Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa objavilo je cijelu odluku vezanu uz Tomislava Karamarka i aferu Konzultantica, a iz te opsežne odluke potpuno se jasno može zaključiti da je Povjerenstvo potvrdilo sve navode koje je Nacional u svojim tekstovima iznio u proteklih nekoliko mjeseci kada su u pitanju odnosi između Karamarka i Josipa Petrovića. Odluku je Povjerenstvo objavilo 15. lipnja na novinskoj konferenciji, no cijelo obrazloženje objavilo je krajem prošlog tjedna. U opsežnom obrazloženju na 21 stranici Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa zaključilo je da je Karamarko iznošenjem stavova i prijedloga kojima se zalagao za povlačenje Hrvatske iz arbitraže koja se vodi između Republike Hrvatske i MOL-a, osobito na sastanku Vijeća za suradnju održanom 5. svibnja 2016. između predstavnika Domoljubne koalicije i Mosta, bio u sukobu interesa prema članku 2. Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Zaključeno je da su na Karamarka mogli utjecati osobni i privatni odnosi između njega i savjetnika MOL-a Petrovića. Povjerenstvo propustom smatra to što Karamarko nije jasno dao do znanja da je prije stupanja na dužnost u Vladi bio u poslovnim odnosima s Petrovićem, koji je putem tvrtke Peritus savjetovanje d.o.o. obavljao niz obavještajnih i savjetodavnih usluga za MOL.

“ZBOG OSOBNIH I POSLOVNIH ODNOSA koji su postojali između dužnosnika i Josipa Petrovića, dužnosnik Tomislav Karamarko nalazi se u situaciji u kojoj privatni interesi mogu utjecati na njegovu nepristranost u obnašanju dužnosti prvog potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske te time i u situaciji mogućeg sukoba interesa u smislu članka 2. stavka 2. alineje 3. ZSSI-a zbog koje dužnosnik ne može sudjelovati u procesima donošenja odluka vezanim uz arbitražne postupke koji se vode izmedu Republike Hrvatske i MOL-a kao niti u donošenju ostalih odluka koje se odnose na trgovačko društvo Ina industrije nafte d.d. Propustom deklariranja da su u razdoblju prije stupanja na dužnost prvog potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske postojali poslovni odnosi koji dužnosnika Tomislava Karamarka povezuju s Josipom Petrovićem koji putem trgovačkog drustva Peritus savjetovanje d.o.o. obavlja niz obavještajnih i savjetodavnih usluga za MOL, osobito u situaciji kada je od strane novinara upitan da pojasni svoj odnos s Josipom Petrovicem, dužnosnik Tomislav Karamarko nije postupao u skladu s obvezom očuvanja vlastite vjerodostojnosti i povjerenja građana kao i savjesnog, odgovornog i nepristranog obnašanja dužnosti prvog potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske”, stoji u obrazloženju Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.

Nacional je prvi otkrio aferu Konzultantica kada je objavio ugovor koji potvrđuje da je uoči Karamarkova dolaska na vlast tvrtka Josipa Petrovića Karamarkovoj supruzi Ani za usluge savjetovanja platila najmanje 60 tisuća eura, odnosno oko pola milijuna kuna. Petrović, lobist mađarskog MOL-a, preko svoje tvrtke Peritus savjetovanje gotovo pune dvije godine plaćao je usluge tvrtki Drimia, u vlasništvu Ane Šarić Karamarko. Prema tom ugovoru, Petrović je za usluge savjetovanja i medijskih analiza u periodu nakon dolaska Tomislava Karamarka na čelo HDZ-a, a prije njegova dolaska na vlast, tvrtki njegove supruge Ane Šarić, tadašnje partnerice, isplatio najmanje 60 tisuća eura, odnosno nešto manje od pola milijuna kuna.

Ugovor je sklopljen 1. veljače 2013. između Petrovićeve tvrtke Peritus savjetovanje d.o.o. i agencije Drimia u vlasništvu Karamarkove današnje supruge, a tada partnerice Ane Šarić. Trajao je od 1. veljače 2013. do 31. siječnja 2015. U tom periodu tvrtka Josipa Petrovića bila je dužna tvrtki Karamarkove partnerice svakog 5. u mjesecu isplaćivati iznos od 2500 eura u kunskoj protuvrijednosti, ali je ugovor isto tako omogućavao fakturiranje promjena u eventualnoj visini troškova te otvarao mogućnost sklapanja posebnih aneksa i dodataka ugovoru.

POVJERENSTVO ZA ODLUČIVANJE O SUKOBU INTERESA odlučilo je da je Karamarko i zbog postojanja tog ugovora bio u sukobu interesa, iako je ugovor prekinut prije nego što je Karamarko postao potpredsjednik Vlade. Kao glavni razlog sukoba interesa navodi se sastanak Vijeća za suradnju održan 5. svibnja 2016. između predstavnika Domoljubne koalicije i Mosta, na kojem je Karamarko branio stajalište o izlasku iz arbitraže.

Predstavnici Povjerenstva posebno su istaknuli da nisu ulazili u analizu i ocjenu je li povlačenje iz arbitražnih postupaka koji su u tijeku najbolje rješenje kojim se štite javni interesi Republike Hrvatske, već je Povjerenstvo “na temelju prikupljenih podataka i dokumentacije i u okviru svog djelokruga rada i nadležnosti te ostvarivanja svrhe donošenja ZSSI-a, utvrđivalo postoje li u situaciji kada se za takvo rješenje zalaže dužnosnik Tomislav Karamarko, iznošenjem osobnih stavova koji pri tome nisu ujedno i stavovi političke stranke čiji je dužnosnik predsjednik, privatni interesi koji mogu utjecati na nepristranost dužnosnika Tomislava Karamarka u obavljanju dužnosti prvog potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske”.

“S OBZIROM NA TO da u opisanim okolnostima privatni interesi dužnosnika i s dužnosnikom interesno povezanih osoba mogu utjecati na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti, dužnosnik Tomislav Karamarko nalazi se u situaciji potencijalnog, odnosno mogućeg sukoba interesa u smislu definicije iz članka 2. stavka 2. alineje 3. ZSSI-a. S obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, Povjerenstvo tumači da sukob interesa, u smislu definicije iz članka 2. ZSSI-a, postoji i u situaciji kada postoji opravdana bojazan da bi dužnosnik mogao iskoristiti ovlasti i okolnosti koje proizlaze iz obnašanja njegove javne dužnosti kako bi zaštitio, sačuvao i unaprijedio svoje specifične privatne interese i/ili privatne interese povezanih osoba”, stoji u odluci Povjerenstva koje dodaje da se od dužnosnika u takvim situacijama očekuje da pravovremeno prepozna okolnosti povodom kojih bi mogla biti ugrožena njegova nepristranost u obavljanju javne dužnosti te da potom njima pravilno upravlja tako da prednost daje zaštiti javnih interesa.

Povjerenstvo se osvrnulo i na neke Karamarkove javne istupe u kojima je umanjivao važnost svojih odnosa s Petrovićem te je zaključilo da iz prikupljenih podataka i dokumentacije proizlazi da Karamarko na izravan upit novinara dana 19. travnja 2016. o odnosu s Petrovićem, nije naveo okolnost da je prije stupanja na dužnost prvog potpredsjednika Vlade trgovačko društvo u vlasništvu njegove supruge obavljalo usluge za trgovačko društvo u vlasništvu Josipa Petrovića, kao i druge poslovne i osobne okolnosti koje ga povezuju s njim.

“NAPROTIV, DUŽNOSNIK JE ODGOVORIO da Josipa Petrovića poznaje još od 1991. godine te da su takva pitanja deplasirana. Iz prikupljenih podataka i dokumentacije nadalje proizlazi da je na sastanku Vijeća za suradnju održanom 5. svibnja 2016., dužnosnik Tomislav Karamarko iznosio osobne stavove kojima je zagovarao povlačenje Republike Hrvatske iz arbitražnih postupaka. Iako je Vijeće za suradnju neformalno tijelo u čijem je radu na sastanku održanom 5. svibnja 2016. dužnosnik Tomislav Karamarko sudjelovao prvenstveno kao predsjednik političke stranke Hrvatske demokratske zajednice, Povjerenstvo zaključuje da se uloga dužnosnika Tomislava Karamarka na tom sastanku ne može odvojiti od njegove dužnosti prvog potpredsjednika Vlade, tim više ako su se sastanci Vijeća za suradnju održavali u zgradi Vlade Republike Hrvatske”, stoji u odluci Povjerenstva koje je zaključilo da je zauzimanjem za određena rješenja na tom sastanku Karamarko mogao utjecati na procese donošenja odluka, neovisno o tome što u konkretnom slučaju Most nije podržao iznesene stavove i prijedloge dužnosnika.

Na kraju opsežnog objašnjenja svoje odluke o sukobu interesa Tomislava Karamarka, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa zaključilo je da je bivši predsjednik HDZ-a koristio položaj i utjecaj koji proizlazi iz obavljanja dužnosti prvog potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske, zalaganjem za određena rješenja na neformalnim pregovaračkim sastancima na kojima se usuglašavaju politike te u svojim javnim izjavama u kojima je, između ostalog, mogao utjecati i na javno mnijenje o potrebi, odnosno o štetnosti nastavka arbitražnih postupaka.