Francuski glumac Pierre Niney zvijezda je nove ekranizacije slavnog romana Grof Monte Cristo Alexandrea Dumasa, u kojem igra glavnu ulogu, Edmonda Dantèsa. Film u hrvatska kina stiže 11. srpnja, dok će posebnu projekciju imati dan kasnije, u Areni na filmskom festivalu u Puli.

Bezbroj je puta ekranizirana knjiga Grof Monte Cristo francuskog pisca Alexandrea Dumasa, a da je ona neiscrpan izvor za prvenstveno francuske filmaše, potvrdilo se i ove godine kada se pojavila nova verzija s Pierreom Nineyem u glavnoj ulozi. Redatelji Alexandre de La Patellière i Matthieu Delaporte odlučili su se za spektakularnu, blještavu i epsku trosatnu verziju koja je na filmskom festivalu u Cannesu u svibnju ove godine oduševila i kritiku i publiku.

Film je zadržao duh knjige, iako je ne prati u svim detaljima. Niney glumi Edmonda Dantèsa koji postaje kapetan broda, planira oženiti ljubav svog života Mercedes (Anaïs Demoustier), ali postaje žrtva zavjere te ga s vjenčanja odvode u zatvor. Za to su krivi njegov prijatelj Fernand (Bastien Bouillon) koji je zaljubljen u Mercedes, zatim smijenjeni kapetan broda kojeg će Dantes zamijeniti, i potkupljivi tužitelj. Osuđen je na zatvor gdje se zbližava sa zatvorenikom Abbéom (Pierfrancesco Favino) s kojim planira bijeg. Pred bijeg, Abbe mu otkrije gdje se nalazi ogromno bogatstvo za koje se mislilo da je nestalo. Dantesu spektakularan bijeg uspijeva. Pronalazi blago i nakon 14 godina vraća se u svoje mjesto, gdje se predstavlja kao grof Monte Cristo. U želji za osvetom pomoći će mu dvije djevojke Andréa (Julien De Saint-Jean) i Haydée (Anamaria Vartolomei).

Film u hrvatska kina stiže u četvrtak, 11. srpnja, dok će posebnu projekciju imati u petak, 12. srpnja, u Areni u sklopu filmskog festivala u Puli. Ekskluzivno za Nacional s Pierreom Nineyem razgovarali smo nakon svjetske premijere u Cannesu gdje se prvo kratko prisjetio boravka na Hvaru i Visu gdje je dijelom sniman film Odiseja, priča o Jacquesu Cousteau, u kojem je on glumio Philippea, drugog Cousteauova sina. Godinu dana ranije Niney se proslavio ulogom Yves Saint Laurenta u istoimenom biografskom filmu, za što je dobio nagradu Cesar, francuskog Oscara, i od tada mu je karijera u neprestanom usponu.

NACIONAL: Stari ste 35 godina i time spadate u mlađe glumce koju su glumili Monte Crista u filmovima i TV serijama. Richard Chamberlain imao je tada 40, Gerard Depardieu je imao 50, jeste li uopće razmišljali o tome?

Iskreno, nisam, ni u jednom trenutku. Nije mi to bilo bitno. Doista volim glumce koji su ga glumili. Volim Jeana Maraisa. Naravno, volim i Louisa Jourdana. Posebno volim Jacquesa Webera jer je glumio Monte Crista u nevjerojatnoj francuskoj seriji koju je 1979. godine režirao Denys de La Patellière čiji je sin Alexandre de La Patellière jedan od dvojice redatelja ove verzije. Jacques Weber je fenomenalan u toj seriji. Tu sam seriju gledao dok sam se pripremao za snimanje ovog filma, ali ostale verzije s drugim glumcima nisam gledao. Mislim da je naša verzija drugačija od ostalih adaptacija tog djela koje su viđene na filmu i TV serijama. Mi smo duboko kopali po mračnoj strani tog djela, po tragediji i transformaciji glavnog lika. Prvi put je korištena šminka kako bismo prikazali Monte Crista kao osobu koja se maskira.

Kadar iz nove ekranizacije popularnog romana Alexandrea Dumasa | Foto: Pathé

NACIONAL: Spomenuli ste transformacije, jasno je da ste se tjelesno morali pripremiti za ovu ulogu. Primjetno je da ste mršaviji u zatvorskim scenama dok ste kasnije u normalnoj kilaži. Kako je izgledao taj proces?

Da, prvo sam se morao udebljati, pa smršavjeti, pa se ponovo udebljati. Tijekom tog procesa surađivao sam s nutricionisticom. S njom sam surađivao na različitim filmovima tijekom proteklih osam godina. Primjerice, prije šest godina glumio sam vatrogasca u filmu Through the Fire i tada sam trebao nabaciti mišiće. Ona mi pomaže oko prehrane, treninga, ima neke tajne metode kojima mi pomaže da moj metabolizam brže radi. Ideja je bila da u zatvoru budem doista mršav. Zapravo, ne bih koristio riječ mršav, već suh. I to je bio dio priprema za ovaj film. Osim toga, učio sam jahati, mačevati i, naravno, roniti na dah. Trenirao sam sa svjetskim prvakom u ronjenju na dah, naučio me nekim jako dobrim vještinama. Morao sam to naučiti zbog scene bijega iz zatvora kada me, vezanog u vreću, bacaju u more. To je, zapravo, bilo jako opasno. Nakon što smo snimili tu scenu, pomislio sam, mogao sam umrijeti.

NACIONAL: Je li točno da ste u scenu snimali u Belgiji, u najvećem bazenu na svijetu?

Tako je, radi se o najvećem izgrađenom bazenu na svijetu. Navodno im je žao što film Avatar nije sniman u tom bazenu jer je doista nevjerojatan. Imali smo valove, kišu i vjetar. Bilo je nevjerojatno. Kada smo počeli snimati tu scenu, osjećao sam se kao klinac. Sa svjetskim prvakom u ronjenju na dah trenirao sam nekoliko dana i on me je za to vrijeme naučio nekim nevjerojatno jednostavnim trikovima koji su mi pomogli u zadržavanju daha. Tako sam popravio vrijeme zadržavanja daha pod vodom s minute i 45 sekundi na tri minute i 45 sekundi u statičnom stanju. U sceni filma nisam statičan, moram se panično oslobađati konopa kojima sam vezan u vreći. K tome, željeli smo dobiti tu klaustrofobiju koju osjeća i glavni lik i publika. Redatelji su htjeli da tu scenu snimimo u jednom komadu. Da, bilo je prilično strašno i izazovno, ali mi se dopalo. Sada shvaćam koliko je ronjenje na dah nevjerojatna disciplina, volio bih ponovo okušati se u tome.

‘Mi smo duboko kopali po mračnoj strani ovog djela, po tragediji i transformaciji glavnog lika. Prvo sam se morao udebljati, pa smršavjeti, pa se ponovo udebljati’

NACIONAL: Spomenuli ste da se u ovoj verziji Monte Cristo često maskira. Kako je izgledao proces šminkanja?

Bolno. Stvarno je dugo trajalo. Film smo snimali 75 dana, od toga je 150 sati otpalo na moje šminkanje. Na taj način sam jako dobro upoznao čovjeka koji me šminkao, mislim da ga sada poznajem bolje nego vlastita oca. Nevjerojatno je talentiran, zove se Pierre Olivier Persin, borit ću se da u Francuskoj, gdje god mogu, dodjeljuju nagrade šminkerima na filmu zato što su izvrsni. Trebalo je uspostaviti suptilni balans između mog izgleda, mojih očiju, a istovremeno stvoriti novi lik, a to je Monte Cristo. Kada se Edmond Dantes vratio kako bi se osvetio, trebalo je stvoriti osobu koju drugi ljudi neće prepoznati.

NACIONAL: Osveta je važna tema filma, mnogi redatelji često kažu kako su ljubav i osveta dvije stvari koje pokreću radnje filmova.

Slažem se, s time da postoji nekoliko razina osvete. Istina je da postoji jako puno filmova na temu osvete. Sve je počelo davnih godina s vesternima, s Clintom Eastwoodom, a traje sve do danas, do filmova Quentina Tarantina. Mnogo je remek-djela snimljeno temeljem tog mehanizma.

NACIONAL: Vaš lik Edmond Dantes postaje zao i osvetnički raspoložen nakon bijega iz zatvora te nakon što je postao bogat i imućan grof Monte Cristo. Jeste li razmišljali o njegovim motivima, jeste li nastojali opravdati njegovo ponašanje?

Nisam jer sam smatrao da mi prosuđivanje lika kojeg glumim neće pomoći da kvalitetnije obavim svoj posao. Bilo je potrebno pronaći ono ljudsko u njemu, pružiti mu empatiju. Ne morate biti empatični, ali morate shvatiti da je on čovjek i da su ljudi takvi. Naravno, razumijem opsesiju. Razumijem osvetu. Razumijem da suočavanje s tako tragičnim razvojem događaja i tragičnom sudbinom može dovesti do želje za osvetom. Teoretski razumijem da to što on radi može otići predaleko, postati okrutno te se on pretvara u otrov protiv kojeg se bori. Postoji jedan citat koji mi se sviđa, koji sam pronašao dok sam se pripremao za ovu ulogu. Otprilike kaže, onaj tko se želi obračunati s monstrumima mora paziti da i sam ne postane monstrum. Ako gledaš u ponor, ponor gleda u tebe. Jako mi se sviđa taj citat i mislim da pomaže u slučaju Monte Crista.

‘Monte Cristo je opsjednut osvetom, ja nisam takav, ali ga mogu razumjeti. Mogu razumjeti da ljudski um može biti opsjednut i to na neurotičan način na različitim razinama’

NACIONAL: Citirali ste Nietzschea. Je li vam lik Edmonda Dantesa privatno blizak?

Na neki način jest. Njegov karakter je ono što je fascinantno kod njega. A to je za glumca odmah izazov. On se razvija i mijenja. Na početku filma on nije ista osoba kao kada poludi dok je u zatvoru, zatim je očajan, ali tada osjeti nadu nakon što upozna Abbéa Fariu. Na kraju postaje vrag, okrutan lik. Mogu li osjetiti poveznicu s dijelovima njegova karaktera? Mogu. Vjerujem u ljubav. Ja stremim ka sreći kao i on na početku filma. On je opsjednut osvetom, ja nisam takav, ali ga mogu razumjeti. Mogu razumjeti da ljudski um može biti opsjednut nečim i to na neurotičan način na različitim razinama. Da, to razumijem.

Pierre Niney kao grof Monte Cristo | Foto: Pathé

NACIONAL: Knjiga Grof Monte Cristo Alexandrea Dumasa je svjetski klasik. Sjećate li se svojih impresija nakon što ste prvi put pročitali knjigu?

Pročitao sam je kada sam imao 15, možda 16 godina. Bilo je to prvi put da sam doslovno iskreno uživao čitajući knjigu, a ne kao kada bi me neki učitelj prisilio da čitam neku knjigu. Osjećao sam se kao da putujem s tom knjigom. Jedva sam čekao okrenuti sljedeću stranicu da vidim što će se dogoditi. Ta me knjiga noću držala budnim. Dakle, bila je pravo otkriće za mene. Čitajući je, ušao sam u cipele glavnog lika I zapitao se – što bih ja učinio? Bih li se osvetio? Ako bih, na koji bih to način učinio? Kako bih se ponašao ako bih, preko noći, postao najbogatiji čovjek na svijetu? Za mene je to bila prava avantura.

NACIONAL: S obzirom na to da je knjiga francusko nacionalno blago, jeste li osjećali pritisak prilikom snimanja filma razmišljajući kako se ne smijete osramotiti?

Razumijem vaše pitanje. Znate, ja dolazim iz kazališta, oduvijek sam glumio u dramama Molièrea i Shakespearea. Dakle, stalno smo igrali adaptacije klasičnih djela i ako biste zbog toga osjećali preveliki pritisak, onda vaša kazališna karijera ne bi daleko odmakla. Zahvaljujući mom iskustvu iz kazališta nisam brinuo u slučaju filma “Grof Monte Cristo”. Ovo nije knjiga, ovo je film. Različito je. Knjiga ima 1400 stranica, scenarij za ovaj film imao je oko 200 stranica. Naravno, nismo mogli ući u svaki detalj iz knjige, ali mislim da su redatelji, koji su i scenaristi filma, napravili izvrstan posao prilikom adaptacije. Uspjeli su stvoriti fuziju između likova, neke su stvari pojednostavili, a neke izmislili. Ovaj film je novi oblik umjetničkog djela. Ovo nije knjiga, ovo nije identično onom što ste čitali u knjizi, možda nije ni ono što ste imali na umu, ali nastojali smo ostati vjerni duhu knjige.

‘Knjigu o Monte Cristu pročitao sam s 15 godina. Bilo je to prvi put da sam iskreno uživao čitajući, a ne kao kada bi me učitelj prisilio. Osjećao sam se kao da putujem s knjigom’

NACIONAL: Ono čega sam se pribojavao kod ovog filma bio je odlazak prema banalnosti s jeftinom ljubavnom pričom, prilagođeno mlađoj, nezahtjevnoj publici. Na sreću, to se nije dogodilo, i sami ste rekli da je ovo mračnija verzija.

Mislim da mračna strana postoji u knjizi tako da nismo trebali puno kopati da bismo došli do nje. Postoje okrutne stvari, postoje mračne stvari, što znaju svi koji su pročitali knjigu. Postoji i avantura, a postoji i trenutak kada Edmond Dantes postaje monstrum. Sve je to u knjizi i to je fascinantno.

NACIONAL: Radnja knjige i filma Grof Monte Cristo odvija se prije 200 godina. Postoji li poveznica s današnjim svijetom?

Mislim da je Grof Monte Cristo bezvremenska priča kao što je i osveta bezvremenska tema. Svi mi znamo kako je osjetiti nepravdu. To se sve može dogoditi u školi, na poslu, u ljubavi. Svima nam je poznat taj osjećaj i želimo to popraviti. Ponekad to ne želimo napraviti na ispravan način, već na zao način. Ljudska smo bića, to je dio nas. Kada bolje promislite vidite da je to ujedno i moderna priča jer imate elemente lažnih informacija. Monte Cristo se koristi starim planom, koji je ujedno i nov, a to je da zatruje ljude lažnim informacijama. On širi lažne informacije o brodovima, novcu, cijenama dionica, a sve kako bi uveo neprijatelje u zamku i osvetio im se. A mi živimo u vremenima kada se lažnim informacijama ljude navodi na krive zaključke. To je postalo vrlo moćno oružje. A tu su i bezvremenske teme kao što su ljubav, izgubljena ljubav, prekinuta ljubav, mislim da je to ljudima vrlo blisko.