To ne znači da je meso neispravno. Osim toga, govedina iz Brazila jako se teško može nazvati sumnjivom. Riječ je o stoci koja se uzgaja ekstenzivnom metodom, odnosno hrani na tzv. Pampasima, gdje godinama ima prirodnu ispašu. Zbog takvog načina uzgoja stoka kasnije dozrijeva i razvija se, ali nema rizika od kravljeg ludila, a meso je u pravilu puno kvalitetnije od onoga koje dobivamo intenzivnom ishranom, koju koristi Europa, ali i Hrvatska. Brazil osim toga ima stočni fond koji umalo dostiže sve zemlje razvijene Europe, pa i EU od Brazila strahuje za svoju konkurentnost”, izjavio je za Nacional Ivica Pivac, predsjednik uprave mesne industrije Pivac.
Braća Pivac navode da su oni jedni od najvećih domaćih uzgajivača stoke, da sami uzgajaju gotovo 4 tisuće goveda, te da zato nemaju interesa rušiti cijenu domaće govedine i junetine. Međutim, kako tim uzgojem osiguravaju tek 20 posto vlastitih prerađivačkih kapaciteta, pribjegavaju uvozu.
“Antagonizam između stočara i proizvođača uvijek je prisutan, jer su im interesi različiti. Problemi pak nastaju zato što nadležna tijela nemaju snage javno reći pravu istinu, a to je da mnoga mala gospodarstva neće moći opstati bez osuvremenjivanja i unapređivanja vlastite proizvodnje, što traži znatna ulaganja. Umjesto toga, periodično se gase požari davanjem obećanja i određenih poticaja, često na krivim mjestima”, kaže Ivica Pivac.
Mesna industrija Pivac nije nepoznata ni na domaćem, ni na međunarodnom tržištu. Obitelj Pivac se već nekoliko generacija bavi proizvodnjom i preradom mesa, a tvrtka je posljednjih 15-ak godina u kontinuiranom poslovnom razvoju. U devet najvećih hrvatskih gradova imaju vlastita veleprodajna mjesta, te još 60-ak maloprodajnih širom Hrvatske. Velik dio proizvodnje i dalje imaju u Vrgorcu. U malom mjestu Zavojane i u samom Vrgorcu uređuju nove proizvodne pogone, te uskoro očekuju europski broj, koji bi im omogućio izvoz pršuta i drugih proizvoda u EU. “Želimo pomoći razvoju rodnog kraja, a od toga imamo i poslovne koristi. Vrgorac je područje od posebne državne skrbi, što znači da je porez na dobit 15 posto i uplaćuje se u proračun lokalnih vlasti. Ponosni smo što gradski proračun Vrgorca punimo preko 60 posto. Prije dvije godine primili smo Zlatnu plaketu gospodarske komore u kategoriji srednjih tvrtki. Imamo preko 300 zaposlenih i ponajviše zahvaljujući našem radu, vrgorački kraj je u vrhu po konkurentnosti ulaganja u Hrvatskoj”, kaže Ivica Pivac.
Mesna industrija Pivac tijekom posljednjih godina bilježila je rast i do 40 posto godišnje. Tvrde da će taj rast u budućnosti biti znatno manji, ali da će se okrenuti izvozu posebice u zemlje bivše Jugoslavije. Planiraju za dvije godine stvoriti uvjete za proizvodnju 100 tisuća pršuta godišnje. Podsjećaju da Hrvatskoj u segmentu proizvodnje i prerade mesa nedostaje čak 50 posto od njenih godišnjih potreba. “Ili se moramo odreći konzumiranja mesa, ili ćemo ga uvoziti”, kaže Ivica Pivac.
Dok je po njihovu viđenju uvoz nužan, u udruzi Baby beef upozoravaju da Hrvatska treba uskladiti vlastito zakonodavstvo s EU, ali i zaštititi vlastitu proizvodnju. Vlada je najavila da će uvažiti njihove primjedbe, a hoće li biti pozitivnih učinaka na domaću poljoprivredu, vidjet će se.