Domaća politika je kriva za osjećaj građana da Hrvatska ne napreduje od ulaska u Europsku uniju, no rast euroskeptika i populista posljedica je loših odgovora europskih “mainstream” stranaka i institucija EU-a na krize, ocijenio je u razgovoru za Hinu Tonino Picula, nositelj SDP-ove liste na izborima za Europski parlament.

“Unija mora znati što hoće i moramo izvući lekcije iz porasta populista i euroskeptika jer se oni nisu pojavili iz vakuuma”, upozorava Picula i ocjenjuje da se u ovom  trenutku EU nalazi između “onih koji bi je ažurirali i onih koji bi je anulirali”.

Uzrok rasta populista i euroskeptika Picula vidi u pogrešnoj reakciji prije 10 godina na financijsku krizu koja je postala socijalna, gospodarska, sigurnosna i upravljačka.

“Mjere štednje možda zdravo izgledaju dečkima iz Chicaga i Friedmanovoj školi a Barrosove komisije su, u pokušaju da stabiliziraju europske ekonomije, otvorile prostor u kojem se puno ljudi osjetilo frustrirano i pogođeno, uz osjećaj da teret izlaska iz krize nije ravnomjerno raspoređen. Nažalost, u tome su asistirali i socijaldemokrati”, priznaje Picula.

Negativnu percepciju EU-a osnažila je izbjeglička kriza koja je pokazala nemoć europskih institucija da pod naglim eksternim šokom donesu zajednička rješenja, nastavlja hrvatski europarlamentarac.

“Sistemske stranke su podbacile, nisu bile dovoljno odgovorne a onda su se javile neodgovorne antisistemske stranke koja predlažu rješenja koja su često bizarna, zvuče zavodljivo ali bi vjerojatno jedno stanje, kojim su mnogi nezadovoljni, uvela u područje kaosa”, smatra Picula.

Prostor i potrebu za snažnijom integracijom Europske unije  vidi u zajedničkoj vanjskoj, obrambenoj i sigurnosnoj politici ali i jačanju socijalnih stupova EU-a, za što će se, najavljuje, zalagati u Europskom parlamentu (EP).

Picula podsjeća da se socijaldemokrati zalažu za minimalnu plaću koja bi bila oko 60 posto prosječne plaće u pojedinoj državi te za očuvanje snažne  kohezijske politike koja se našla pod pritiskom članica koje traži preusmjeravanje sredstava u druge namjene .

Uloga Europskog parlamenta

Europski socijalisti i njihovi zastupnici okupljeni u parlamentarnoj grupi socijaldemokrata (S&D), tumači Picula, zalažu se da EP, kao institucija koja predstavlja građane, s vremenom dobiva na političkoj snazi u odnosu prema drugim europskim tijelima.

“Mislim da EP mora imati svoju riječ i ovlasti u nekim gospodarskim i socijalnim pitanjima, te mora biti  konzultiran i u poreznim politikama”, kaže Picula.

Iako se predviđa da po prvi put u povijesti Europskog parlamenta  dvije najjače grupacije (S&D i Europska pučke stranka – EPP) neće imati većinu, Picula je uvjeren da je euroskeptičnim snagama većina i dalje nedostižna.

“Oni koji su politički izrasli na nezadovoljstvu ljudi, neadekvatnoj politici mainstream stranaka zadnjih deset godina, donekle će porasti no neće činiti većinu koja može ugroziti funkcioniranje EP-a jer sam siguran da će se nakon izbora formirati većina na temelju proeuropskih vrijednosti”, kaže Picula.

“Ono čega se bojim su događaji unutar EPP-a koji ima dio političara koji prihvaćaju narativ populista i euroskeptika, nadajući se da će umanjiti političke gubitke. Jedna je stvar taktičko preuzimanje narativa a drugo preuzimanje politike…“, dodaje Picula.

Plenkovićev referendum o samome sebi 

SDP poziva ljude da se na ovim izborima “odrede o budućnosti EU-a, odnosno Hrvatske u EU-u” kao i da ocijene dosadašnje rezultate rada zastupnika u EP-u, kaže Picula, zastupnik SDP-a i S&D-a u osmom sazivu Europskog parlamenta.

Ističe da je SDP fokus svoje kampanje držao na temama koje povezuju EU i Hrvatsku no ocjenjuje kako neki od SDP-ovih konkurenata kroz kampanju prelamaju i pitanja koji izlaze iz okvira izbora zastupnika Europskog parlamenta ili je vode kao pripremu za nacionalne izbore.

“Čini mi se da je logika sastavljanja HDZ-ove liste određena potrebom predsjednika HDZ-a da pošalje jasne signale što će se u toj stranci događati nakon europskih izbora te zato teme koje otvaraju imaju jak prizvuk unutarstranačke debate, ali i priprema za iduće parlamentarne izbore”, ocjenjuje Picula.

“Plenković je, s obzirom kako je kreirao ovu listu, ove izbore, što se HDZ-a tiče, pretvorio u referendum o samome sebi”, za razliku od SDP-a koji je ponudio “najbolje što ima” kreiravši svoju listu bez obzira na prošle odnose kandidata s predsjednikom stranke Bernardićem, tumači Picula.

“Mislim da SDP ima puno argumenata da govori o radu svojih zastupnika jer je evidentno da smo kolegica Borzan i ja napravili vrlo opipljive rezultate, dok neki moraju govoriti u futuru jer ih pogled u retrovizor baš ne ohrabruje da govore o svojim rezultatima”, kaže.

Hrvatski europarlamentarci u novom sazivu

SDP očekuje da će na izborima birači u Europski parlament poslati najmanje troje njegovih zastupnika.

Hrvatski europarlamentarci  u osmom sazivu Europskog parlamenta nisu bili zastupljeni u osam od 22 odbora i 2 pododbora a Picula se nada da će se to promijeniti u novom sazivu.

“Čini da mi se da, 11 ili 12 hrvatskih zastupnika, mora pokriti šire područje od ovog koje smo imali u ovom sazivu. Volio bih da imamo više zastupnika u odboru koji raspravlja o međunarodnim trgovačkim ugovorima, industrijskoj proizvodnji, socijalnim pitanjima, proračunu, ljudskim pravima, ustavnim pitanjima… To su sve važni odbori u kojima se prelama efikasnost i smisao EU-a”, kaže Picula.

Pozivanja na obranu “hrvatskog nacionalnog interesa” u EP-u

Što je nacionalni interes definirat će prvenstveno građani birajući jednu od 33 liste i 396 kandidata, kaže Picula komentirajući izjave kandidata niza lista da u Europski parlament idu “braniti hrvatski interes”.

“Na temelju izbornih rezultata vidjet ćemo kakav je puls nacije i to će biti indikativno kako ovaj naraštaj birača doživljava Hrvatsku i kakvu poruku želi poslati EU-u”, kaže Picula.

“Negirati prirodne razlike u pogledima na hrvatske nacionalne interese, i u društvu i među strankama, vrlo je politički opasno, što ne znači da suradnja nije moguća”, napominje Picula.

“Mi u EP ne nosimo samo identične hrvatske putovnice nego i naše političke razlike. No da bi bili efikasni moramo na licu mjesta prepoznavati ključne probleme za prosperitet države i nastojati kompromisom doći do rješenja. Sve ostale priče i parole o nekom nacionalnom jedinstvu koje samo po sebi rješava stvari služe za zamagljivanje”, kaže Picula.

Razočarenje članstvom

“Mnogi građani ovoga trenutka ne osjećaju da smo mi bitno popravili poziciju od ulaska u EU 2013.”, kaže Picula.

“Činjenica je da smo pri ulasku u EU bili na 61 posto prosjeka razvijenosti u EU-u a sada smo pali za tri posto. Činjenica je da se nismo iskazali u povlačenju sredstva iz EU fondova, u čemu smo predzadnji. Činjenica je da smo ograđeni od našeg europskog susjedstva bodljikavom žicom. Činjenica je i da su zemlju napustile stotine tisuća ljudi. Mogu nabrajati mnoge elemente koji izazivaju frustraciju  i osjećaj među ljudima da Hrvatska u ovih šest godina nije uspjela napraviti ono što se očekivalo”, kaže Picula.

“U takvoj se situaciji  gubi granica između onog što treba mijenjati u Hrvatskoj i onoga što se očekuje od Europske unije”, napominje.

Percepcija EU-a među građanima nije ista 2019. i u razdoblju pred pristupanje Uniji kada je “Hrvatska, i pod vanjskim pritiskom te Europske unije, bila u najintenzivnijem reformskom zamahu”, podsjeća Picula i dodaje da je tada “građanin imao osjećaj da će put prema EU-u trajno otkloniti naše kronične deficite” što se nije dogodilo.

Picula ističe kako je na nacionalne politike utjecala i migracija 25 milijuna ljudi iz novih u razvijenije članice.

Hrvatsku je u razdoblju od ulaska napustilo nekoliko stotina tisuća građana, često obrazovanih i najpoduzetnijih, što je ostavilo ozbiljne političke posljedice, napominje hrvatski europarlamentarac.

“Ljudi koji ostaju imaju osjećaj da su zarobljeni u jednom prostoru koji se više ne da politički reformirati jer jačaju snage statusa quo, onih koji nemaju ni interesa ništa bitno mijenjati”, kaže Picula.

Stoga “umjesto aktivnog političkog odnosa prema promjenama imate dominaciju različitih veto skupina” a one “ne žele mijenjati situaciju jer je njima ovdje dobro, dok građanima nije”.

Na dojam o EU-u utjecao je osjećaj da Hrvatska od tada “ne postaje bolja nego u mnogome nazaduje”, zaključuje Picula no napominje da to nije odgovornost Bruxellesa, koji je dao 10 milijardi i 600 milijuna eura na raspolaganje, nego hrvatske politike koja je često bila alibi politika, izbjegavala odgovornost i nije rješavala probleme.

Iako se uslijed odlaska Ujedinjene Kraljevine pod pritiskom našla kohezijska politika EU-a, od koje najviše koristi imaju nerazvijenije članice poput Hrvatske, u proračunu će za nju biti i dalje oko jedne trećine budućeg proračuna EU, ali je  “sposobnost Hrvatske za iskorištavanje EU fondova domaće političko pitanje”, kaže Picula.

Bez reforme lokalne samouprave kako bi je prilagodili za povlačenja tih sredstava, što je primjerice napravila Poljska prije pristupanja, “građani u Bukovici ili Daruvaru neće moći osjetiti  neposredne koristi od EU-a”, upozorava Picula.

“Stranka koje je 1993. dizajnirala ovakav sustav s 600 općina gradova i županija sigurno nije raspoložena piliti  granu na kojoj se bazira, između ostaloga, i njezin politički utjecaj”, dodaje Picula.