Načelnik općine Primošten Stipe Petrina otkriva zašto se protivi prodaji agrobiznisa Fortenove mađarskim tvrtkama i objašnjava optužbe protiv grupacije Euro Bridge iz Budimpešte, za koju tvrdi da je iz primoštenskih hotela izvukla pola milijarde eura.

Financijski najizdašniju ponudu mađarske Mészáros Grupe od blizu pola milijarde eura za agrobiznis Fortenove koja raspolaže s 25 tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta u Slavoniji i Baranji, načelnik Općine Primošten Stipe Petrina prvo je komentirao na svom profilu na Facebooku: “Lako im je davati pola milijarde kad su toliko izvukli iz Primoštena i još izvlače.” Kako je Petrina još davnih dana iz saborskih klupa, dok je 2016. godine bio zastupnik Mosta, tvrdio da “Mađari u Baranji kupuju zemljište po enormnim cijenama s ciljem da Baranju pripoje Mađarskoj”, zanimalo nas je o čemu to govori načelnik Primoštena i predsjednik Skupštine Šibensko-kninske županije čija je Nezavisna lista godinama utjecajni politički subjekt u tome dijelu Hrvatske. Što to povezuje teško stanje u primoštenskom turizmu, Primoštenu i hotelskoj kući Primošten d.d. s vrlo izglednom mogućnosti da se ogromni zemljišni kompleksi i PIK-ovi u sastavu poljoprivrednog dijela Fortenove prodaju grupaciji Lőrinca Mészárosa, bliskog prijatelja mađarskog premijera Viktora Orbána?

Nacional je u prošlom broju pisao o organiziranom lobiranju u koje je, navodno, uključen i saborski zastupnik mađarske nacionalne manjine Robert Jankovics te prilično izglednoj prodaji ogromnih poljoprivrednih i zemljišnih kompleksa u sastavu Fortenove u Slavoniji i Baranji, za koje su zainteresirani Podravka i slavonski konzorcij Žito grupe iz Osijeka i Osatine iz Đakova, mađarskoj Mészáros Grupi. “Ovo o čemu ću vam govoriti nije samo puko mišljenje nekog općinskog načelnika, već proizlazi iz egzaktnih podataka dokumentacije Hrvatskog fonda za privatizaciju koju posjedujemo. Radi se o osvajanju primoštenskih hotela od mađarske grupacije Euro Bridge iz Budimpešte, u čijem je potpunom vlasništvu društvo Diamant Marina d.o.o”, naglasio je Stipe Petrina, koji je svoja stajališta pojasnio u razgovoru za Nacional.

NACIONAL: Što mislite o ponudi Podravke i slavonskog konzorcija Žito grupe i Osatine iz Đakova Mirka Ervačića, koji za slavonsko-baranjski biznis Fortenove nude oko 300 milijuna eura?

Poznajem Marka Pipunića, vlasnika Žito grupe iz Osijeka, kao vrsnog poduzetnika i čovjeka kojemu su javni i nacionalni interesi na prvome mjestu. Pipunić ima kuću u Primoštenu gdje ljetuje s obitelji. On je 2016. godine proglašen najuspješnijim europskim poduzetnikom, a u Monte Carlu je konkurirao u izboru na najuspješnijeg svjetskog poduzetnika. Odmah ću reći, kad je u pitanju situacija u kojoj može doći do otuđenja i podjele teritorija Republike Hrvatske, u prodaji agrobiznisa Fortenove cijena ne bi trebala biti odlučujući kriterij. Na temelju našeg iskustva s mađarskim kapitalom i pogubne hrvatske prakse ustupanja zemljišta i nekretnina u Primoštenu, mislim da je nužno sklopiti ugovor s obveznom klauzulom prava prvokupa RH, kako bi se Hrvatska osigurala da njezin teritorij ne dođe u ruke stranaca. Laički rečeno, bolje je dati našima i za 300 milijuna eura nego Mađarima za 500 milijuna, posebno ako taj kapital nije detaljno istražen i nedvojben i posebno ako već unaprijed znamo za mađarske pretenzije prema teritoriju RH, poučeni povijesnim iskustvima, ali i iskustvima tvrtke Primošten d.d. Na primjeru Primoštena vrlo lako se dade iščitati kako su mađarski poduzetnici i vlasnik grupacije, koji je u bliskom srodstvu s mađarskim premijerom Viktorom Orbánom, izvlačili ogroman novac. Stoga nije čudo da ponuda Mészáros Grupe, bliske Viktoru Orbánu, iznosi pola milijarde eura, eura koje su “zaradili” na našem teritoriju.

NACIONAL: Što vi znate o Lőrincu Mészárosu i poslovanju njegove tvrtke u Hrvatskoj? Kome će Vlada prodati Fortenovin biznis i kakve bi to gospodarske i političke posljedice moglo imati?

O Lőrincu Mészárosu ne znam ništa niti sam ga ikada susreo, pa ni o grupaciji kojoj je na čelu. Ali jako dobro znam da su sve mađarske poslovne grupacije umrežene, da su dio iste geopolitičke funkcije mađarske države i neodvojive od same nacionalne politike. Volio bih da griješim, ali mislim da će Vlada biti na strani Mađara i njima prodati Fortenovin agrobiznis. To nikako ne bi bilo dobro, jer mađarska država preko svojih državljana već dugo – koliko je meni poznato, gotovo već 15 godina – od fizičkih osoba kupuje svaki mogući komadić zemlje u Baranji, Međimurju i slovenskoj Lendavi. I to po višestruko većim cijenama od njihove vrijednosti. Prepoznajem simptome potpuno jednake načinu na koji su cionisti 30-ih godina i ranije otkupljivali zemlju od Palestinaca na području današnjeg Izraela. Treba imati na umu da Baranja i Međimurje do 1945. godine nisu bili dio RH. Iako je danas intencija u svijetu da se granice žele mijenjati silom, ovdje neće biti potrebna sila, već referendum.

NACIONAL: Kakve bi to gospodarske i političke posljedice moglo imati?

Mislim da bi pogodovanjem takvoj politici taj dio našeg teritorija mogao postati upitan. To bi značilo izuzetno velike i značajne interese i pretenzije za Republiku Mađarsku. Tko nam jamči da Mađarska nema isti plan prisvajanja hrvatskog teritorija kakav je Memorandumom SANU-a imala Srbija? U konačnici, zar se i sam predsjednik mađarske vlade Viktor Orbán ne kočoperi pred visokim dužnosnicima RH sa šalom na kojem je prikazana karta “velike Mađarske”, koja obuhvaća i Kijev, i Međimurje, i Baranju, i dio Slovenije oko Lendave. Možda će nekome zvučati smiješno, ali u politici ništa nije slučajno, pogotovo u dugoročnim procesima. Uostalom, bliska i daljnja povijest uči nas da su sve prodaje predstavljale promašaj za RH i njene interese. Ako mislite drugačije, pokušajte se sjetiti neke uspješne investicije.

‘Na primjeru Primoštena vrlo lako se dade iščitati kako su mađarski poduzetnici i vlasnik grupacije, koji je u bliskom srodstvu s mađarskim premijerom Viktorom Orbánom, izvlačili ogroman novac’

NACIONAL: Kako je mađarska grupacija Euro Bridge osvojila Primošten, primoštenske hotele, marinu? U kakvom je odnosu ta mađarska poslovna grupacija s Mészáros Grupom?

Dajem vam ključne činjenice koje proizlaze iz opsežne dokumentacije od skoro 4000 stranica, koju je Općina Primošten pribavila od CERP-a, pravnog sljednika Hrvatskog fonda za privatizaciju. U kakvim su odnosima tvrtka Euro Bridge, kojoj je vlasnik bio Tamás Vitézy, s grupacijom Lőrinca Mészárosa, ne znam, niti sam ikada imao neposrednih saznanja o međusobnim vezama i doticajima s vlasnicima tvrtke Primošten d.d. Ali ne isključujem mogućnost da su poslovno povezani s obzirom na načela i funkcioniranje poslovnih grupacija u okvirima nacionalne politike države iz koje dolaze. Ono što mogu zaključiti iz dokumentacije koju posjedujem jest da je jedna mađarska grupacija uništila primoštenske hotele. Ako isti modus operandi bude primijenjen na Baranju, loše nam se piše.

NACIONAL: Što se dogodilo s primoštenskim hotelima i marinom te prodajom dioničkog društva Primošten?

Rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju iz travnja 2002. točno su navedene nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala Primoštena d.d. Nisu sve nekretnine na području Općine Primošten, na predjelima poluotok Raduča, Marina Lučica, Autokamp Adriatic i Marine Kremik, ušle u temeljni kapital društva iako je nakon sklapanja Ugovora o prodaji i prijenosu dionica Primoštena d.d. i dvaju pripadajućih Aneksa, iz nama nepoznatih razloga Društvo uknjiženo na sve nekretnine bez valjane pravne osnove. Nakon što je u svibnju 2002. godine HFP objavio Javni poziv za podnošenje ponuda za kupnju dionica društva Primošten, hotelijerstvo i trgovina, i nakon šest pristiglih ponuda, u konačnici je odabrana ona najlošija, ponuda Diamant Marine d.o.o., društva osnovanog netom prije samog natječaja koje je u potpunom vlasništvu Euro Bridgea iz Budimpešte. Diamant Marina je osnovana isključivo u svrhu stjecanja, držanja, financiranja i upravljanja dionicama Društva te obavljanja turističkih djelatnosti u Hrvatskoj. U kolovozu 2002. godine HFP i Agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka kao prodavatelji sklapaju Ugovor o prodaji i prijenosu dionica Primoštena d.d., kojim kupac Diamant Marina kupuje 327.943 dionice po smiješnoj cijeni od 1,6 milijuna kuna. Nakon glavnog ugovora, Aneks I sklapa se 2003., Aneks II 2005. godine. Kupac se obvezao osigurati uvjete redovitog poslovanja Društva, njegovu likvidnost te podmiriti sve dospjele obveze Društva prema svim vjerovnicima. Ako se to ne dogodi, Ugovor je predviđao mogućnost da prodavatelj automatski raskine Ugovor bez prethodne obavijesti. Potpisom Ugovora Kupac je naveo kako je upoznat s time da je Društvo pretvorbom postalo vlasnikom samo stvari i prava procijenjenih u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe, bez obzira na drugačije stanje u poslovnim, zemljišnim ili javnim knjigama, te se odriče prigovora glede vlasništva neprocijenjene imovine.

NACIONAL: Je li Diamant Marina – odnosno, Euro Bridge – imala kakvih obveza ulaganja u hotelske komplekse? Kako je hrvatska država pratila izvršenje Ugovora?

Naravno. Kupac se obvezao ulagati u hotelske komplekse u Općini Primošten, u hotele Zora, Raduča i Marina Lučica, te izgraditi nove turističke objekte u drugoj fazi ulaganja. Diamant Marina obvezala se uložiti 15 milijuna eura u roku od tri godine od sklapanja ugovora, godišnje po pet milijuna, u rekonstrukciju hotela Zora i Raduča u prvoj i Marina Lučica u sljedeće dvije godine, sve po pribavljanju potrebnih dozvola, ali najkasnije šest mjeseci od navedena roka. Aneksom 2 Ugovora iz 2005. htjela su se riješiti sporna pitanja vezana za ispunjavanje obveza Kupca i specificirati ulaganja, zabraniti prodaja i zalaganje nekretnina Društva na kojima nije izvršena obveza ulaganja. Iz dokumentacije je vidljivo da je kupac opteretio Društvo više nego što je u startu bilo opterećeno dugovima, da je zalagao nekretnine za koje je znao da nisu njegovo vlasništvo bez obzira na upise u zemljišnim knjigama, dakle, opteretio je nekretnine hipotekama. Kupac se nije ni trudio izvršiti faze ulaganja u hotele kako ga je Ugovor obvezivao, a država mu je u tome pomagala. Nakon protoka roka odlučila je izmijeniti članak Ugovora i neosnovano produžiti rok za ulaganje u hotele tako što je pogodovala Kupcu. Tako mi danas u 2024. godini u Primoštenu imamo potpuno devastirani hotel Marinu Lučicu, objekt na Raduči koji je izvan funkcije. Ukratko, od 2002. godine stanje nije promijenjeno.

‘Od 2002. godine na sve sam se načine protivio takvoj pretvorbi primoštenskih hotela’, kaže načelnik Primoštena Stipe Petrina | Foto: Zvonimir Barisin/PIXSELL

NACIONAL: Možete li obrazložiti svoju objavu na Facebooku u kojoj kažete da im je ‘lako davati pola milijarde kad su toliko i više izvukli iz Primoštena i još izvlače’?

Navest ću vam činjenice iz financijskih izvještaja Diamant Marine. Glavna odredba Ugovora o prodaji Primoštena d.d. bila je vraćanje likvidnosti Društva. Dakle, kupac se obvezao podmiriti sve dugove prema postojećim vjerovnicima. E, tako se nije dogodilo. Iz Izvješća ovlaštenog financijskog revizora o ulaganjima društva Diamant Marina, podneska Diamant Marine i podneska DORH-a prema HFP-u o ulaganjima u Primošten d. d. do listopada 2003. godine, proizlazi da je Diamant Marina zadužila, odnosno, opteretila Primošten kreditom u iznosu od 120.347.429,59 kn. Potom je do lipnja 2004. Društvo opteretila zajmovima u iznosu od 162. 641.845 kuna, bez suglasnosti HFP-a. Također je vidljivo da je kupac Diamant Marina raspolagao nekretninama uknjiživši zalog nad njima još 2003. godine, odnosno, raspolagao je nekretninama protivno odredbama Ugovora. Tako imamo upisanu hipoteku u iznosu od 24 milijuna eura u korist mađarske banke, hipoteku od 2,2 milijuna eura u korist NLB leasinga i hipoteku u iznosu od oko 5,5 milijuna eura u korist OL nekretnina. U dokumentaciji Diamant Marina navodi da je Raiffeisen banka 2006. godine sklopila s trgovačkim društvom Dalmatia Holiday kao zajmoprimcem i Primoštenom d.d. kao hipotekarnim dužnikom, Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretninama, u svrhu osiguranja potraživanja prema Dalmatia Holiday, temeljem Ugovora o dugoročnom zajmu iz 2005. godine u iznosu od 57,2 milijuna eura, što nije zavedeno u zemljišnim knjigama. Zanimljivo, DORH 2009. godine šalje Hrvatskom fondu za privatizaciju dopis u kojem navodi da je HFP dužan obračunati i fakturirati Primoštenu d.d. naknadu za korištenje zemljišta na kojem se nalaze hoteli u Primoštenu, jer ga isti koriste bez valjane pravne osnove. Nakon procjene Ministarstva financija, Porezne uprave, došlo se do mjesečnog iznosa naknade (visine zakupa) za sva zemljišta na području Općine Primošten koja Društvo bespravno koristi, od 472.605 kuna. U 22 godine od potpisivanja Ugovora, radi se o iznosu od 122 milijuna kuna, odnosno, 16,5 milijuna eura koje je po toj osnovi Primošten d.d. u vlasništvu Diamant Marine ostao dužan. Štoviše, to Društvo ne plaća korištenje pomorskog dobra na površini od 60.00 četvornih metara već 22 godine, a koje koristi za usluge kampa. Ono ostvaruje značajan profit od eksploatacije nečega što mu ne pripada, i to hotela, autokampa i marine Kremik, čiji profit iznosi oko 10 milijuna eura godišnje. Tako dolazimo do zastrašujuće brojke o profitu Društva: 220 milijuna eura tijekom duge 22 godine. Prema našim saznanjima, vlasnik je bio spreman prodati cjelokupno poslovanje, uključujući i nekretnine u Primoštenu, za cijenu od 250 milijuna eura.

NACIONAL: U kakvom je odnosu Tamás Vitézy s Mészáros Grupom i mađarskim premijerom Orbánom?

Nemam podatak je li Tamás Vitézy povezan s Mészáros Grupom, ali znam da je Tamás Vitézy bio vlasnik tvrtke Euro Bridge iz Budimpešte, koja je osnovala Diamant Marinu, kupila i preuzela obveze i uništila Primošten d.d. Tamás Vitézy je bliski rođak aktualnog mađarskog premijera Viktora Orbána. Naime, premijerova majka je Vitézyjeva teta. Njegova tvrtka Euro Bridge je bila glavni vanjsko-trgovinski dobavljač mađarskog MOL-a za područje energetike. Vitézy i njegov poslovni partner Laszlo Attila Kerekes, protiv kojeg su se vodili kazneni postupci, i druge su hotele i marine na Jadranu doveli u milijunske dugove, posebno u Jelsi na Hvaru. Ono što je očito, nekretnine Primoštena d.d. opterećene su za puno veći iznos hipoteke negoli je ugovorena obveza Kupca na ulaganje u Društvo. A tu obvezu Kupac nikad nije izvršio.

‘Odluka Ustavnog suda ubila je svaku nadu i volju svih Primoštenaca jer netko sustavno radi na uništavanju Općine Primošten i na ‘puzajućoj okupaciji RH’. Kooperacija sudova i mađarskih vlasnika traje i danas’

NACIONAL: Je li itko odgovoran za događanja u i oko hotela u Primoštenu i za ogromnu štetu koju su za sobom ostavila?

To bi pitanje trebalo postaviti glavnim zakulisnim akterima sklapanja kobnog Ugovora o prodaji i prijenosu dionica i njegovih dvaju Aneksa, te DORH-u, koji je s cijelim procesom bio upoznat i involviran. Da stvar bude gora, prije sklapanja Aneksa 2. iz 2005. godine, 10. veljače 2005. godine održan je u HFP-u prvi sastanak. U Promemoriji s toga sastanka na kojem su bili Zlata Hrvoj-Šipek, Lazo Pajić i Ivan Kani za DORH, Dubravka Vukmanović, Gordana Haramina Hranilović za ŽDO i predsjednik HFP-a Damir Ostović s ekipom, piše da su članovi nedvojbeno utvrdili da je “kupac naknadno upisao hipotekarno pravo nad nekretninama Društva bez prethodne suglasnosti prodavatelja” i tako zadužio Društvo za iznos od 162 milijuna kuna. Umjesto da se pristupilo postupku raskidanja Ugovora, sklopio se Aneks 2. kojim se izvan ugovorenog roka kupcu pogoduje tako da mu se prolongira rok za ulaganje u hotele na području Općine Primošten. Glavni krivci za takvo žalosno i za Primošten nesnosno današnje stanje su svi predsjednici vlada RH i DORH kao najveći krivac koji je svjesno prelazio preko te pljačke. Neshvatljivo mi je da DORH može “zatvoriti oči” pred grubim kršenjem ugovorenih obveza od strane kupca. Najgora kršenja Ugovora i zakona, koja će nanijeti nenadoknadivu štetu kako Općini Primošten tako i cijeloj Hrvatskoj, jesu opterećenje svih nekretnina založnim pravom od mađarskog kupca, premda je znao da sve nekretnine nisu njegovo vlasništvo jer nisu unesene u temeljni kapital Društva, te nepodmirivanje obveza Društva kako bi se stvorili uvjeti za redovno poslovanje i likvidnost, jer mađarski kupac daje kredit Društvu da putem tog istog kredita Društvo, a ne Kupac, samo podmiri obveze i time ga još više zadužuju. Od 2002. godine do danas Mađari su i dalje upisani na svim nekretninama premda sve nekretnine nisu ušle u temeljni kapital Društva. Iako sami znanju da sve nekretnine nisu njihove, ponašaju se kao da jesu, na istima svih ovih godina zarađuju, a da pritom, do današnjeg dana, nisu ispunili svoje ugovorne obveze, prije sve ulaganja u hotele. Najbolji primjer je hotel Marina Lučica koji je devastiran.

NACIONAL: U cijeloj toj situaciji, ide li na ruku mađarskim vlasnicima i nedavna odluka Ustavnog suda RH u povodu sudskog postupka koji je pokrenut prije 23 godine?

U odnosu na dugotrajni sudski spor, činjenica je da je tužbu protiv RH radi naknade štete, oštećenja i umanjenja vrijednosti objekta zbog smještaja prognanika i izbjeglica, pripadnika policije i hrvatske vojske u hotelima Marina Lučica i Raduča, u iznosu od 94,7 milijuna kuna, podnio Primošten d.d. još 2001. godine, prije sklapanja kobnog Ugovora i Aneksa s Diamant Marinom. Nedavno objavljenom većinskom odlukom Ustavnog suda RH ukidaju se presude Općinskog i Županijskog suda u Šibeniku te rješenje Vrhovnog suda o odbijanju revizije za naknadu štete nastale prije 30-ak godina. Tom odlukom Ustavnog suda mađarskim vlasnicima primoštenskih hotela ponovno je omogućeno da pred sudom traže naknadu štete od današnjih 13 milijuna eura. Tragično bi bilo da u ponovljenom postupku mađarski vlasnici na tome sada zarađuju od države koja da je naknadila štetu društvu Primošten d.d. prije prodaje, a isto Društvo nikada ne bi trebalo biti prodano za mizerni iznos od 1,6 milijuna kuna.

NACIONAL: Na što ste sve kao načelnik Općine Primošten upozoravali i s kakvim uspjehom?

Od 2002. godine, kao predsjednik Općinskog vijeća, a onda kao dugogodišnji načelnik Općine Primošten, na sve načine protivio sam se takvoj pretvorbi. Samo, tko sluša seoskog načelnika?!? Napadali su me sa svih strana, uključujući medije. No vrijeme je osporilo sve moje kritičare. Posebno smo se protivili predstečajnoj nagodbi gdje je Općina Primošten izgubila vrtoglavih 10 milijuna kuna. O famoznoj odluci Ustavnog suda iz 2007. godine neću trošiti riječi. Ta odluka Ustavnog suda bila je ukidanje jednog stavka Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave, koji je Primošten koristio kao jedini u Hrvatskoj i provodio kao zaštitu i jamstvo da će se poštovati Ugovor i Aneksi sklopljeni s Mađarima. Sve u svrhu zaštite primoštenskog turizma. Ustavni sud nam je nanio nepopravljivu štetu, a Mađarima “dao krila” u daljnjem kršenju odredbi Ugovora. Svi oni koji su zaduženi da se brinu o imovini jedinica lokalne samouprave i Republike Hrvatske, činili su suprotno. Upravo ta odluka Ustavnog suda ubila je svaku nadu i volju svih Primoštenaca, jer netko sustavno radi na uništavanju Općine Primošten i na “puzajućoj okupaciji RH”. Kooperacija sudova i mađarskih vlasnika traje i danas. Po našem računu Mađari su iz Primoštena, tijekom 22 godine, od 14. kolovoza 2002. godine, izvukli više od pola milijarde eura. Još 2005. godine nazvao sam DORH “pravim imenom”. DORH je institucija neograničene moći čija je osnovna funkcija, u prvom redu, štititi institucionalno organizirani kriminal. DORH je institucija koja se koristi kao oruđe u kompromitaciji i eliminaciji nepodobnih političkih protivnika i onih kojima su javni interes i dobrobit građana RH na prvom mjestu. Tek poslije toga DORH je ono što je navedeno u Ustavu RH.

Poljoprivredno zemljište nikada se, ni po koju cijenu ne prodaje ili daje u dugogodišnji zakup, posebno ne strancima. Ne treba zaboraviti da su hrana, gorivo i lijekovi najvažniji resursi jedne države’

NACIONAL: Zašto se o kupovini zemljišta u Baranji i mađarskoj strategiji kupovine govorilo u Saboru još 2016. godine, dok ste bili zastupnik Mosta, s kojim ste se brzo razišli?

Tada sam, u vrijeme premijera Tihomira Oreškovića, upozorio na opasnost prodaje poljoprivrednog zemljišta. Bile su naznake da je u tu igru uključen Monsanto, zloglasni najveći proizvođač generički modificiranog sjemena. Bivši premijer Orešković tada se hvalio kako ima kupce za plodnu slavonsku zemlju, ne misleći na Mađare. Da, već se tada znalo da baš Mađari kupuju zemlju u Baranji i Međimurju, doslovno ne pitajući za cijenu. Znam da je to bila nacionalna strategija Mađarske. Kupcima su odobravani krediti OTP banke po posebno povoljnim uvjetima. Koliko je toga kupljeno i po kojoj cijeni, lako bi se moglo vidjeti i utvrditi u katastru nekretnina i zemljišnim knjigama te uvidom u kupoprodajne ugovore.

NACIONAL: Zašto vas tada nitko nije slušao i shvaćao ozbiljno?

Mislim da se taj najplodniji dio RH namjerno prepušta Mađarima. Mislim da su me i te kako slušali. Zaključak vaših kolega koji su pratili rad 8. saziva Sabora je bio da je “opasno tako otvoreno govoriti o sudstvu, ustavnim sucima, Ustavnom sudu, o poljoprivrednom zemljištu i o Brodosplitu”. Jasno mi je rečeno da je moguće “čak raspustiti 8. saziv Sabora kako bi me se ušutkalo”. Nažalost, to se i dogodilo.

NACIONAL: Smatrate li da su dugogodišnji ugovori o zakupu poljoprivrednog zemljišta u Slavoniji i Baranji najvrjedniji dio poljoprivrednog segmenta Fortenove? Jesu li promjenom ugovora i ugovorne strane, odnosno zakupaca, ili mogućom prodajom poljoprivrednog segmenta Fortenove mađarskoj poslovnoj grupaciji, ugroženi vlasnički, zaposlenički i nacionalni hrvatski interesi?

Mislim da bi to bilo jako štetno za hrvatske nacionalne interese. Poljoprivredno zemljište nikada se, ni po koju cijenu ne prodaje ili daje u dugogodišnji zakup, posebno ne strancima. Ne treba zaboraviti da su hrana, gorivo i lijekovi najvažniji resursi jedne države. INA-u smo prodali Mađarima, PLIVA je prodana, totalno uništena i svedena na malo veću regionalnu ljekarnu. Preostalo je još poljoprivredno zemljište, a postupak njegova uništenja je u tijeku. Kad taj proces bude završen, Hrvatska će ostati bez upravljanja svim trima ključnim resursima i u svemu će ovisiti o strancima. Budućnost nije baš blistava.

NACIONAL: Mislite li da je Andrej Plenković snishodljiv u politici prema mađarskom premijeru Orbánu?

Mislim da je od 90-ih do danas hrvatska politika u cijelosti podanička i nepodnošljivo popustljiva prema vanjskim faktorima, a prema unutarnjim neistomišljenicima i rivalima izrazito represivna. Od toga se ne razlikuje ni politika premijera Plenkovića. Mislim da premijer Plenković moguće treba potporu Mađarske za neku od značajnih pozicija u EU-u. Ili je hrvatska politička scena, posebno u dijelu visoke državne politike, s rukovodećim strukturama DORH-a i nekadašnjeg HFP-a, a danas CERP-a, totalno anestezirana i kastrirana korupcijom.