Tehnički premijer Tihomir Orešković pokušava pronaći način da plati dugove dobavljačima plina i osigura uvjete za kvalitetnu privatizaciju tvrtke koju pretvaranjem duga u vlasništvo zasad želi preuzeti samo Prvo plinarsko društvo

Sve su jače tenzije vezane uz budućnost kutinske Petrokemije, za čije je preuzimanje zainteresirano Prvo plinarsko društvo (PPD). Sve do sredine proteklog tjedna PPD je bio odlučan u namjeri da zaustavi isporuku plina tvrtki Petrokemija iz Kutine. To se promijenilo tek u posljednji trenutak nakon dramatičnih pregovora između tih dviju tvrtki, a u proces pregovora izravno se uključio i premijer Tihomir Orešković, ali tek nakon što se suočio s izvjesnom eskalacijom krize koja bi mogla proizvesti ozbiljne društvene napetosti na području Kutine, ali i utjecati na znatno šire gospodarske tijekove u Hrvatskoj i regiji.

PETROKEMIJA JE ZA HRVATSKU, ali i šire, strateški važna tvrtka koja može značajno regionalno utjecati na poljoprivrednu proizvodnju, jer šalje umjetno gnojivo ne samo u Hrvatsku, već i u gotovo sve okolne zemlje, uključujući i Tursku i Italiju. Procjenjuje se da opseg njenog poslovanja doseže jedan posto BDP-a te da bi tvrtka, uspije li ojačati, mogla osnažiti i geostrateški položaj Hrvatske.

PPD je još sredinom ožujka jedini dostavio obvezujuću ponudu za preuzimanje kutinske Petrokemije. Odgovor na tu ponudu trebao je dobiti do 15. lipnja, ali se to nije dogodilo, lako moguće ponajprije zbog pada Vlade. Zbog komplikacija na unutarnjepolitičkom planu, predstavnici PPD-a zamoljeni su da svoju ponudu produlje, što su oni i učinili, pa ona sada i dalje vrijedi i trajat će do konca 2016. Međutim, još u vrijeme kada su predavali obvezujuću ponudu za preuzimanje kutinske Petrokemije, predstavnici PPD-a najavili su da bi mogli obustaviti isporuku plina Petrokemiji, ne uspije li se riješiti problem likvidnosti te tvrtke. Tada su predstavnici PPD-a najavili da će plin prestati isporučivati nakon što se okonča redoviti proces održavanja Petrokemije.

PPD je odlučio zaprijetiti Petrokemiji jer je frustriran time što je trenutno najveći vjerovnik te tvrtke, za koju se može tvrditi da se sada financira na račun dobavljača – prvenstveno na račun PPD-a i Ine. Petrokemija PPD-u trenutačno duguje oko 370 milijuna kuna, a Ini približno 220 milijuna kuna. Upućeni poslovni izvori tvrde da se među većim vjerovnicima Petrokemije još nalaze PBZ s oko 90-ak milijuna kuna, kao i HBOR koji financira plinovod s 40-ak milijuna kuna. Tvrdi se da Petrokemiji zapravo nedostaju obrtna sredstva od banaka, po mogućnosti približno 500 milijuna kuna.

• PETROKEMIJA MOŽE značajno regionalno utjecati na poljoprivrednu proizvodnju jer proizvodi umjetno gnojivo za Hrvatsku i zemlje u okruženju, uključujući i Tursku i Italiju, što može strateški jačati Hrvatsku

Petrokemija se nalazi u procesu restrukturiranja. Tijekom posljednjih dviju godina smanjen je broj zaposlenih s 2350 na oko 1650, a u prvih šest mjeseci ove godine tvrtka je ostvarila i dobit od nešto više od milijun kuna. Tvrtka s operativnom dobiti posluje više od godinu dana, otprilike nekih 16 mjeseci. Značajan je to zaokret u odnosu na 2014., kada je tvrtka poslovala s gotovo 400 milijuna kuna gubitka. Samo je nestali zagorski poduzetnik Božidar Gorup ostao Petrokemiji dužan oko 100 milijuna kuna.

DRŽAVA JE TADA TVRTKU DOKAPITALIZIRALA s približno 250 milijuna kuna. Stotinjak milijuna kuna potrošilo se na zbrinjavanje radnika, dok je 150 milijuna kuna utrošeno na podmirivanje duga Ini. Petrokemija trenutno nema dugovanja državi za doprinose, ne duguje gotovo ništa ni drugim državnim tvrtkama, poput HŽ Carga ili Plinacra. Prihodi i poslovni rezultati tih tvrtki mogli bi biti ugroženi dovede li se u pitanje funkcioniranje Petrokemije. Tvrdi se da bi Plinacro ostvario 25 posto manje prihoda na stavki distribucije plina te da bi HŽ Cargo izgubio 100 milijuna kuna na transportu roba. Prema nekim procjenama, Petrokemija troši 25 posto od ukupne hrvatske potrošnje plina. Ne treba posebno napominjati što bi potencijalna propast Petrokemije značila za šire kutinsko područje, jer od tvrtke zasad živi spomenutih 1660 obitelji. Procjenjuje se da bi se tijekom sljedeće dvije godine taj broj mogao dodatno smanjiti za još 200 do 250, dijelom i zbog odlazaka u mirovinu.

Tvrdi se da je jedan od značajnijih problema tvrtke u načinu i dinamici odlučivanja, jer uprava tvrtke može donositi odluke do visine deset posto kapitala. Sve ostale odluke mora odobriti nadzorni odbor. To u pravilu znači da nadzorni odbor odlučuje gotovo o svakoj značajnijoj prodaji gnojiva, što može utjecati na kvalitetu poslovanja.

U dijelu poslovnih krugova smatra se u najmanju ruku neodgovornim to što Petrokemiju ne podržavaju ni financijske institucije u državnom vlasništvu, poput HBOR-a ili Hrvatske poštanske banke.

SITUACIJA SE OKO PETROKEMIJE počela komplicirati u travnju. Tada je Ina napravila pritisak, jer joj je Petrokemija bila dužna 290 milijuna kuna. Potom je postignut dogovor da će Petrokemija Ini ubuduće avansno plaćati za dostavljeni plin, te da će mjesečno plaćati po 20 milijuna kuna duga. S druge strane, Ina je Petrokemiji spustila cijenu plina, s time da bi se ta cijena ponovo povisila ako bi Petrokemija prekršila postignuti sporazum.

Sada pritisak na Petrokemiju počinje stvarati PPD. Izvori bliski PPD-u tvrde da ta tvrtka može podnijeti da ukupni dug Petrokemije bude na razini do 200 milijuna kuna. Dvogodišnja dobit PPD-a prije oporezivanja doseže 416 milijuna kuna. Oduzme li se od toga oko 85 milijuna kuna poreza na dobit, ispada da je dvogodišnja dobit PPD-a manja od trenutnih 390 milijuna kuna duga Petrokemije prema PPD-u. S druge strane, Petrokemija je za PPD također strateški značajna tvrtka, jer joj prodaje četvrtinu od svog ukupno prodanog plina. PPD trenutno ima zalog na nekretninama Petrokemije, dok Ina ima zalog na proizvedenom gnojivu. Trenutno se vode pregovori o tomu da Ina odustane od naplate potraživanja na mjesečnoj razini od 20 milijuna kuna, te da se zadrži avansno plaćanje njenog plina.

U TOM KONTEKSTU PPD očekuje kako će se reagirati na njihovu obvezujuću ponudu za preuzimanje Petrokemije. Zapravo se čeka na formiranje nove vlade, koja bi trebala odlučiti hoće li prihvatiti njihovu ponudu, ili će pronaći način kako dodatno konsolidirati Petrokemiju i kvalitetnije je pripremiti za privatizaciju, što je omogućeno nakon što je tvrtka izbačena s popisa strateški važnih za državu. Upućeni poslovni izvori tvrde kako je moguće da je manevarski prostor Vladi na tom području dodatno smanjen zbog direktiva Europske komisije. Može se tvrditi da je opisano ozračje oko Petrokemije dijelom u pozadini toga što i banke kalkuliraju s financiranjem te tvrtke. “Banke kalkuliraju jer se čeka dodatna stabilizacija Petrokemije nakon odabira strateškog partnera. Tada bi se sve pozitivno preokrenulo”, tvrdi upućeni poslovni izvor.

PPD je izrazio namjeru u prvoj fazi Petrokemiju dokapitalizirati, odnosno pretvoriti dio svojih potraživanja u vlasnički udio. Upućeni poslovni izvori navode da bi u drugoj fazi PPD preuzeo kontrolni vlasnički paket Petrokemije zajedno sa svojim strateškim partnerom. Taj bi partner mogla biti austrijska tvrtka Borealis, čija se proizvodnja gnojiva trenutno procjenjuje na oko 5,5 milijuna tona godišnje, među ostalim u Francuskoj, Austriji i Bugarskoj. Među suvlasnicima Borealisa su Abu Dhabi fon, te OMV sa otprilike 20-ak posto. Petrokemija trenutno godišnje proizvodi oko 1,2 milijuna tona gnojiva godišnje.

• PPD BI ISPRVA pretvorio potraživanja od Petrokemije u vlasnički udio, a potom bi u drugoj fazi preuzeo kontrolni vlasnički paket, ali neki tvrde da tvrtku treba stabilizirati i potom unosnije prodati

Očekuje se da bi država tijekom privatizacije odustala prava na imenovanje uprave, dok bi zadržala dio kontrole nad poslovanjem kroz nadzorni odbor. Procjenjuje se da Petrokemija ima i solidne razvojne perspektive, te da se proizvodnja uz određena ulaganja, može povisiti do 20 posto. Postoje i nezanemarive obaveze ulaganja u zaštitu okoliša.

IZVORI BLISKI PPD-U TVRDE da bi Ina nastavila dobavljati plin Petrokemiji u iznosu do 50 posto ukupnih potreba i ako PPD vlasnički preuzme Petrokemiju. Međutim, postoje i oni koji tvrde da država treba izuzetno voditi računa o Petrokemiji, te da možda postoje i neki političari kojima odgovara da se proizvede krizna situacija oko te tvrtke, upravo kako bi se Petrokemija prodala ispod njene tržišne vrijednosti.

“U TRENUTNOJ SITUACIJI, kako izgleda, diskutira se o tomu da se Petrokemija preuzme pod vlasničku kontrolu za iznos vrijednosti duga, koji se procjenjuje na do 800 milijuna kuna. Vrijednost te tvrtke mogla bi biti najmanje dvostruko veća, uspije li se premostiti kraći nadolazeći period i dodatno stabilizirati poslovanje. Situacija je osjetljiva, a mnogi bi se tijekom tog procesa mogli opasno poskliznuti. Ishod tog procesa mogao bi znatno odrediti kakve će biti perspektive ne samo Petrokemije, već i PPD-a. Ključno je pitanje komu ovakva nestabilnost ide na ruku, te je li netko imao interes tako strukturirati procese oko Petrokemije da se ne javi nijedan drugi kandidat osim PPD-a”, tvrdi za Nacional upućeni politički izvor. U kontekstu svega navedenoga čeka se hoće li država uspjeti do 15. kolovoza riješiti pitanje likvidnosti Petrokemije.

Očekuje se da bi se moglo riješiti nekih 200-ak milijuna kuna za poslovanje tvrtke, s tim da će se najveći dio potrošiti za saniranje duga PPD-u. Možda je u svemu ključno to što se izbjela dramatična kriza već početkom tekućeg tjedna, kao i to što se ta tema izgleda prometnula u prvorazredni politički prioritet, jer je tehnički premijer Tihomir Orešković i s godišnjeg odmora na Hvaru u prigodnoj ljetnoj komunikaciji s novinarima Jutarnjeg lista počeo poručivati da su mu Petrokemija i njen dug prema dobavljačima sad postali glavna briga.