Nacional je koncem proteklog tjedna dobio intimnu, vlastoručno potpisanu izjavu danas pokojnog prebendara Ilije Žugaja, koji je osobu od svog velikog povjerenja iz crkvenih krugova zamolio da je nakon njegove smrti dostavi upravo redakciji Nacionala. S tom porukom Nacionalu je dostavljena i konačna presuda Vrhovnog suda Apostolske signature, napisana na latinskom jeziku, koja se tiče Ilije Žugaja.

Ilija Žugaj rođen je 15. srpnja 1942. u Ponikvarima. Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1969., a imenovan prebendarom 3. srpnja 2013. U Zboru prebendara od 25. veljače 2014. vršio je službu cenzora. Par godina kasnije s ostalim prebendarima našao se u vrtlogu ogromne afere, koju je razotkrio upravo Nacional. Početkom 2018. Nacional je objavio pismo priznanja krivnje koje je potpisao tadašnji čelnik prebendara Mijo Gabrić, u kojem se pokajao zbog gotovo 50 milijuna eura štete koju je prouzročio upravljajući prebendarskom imovinom.

Ilija Žugaj preminuo je 2. srpnja 2022. Pokopan je u grobnici prebendara dva dana kasnije.

Žugaj je htio da upravo Nacional objavi spomenutu presudu Vrhovnog suda Apostolske signature u slučaju da Zagrebačka nadbiskupija propusti to učiniti u razumnom roku. Radi se o presudi koja je Žugaja još za života trebala rehabilitirati, nakon što je tadašnji zagrebački nadbiskup Josip Bozanić naredio Miji Gorskom da s kolegama prebendarima Žugaja zbog afere Prebendari drakonski kazni.

Suočena s tom ogromnom aferom, Zagrebačka nadbiskupija predvođena Bozanićem odlučila je reagirati i oštro sankcionirati sve članove Zbora prebendara. Među njima je bio i Žugaj, koji je u Zbor prebendara imenovan znatno kasnije nego što su se sporna zbivanja odvijala. Zato je odbio prihvatiti odgovornost i žalio se na tu odluku. Ulaganjem utoka, odnosno žalbe, započeo je bitku za spas svoje reputacije. Međutim, isprva bezuspješno, jer na razinama na kojima se o tomu odlučivalo unutar hrvatske Katoličke Crkve za njegove argumente nije bilo sluha. Ali Žugaj nije odustajao, nego je pravdu za sebe odlučio potražiti u Rimu, na Vrhovnom sudu Apostolske signature.

Velečasni Ilija Žugaj, svećenik Zagrebačke nadbiskupije i prebendar Stolne crkve zagrebačke, potpisao je 11. siječnja 2022. da dopušta i moli da se nakon njegove smrti objavi presuda apostolske signature od 12. ožujka 2021. kojom je oslobođen svih optužbi i nametnutih mu kazni u procesu koji se vodio protiv zbora prebendara. FOTO: Zeljko Hladika/PIXSELL, Nacional

Duboko osobno uzdrman svime što mu se dogodilo, Žugaj se i teško razbolio. Dobio je karcinom debelog crijeva, dijelom vjerojatno i zbog ogromnog stresa nastalog upravo uslijed zbivanja povezanih s prebendarskom aferom. Tako da je usred pravne bitke za spas svoje reputacije Žugaj 2019. započeo i bitku za život te prošao kroz dva zahtjevna ciklusa kemoterapije.

No nije odustajao od pravne bitke. Na koncu je u njoj imao uspjeha jer su u Rimu na njegove argumente gledali drugačije te su ga odlučili rehabilitirati. Žugaj je potom strpljivo čekao da Zagrebačka nadbiskupija prema njemu ispravi nepravdu i objavi presudu koja ga rehabilitira. Međutim, u vrijeme kada je dobio oslobađajuću presudu bolest mu je već bila uznapredovala, a medicina je nakon druge kemoterapije iscrpila svoje mogućnosti. Pa je Žugaj bio svjestan da mu se bliži kraj. Čak i u takvim okolnostima zamolio je svog bliskog prijatelja unutar Crkve da nakon njegove smrti pričeka neko vrijeme da Zagrebačka nadbiskupija objavi presudu u njegovu slučaju. Odlučio je čekati jer je Vrhovni sud Apostolske signature naredio da se ona objavi. No iako su svi u crkvenim krugovima znali da se Žugaj bori s teškom bolešću, Zagrebačka nadbiskupija nije to učinila. Zato je Žugaj napisao i izjavu te zamolio da se dostavi Nacionalu, kako bi tjednik koji je prebendarsku aferu otkrio, objavio o njoj i zaključne informacije – kad to već nije učinila Zagrebačka nadbiskupija, očito ne želeći da se tu temu više ikad otvara u hrvatskoj javnosti. Žugaj je u izjavi napisao sljedeće:

„Ja dolje potpisani Ilija Žugaj, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, prebendar Stolne crkve zagrebačke, pri punoj svijesti dopuštam i molim da se u javnosti, nakon moje smrti, ako to u razumnom roku ne učini Zagrebačka nadbiskupija, obznani presuda Apostolske signature od 12. ožujka 2021., Prot. N. 54067/18 CA kojom sam oslobođen svih optužbi i nametnutih mi kazni u procesu koji se vodio protiv „Zbora prebendara“. Proces je pokrenuo zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Još jednom izjavljujem da sam časno, pošteno i s ponosom više od 50 godina služio Crkvi Katoličkoj i Zagrebačkoj nadbiskupiji.“

Sadržaj je to intimne osobne poruke koja sa spomenutom presudom baca novo svjetlo na aferu Prebendari, dotad najveći crkveni skandal od uspostave hrvatske neovisnosti, a vjerojatno i u puno duljem periodu, koju je u siječnju 2018. razotkrio upravo Nacional te objavio da je u razdoblju od 28. veljače 2002. do 17. ožujka 2017. iz vlasništva Zbora prebendara otuđeno gotovo 50 milijuna eura. Sveukupno potraživanje po odobrenim kreditima, koje su banke imale osigurane založnim pravom na nekretninama Zbora prebendara, preračunato u kune, na dan 16. ožujka 2017. iznosilo je 384.331.008,40 kuna.

Upravo je Nacional početkom 2018. objavio pismo priznanja krivnje tadašnjeg čelnika prebendara Mije Gabrića, u kojem se pokajao zbog gotovo 50 milijuna eura štete nad prebendarskom imovinom. FOTO: Nacional

Do trenutka ove objave u Nacionalu Zagrebačka nadbiskupija nikada nikoga nije informirala o postojanju presude Apostolske signature od 12. ožujka 2021., Prot. N. 54067/18 CA, koja otkriva da je Zagrebačka nadbiskupija prekršila Žugajeva prava u postupanju i odlučivanju. Kolokvijalno govoreći, presuda u posjedu Nacionala oslobađa ga najvećeg dijela optužbi. Da je Apostolska signatura rehabilitirala Žugaja, nije priopćeno čak ni na njegovoj sahrani.

Sadržaj te presude, prema tome, novi je doprinos osvjetljavanju bešćutnosti Crkve kada je u pitanju suočavanje s vlastitim propustima. Presuda pokazuje i da je bilo značajnih propusta u tomu kako se donedavni zagrebački nadbiskup Josip Bozanić nosio s tom aferom. Barem kada je u pitanju procjena uloge koju je u toj aferi imao Ilija Žugaj.

Presuda dostavljena Nacionalu napisana je na latinskom jeziku. O Žugajevoj ulozi u toj aferi u ime Vrhovnog suda Apostolske signature odlučivali su kardinal Dominik Mamberti kao prefekt, kardinal Rajmund Leon Burke i kardinal Giuseppe Versaldi, kao i Philipp Iannon OCD i izlagatelj Frans Daneels O. Praem. Žugaja je zastupala odvjetnica G. Solferino, dok je Martha Wegan bila odvjetnica Kongregacije za kler. Prečasni Paolo Malech u presudi se navodi kao zamjenik promicatelja pravde Vrhovnog suda Apostolske signature.

Presuda napisana na desetak stranica detaljno opisuje zašto je uvažen Žugajev utok odnosno žalba.

Žugaj se žalio na odluku kojom je u siječnju 2018. pomoćni biskup monsinjor Mijo Gorski udaljio iz službe sve članove Zbora prebendara. Time se ispoštovala preporuka vatikanske Kongregacije za kler, a odluka o tomu dostavljena je i njenom prefektu kardinalu Beniaminu Stelli.

Zbor prebendara Prvostolne crkve zagrebačke vrlo je važna institucija Zagrebačke nadbiskupije koja je u nekim vremenima brojila i do 32 člana. Osnovan je 1291. za potrebe obnove i čuvanja katedrale, statut mu datira iz 1334., a tijekom vremena iznjedrio je velikane kakav je bio akademik Ivan Krstitelj Tkalčić. Do siječnja 2018. imao je tek sedmero članova, a trebao je imati barem 12 koliko je i apostola bilo. Još od smrti Adalberta Rebića u veljači 2014. čekala se odluka nadbiskupa Josipa Bozanića da se popune prebendarski redovi, članstvom oslabljeni što smrću što umirovljenjem prebendara, ali Bozanić nije vukao te poteze, pravdajući se pomanjkanjem i smanjivanjem broja svećenika, odnosno preopterećenosti nekih župnika, osobito u Zagrebu. Pa se tako dogodilo da od sredine siječnja 2018. nije bilo u službi nijednog prebendara, što je nezabilježeno u povijesti Crkve na ovim prostorima.

Presuda apostolske signature broj 54067/18 ca, kojem je danas pokojni Ilija Žugaj još za života oslobođen svih optužbi u prebendarskoj aferi. FOTO: Nacional

Tehnički govoreći, Gorski i Bozanić uručili su svim članovima Zbora prebendara Izvansudsku odluku u upravnom kaznenom postupku protiv članova Zbora prebendara. Prema toj odluci iz prebendarske službe uz Žugaja su bili udaljeni Mijo Gabrić, Juraj Kolarić, Zvonimir Kurečić, Miroslav Martinja, Andrija Lukinović i Branko Picek.

Gabrić nije bio samo udaljen iz prebendarske službe, nego su mu na sedam godina zabranili vršenje crkvene službe koja sadržava zadaću upravljanja crkvenim dobrima, na pet godina zabranili su mu istupanje u javnom prostoru o svim pitanjima vremenitih dobara Zbora prebendara, pridodali su mu kaznenu pokoru da svaki dan godinu dana mora moliti psalam „Smiluj mi se, Bože, prema milosrđu svome“ ili litanije Presvetom Srcu Isusovu, šest mjeseci obdržavati nemrs utorkom i petkom, sljedećih pet godina svake godine uplatiti novčani iznos karitativnoj ustanovi, prema svojim mogućnostima, i o tome položiti račun nadbiskupu, te obaviti duhovne vježbe u trajanju od 30 dana. Gabrić je uz navedeno morao veoma žurno Državnom tajništvu Svete Stolice uputiti zahtjev za opoziv titule Kapelana Njegove Svetosti, koja mu je dodijeljena 8. ožujka 2010. Protiv Gabrića se žurno trebao pokrenuti postupak nadoknade štete prema odredbi kan. 128 te razmotriti opravdanost podnošenja tužbe radi zaštite crkvenih prava prema odredbi kan. 1296.

Kazne za ostale prebendare bile su tek nešto blaže, a rezultat su kaznene prijave koje su protiv Mije Gabrića pred tijelom Apostolske Stolice podnijeli odvjetnici Dario Budimir i Marina Meter. Njima je Gabrić povjerio zastupanje Zbora prebendara od 2010. do 2014. Njihov odnos u Izvansudskoj odluci u upravnom kaznenom postupku protiv članova Zbora prebendara opisan je ovako: „Odvjetnik Dario Budimir četiri godine bio je vezan Ugovorom za Zbor prebendara, kao njihov odvjetnik i pravni savjetnik. Prema sigurno dostupnim podacima, za izvršene pravne radnje gospodin Budimir je tijekom četverogodišnjeg pružanja pravne pomoći primio od Zbora prebendara nagradu u iznosu od 1.125.889,00 kuna, a o čemu postoje dokazi, bankovne transakcije. No isto tako je činjenica da je gospodin Budimir pred sudovima u Republici Hrvatskoj tužio Zbor prebendara radi „navodnog duga“ za pravno zastupanje u iznosu od 6.992.475,67 kuna, podredno radi utvrđivanja prava vlasništva. Pretpostavljamo kako bi Zboru prebendara povećao troškove ili kako bi bio što sigurniji u ishod tužbi, gospodin Budimir je podnio čak devet tužbi na Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv Zbora prebendara.“

Pomoćni biskup zagrebački monsinjor Mijo Gorski postupio je po nalogu tadašnjeg nadbiskupa Josipa Bozanića i kaznio Žugaja. FOTO: Jurica Galoic/PIXSELL

Do svega toga došlo je zbog pogrešnih poslovnih procjena koje su proizvele 50 milijuna eura gubitaka prebendarske imovine.

Novac je izgubljen ili pronevjeren u raznim građevinskim projektima u Zagrebu – na tzv. Prebendarskim vrtovima u netransparentnoj investiciji s kojom se povezivalo kontroverznog generala Vladimira Zagorca te na građevinskim projektima u zagrebačkim Goricama. Trebale su to biti lukrativne investicije, ali su se pretvorile u fijasko, dijelom zbog velike krize 2008., ali i zbog raznih grešaka u procjenama i netransparentnosti. Mijo Gabrić, često vođen osobnom diskrecijom, birao je očito krive i suspektne poslovne suradnike, među njima i odvjetnike koji su Zbor prebendara tužili i otvorili taj veliki skandal. Kasnije se ispostavilo da Gabrića suradnici prebendari optužuju da je godinama skrivao financijsko izvješće, da je bez znanja ordinarija i članova Prebendarskog zbora davao dopuštenja za milijunske hipoteke sumnjivih privatnih investitora nad imovinom prebendara, da je novcem prebendara plaćao privatne projekte, da se bavi financijskim špekulacijama, da sklapa neprimjerene ugovore radi stjecanja osobnog bogatstva… Sve je to dovelo do umanjenja vrijednosti imovine Zbora prebendara, ali i stjecanja privatne imovine Mije Gabrića. Većina navedenog događala se prije nego što se prebendarima priključio Žugaj, pa se on žalio na kaznu koja mu je dodijeljena.

U konačnoj odluci prvo je sažetak tog slučaja, a potom se također navodi da je Žugaj imenovan članom Zbora prebendara i 25. veljače 2014. godine izabran za blagajnika, odnosno na službu da kao predstavnik Zbora bdije nad ispravnim upravljanjem dobrima.

U presudi nadalje piše: „Nakon što su se pojavile određene kontroverze, početkom 2017. pojavile su se teške ekonomske okolnosti za Zbor koji je opterećen hipotekom u visini otprilike 4.900.000 eura. Njegov je prečasni dekan i upravitelj (Mijo Gabrić, op.a.) bez traženoga dopuštenja poduzeo neke izvanredne administracijske radnje, a da nije izuzeo radnje koji bi mogle pogoršati ekonomsku situaciju, nego je cijeli Zbor kao udruženo tijelo bilo upleteno u taj slučaj… Dana 19. listopada 2017. godine preuzvišeni Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački i generalni vikar, kao izaslanik preuzvišenoga gospodina nadbiskupa donio je izvansudski kazneni dekret, kojim je obznanio da su svi članovi Zbora prebendara krivi zbog kršenja odredbi kanona 1389 i 1377, odnosno zbog zloupotrebe crkvenoga autoriteta i također zbog otuđenja crkvenih dobara bez propisanoga dopuštenja. Taj je dekret 7. prosinca 2017. potvrđen i od preuzvišenoga zagrebačkoga nadbiskupa.“

Potom se u presudi navodi kakve su kazne izrečene Žugaju. Radilo se o udaljavanju iz Zbora prebendara sukladno odgovoru Kongregacije za kler od 15. srpnja 2017. godine, zabrani obavljanja crkvene djelatnosti koja uključuje upravljanje crkvenim dobrima na tri godine, a svemu je dodana i kazna pokore prema normi kanona 1340, § 1: šest mjeseci svakodnevno recitirati psalam Smiluj mi se Bože po milosrđu svome (Psalam 51) ili Litanija Presvetoga Srca Isusova; tri mjeseca uzdržavanja od mesa svakim utorkom i petkom; kroz sljedeće četiri godine svake godine odrediti jedan iznos za neku karitativnu ustanovu prema vlastitim mogućnostima i predočiti potvrdu nadbiskupu; učiniti duhovne vježbe u trajanju od 15 dana u nekoj redovničkoj kući. Tomu je još pridodano da protiv okrivljenika treba hitno pokrenuti tužbu za naknadu štete prema normi kanona 128 i razmotriti mogućnost optužnoga prijedloga radi zahtijevanja prava Crkve prema normi kanona 1296.

Žugaj se 18. siječnja 2018. žalio Bozaniću, ali je Mijo Gorski žalbu odbacio dekretom od 19. veljače 2018. Žugaj je zatim 5. ožujka 2018. uložio hijerarhijski zahtjev pri Kongregaciji za kler, koja mu je dekretom od 14. rujna 2018. potvrdila dosuđenu kaznu. Žugaj se konačno 26. studenoga 2018. obratio Vrhovnomu sudu Apostolske signature.

Njegovi suci uključeni u odlučivanje o tom slučaju prvo su zaključili sljedeće: „Spisi procesa nipošto nisu potpuni. Naime, Kongregacija je preko svoje poštovane odvjetnice dana 2. ožujka 2020. odgovorila da ‘ne posjeduje spise u pogledu kaznenoga procesa koji je dovršen’ [!], a od poštovane odvjetnice nije predočena ni punomoć preuzvišenoga delegata za izvršenje kaznenoga procesa.“

Vrhovni sud je potom ustvrdio i da je Žugaj ipak trebao snositi dio odgovornosti za određene propuste. Opisao ih je ovako:

„Kao cenzor je trebao ‘pregledati i ovjeriti blagajnu i druge financijske transakcije Zbora, pregledati i potvrditi proračun za prošlu godinu i podnijeti izvještaj za zasjedanju Zbora’ (čl. 22, br. 2). Iz spisa je jasno da je prečasni rekurent posve zanemario službu cenzora.“

Potom se vrlo precizno opisuje što je sporno u prethodnom kažnjavanju Žugaja:

„Postoji određena zbrka u vezi prijestupa zbog kojih je okrivljen prečasni Žugaj. U dijelu pravorijeka koji se njega tiče, dekret preuzvišenoga delegata od 19. listopada 2017. govori o zločinu otuđenja crkvenih dobara (kan. 1377) i o zločinu zanemarivanja sa štetom za drugoga, o kojem se govori u kan. 1389 § 2; u uvodu dekreta Kongregacije govori se samo o zanemarivanju o kojem se govori u kan. 1389 § 2, dok se u dijelu u kojem se navode razlozi za izricanje kazne (br. 8-9) dodaje treći krivnja, odnosno zloupotreba crkvene službe ili autoriteta prema normi kan.1389, § 1. Ova se posljednja odredba ne odnosi na zloupotrebu za koju je već zakonom ili propisom određena kazna, pa se time ne odnosi ni na krivnju otuđenja crkvenih dobara o kojoj kan. 1377, pa treba smatrati da se ona odnosi na druge djelatnosti izvanrednoga upravljanja učinjene bez potrebnoga dopuštenja (usp. kan. 1281, § 1, koji se spominje u br. 8 dekreta). Prijestupi o kojima govore kan. 1377 i 1389, § 1, pretpostavljaju prijevaru, odnosno namjerno kršenje kaznenoga prava ili kaznene odredbe. Sada postoji dvojba je li prečasni Ilija Žugaj svjesno prekršio te kanone ili ne. U vrijeme kad je bio prebendar, način vođenja gospodarskih poslova od strane Zbora već je bio uobičajen i uredan jer nadležna tijela na nadzor nisu bila ništa primijetila; prečasni dekan, kapelan Njegove Svetosti, činio se veći od svake sumnje budući da je na izvanredan način već bio potvrđen na peti mandat uz odobrenje uzoritoga nadbiskupa, kao bliska osoba od povjerenja. Ovlasti za djelovanje u civilnom sektoru, koje su istomu dekanu bile dodijeljene od kancelara Nadbiskupije, lako su odvele u krivi smjer način na koji su se poslovi odvijali u djelokrugu kanonika. K tomu se ni na koji način ne potvrđuje da je prečasni rekurent u to vrijeme bio opomenut da pažljivije vrši službu prebendara i cenzora. (Na čudan način dekret Kongregacije pod br. 5 među kanonima koje treba imati pred očima citira kanon 1371, br. 2 o ‘ustrajanje u tvrdoglavosti, iako je bio upozoren i opomenut od nadležnoga autoriteta’.) Kako god bilo, u slučaju dvojbe u kaznenom postupku treba pretpostaviti blažu kaznu, da se prijestup, o kojem se radi u ovom postupku, umanji na zanemarivanje o kojem u kan. 1389, § 2. Zbog toga izrečena kazna ne može vrijediti ako je nametnuta prema kanonu 1377 i 1389, § 1. Nema sumnje da je prečasni Žugaj učinio prijestup o kojem govori kan. 1389, § 2. Obrazloženja koja su predočena ne otklanjaju prijestup, nego možda na neki način umanjuju krivicu.“

Ilija Žugaj preminuo je 2. srpnja 2022., skoro godinu i pol nakon oslobađajuće presude koja je donesena 12. ožujka 2021., ali je Zagrebačka nadbiskupija nikad nije objavila pa Žugaj nije rehabilitiran

Potom se u presudi objašnjava da je udaljavanje Žugaja iz prebendarske službe vrlo teška kazna i da je izrečena kaznenim dekretom izvan suda „zbog čega se u ovom slučaju nipošto ne postupa udaljenjem iz službe, koje pretpostavlja administrativni postupak, a ne kazneni, nego oduzimanjem službe, o kojem kan 196. Oduzimanje se ne nameće na određeno ili neodređeno vrijeme, nego se kazna smatra trajnom“.

U presudi se potom konstatira da je Žugajeva kazna naprosto morala slijediti iz kaznenoga postupka, ali i da u tom slučaju Mijo Gorski, koji je izvršio prethodnu istragu, nikako nije mogao vršiti službu suca. U presudi zato stoji: „Stoga proizlazi da je prekršeno pravo, i to ne samo u postupanju, jer u slučaju Kongregacija postupa administrativnim putem u stvari koja se trebala voditi sudski, nego također i u odlučivanju…“

Vrhovni sud Apostolske signature ustvrdio je i da odluke nametnute protiv Ilije Žugaja „uzalud tvrde da on sam nije priznao prijestup niti da je ponudio ostavku od službe zbog navršene 75. godine života. Okrivljenik nije obvezan priznati prijestup (kan. 1728, § 2), a i odredba statuta Zbora prebendara kojom se od prebendara traži da, navršivši tu dob, ponudi odreknuće od službe, ne implicira čvrstu pravnu obvezu da se to i učini. Čini nam se prihvatljiv razlog koji navodi zašto to nije učinio, budući da je u tijeku žalba protiv oduzimanja službe.“

Na koncu se navodi i da ta presuda vrijedi samo u slučaju Ilije Žugaja, ali nikako i za druge članove Zbora prebendara zagrebačke katedralne crkve, koji su nisu iznijeli drugačije primjedbe. Sud je konačnu presudu dao na izvršenje i obznanio svima kojih se tiče u Rimu, 12. ožujka 2021., s napomenom da se javno objavi 20. svibnja 2021. Žugaj za života nije dočekao taj trenutak iako je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije u priopćenju od 7. ožujka 2021. izjavio da će „po završetku cjelovitog slučaja vezanog uz Zbor prebendara izdati šire priopćenje za medije“.

Žugaj je ostavio osobi od povjerenja na prosudbu, čak i nakon svoje smrti, neki razumni rok Zagrebačkoj nadbiskupiji da objavi presudu. Po isteku jedanaest mjeseci od njegove sahrane spomenuta presuda dostavljena je Nacionalu kako bi s njenim sadržajem napokon bila upoznata i hrvatska javnost.