Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić, Državno odvjetništvo, USKOK i predsjednik Republike Zoran Milanović tijekom prošloga tjedna pismenim putem upozoreni su na, u najmanju ruku, krajnje neobične, a vjerojatno i protuzakonite radnje niza hrvatskih sudova u sporovima koji se pred njima vode zbog golemog zemljišta od oko 80 tisuća četvornih metara, vrijednog najmanje 16 milijuna eura, koje se nalazi u zagrebačkom Resniku – odnosno, na području poslovne zone Žitnjak. Oko tih nekretnina godinama se vode bitke između bivših i sadašnjih, javnih i tajnih suvlasnika, među kojima su i kontroverzni poduzetnik Petar Pripuz i – barem kako stoji u dijelu dokumentacije – bivši šef Zagrebačkog holdinga Slobodan Ljubičić zvani Kikaš, dok se u pozadini više puta neslužbeno spominjao i danas pokojni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić.

Spomenuti dopis vrhu državne i pravosudne vlasti, koji posjeduje i Nacional, upućuje na zaključak da se na nizu hrvatskih sudova de facto pogoduje interesima Pripuza i njegove ekipe: pod neobjašnjivim okolnostima pojedini suci „skidaju“ se s predmeta koji se potom dodjeljuju njihovim kolegama da bi oni donijeli iznimno dvojbene presude, činili različite namjerne pogreške kako bi se procesi oduljili ili vraćali na početak, dopuštali zastupanje odvjetnicima koji se nalaze u eklatantnom sukobu interesa, donosili odluke bez da se o njima očituju sve stranke u postupku ili zakonom predviđeni svjedoci i slično – i da bi potom isti suci čak napredovali na više položaje, gdje bi dobili priliku ponovno odlučivati o istim predmetima. U složenim postupcima – kakvi sporovi u trgovačkom pravu i sporenja oko nekretnina najčešće jesu – trajanje postupka također može biti znakovit podatak. A u sklopu procesa oko ove zagrebačke nekretnine može se primijetiti da oni koji idu u korist Pripuza u pravilu završavaju presudama u roku od nekoliko mjeseci, a oni drugi traju i do osam godina.

Pismo državnom političkom i pravosudnom vrhu poslao je 59-godišnji poduzetnik Josip Šarko, nekada direktor tvrtke Kumulus. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Nacional raspolaže imenima sudaca na trgovačkim i općinskim sudovima u Splitu i Zagrebu, kao i na Visokom trgovačkom sudu, koje se dovodi u sumnju za pogodovanje Petru Pripuzu i njegovim interesima. Budući da se radi o ipak nepotvrđenim optužbama, koje uz to iznosi jedna od strana u postupku, u ovom trenutku suzdržat ćemo se od objave njihova identiteta – no njihovi postupci koji evidentno izlaze iz sfere osobnog sudačkog uvjerenja evidentno zaslužuju preispitivanje javnosti, a po svemu sudeći dovoljno su intrigantni da se njima pozabavi novi predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić. U središtu spora nalazi se tvrtka Kumulus, registrirana u Splitu, na koju je u jednom trenutku prije više godina bilo prepisano spomenuto zemljište u Zagrebu. Kao njeni direktori bili su imenovani 59-godišnji poduzetnik Josip Šarko (inače osoba koja je pisala Dobroniću, Milanoviću, DORH-u i USKOK-u) te Nino Đondić, poslovno povezan s Petrom Pripuzom.

Društvenim ugovorom ove tvrtke bilo je određeno da je njih dvojica zastupaju isključivo skupno, odnosno s drugim članom uprave. „U vođenju poslova i zastupanju Kumulusa Nino Đondić je bez moga znanja i suglasnosti kao drugog člana uprave, opetovano sklapao ugovore o zajmu, i to tako da je iste sklapao u svoje osobno ime kao zajmodavac te u ime i za račun Kumulusa kao zajmoprimca. Takvim protupravnim postupanjem izravno je oštetio društvo za preko 12 milijuna kuna, a neizravno članove društva pa tako i mene. Stoga sam pokrenuo navedenu tužbu i sudski postupak radi osporavanja valjanosti navedenih ugovora“, objasnio je poduzetnik Šarko u uvodu svog poduljeg obraćanja državnom i pravosudnom vrhu. Potom je opisao „niz procesnih marifetluka od strane uređujućih sudaca“, u pokušaju da se orkestriranoj ekipi s druge strane omogući stjecanje vlasništva nad vrlo vrijednim nekretninama u vlasništvu ove tvrtke.

Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić u pismu je upozoren na neke neobjašnjive okolnosti koje se događaju tijekom ovog predmeta. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Postupak za utvrđenje ništetnosti je započeo pod vodstvom sutkinje koja je donijela pozitivno rješenje u moju korist, po zakonu o usvajanju privremene mjere zabrane zastupanja društva od strane Nina Đondića, vrlo detaljno i argumentirano obrazloženo pravnim stavovima koje sam i sam iznio u postupku i za iste predložio konkretne dokaze. Također, navedena sutkinja je usvojila sve dokazne prijedloge kako bi spor bio proveden zakonito. Međutim, u trenutku kada je bilo jasno da postupak ide zakonito i pošteno u moju korist, očitim urgiranjem na ovome sudu meni suprotstavljenih osoba dolazi do promjene suca te predmet nastavlja voditi nova sutkinja bez iskustva na trgovačkom sudu, koja čini niz očitih procesnih pogreški na moju štetu, za koje se ne mogu oteti dojmu da se radi o pozadinski upravljanim radnjama: najprije pokušava zakazati pripremno ročište nakon svih izvedenih dokaza s dva identična vještačenja i nekoliko glavnih rasprava, a tek na moju intervenciju mijenja pripremno ročište u glavnu raspravu. U toku postupka odbija izvesti saslušanje od mene predloženih svjedoka bez ikakvog obrazloženja, dok se s druge strane vrlo perfidno odnosi prema svjedocima protivne strane poput utjecajnog Slobodana Ljubičića Kikaša. U sudskoj presudi dosuđuje dva puta trošak odvjetniku protivne strane za istu sudsku radnju, previše očito da bi se radilo o slučajnoj pogrešci. Dopušta zastupanje protivne strane po odvjetniku koji je pravomoćno od HOK-a sankcioniran za sukob interesa u ovom postupku, što je i sam priznao. Kontinuiranim nezakazivanjem ročišta i nepoduzimanjem ikakvih sudskih radnji, dovodi do toga da postupak traje osam godina do prvostupanjske presude“, objasnio je Šarko.

„Do najvećeg marifetluka dolazi u trenutku kada Nino Đondić prenosi svoja fiktivna potraživanja prema Kumulusu na Petra Pripuza, a koji potom tuži tvrtku za naplatu fiktivnih potraživanja. Kumulus tuženik, zastupan po Ninu Đondiću kao direktoru, ne daje nikakav odgovor na tužbu, već uređujuća sutkinja i sudac donose presude zbog ogluhe, i to u ekspresnom roku. Budući da se Nino Đondić oglušio na rok za žalbu, iste postaju pravomoćne i gubi se svako pravo da ih se pobije iako je potpuno jasno da se radi o manipulaciji“, objasnio je ovaj poduzetnik. Potom, tvrdi, ista ekipa odvodi tvrtku u stečaj i u tome ima vidljivu podršku stečajnog suca.

Na sve probleme s kojima se suočava za vrijeme trajanja spora Josip Šarko je opsežno upoznao i predsjednika Zorana Milanovića. FOTO: Robert Anic/PIXSELL

„On donosi rješenje kojim se u bitnom obustavlja stečajni postupak, za što i postoje zakonski uvjeti, međutim, eklatantnom pogreškom na drugoj stranici rješenja ostavlja prostor za žalbu, a posljedično tome konačni odlazak Kumulusa u stečaj i, dakako, brisanje iz registra. Kakvu je sudac grešku učinio? Jednostavno: u svoje rješenje umetnuo je dio teksta iz sasvim drugog rješenja, koje se odnosi na sasvim drugu tvrtku, te je tako omogućio žalbu. Isti taj sudac učestalo čini greške na drugoj stranici svojih rješenja: nijedno rješenje koje je donio u postupcima u kojima se ja pojavljujem kao stranka, nije bilo bez greške baš na drugoj stranici rješenja“, iznio je bizarni podatak ovaj poduzetnik, naglasivši i da je u istom stečajnom postupku upozorio na povezanost dodijeljenih stečajnih upravitelja i sudskih vještaka upravo s – Petrom Pripuzom. Svi oni, pojednostavljeno, omogućavaju mu da fiktivnim potraživanjima stekne vlasništvo nad vrijednom imovinom. Te radnje događaju se pred splitskim sudovima, pa tako i ona u kojoj jedna sutkinja najprije tri mjeseca ne drži postupak neaktivnim, potom se on dodjeljuje drugom sucu kojemu trebaju dvije godine i tri mjeseca do odluke – dok se, primjerice, slični postupci inače završavaju i za pet mjeseci. No vrlo slično je i u Zagrebu: ondje se jedna sutkinja naprasno usred postupka zamjenjuje drugom, koja odjednom odgađa objavu presude i zakazuje novu raspravu radi saslušanja Slobodana Ljubičića, potom na temelju njegova iskaza donosi presudu odbivši svjedoke koji bi taj izraz – barem kako tvrdi Šarko – s lakoćom pobili. A potom se pred Visokim trgovačkim sudom, u vijeću koje treba odlučivati u povodu njegove žalbe, pojavljuje upravo sutkinja koja je naprasno „skinuta“ s predmeta i u međuvremenu je napredovala.

„Ako u mojim predmetima pred Trgovačkim sudovima u Splitu i Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom, konstantno dolazi do promjena sudaca, koji nakon promjene čine očite pogreške na moju štetu, a potom ti suci budu očito nagrađeni premještajem na više sudove, pri čemu odvjetnici bez ikakvog prava na zastupanje uredno zastupaju moje procesne protivnike, imam li pravo zapitati se radi li se o slučajnosti ili ne?“ piše Šarko i napominje da se sličan scenarij priprema u još jednom predmetu koji vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu: budući da se očekuje odluka u njegovu korist, neslužbene informacije govore da će upravo ta sutkinja biti premještena na drugo radno mjesto, a proces pokrenut ispočetka.

Niz sudskih postupaka koje je pokrenuo Josip Šarko javnosti bi trebao biti značajan jer razotkriva metodologiju unosnih operacija kupnje i prenamjene zemljišta, koje se – najčešće uz skrivene „tihe partnere“ – već godinama odvijaju diljem Hrvatske. Upravo o ovom slučaju Nacional je detaljno pisao još u ožujku 2017. godine, kada je upravo Šarko otkrio: „Još 4. studenoga 2014. predao sam USKOK-u dokument koji dokazuje da je Slobodan Ljubičić Kikaš sa mnom, Ivanom Bitangom i Darkom Turopoljcem tajni suvlasnik vrijednih zemljišta u Resniku, koje sada putem ovrhe temeljene na antedatiranim ugovorima o pozajmici pokušava prisvojiti Petar Pripuz. Potom je detaljno opisao kako je otkupljivao i okrupnjivao parcele na ovoj lokaciji i potom podnio zahtjev za prenamjenu zemljišta, što mu je tadašnja Bandićeva uprava odobrila i što je u medijima opisano kao „poklon vrijedan 16 milijuna eura“, a zatim je otkrio kako su u projekt ulazili partneri. Među bitnim dokumentima je rukom pisani sporazum iz 2007. godine, koji je dostavljen USKOK-u, a čiji su potpisnici Darko Turopoljac, Josip Šarko, Ivan Bitanga i Slobodan Ljubičić. Oni su time regulirali svoje odnose oko zemljišta u vlasništvu više tvrtki u kojima je Josip Šarko s Ljubičićem i ostalima jedan od suvlasnika. Josip Šarko je inače poduzetnik rodom iz Ivanca u Hrvatskom zagorju, inženjer strojarstva koji je jedno vrijeme radio kao šef prodaje Mesne industrije Ivanec.

„Zemljom u Resniku počeo sam se baviti još 1998. jer sam imao jednu poznanicu koja mi je nudila tu zemlju. Kao privatna osoba počeo sam okrupnjavati parcele i do 2003. imao sam sklopljene sve predugovore s vlasnicima. Onda sam krajem 2003. u uredu odvjetnika Rajačića upoznao Darka Turopoljca koji mi je ponudio da će on financirati projekt za gradnju trgovačko-robnog centra. On je 2005. u posao uveo Ivana Bitangu. Rekao mi je da je Bandić njemu preporučio Ljubičića, a da mu je Ljubičić doveo Bitangu.

Tako sam upoznao tog poslovnog čovjeka iz Amerike, za kojeg sam kasnije saznao da je bio suradnik UDBA-e i direktor Astre u New Yorku u vrijeme komunizma, ali i ujak Slobodana Ljubičića Kikaša. Bitanga je rekao da ima firmu Kumulus u Splitu i postigli smo dogovor da ja budem direktor i vlasnik 50 posto te firme na koju ću prenijeti sve svoje ugovore vezane uz zemljište u Resniku. Bitanga je rekao da on ne može biti vlasnik firme jer ima američko državljanstvo pa je doveo Nina Đondića“, rekao je Šarko Nacionalu 2017. godine. Šarko je postao 50-postotni vlasnik tvrtke Kumulus, Đondić je imao 37,5 posto, a Ivan Bitanga 12,5 posto. Prema njegovim riječima, ali i izjavama koje su pojedini akteri te priče naveli prilikom istrage, kupnja zemljišta financirala se tako da su oni u tvrtku unosili privatne pozajmice. Đondić je od 2005. do 2009. u Kumulus unio oko devet milijuna kuna koje je posudio od Petra Pripuza. U međuvremenu je Šarko podnio i zahtjev za prenamjenu zemljišta iz poljoprivrednog u građevinsko, koji je vrlo brzo i odobren. Iako je postojao interes nekoliko trgovačkih lanaca, prodaja nije realizirana pa je zemljište i dalje glasilo na tvrtku Kumulus. Kao odgovorna osoba tvrtke, Šarko je redovito dobivao izvješće o bilanci u kojem je zabilježena i vrijednost zemljišta. No onda mu je, kako je rekao Nacionalu, jednog dana jedan poznanik javio: „Dođi brzo, Pripuz se hoće upisati na tvoju zemlju.“ Zatražio je uvid u ovršne spise i ustanovio da su se tijekom 2011. i 2012., bez da je on o tome išta znao, na Općinskom sudu u Splitu vodila tri postupka kojima je Petar Pripuz tražio naplatu svojih potraživanja na temelju pozajmica. „U sva tri slučaja sud je donio presudu zbog ogluhe, a postupci su bili dovršeni u roku šest mjeseci. Tražio sam iz arhive suda dokumentaciju, a iako sam 50-postotni suvlasnik poduzeća, dobio sam spis tek nakon čest mjeseci.

Tek uvidom u spis otkrio sam u čemu je manipulacija“, kazao je Šarko i otkrio da su tužbe za naplatu potraživanja dokumentirane ugovorima između Đonlića i Pripuza koje on nije potpisao – a morao je, jer je splitska tvrtka imala društveni ugovor koji zahtijeva potpise obojice direktora. Podnio je niz kaznenih prijava kojima osporava ugovore o cesiji, odnosno prijenosu potraživanja između Slobodana Ljubičića i Darka Turopoljca, koja su potom završila kod Petra Pripuza. Kao dodatnu zanimljivost Šarko je naveo da je knjigovodstvo tvrtke vodila nevjenčana supruga Nina Đondića, Iva Ljubičić, inače sestra Slobodana Ljubičića.

Slobodan Ljubičić Kikaš je bio jedan od svjedoka u predmetu, a u dokumentaciji se čak navodi i da je jedan od skrivenih vlasnika spornih nekretnina. FOTO: Josip Regovic/PIXSELL

„Oni su mene ciljano htjeli izgurati tako što su Đondić, Bitanga i Turopoljac cesijom omogućili Pripuzu tužbe i ovršni postupak protiv moje firme čiji sam 50-postotni vlasnik i direktor, dok je Đondić vlasnik 37,5 posto, ali samo na papiru. Nino Đondić uopće nije vlasnik, četvrti vlasnik je Slobodan Ljubičić. Je li unutra i Milan Bandić, ne mogu tvrditi, mogu samo ponoviti riječi Darka Turopoljca koji mi je još 2005., kad je tražio da Bitanga i Đondić budu 50-postotni vlasnici projekta, rekao da su umjesto Đondića vlasnici Kikaš i Bandić“, svjedočio je Šarko za Nacional prije pet godina. S druge strane, Ivan Bitanga u svom iskazu tvrdi da je Josip Šarko bio upoznat s navedenim cesijama, ali i da je znao za Pripuzove tužbe na Općinskom sudu u Splitu. Bitanga je rekao da je za problem koji je nastao između njih jedino krivo to što je 2010. zbog recesije pala cijena zemlje pa nije bilo zainteresiranih kupaca te da su svi u navedenom poslu izgubili, bez da je itko ikoga prevario. Isto tako je upozorio da je poslovni odnos između Josipa Šarka, Darka Turopoljca i Petra Pripuza višestruk i kompleksan jer su njih trojica u više poslova partneri i između njih postoji više međusobnih tužbi.

Prema sličnom tumačenju Slobodana Ljubičića, nikakve sprege nije bilo, već je problem u ovom slučaju nastao zato što ljudi koji su kupili zemljište nisu uspjeli naći kupca. „Da su imali kupca, ne bi bilo problema. Ali ubila ih je pohlepa. Sanjali su o desetorostrukoj zaradi, a ne o duploj. S tim da taj Šarko tu nije ništa ni uložio. On će izgubiti ono što je mislio dobiti, dok će drugi izgubiti ono što su uložili“, rekao je Ljubičić.

„Josip Šarko ucjenjuje me nekakvim papirom kojim pokušava manipulirati i zato sam ga već dva puta prijavio policiji“, odgovorio je Slobodan Ljubičić u razgovoru za Nacional na optužbe Josipa Šarka još tada, 2017. godine. „Nisam ni tajni ni javni vlasnik zemljišta. Ja s tim slučajem nemam nikakve veze, međutim, poznato mi je da se vodi sudski spor, a Šarko sada ovako manipulira i pokušava vršiti pritisak. Ne na mene, nego na Petra Pripuza. Pripuz je posudio novac kojim je kupljena ta zemlja i tražio je da se novac vrati, a kad novac nije vraćen pokrenuo je ovršni postupak koji još nije proveden. Koliko ja znam, i Porezna uprava i USKOK češljali su taj predmet i da je nečega bilo, već bi oni nešto izvukli. Pa nama su pretreseni svaki korak i svaka kuna, a bivši premijer formirao je cijeli štab u Poreznoj upravi koji se bavio nama“, dodao je bivši šef Zagrebačkog holdinga. Sam Petar Pripuz oglasio se o tom slučaju i kazao: „Ja sam tu zajmodavac koji legalnim putem naplaćuje svoj dug, a ovršni postupak je u tijeku i ne mogu o tome govoriti. Međutim, vjerujem u pravnu državu.“

Pravnu državu kojoj, kako je vidljivo, pet godina nakon ekstenzivnog izvještavanja o ovoj aferi nije dovoljno da zaključi stare sporove – nego, dapače, dvojbenim postupcima niza sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika samo producira nove.

Osim Petra Pripuza, u pozadini ovog slučaja više puta neslužbeno se spominjao i danas pokojni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. FOTO: Tomislav Miletic/PIXSELL