Objavljeno u Nacionalu br. 906, 11. rujan 2015.

Njemački povjesničar Phillip Blom tvrdi da sviojet danas muče iste teme kao i prije sto godina jer za njih nismo našli rješenja

Glavne teme knjige “Vrtoglave godine; Europa, 1900. – 1914.” 45-godišnjeg njemačkog povjesničara Phillipa Bloma – terorizam, globalizacija, imigranti, konzumerizam, propast moralnih vrijednosti, suparništvo velikih sila – gotovo se mogu preslikati na današnjicu. Znači li to da nismo ništa naučili iz prošlosti ili da se povijest ponavlja? Na to pitanje odgovorio je sam autor, koji je prošlog tjedna gostovao u Zagrebu, na Festivalu svjetskog kazališta.

“Ne ponavlja se povijest, već su sva ta pitanja dio razvoja i na njih još uvijek nismo dali odgovore. U godinama koje sam opisao u knjizi važna je bila kolonizacija novih područja, a danas imamo drugačiju – ekonomsku – kolonizaciju zemalja koje su pod kontrolom ‘velikih’ zemalja. Znamo li tko nam radi odjeću? Znamo li da je to neko desetogodišnje dijete koje radi 14 sati dnevno negdje na istoku? Osnova razvoja je modernizacija i modernizaciju je teško podnijeti. To se dogodilo na početku 20. stoljeća, a to se događa i danas. Sumnjam da ljudi žele toliku slobodu. Ali ljudi žele neku svrhu, neki smisao života, a tu je modernizam slaba karika”, kaže Blom i dodaje da je prisutan veliki jaz između onoga što želimo i onoga što moderan svijet nudi. To je jednostavno previše da bi ljudski rod razumio. Modernizam nije zadovoljio našu potrebu, naše žudnje. Esencijalno je u modernom svijetu znati živjeti s tom žudnjom. Ljudi s početka 20. stoljeća nisu to mogli, a ne možemo ni mi.

“Najlakše je prikloniti se modelu koji poznajemo, iako on više nije dobar – religiji ili, kako su to činili ljudi 1910., stvaranju kulta ‘ljudskosti’, nacionalnog ponosa, nacionalne čistoće. To vidimo da se sad događa u cijeloj Europi. Oblik odbacivanja modernizma je i demokracija. To se pokazalo s fašizmom koji je tada bio znak odbacivanja modernizma; antisemitizam koji se pojavio 1900-ih bio je zapravo antimodernizam, jer su židove smatrali novim svijetom, koji nije čist. Nije da se povijest ponavlja, već mi živimo u još ubrzanijem svijetu i pokušavamo se snaći u modernizmu koji smo sami stvorili i koji je postao veći nego što možemo podnijeti. Primjerice, svaki današnji pametni telefon ima jači procesor od programa koji je poslao čovjeka na svemir 1960-ih! Dakle, takav ogroman napredak u tehnologiji dogodio se u svega nekoliko desetljeća. Zamislite onda što će se dogoditi za 30, sto godina”, objašnjava povjesničar koji je strastveni ateist. „Samo zato što u dokumentu starom dvije tisuće godina piše da Bog postoji, ne mora značiti da je to istina“, kaže Blom.

“Ako gledate kroz povijest, a ja jesam povjesničar, ne samo da religija nije donijela tu neku svrhu koju tražimo, već je često uzrokovala bol, činila od nas da mrzimo druge, drugačije. Kršćanstvo je, primjerice, religija koja u čovjeku stvara efekt policajca. Ali ne treba te nitko tjerati da radiš dobro, to radiš i sam ako želiš, bez prisile. Religija sve ono što je neprirodno, iskonsko, smatra prljavim i to je grozno. Stvara u tebi grižnju savjesti samo zato što si živ! Stvara kulturu krivnje i to je jako loše”, kaže Blom i pojašnjava to na primjeru homoseksualizma. Naime, homoseksualizam se i danas smatra neprirodnom pojavom što je, prema njegovu mišljenju, glupost jer, kako kaže, više od 400 živih vrsta strastveno prakticira homoseksualnost pa zašto ne bi i čovjek, samo jedna od mnogih vrsta na planetu?

“Ali znanstvenici s početka 20. stoljeća, kad bi vidjeli dva mužjaka lava kako se pare, ne bi zapisali tu pojavu jer bi smatrali da je slučajna. Jednako bi reagirali kad bi vidjeli majmuna kako masturbira. Ali to se događa, događalo se prije i događat će se uvijek”, smatra Phillip Blom koji je još kao dječak bio fasciniran razdobljem prije Velikog rata. Naša predodžba o razdoblju prije Prvog svjetskog rata stvorena je na temelju sjećanja o tom vremenu kad je taj rat već završio, od ljudi koji su bili toliko tužni i slomljena srca pa im je trebalo nostalgično viđenje stvari. Zato je Blom u uvodu knjige ‘Vrtoglave godine’ savjetovao čitatelju da te godine promatra ne razmišljajući o onome što je uslijedilo. “Ljudi o kojima pišem nisu znali da će za koju godinu doći do Velikog rata.

Fantastično je to kako su sve francuske novine bile pune napisa o ubojstvu koje je žena počinila iz strasti i bila oslobođena krivnje, a samo je nekoliko redaka bilo napisano o atentatu u Sarajevu koji se dogodio u gotovo isto vrijeme. Taj događaj smatrao se posve nevažnim. Naravno da ljudi nisu shvaćali važnost tog čina. Jednako tako mi ne znamo što će se dogoditi za koji dan ili tri mjeseca. Ili, evo paralele: zamislite kako ste se osjećali 10. rujna 2001. Jeste li znali da će se cijeli svijet promijeniti sljedećeg dana? Naravno da niste. Dakle, samo ako gledamo kroz lupu onoga što se dogodilo bez gledanja na budućnost, moći ćemo shvatiti što se događalo od 1900. do 1914. Primjerice, vrlo snažan feminizam, opsesija seksom i slabljenje kulta muškosti koji je uslijedio nakon toga. Te rasprave vode se još i danas!” govori Phillip Blom i kaže da se to slabljenje muškarca i ‘mišića’, uz istovremeno jačanje tehnologije i ubrzanog života u gradova, u jednom trenutku sudarilo. Žene iz svih slojeva društva počele su agitirati za pravo glasa. Stvari su se potpuno promijenile, što se povezuje i s odlaskom iz sela u grad: ne trebaš imati šestero djece, već jedno ili dvoje, žena mora raditi i ne može se brinuti za toliko mnogo djece. Naravno, udar na feminizam stvorio je imidž muškarca koji je iznimno mišićav, s dugačkim brkovima, koji odlazi u dvoboje i slične gluposti.

No činjenica ostaje da se još uvijek bavimo istim ili sličnim pitanjima. Blom kaže da to znači i da političari danas nisu nikakvi kreativci, već menadžeri jer najbolje što mogu jest upravljati onime što im je pred nosom. “Pogledajte samo ovu izbjegličku krizu! Živim u neposrednoj blizini kolodvora na koji su izbjeglice dovedene u Austriju. Ono što se dogodilo u Austriji je katastrofa, pokazala se sva nesposobnost političara jer ne žele rješenje krize, a sve zato što uopće ne žele izbjeglice na svom teritoriju. Ali kao i uvijek, Austrija ima snažno civilno društvo, ljudi su se odlično organizirali i pomažu izbjeglicama, najviše u novcu za daljnje putovanje jer oni ionako ne žele biti u Austriji. Nisam osoba koja osjeća neki jaki nacionalni ponos, ali kad je Angela Merkel rekla da Njemačka može primiti 800.000 izbjeglica, osjećao sam se fantastično. Nevjerojatno je to da svi ti silni stručnjaci nisu predvidjeli ni ono što se dogodilo s Grčkom niti ovakav val izbjeglica, tako da smo još uvijek loši prognozeri”, priča Blom koji smatra da je jedini pravi odgovor na sve što se događa – snažna federalna Europa.

Ove napukline što se sad vide u Europi, dobar su znak da se nešto mora mijenjati, misli Blom. Svi izazovi s kojima ćemo se još generaciju ili dvije boriti, transnacionalni su, globalni – klimatske promjene koje će dovesti do novih izbjegličkih kriza, zagađenost zraka, dakle, ekološki problemi. A da bismo mogli rješavati te probleme, Europa mora imati jedan glas. To, naravno, ne znači da moramo svi govoriti istim jezikom, objašnjava Blom, iako misli da bi bilo logično da svi govorimo engleskim jer se to nameće samo od sebe. Trebamo snažnu Europu, kao jaku državu. Svejedno, Blom nije optimističan po tom pitanju.

“Moramo biti svjesni da ćemo doživjeti strašno puno promjena – još više izbjeglica, još više financijske nestabilnosti, restrukturiranje društva, potpunu automatizaciju, što znači da će posao gubiti ne samo fizički radnici ili taksisti, već i kirurzi, zbog informatizacije. Hoćemo li zbog toga stigmatizirati nezaposlene kao što je to slučaj danas? Nezaposleni danas su ljudi koje ekonomija više ne treba. To je okrutna istina i to će biti još gore, pa trebamo razmišljati o državama s polovinom zaposlenih ili četvrtinom. Političari stoga, kad govore o tome da treba povećati zaposlenost, pričaju o prošlim vremenima”, pojašnjava povjesničar.